Gorilini naj Yu & ex-Yu albumi: #5-#1

by

5. Crvena jabuka – Crvena jabuka (1986.)
[409 bodova / 7 glasova / jedno prvo mjesto]
Reakcija je automatska, refleksna, u skladu mi s prezimenom. Čim kroz prozor vidim prve kapi kiše začujem i njihov zvuk, samo što ga čujem ponešto drugačije od većine ostalih ljudi. Njima u uši ulazi klasični, predvidljivi i dosadni kapa-kap, meni vijugave gitarske suze koje se slijevaju niz uvod prve pjesme najdražeg mi domaćeg albuma svih vremena. “Pada kiša napolju, kaplje mi po prozoru…” Mislim, pada i upravo sada dok ovo pišem, na proljeće mi je nekako još iritantnija, ali ova se priča potpunije, istovremeno ljepše i tužnije, odvija nekih pola godine poslije. Nekako s jeseni, i to nekako sa svake jeseni i njezinim prvim kišama, ja se sjetim starih drugova, među njima i onih koje nikad nisam upoznao, ali koji su u meni svejedno zaorali brazde toliko duboke da u njima ima mjesta za sve ljepote, strasti i mudrosti sačuvane u nekim drugim brazdama, vinilnim brazdama omiljenih ploča. Aljoša Buha nekako uvijek ispadne priljepak u ovakvim nujnim razmišljanjima, a riječ je o čovjeku koji je napisao jednu “Zarjavele trobente”! No nije ju napisao za Crvenu jabuku, čiju prekrasnu prvu godinu nije ocrnilo pet krasnih koje su joj slijedile, ali bome ni dvadeset bezrazložnih od početka rata naovamo. A te prekrasne prve godine Jabuku je dječačkim osmijehom, smiješnom frizurom, šminkerskim stavom, kulerskom duhovitošću i zaljubljenim pjesmama do svoje smrti predvodio neprežaljeni Dražen Ričl-Zijo (Para su ga, kažu, zvali samo pravi prijatelji). Zlaji Arslanagiću ja nikad nemam prava ni želje išta zamjerati, ali je li baš morao napisati stihove “Volio bih umrijet prije nego ostarim/ Volio bih umrijet samo da ih ne vidim kako pričaju priče kao naši starci/ Bivše djevojčice, bivši dječaci” i onda ih prepustiti Ziji da ih otpjeva na jednoj od samo sedam melodija koje je donio u bend? Kažu da bog rano uzima one koje voli, i jebat mu mater to je jedina stvar na svijetu koja ikad uspije poljuljati moj ateizam. Možda je Ziju stvarno čuo i netko gore, barem onda dok je molio i nagovarao mjesec “da u tvoju sobu zaviri i da te on umjesto mene probudi i zagrli”, ali ništa manje vjerojatno i dok je rifovima i vokalom ispaljivao ovih deset vječno mladih i svježih powerpop-poljubaca. Ovdje dolje, gdje se doista računa i gdje je bio potreban, znam da sam ga barem ja čuo vrlo dobro, prvi put kao vrtićki mulac koji samo voli pjevati tekstove koje baš i ne razumije s ploča koje mu u nedjeljno jutro pušta tata, posljednji put jutros kao još uvijek zaluđeni nostalgični fan koji pišući ovu crticu pokušava pronaći putove koji vode prema svim mogućnostima naivnije i nevinije prošlosti. Nikad mi nije zvučao bolje. (GP)

4. Plavi orkestar – Soldatski bal (1985.)
[425 bodova / 7 glasova]
„PLAVI ORKESTAR = KRALJEVI
CRVENA ZVEZDA = ŽIVOT“
(youtube komentar na TV spot za pjesmu “Suada”)
“Soldatski bal” je vjerojatno jedina ploča dirlijskog rocka koja je uspjela nadići sarajevski problem internog fola. Ono što je uslovilo nacionalni uspjeh Orkestra, uprkos dementnom šargija-rifu «Suade» i drito-narodnjaku «Šta će nama šoferima kuća», činjenica je da se radilo o (prvom?) kompletnom YU teen-pop proizvodu. Bend je ispao iz mrtvog ugla sa smash hit-pločom, frontmenom s licem frajera djevojke koja vam se sviđa, i gitarskim herojem s frizurom u tranzitu između Adama Anta i nečeg iz LA Guns. Da stvar bude bolja – ritam sekciju sačinjavali su braća. BLIZANCI. Really?! Iako danas zvuči konzistentno, «Soldatski bal» proizvod je stilski nedefiniranog benda; pastirski rock ozračen novim primitivizmom (i produkcijom), s bezazlenom bubblegum pop-tematikom i humorom koji prija svima. To su bili demo-dani Crvene jabuke čiji će prvi album obilježiti kraj ionako mlitavih veza s novim primitivizmom, kojeg nitko u ekipi oba benda suštinski nije shvaćao. Nitko osim pokojnog Dražena Ričla. Kao što je Lošin kačket služio svrsi unesrećivanja predtinejdžerki, pjesme su imale marketinški jednako ubitačan cilj – gradsku svetu instituciju derneka. Toliko singalong-materijala na istom mjestu Jugoslavija je mogla vidjeti eventualno (!) na mixtapeu Bijelog dugmeta. «Bolje biti pijan nego star» – jedna dernek-himna koje će vladati svima i snimljena je u tom formatu, bez ritma i struje, dok «Kad mi kažeš paša» ide korak dalje – snimljena u žamoru i (g)raji uz kafansku podršku i nazdravljanje. «Daj mi vruće rakije (medena curice)» i «Gujo, vrati se», žestoke narodne rock-himne, postale su kanonom po kojem će Saša Lošić pisati neke od najvećih hitova PO kroz idućih par godina. Dva izuzetno hrabra trenutka čine ovaj album tako prokleto neodoljivim: gostovanje Nade Obrić u kafanskom hitu «Šta će nama šoferima kuća» uz combo harmonikaške virtuoznosti i opake hard rock-solaže na kakvom će Nervozni poštar izgraditi karijeru, te vjerovatno najspaljeniji komad patriotizma (ili nečega u tom smjeru?) ikad urezan na crnu plastiku – «Stambol, Pešta, Bečlija». Tekstovi, kao i svaki hit napisan da se pjeva u pijanom stanju, ne govore ni o čemu. Ljubav, žene, žene i prevara, Prva gimnazija (čekanje žena ispred), jarani odlaze iz grada (vjerovatno također zbog žena) – the usual. Poetički mindfuck kojim su te teme obrađene je posebna priča i misterija koju će autor ponijeti sa sobom na Bare: kultni stih „Sir u zdjeli – kamenje, svuda muške stražnjice“ postao je predmetom suludih objašnjenja koja se kreću od homoseksualnosti do jebanja u hercegovačkom kršu. Način na koji Loša naglašava pojedine riječi u pjesmama koje se naslanjaju na folk daje im poseban šarm („I kad tebe NEIMA teško mi je“). Nakon ovog „prelaznog“ albuma, Plavi orkestar je snimio jednako dobar sevdalijski cock-rock «Smrt fašizmu, sloboda narodu» kojem ne manjka ni hitova ni sumanutih tekstova, ali su ga nemaštovita produkcija i nedostatak new primitives-ironije učinile inferiornim u odnosu na «Soldatski bal». (GP)

3. Oružjem protivu otmičara – BarbieCue (1996.)
[453 boda / 9 glasova / jedno prvo mjesto]
Prije nekih pet-šest godina bio je koncert Oružjem protivu otmičara u “Močvari”. S još nekoliko cura s fucksa, koje su se zaklinjale da ih ništa ne opisuje tako kao njihov drugi album “BarbieCue”, otišla sam prepuna očekivanja pogledati ih uživo, kadli avaj, totalni antiklimaks: bend je promijenio pjevačicu! Umjesto one simpatične mršavice koja, ruku na srce, nije baš najbolje pjevala ali je definitivno imala onu neku energiju i karizmu koja neminovno obavija svaku ženu što svira gitaru, pa uz to još i pjeva – na stejdžu je stajala neka puno zgodnija, s boljim glasom i bez gitare. Razočaranje je bilo toliko da sam se pokupila s koncerta, valjda prvi put u životu. Mislim, koja je to fora riješiti se frontmenice, koja je pritom i napisala sve one slatke šizoidne punk-pop pjesmice što su bend lansirale iz anonimnosti i učinile OPO najpopularnijim srpskim sastavom devedestih?! Bezveze! Kada je objavljen 1996, “BarbieCue” nije bez razloga proglašen najboljim albumom godine. U devedesetima – u kojima je nakon odlaska Koje u London u Srbiji dominirao treš turbo-folk (okej, nije da je i danas nešto drugačije) a Partibrejkersi i Orgazam već počinjali i izgledati i zvučati staro i umorno – bila je potrebna hitna infuzija koja se i pojavila u obliku male kreštavice s nevjerojatno iskrenim, autoironičnim tekstovima o svim mogućim tipovima šiza koji čine jednu mladu žensku osobu (iako zapravo, kad je ženska neuroza u pitanju, dob teško da igra neku ulogu). Ima li što optimističnije od stihova koji ti daju do znanja da nisi usamljena ili nenormalna jer pričaš puno ili sama sa sobom, što se svađaš s kućnim duhovima umjesto da se suočiš s vlastitom neurednošću, što selektivno pamtiš ili  farbaš dane u razne boje, već prema tome na koju nogu ustaneš, ili što svo slobodno vrijeme provodiš vozeći se bicikom po gradu sa slušalicama u ušima? Iz svog tridesetšestogodišnjeg iskustva znam da nema. Ipak, najoptimističnija je činjenica da je ponekad ipak moguće sresti se i sa samom sobom, malo popričati i razmijeniti iskustva prije nego se vratiš u stvarnost. “BarbieCue” je jedan od najženskijih albuma ikad nastalih na ovim prostorima, a ono što ga čini posebno lijepim jest činjenica da ga takvog, ženski neurasteničnog, voli i muški rod. A to, morate priznati, zbilja nije baš lako postići. (JS)

2. Živo blato – Konac konca (2000.)
[472 boda / 9 glasova / jedno prvo mjesto]
Ah, kako sam ja nekad volio glazbu. Al baš ono, volio. Odrastao u obitelji odrasloj na mitskom i toliko puta opjevanom radiju Luxemburg, singlicama, pa potom i longplejkama Beatlesa, Stonesa, Doorsa, Hendrixa, Bowieja, Clasha, Filma i Azre, imao sam samo dvije moguća opcije: ili postati crna ovca obitelji pa sve to poslati u vražju mater, ili se prepustiti tom vinilnom tsunamiju te i sam početi stvarati svoju kolekciju. Naravno, izbor je bio lak, a kako sam svo to rodbinsko blago ubrzo dobio u vlastiti posjed, sreći nije bilo kraja. Kolekcija se samo povećavala. Ploče sam kupovao, mijenjao (krao baš i nisam iz čisto tehničkih razloga – nije baš najjednostavnije maznut ploču), naručivao (iz Engleske sam preko nekog kataloga naručio ”Astral Weeks” Vana Morrisona, Warholovu bananu i ”Forever Changes” od grupe Love). Kad je zaživila era CD-a i kad je pokopala stari i dobri vinil – htio ne htio, prebacio sam se naravno i na tu novotariju. No, kako su CD-i bili luksuz za moj tada (uh, kako se neke stvari nažalost nikad ne mijenjaju) osiromašeni studentski džep, većinu tih divnih albuma morao sam slušati preko presnimljenih kazeta. Kad su se pojavili kompjuteri sa pržilicama, vlasnici istih postali su mi najbolji prijatelji. Od Gorana Pavlova – koji je imao sreću da posredstvom Nomada ima na lageru sva čuda ovog svijeta, meni još neistražena – uzimao sam dnevno na desetke albuma, koje bih najčešće pržio kod kolege iz srednje Marija Krnića. Kopirao sam i omote i knjižice s tekstovima, a najdraže komade čak i u boji (bez obzira šta je jedna kopija papira u boji bila tada bezobrazno skupa), samo da izgledaju što vjernije originalu. Ta muzika se toliko slušala da mi je čak i na uši izlazila, a  ti jeftini Traxdata CD-i su od toliko preslušavanja polako odlazili u kurac i počinjali ili preskakati, ili totalno blokirati. Bila su to baš lijepa vremena. No tada se pojavio taj krvnik, taj kasapin, taj nemilosrdni dželat moga glazbeno-kolekcionarskog fanatizma. Taj prokleti MP3! Ok, ne kažem da pojava MP3-ja nije donijela ništa dobrog glazbi. Naravno da je. Donijela je mogućnost da u trenu nabavite besplatno bilo koji bend na svijetu i bilo kojeg glazbenika, bez obzira koliko on bio poznat ili nepoznat. I ne samo album, nego i čitavu diskografiju plus nekoliko demo-snimaka. Odete na torente, pronađete sve što vas zanima ili čak i ne zanima nešto previše, al ajd kad se već nudi zašto ne, pa kliknete mišem, odete se popišati i zapalit duvan i sve je već spremljeno na vašem hardu. Koji kurac??? Možda sam konzervativac, mrzitelj svih novih trendova i pomodnih novotarija, ili jednostavno samo romantik, ali meni to baš i nema smisla previše. Nema tu više tog gušta. Nema tu više one slatke muke kad bezuspješno tražiš nekog Jeff Buckleya ili Black Box Recorder, niti onog orgazmičkog užitka kad sve to napokon nabaviš i staviš prvo u svoju liniju, a onda i u svoje uši. Kad ta muzika postane samo tvoja. Nekad sam svaki, al baš svaki album koji sam imao znao gotovo napamet, a danas ¾ toga šta mi tavori na kompu nikad nisam ni poslušao. A samo gunđam da se nema šta slušat. Ok, možda i pretjerano serem po MP3-ju (znam da se ti Gogo sigurno nećeš složiti s ovim, jer si ti ipak fanatik koji je priča za sebe), možda su se jednostavno tokom godina i moji prioriteti promijenili, al eto, ja taj ritam više ne mogu pratiti i  muziku gotovo više ni ne slušam. Odnosno, ne slušam je onoliko koliko bih možda trebao. Najnovije stvari prolaze pokraj mene a da ih ni ne primjetim (ok, izuzetak su The Gaslight Anthem i Zaz), a starim, provjerenim adutima se vraćam samo periodično, jako rijetko. Ipak, postoji nešto čemu se uvijek vraćam i čemu ću se uvijek vraćati. U tom nečemu sam uživao i prije 10 godina, a jednako uživam i sad. To nešto se zove ”Konac Konca”, i bravurozna je posveta rock’n’rollu koji je rastao na vrletima brdovitog Balkana. Hm, posveta? Ne bi baš išlo. Jer onoga trenutka kad je povampireni rokerski demon obuzeo pastirsku i narodnjačku dušu Siniše Vuce i pretvorio ga u beskompromisnog Generala Vasilija Mitua, svi ti rokerski uzori ovog galamdžije iz Trilja u trenu su zakopani duboko u balkansku kaljužu, gdje im je na koncu i mjesto. Pomahnitali General uz svesrdnu pomoć svojih  štitonoša – Veselog Sira i Male Planine, dva huligana, prava momka – snimio je najveći domaći rock-album ikada, pokazujući mnogima koji su u međuvremenu skrenuli s pravovjernog puta kako se praši i živi pravi rock’n’roll. Dok Dubravko Ivaniš Ripper 1998. u intervjuu za Feral Music na pitanje novinara zašto u svojim tekstovima nije kritičniji prema vlasti odgovora da je on toga itekako svijestan, ali da je svjestan i činjenice da živi u Hrvatskoj koja ima jednu televiziju i nešto malo radijskih stanica, te ako oplete protiv onih na vrhu da mu je karijera gotova – General Vasilije Mitu snima ”Konac konca”, te njim pljuje u lice prvo svim tim doktorima koji su ovu Lijepu našu sjebali do kraja, a onda ostatkom pljuvačke maže i sve te beskičmenjake, ljigavce koji bi jebali a da ne uđe. ”Nema tu kruha, tako se ne postaje roker moj Dudo”, kao da General poručuje. Kod Generala nema zajebancije, on zna da je najbolji i tako pristupa stvari. On zna da se do vrhunca može doći jedino ako kompromisa nema i ako je istina tvoja tema. On zna da je gitara Božje oruđe i da ju tako treba tretirati. Ako nisi u stanju prvoj ženi koju vidiš na ulici odsijeći glavu i onda izdrkati po njoj, onda se nemoj ni vatat gitare. Jer to je jedan od osnovnih postulata koju ti Bog roka nalaže. On jednostavno zna. Zna opjevati «Kurvu», pjesmu za koju bi Đoni ubio prije dvadeset i kusur godina. Zna napisati «Maloljetnu», jednu od najljepših i najdirljivijih urbanih (za one neupućene, urbana jer je radnja smještena u gradu) pjesama koje sam ikad čuo u životu. Znao je umjesto mene napisati «Teksa Vilera» (”…On jede biftek s brdom krompirića…”, ah…). A tek «Pucko». Ma kakvi Krleže, Matoši, Ujevići i slična kurčila. Da se mene pita, «Pucka» bi se predavalo, ako ne baš na faksu, onda barem kao obaveznu literaturu u srednjoj. Stihovi o bureku i ćevapima su rađeni s toliko ljubavi i pažnje, da se čine kao da su posvećeni nekoj krasotici. Ali Generala krasotice ne zanimaju. Njega zanima samo istina. Njegova misija je džihad protiv svega trulog i pokvarenog na našoj estradi, i on to ne skriva. Sve te Majke, Čipsovi, Klipsovi, oni žive od svog rokenrola, a Vuco živi od svog narodnjaka. Znači, on rokenrol radi neopterećen, samo zbog gušta, zbog uživanja. Znači, on će uvijek biti iskreniji i neopterećeniji od njih. Isto kao što je recimo jedan Alen Bokšić igrao puno rasterećenije u A-vrsti nego jedan Vlaović koji zna da ga čeka pet zamjena iza njega. Recimo, za hrvatsku reprezentaciju na estradi, Vuco je kao da Ronaldo dođe u hrvatsku reprezentaciju, da postane Hrvat, da se rodi jedan tako neki Ronaldo, a Pips Chips su neki tamo koji nisu prešli među prvih 22, odnosno među prvih 25 ih je vratilo nazad. Pips Chips su Živković, neke Majke su Peternac, a Vuco je Bokšić. Samo, zašto on nije ni Bokšić? Zato što je Bokšić uvijek bio ozlijeđen, a Vucu se ne može ozlijediti. Vuco je neranjiv! A ”Konac Konca” je albumčina koji se servira kad su fešte, uz ćevape i kapulu, pa malo ajvara…Svakog to dirne. (SČ)

1. Hladno pivo – Džinovski (1993.)
[569 bodova / 11 glasova]
Čitajući biografiju Hladnog piva „Trening za umiranje“, naletio sam na komentar stanovitog Hadže – navodno muzičkog kritičara, nemam pojma čega, valjda Dnevnog Avaza – koji u knjizi prigovara kako je najveći problem Hladnog piva što nije još uvijek snimilo svoj “the” album. OK, valjda onima koji su počeli pratiti bend od „Pobjede“ tako i izgleda, ali onog proljeća 1993. – Hladno pivo je izdalo svoj the-album. Nas srednjoškolske punkere je ploča oduševila na prvi pogled, čim smo vidjeli omot kojeg je Buncek ukrasio grafitima Oi, Crass, Conflict i Misfits, po čemu si znao da se radi o autentičnoj punkčini s uličnim kredibilitetom, o pjesmama i da ne pričamo, iako smo ih većinu već znali s demoa Hladnog Piva. Ono što nas je začudilo su bile dvije stvari. Prvi put je u domaći mainstream iskočio punk-bend koji nije pratio ustaljenu šemu 1977. njujorško-londonskog punka i new wavea, nego je uzore izvlačio iz deutsch punka, na čijem se primjeru (Die Toten Hosen, Goldenen Zitronen, Abstürzende Brieftauben…) pokazalo kako i takvi bendovi imaju mjesto pod reflektorima estrade. Druga je bila ta da je skoro svatko tko je imalo pratio glazbenu scenu podjednako smjerno vrtio Hladno Pivo, neovisno o svojim subkulturnim, stilskim i ideološkim afinitetima. Urbane paranoje, kvartovske priče i cinični humor kojima ova ploča obiluje su bili u ono (post)ratno vrijeme razumljivi svakom urbanitu, album je jednako dobro funkcionirao kao zvučna kulisa za cuganje u parkiću, srednjoškolski tulum ili mahnitanje u svoja četiri zida, pa je već tad Hladno Pivo prekoračilo granice „alternative“. Ono što nismo tada skužili je činjenica da je „Džinovski“ dugoočekivani grobar novog vala. S trijumviratom Hladnog Piva, Majki i Leta 3, kojima će se pridružiti i novi rockerski podmladak Hrvatske, konačno je dokinut teror novog vala kao gotovo jedinog vrijednog i zanimljivog što je ova zemlja iznjedrila, pa nastaje nova hrvatska rock-scena, često nespretno krštena kao „Fiju-Briju“-scena. „Džinovski“ je doveo do toga da možemo poslati u kurac sve te Azre, EKV-ove, “Polete”, “Zvečke” i “Kavkaze” s kojima nas je starija ekipa davila, jer smo konačno imali nešto svoje i relevantno a ne bendove i tekstove otprije 10 godina. I dok smo tad naslućivali da će Hladno Pivo biti veliki bend – da će se putem pretvoriti u Toplu pišalinu i postati muzika za reklame i moderne menadžere, to i nismo baš očekivali. No naša kratkovidnost je bila naš problem, na kraju krajeva, svako hladno pivo završi tako, bez izuzetaka. (NF)

(pisali: Goran Pavlov, Goran Pećanac, Jelena Svilar, Saša Čobanov, Neven Fitnić)

138 Odgovora to “Gorilini naj Yu & ex-Yu albumi: #5-#1”

  1. Matej Says:

    koliko albuma za preslušati! koliko predrasuda za srušiti! super!

    a i lista mi je bila veoma potrebna.:/

  2. tha Says:

    ”možemo poslati u kurac sve te Azre, EKV-ove, “Polete”, “Zvečke” i “Kavkaze” ”

    juhu

    ona fotka crvene jabuke s lakiranim borovim laminatima u pozadini…izgleda ko da je snimljena za national geographic. sjajno.

  3. Goran Says:

    Malo bezze što najbolji album nije nikom najbolji😀

  4. max Says:

    Sale, jel Zaz ona zgodna?

  5. saša Says:

    Zaz je diiiivna, a kako ja nisam površan tip koji gleda sam vanjštinu kod suprotnog spola ne znam šta da ti kažem vezano za tvoj upit dragi maksimilijane!🙂

  6. Jelena Says:

    Saša, jesi znao da je skribomanija bolest? Bojim se za tebe, da ne završiš ko Jergulja😉

    Malo mi je smiješno da je Pivo prvo, ali ajde, moglo je i gore. Bar je OPO visoko…

  7. saša Says:

    Znam Jelena! Al ovo mi dobro dođe za vježbu jer sam počeo pisat roman. Jebiga, kad mogu svi zašto ne bi i ja?

  8. max Says:

    Alles klar, Sascha😉

    Nego Tonći, ili tko je već bio grafički urednik izbora… Skidam kapu od dabrovine za fotku Živog blata!

  9. Gogo Says:

    Jelena, autor svih pjesama OPO je isključivo gitarist Nikola Pavković. Baš svih, osim obrada, naravno. Dakle, muško. Zbog čega album i jest tolika bomba🙂.

  10. bb Says:

    Jebote, koliko ružnih ljudi na ovim fotkama! Jedino je Vuco lijep!

  11. Tonći Says:

    moram posebno pohvaliti Pećančevu crticu o Plavom orkestru – jedna od najdražih mi u cijelom izboru!

    jako sam zadovoljan s top tenom, jedino malo to prvo mjesto… na zbrajanju nam je svima bio toliki antiklimaks (pa čak i meni iako jesam glasao za njega) da me 2/3 nazočnih urgiralo da lažiram ishod! al nisam se dao🙂

    “Malo bezze što najbolji album nije nikom najbolji”

    na izboru naj albuma nultih za prvoplasiranog je glasalo 17 od 39 ljudi i imao je samo jedno pojedinačno prvo mjesto, prvoplasirana serija nultih – 25/37 ljudi i također samo jedno pojedinačno prvo… na bilo kojoj listi u čije je krojenje uključen veći broj ljudi kolektivni konsenzus nadjača pojedinačni entuzijazam, uvijek će bolje proći album koji je hrpi ljudi jako dobar negoli album koji je šačici odličan, i definitivno stoji Nevenova priča o “Džinovskom” kao generacijskom albumu – jedini je na ovoj listi za koji je glasalo više od pola uključenih

    top 5 prearanžiran po prosječnom broju bodova po glavi glasača:
    1. plavi orkestar (60.7)
    2. crvena jabuka (58.4)
    3. živo blato (52.4)
    4. hladno pivo (51.7)
    5. oružjem protivu otmičara (50.3)

  12. Tonći Says:

    max – to ti je najnovija službena promo fotka Živog blata!

  13. max Says:

    Jes, Sinke je naočit, al nisu, Bilanda, ni one tete do njega tak loše.

  14. Jelena Says:

    Gogo, čitala sam još onomad kad je izašao, da je mala napisala sve tekstove…za muziku vjerujem da je on, ali onako ženske tekstove muškarac nikada ne bi bio u stanju napisati – nemoguće je da ijedan pripadnik muškog roda razumije žene na taj način. Osim Chuck Norrisa, naravno.

  15. max Says:

    O, a ja mislio nova marketinška kampanja šeširdžije Cahuna…

  16. Tonći Says:

    mada priznajem da sam bio u napasti staviti i ovu sliku:

  17. max Says:

    Ma dobra, naravno, al ipak već viđena. Ova iz Cahunove kampanje je pun pogodak😉

  18. Gogo Says:

    Jelena, stoposto, dakle gitarist i tadašnja basistica su bili u vezi i onda je njena iskustva koja je ona dijelila s njima pretvarao u tekstove i davao ovoj maloj da piva. Mislim, na omotima je lijepo sve potpisano njegovim imenom. Vidiš da ženi treba muškarac da joj nađe smisao!

  19. Jelena Says:

    evo, sad sam našla kazetu…lyrics by Draga Antov (prateći vokal) i Dragana Mrkajić, osim Na biciklu, Mladiću moj i Dobra ideja… music by Nikola Pavković, osim Mladiću moj. Tako mi piše na omotu kazete.
    A što se smisla tiče, sa svakim frajerom mi je život imao sve manje smisla… ali nije isključeno da je to zbog nekvalitetnog odabira. Baš bih voljela vidjeti tog koji će mi osmisliti život🙂

  20. Gogo Says:

    Vidiš, ja isto gledam i meni pišu svi tekstovi Nikola Pavković?!? Bolnica, donit ću ti to pokazat na kviz. Neka, nije mi uopće mrsko da sam živio u krivu, svašta čovjek nauči i uči dok je živ, jedino me zbunjuje kako to? Nema veze, bitno da je bend (bio) bomba!

  21. Jelena Says:

    možda su se oko toga zakačili? ko će ga znati… al imaš pravo, koga briga, bitno je da je bend (bio) bomba.

  22. saša Says:

    ”A što se smisla tiče, sa svakim frajerom mi je život imao sve manje smisla… ali nije isključeno da je to zbog nekvalitetnog odabira. Baš bih voljela vidjeti tog koji će mi osmisliti život ”

    Jelena, a ništa, pređi na žene! To sam ti već davno predlagao!🙂

  23. sokoj Says:

    isus ti mater jebo ova lista je sotonizam.
    no, mozda je takvo sto i trebalo ovoj ucmaloj kulturi, slazem se.

  24. Goran Says:

    Mogli ste vala napravit neku slušaonu najboljih albuma pa zaboravit Azru i Balaša

  25. saša Says:

    Da i sva ova bosanska sranja šta su upala na listu umisto jadnog, dobrog, trudnog i umornog Balaša!

  26. Tonći Says:

    “no, mozda je takvo sto i trebalo ovoj ucmaloj kulturi, slazem se.”

    haha, više ni ne mogu skužit kad si sarkastičan a kad nisi!

  27. Goran Says:

    uzalud vam trud jebači Sjetio si me sad sjajnog članka mog bivšeg sugrađanininina iz arkzina (nismo živjeli u arkzinu nego u sarajevu – članak je iz arkzina) Politički efekt plačipičke II.😀 Baš sam ga volio jer sam mrzio Balaša. Draži su mi Direktori i Šaht od njega.

  28. Srklet Says:

    Nakon sto je objavljena cijela lista, mogu zakljuciti da je razocaravajuca. Vrlo je uskogrudno ispala, bez raznolikosti koja je exyu muzičku scenu i činila zanimljivom.

  29. saša Says:

    Gordane dušo, argumentiraj sad to što si napisao!🙂

  30. Goran Says:

    Je li o vaj ne što reko? TNTNT TTTNTNTNTTN čaršija at night

    Jel ja da argumentiram? Da volim Direktore? Da je bio ćlanak? Ko je Gordan? Zašto smo sami?

  31. Srklet Says:

    And another thing…
    Tolika zastupljenost Zabranjenog pušenja je za riganje. ‘Savršeni organizam’ od Skroz i ’23/23′ od Basheskije mogu obrisati pod s muzičko-mentalitetskim prdežom sarajevskih novoprimitivnih jalijaša. No, kako bi se onda Hrvati mogli zabavljati na račun dobrih Bošnja?

    Pozitivno iznenađenje su Oružjem protiv otmičara na trećem mjestu.

  32. saša Says:

    Gordan je Skrlet. Iliti ga Popaj!

  33. Goran Says:

    koja komfuzija – trebaju nam žešći (j)alijasi AHAHAHAHAHHAAHA

    UR NE BES

  34. Srklet Says:

    Dragi Saša,
    evo uzmimo za primjer jednu dalmatinsku izdrkotinu koja je imala kakvu-takvu karijeru pod imenom Daleka obala. To je na 14. mjestu! WTF, što bi danas narod reko.
    Pa te blitvarske seljoberske naricaljke su dobra muzika baš kao što je i Gibonni. Jedan Laibach (kojeg uopće nema na listi, čini mi se) je umjetnički i muzički svjetlosnim miljama daleko od Daleke obale, kao što je ona sama, sa svojim otromboljenim alkosom Banom, daleko od bilo čega što nije dalmatinska verzija ‘čaše lomim ruke mi krvave’.

    Forsiranje splitskih muzičkih abortusa se vidi i u dobrom plasmanu Đavola. To je fakat da se čovjek smije od muke.

    Ukratko, nedostaje dobrih srpskih i slovenskih bendova, a tovara je previše.

  35. Jelena Says:

    slažem se, ovoj listi nasušno fale Laibach i Buldožer…a i tragično je što je prvi album Orgazma ispao s liste. A i gdje su Kanda Kodža i Nebojša i Darkwood Dub? Saperlot!

  36. Hugin Says:

    Ja nisam Sančos pa nemam potrebu gledati dalje od Pušenja. To je danas ionako druga država, njikhova scena mi je ko i bugarska, današnje bosanske izvođače zamijetim jedino ako ih preotmemo ili ako odu na Eurosong.

    Istina, fale Tožibabe, Atheist Rap, Direktori i Ritam Nereda.😀

  37. Srklet Says:

    Slažem se, ‘Elektro pionir’ fali. Što se Električnog orgazma tiče (btw, nije li to genijalno ime za bend, za razliku od generičkih Đavola), vjerojatno je rat kriv, ali njihov ‘Zašto da ne’ iz 1995. je odličan album. Tko ne vjeruje, nek posluša Metadonsku terapiju:

    I da, tko je taj malomišćanski kenjo Bajan?

  38. saša Says:

    Darkwood Dub? Ja imam doma original ”Elektropionir” i rado ga poklanjam svakom tko je voljan me oslobodit tog užasa. Jelena, ako želiš rado ti ga dam tako da možeš doma sa Lajošem i Predinom skakutat uz to govno, Buldoždere,, Laibach i Franka Zappu. Jebi ga, nisi ti kriva šta si stara.🙂

  39. Srklet Says:

    Pardon, sad vidjeh da je ‘Elektro pionir’ na 41. mjestu. Doduše: Elektro pionir na 41. mjestu?!

  40. Srklet Says:

    Drugi problem liste je ta gnjila sentimentalna nostalgija, koja je valjda nekima bila glavni kriterij izbora. Pa ono, volio sam i ja svašta kad sam imao 10 godina, pa sam onda naučio. Dičiti se u četvrtom desetljeću života svojim teen ukusom je u najmanju ruku blesavo.

  41. saša Says:

    Popaje, a znam. Ni meni nije jasno. To velikosrpsko sranje na 41 mjestu ppokraj toliko diiiiiivnih albuma koji nisu upali. Sve mi se čini da je ova lista namještena da se izjednači krivce i žrtve. Ko i u Hagu. Kao, eto, već smo osudili par Srba, ajmo sad i par Hrvata! Tako i tu. Ima previše hrvatskih albuma, pa ajmo sad ubacit i koji srpski. Pa jel se za ovo moj stari borija???

  42. Jelena Says:

    Nisam, Saša, kao što ni ti nisi kriv što nemaš glazbenog ukusa.🙂 I ne treba, hvala, moja fonoteka je krcata, a DD imam.
    Videosex mi isto fali na ovoj listi. Šteta.

  43. Srklet Says:

    Videosex i Borghesia!
    No tu dolazimo do drugog (uz nostalgiju) problema ove liste, a to je izostanak bilo kakve perspektive izvan one heteropatrijarhalne. To defoltno preokrene neke stvari, pa ti – primjerice – glorificiranje jebanja strankinja u Zaostrogu kampu ne zvuči toliko kul, koliko ljigi i očajnički.

  44. Srklet Says:

    @Saša:
    ti se nisi borija, pa muči!

  45. saša Says:

    Molim? Ja se nisam borija? Ok, možda sam bija premali za pušku, al šta misliš da trpljenje 4 godine terora jugosoldatetske i pobunjenih srba po mom divnom Šibeniku nije borba? Kako te sram nije?

  46. Hugin Says:

    Saša, ti si nakrcao svoju listu Panonskim Govnarom.

  47. saša Says:

    Izuzetak koji potvrđuje pravilo! Uostalom, on je Vojvođanin. A zna se da će za dvije ipo godine Vojvodina biti samostalna i priznata država!

  48. Hugin Says:

    Taj je prvenstveno jugonostalgičarska pizda koja na svojoj patetičnoj seoskoj kuknjavi i dalje bere dobru paru.

  49. saša Says:

    A slušaj, nije bar ka onaj tvoj Škoro kojeg si stavija na listu koji sad tu nešto arlauče ”Sude mi”, a kad je tribalo branit domovinu uteka je u Ameriku! E da mu bar sude radi dezerterstva!

  50. Srklet Says:

    @Saša:
    Hvala ti za savršen primjer gnjile nostalgije koju sam spominjao!😛

  51. Anonimno Says:

    Nisam stavio Škoru na listu, iako je recimo “Sitan vez” poprilično dobar album, koji je iznjedrio par tamburaških evergreena. Stavio sam zadnjeg Thompsona, dinarski Ultima Thule koncept. Taj se borio, pa ga nisi nigdje stavio.

  52. Hugin Says:

    Nestalo mi ime gore.

  53. saša Says:

    Ma šta se on borija? Bija je 20 dana na ratištu na kojem se metak nije opalija, aonda…ah, a znaš i sam šta je dalje bilo sa njim.

  54. saša Says:

    I uostalom, loša mu je muzika!

  55. kkkkkk Says:

    Koja lista. Sad mi je bar jasno zasto se srebrenica dogodila.

  56. Hugin Says:

    A Živo Blato ti je super.🙄

  57. Goran Says:

    “…glorificiranje jebanja strankinja u Zaostrogu kampu ne zvuči toliko kul, koliko ljigi i očajnički.”

    Prilično sam siguran da si potpuno pogrešno shvatio pjesmu (ako misliš na Pišonju i Žugu).

    Kad si reko da nema raznolikosti na listi mislio sam da ćeš spomenut tipa Bombarder, Torpeda i Mirzino jato, a ne ista sranja ko i ova što upadoše al ih se niko nije sjetio – Elektro pionir i Orgazam.

    Uostalom dosta raje ovdje misli da je “Čaše lomim” – sjajna pjesma (bar u Nezirovoj verziji) pa ono…

  58. Jelena Says:

    Uf, Torpeda! Jako sam ih voljela u rockabilly fazi…

  59. saša Says:

    Da, Živo Blato mi je super jer je super! Ako ti moram objašnjavat zašto, onda džaba svih koncerata kojima si nazočio i svih singlica koje si kupio dragi Handžare!🙂

  60. Hugin Says:

    Zdrobio si me snagom svojih argumenata.😀

    Poprilično sam siguran da je Srklet imao Mirzino Jato na listi. Za Torpeda nisam ni znao da imaju nešto službeno izdano.

  61. saša Says:

    Ma, to biće Svilarica izmislila? Koji je uopće to bend? Šta je to? To ni ne postoji!

  62. Hugin Says:

    Imaš snimke na Youtubeu, yu-rockabilly revival druge polovice 80-ih, Bosanci. Naravno, nije postojala apsolutno nikakva šansa da upadnu na listu.

  63. saša Says:

    Nisam lud to gledat i slušat! Rađe bih pogledao neki dobar pornić iz druge polovice 80-ih! House of the rising sun je iz prve il druge polovice 80-ih? Jeben film!

  64. Goran Says:

    Torpeda spomenuh samo ko primjer raznolikosti. Neviđeno sranje od grupe.
    2. Kletva kralja Zvonimira > Živo blato (iako volim blato)
    3. Ostalo: Sinoć sam pogledo Little Spermaid sa Lexi Belle skroz je solidan.

  65. saša Says:

    Jel to neka nova produkcija ili? Jer, ja sam slab na onu produkciju iz 80-ih. Ti su imali priču! I jako dobra gluma generalno!

  66. Hugin Says:

    Dobro, jel zbilja bilo za očekivati nešto drugo na listi?

    Red novog vala, red fiju-briju bendova, malo jugoslavenskog mainstreama, tu i tamo koji album nakon devedesetih izvan granica Hrvatske i to je to. Da je više ljudi iz ex-Yu država sudjelovalo, vjerojatno ne bi bilo toliko Leta 3, Pipsa i hrvatskog novog vala. Zgodno je vidjeti da su se neki kanoni regionalne scene zaobišli ili su se glasovi rasuli na više albuma, ali lista je manje-više demokratski složena, što je i vrlina i mana.

  67. Goran Says:

    @Saša – nova produkcija. Samo nova produkcija.
    Sve je uvijek najbolje sad. Žene, pank, fočanski burek…
    Amin.

  68. saša Says:

    Možda si i u pravu! Nogomet isto! Jedino Hajduk nije, ah!

  69. Jelena Says:

    A možda je najbolje godinama iza nas..😀

  70. max Says:

    Eh, Mirzino jato…

  71. tha Says:

    malo me strefilo sad šta ispada da moran poslušat cirka 48 od ukupno 50 albuma da dobijem kompletan uvid u stvari.

  72. max Says:

    Little Spermaid…🙂 Prejak naslov, i savršeno odgovara protagonistici. Al mislim da je Saša prije mislio na nešto s Traci Lords, dok je još bila… maloljetnaaaa!

  73. saša Says:

    Istina, Traci je bila moja miljenica, al sad, koliko je tad imala godina nemam pojma. Ako je i bila maloljetna so onakvim izgledom i talentom zaboli me neka stvar!

  74. bb Says:

    Eto, meni je jedino užasno žao što nijedan Brenin album nije upao pa da i ja iserem ponešto🙂

  75. saša Says:

    Ah Bilanda, a bila si nekad cura sa tako profinjenim ukusom. Što od tebe učini onaj iz Ražanca???

  76. saša Says:

    Gorane, Little Spermaid se prži. A kad se odgleda dobiješ komentar ako se sitim. Thx na preporuci! 🙂

  77. Tonći Says:

    “Što od tebe učini onaj iz Ražanca???”

    ne učini ja ništa, ona je mene navukla na Brenu! (za koju nažalost nisam glasao jer nisam slušao nijedan njen album, samo sam nabadao mp3ce amo i tamo)

  78. max Says:

    To je to, čoek od principa! Nego Sale, jes da je Traci Lords uspon i najveću slavu doživjela kao maloljetnica, no prvenstveno sam aludirao na “Maloljetnu” drugoplasiranih (u paralelnom svemiru vječito nultoplasiranih).

  79. saša Says:

    Ah, koja divna pjesma! Al zaista!

  80. Gogo Says:

    Meni je skroz okej da je Džinovski prvi, samo bi volija da ga je snimija neki drugi bend, a ne ovo sranje za reklame.

    Mislim da Tonći više nema prava glorificirat Živo blato nakon šta je odbija da Konac konca na svoju ruku stavimo na prvo misto.

    Neka je OPO na trećem mistu, super je da najbolji srpski bend za koju godinu neće bit iz Srbije!

    Soldatski Bal, Crvena jabuka – točno di triba, ko ne kuži neka poljubi crvenu guzicu.

    Sve okej za Pušenja, sjajni albumi.

    Azru mogu preživit. Uz svu iritantnu spiku, pisme su i dalje zakon.

    Paket aranžman – dovoljno beogradske šminke za sam vrh.

    Bla bla bla bla bla bla…

    Srića da ispljuvci tipa Laibach, Borghesia, EKV, Videosex, Buldožer nisu upali, dosta je jedan Darkwood Šit.

    Forca Daleka obala!

    Ko ne voli splitske bendove – pederčina! Osim ako jest peder, onda je – heterčina!

  81. Gogo Says:

    Samo su Diverzanti prenisko.

  82. bojan Says:

    Meni je lista zapravo odlicna, iako nema ‘Svi za mnom’.
    Pogotovo sam zadovoljan brojem 1.

  83. Gogo Says:

    Pa upravo to, imam i ja svojih prigovora i svojih ekstaza, ali u globalu je puno bolja nego što sam očekivao od kumulativne liste. Masu je zločinaca i kanonaša izvan nje, ima dovoljno ludih eskcesa (Vuco, tri Pušenja u top 10, Diverzanti, OPO treći…), sve je okej, i iako nisam glasao za Džinovski (iako mi jest za top 30, ali nisam stavio jer sam znao da će ga drugi imat), skroz mi je u redu da je prvi, ipak to jest generacijski album. Neka.

  84. Srklet Says:

    dok niste gledali cadinota – niste gledali pornić!

  85. Goran Says:

    Meni je samo i iskreno žao što nije još izašo novi Magazin da ga utefterim.

    GA GA

  86. Goran Says:

    VIDIMO SE U ĆILIPIMA!!!!

  87. max Says:

    Šta je to cadinot(a)?

  88. Srklet Says:

    To nek Hugin objasni, zna on dobro te stvari😀

  89. Hugin Says:

    http://www.cadinot.fr/home.php

    Jel, pa svi imamo internet.

  90. Srklet Says:

    ali samo ti imaš muda otići surfati po gej pornjavi!

  91. max Says:

    Ajme majko. Ko da je nema i previše na sajtovima za heterčine…

  92. bb Says:

    “Ah Bilanda, a bila si nekad cura sa tako profinjenim ukusom. Što od tebe učini onaj iz Ražanca???”

    Saša, ajde već jednom riješi taj svoj psihopatološki odnos prema meni, to se već godinama razvlači bez ikakvog smisla😉

  93. Hugin Says:

    Pa šta nije jedan od novijih trendova u pornu ta bisex kombinacija s dva frajera i curom? Bar ovo što vidim na x-hamsteru.

  94. Hugin Says:

    Post modernizam, danas moraš kužit i Senatu Fox i Lepu Brenu i Dubiozu Kolektiv.

  95. Duje Says:

    “Neka je OPO na trećem mistu, super je da najbolji srpski bend za koju godinu neće bit iz Srbije!” Jel mi mozes,molim te,pojasnit ovo?

  96. Gogo Says:

    Ne mogu.🙂

  97. Gogo Says:

    A, Hugine, možeš i postmodernistički ne kužit ništa od toga!

  98. max Says:

    Je, Hugine, al ima kombinacija i, opet, kombinacija (mada je ponekad teško razlučit što je pjesnik htio reći)… Inače, nijesam znao za x-hamster, moraću bacit pogled i na taj jubito klon.

  99. Goran Says:

    Dubiozu zaista ne moraš.

    Od trendova za prescrollat mi se čini da se pegging najviše uhvatio na tube-pornjavi (izostavimo li Sarinu Valentinu i ostale new breed chicks w dicks).
    Kuku lele đe nestade old school poput golden showersa i public disgracea.😀

  100. saša Says:

    Ja stoti komentar!🙂

  101. Hugin Says:

    Volim x-hamster jer ima tih 80-ies filmova gore, ne moram ništa skinuti, samo pronađem i gledam. Njemački film najzabavniji, fisting je osamdesetih tamo bio pod normalno.

    Nisam se sjetion ništa dovoljno alternativno i popularno u isti čas osim Dubioze. Mogao sam napisati i Kawasaki 3P.

  102. max Says:

    Eh, a taj Public Disgrace… Nema boljeg turističkog vodiča kroz Peštu.

  103. templar Says:

    Top ten je retardiran žešće, a pod najveći minus vam stavljam što Pankrta (Dolgcajt) nema ni u top 25. Pripisujem to činjenici da su listu dobrim dijelom slagali dalmatinski retaji i sančosi kojima je slovenski jezik stran u najmanju ruku kao uzance lijepog ponašanja, ipak bolje razumijete kad zasvira šargija a stihovi su nepodnošljivo prezasićeni turcizmima. Povijesno gledajući, razumljivo.

    Za Hrvatsku bez dalmatinaca!

  104. bb Says:

    Sančosi😀

  105. Goran Says:

    Taman smo postavili raspravu na nekakav nivo i ode sve u helać (propast, šteta, kvar)!
    Ja sam stavio jedan izvornjački album (ANTE BUBALO – Puko i prolupo #OBAVEZNO PRESLUŠAJTE# WAYLONE OSJECI JAJA PA POJEDI!) i par turbo-izvornih.
    Šargija je majka i dvoje djece!

  106. Gogo Says:

    Za Dalmaciju bez Hrvata!

  107. templar Says:

    Može!

  108. Gogo Says:

    Odlično!

  109. Hugin Says:

    Pa šargija je dobra, sviraju je naši ljudi.

    A Pankrte ionako ni ljudi iz Hrvatske ne razumiju. Sančosi ga kuže bolje od nas.

  110. ga-li Says:

    gogo, mi cemo se odcijepit i zvat se hrvatska, a oni neka se zovu becko-konjusarska, sta i jesu

  111. Hugin Says:

    Vi ste Vlajland, kakva Hrvatska.

  112. Duje Says:

    Gogo,molin te nemoj pochinjat sad i po povijesti sharat(Vojvodina samostalna),dovoljno si se dokazao sa onim neznanjem o godinama u kojima pochinje i zavrshava desetljece. Nimoj bit redikul

  113. templar Says:

    jebote šargija.

  114. Gogo Says:

    Koja je svrha postojanja debila?

  115. bijela misa-o Says:

    Sad kad gledam ovu vašu listu, sjetim se kako sam se jednoj curi prije, ono, 10-15 godina, nasmijao kad me optužila da sam najstariji na nekom zaboravljenom tulumu. Rekao sam joj da se vidimo za 10 godina, pa ćemo vidjeti tko će se kome rugati.
    Iako ona nije glasala tu, pa stoga i nije kriva, poruka i dalje stoji: Mili moji, čini se da ste ostarjeli:-) Ova lista točno odražava ono protiv čega sam se ja osobno uvijek borio – ona mi se ne čini vašom listom, već listom „braće i sestara“, pa možda čak i roditelja, a sasvim sigurno i brojnih starijih generacija „glazbenih kritičara“ kao jedne izumrle vrste.
    Ne budi lijen, kad već dežurni statističar Tonći nije obznanio, evo vam prosjeka godina prvih 50: 1990. To je gore od mojih najcrnjih očekivanja, čak i da je glasala ekipa mojih godina (a mislim si da ste u prosjeku mlađi;-). Doista se vrijedi zapitati koje su to generacije, na koje se Gogo referira proglašavajući neki, pa možda čak i prvi album na ovoj listi, „generacijskim“? Čisti bulšit, ako se mene pita, a usput odbacujem bilo kakve primisli da bi se i mene moglo uvrstiti u neku od tih generaliziranih generacija.
    Moj je dojam da ste glorificirali ono što ste slušali kad ste bili tinejdžeri, jer se nevoljko oduševljavate novim, radije čekate da „vrijeme kaže svoje“, što je znak, jel, nečega:-) Možda – možda! – ste radeći liste čak nesvjesno zaključili kako ste nekad mogli intenzivnije voljeti svu tu muziku. A možda je samo nova muzika sranje, ali ne bih rekao – mislim da je prije riječ o raspršenosti interesa i žanrova u 2000ima, kao i upornom traženju starih izvođača, njihovog zvuka i estetike, u novima, što umanjuje originalnost koju i novi svakako imaju.
    Doista, sve je to skupa jedna „gnjila sentimentalna nostalgija“ kao što je Srklet napisao poviše, i još: „Dičiti se u četvrtom desetljeću života svojim teen ukusom je u najmanju ruku blesavo.“ Iako, ostatak gornje rasprave i spominjanje nekih drugih fosila koji nisu upali na listu, otkrivaju kako je bolest ista, jedino su simptomi drugi.
    Evo vam još pregled dekada prvih 50: 1970e – 1 album; 1980e – 22; 1990e – 18; 2000e – 9.
    Usput, ja nisam glasao jer nisam nikad puno slušao tu muziku, a pogotovo sam posustao u zadnjem desetljeću, tako da mi to stvarno nije imalo smisla. A kad smo već kod toga, ponosno izjavljujem da sam od prvih 50 poslušao otprilike 10 albuma, što me podsjeća na davni razgovor s jednim urednikom zaboravljenog filmskog magazina. Natezali smo se oko toga mogu li ja sa svojih 19 godina „objektivno“ pisati o filmu a da, prema vlastitom priznanju, nisam, niti ću pogledati cjelokupne opuse velikana filmske umjetnosti. Osim što sam mu morao objašnjavati kako nema objektivne kritike (u međuvremenu sam odustao od objašnjavanja subjektivnosti akademski rastrojenim pojedincima), rekao sam mu da nemam vremena a još manje želje pogledati sve žive filmove koje je on imao vremena pogledati jer je bio ono, 20 godina stariji od mene. Htio sam gledati filmove i slušati muziku iz današnjice, i pisati o tome (i glasati) iz konteksta mene, danas.

  116. bb Says:

    “Moj je dojam da ste glorificirali ono što ste slušali kad ste bili tinejdžeri, jer se nevoljko oduševljavate novim”

    Kod mene ovo apsolutno stoji jer vrlo malo domaćica slušam. A i ono novo što čujem iz ovih naših krajeva, sadašnjih i bivših, obično držim smećem nedostojnim gubljenja dragocjenog vremena potrebnog za preslušavanje gomile stranjskih divota.

  117. Tonći Says:

    for the record: u mom osobnom top tenu su samo tri albuma koje sam zavolio u tinejdžerskim godinama, a jedina dva koja sam zavolio u tridesetima su – iz osamdesetih! *izrazito* se protivim toj ideji da je premoć starije muzike na ovakvim listama nužno = sindrom “starosti u duši” ili čega god već… posebno kad je riječ o domaćoj muzici, koja je u očitoj krizi – dovoljno je baciti pogled na izlog Croatia Recordsa u Bogovićevoj, čiji je udarni desni dio za domaćice već dugo vremena rezerviran isključivo za kompilacije starih hitova, platinum collectione i love collectione i koje još sve ne collectione –> osjećaj da je domaća muzika imala i boljih dana definitivno nije ekskluziva rockera u tridesetima

    a to da je “Džinovski” generacijski album je no-brainer – kao što je Neven napisao, to je album koji je u sredinom devedesetih volilo ne samo puno ekipe, nego i stvarno nevjerojatno širok *raspon* ekipe, i u tom smislu mu – od tadašnje domaće diskografije – tada nije bilo ravnog

  118. Goran Says:

    Kod mene lopatom albuma iz zadnji PAR GODINA: J.W. Pozoj, THC La Familia (visoko 12. mjesto), Ante Bubalo, Pogavranjen, Mara i Derventske lole, Frontalni udar, Sateliti, Brkovi…
    Postoji čak nekolko bandova (CONTRACT u prvom redu) čije snimke sam čuo, ali su tek u procesu objavljivanja i ušli bi na (moju) listu mos def.
    Što bi reko bog otac- Dylan Moran:
    “I’m ALIVE.
    NOW.
    That’s pretty current from where I’m from.”

  119. saša Says:

    Ozzy, ne budi snob i ne postavljaj se kao bogomdan glazbeni guru! Aj kaži, šta je trebalo upast na listu umisto neznam, Filma, Azre, Tome Bebića…? Bojan Jambrošić? Kino Klub? Conevt? Vruće Kitice? Moja teorija je da je svaka sljedeća godina u glazbi bolja od prethodne, al kako svako pravilo ima izuzetak, taj izuzetak je naša, domaća glazbena scena. Dok se ne pojave nove Azre, Filmovi i Bebići, glasat će se za ove stare i to je to.
    A glede Džinovskog je sve jasno u Fitnićevom izvrsnom osvrtu. No, vjerujem da si i ti to tako svatija, al si ovo napisa samo da provociraš, jel tako? 🙂

  120. bijela misa-o Says:

    Saša, ja samo komentiram da vam je prosjek starosti albuma punoljetan po zakonima većine država svijeta (ili možda čak svih država:-), što je po meni koma. Namjerno nisam ulazio u diskusije oko pojedinih albuma ili izvođača, jer ne bi bilo smisla. Dakle, ne znam što je trebalo ući na listu umjesto fosila, ali nešto bi se već našlo. Moja poenta je: treba li proći 20 godina da se neki novi album počne cijeniti? Ili je možda potrebna snaga jedne cijele scene, čega u ovim godinama vladavine interneta nema i teško da će ikad više biti?

    Re. Džinovski: Što ste se uhvatili baš tog albuma u kontekstu one teze o generacijskim albumima? Dobro je Fitnić napisao, ništa ja ne kažem. Stvar je u tome da bi se jedno 40 albuma od tih prvih 50 moglo proglasiti “generacijskim” albumima, ali to nije opravdanje, niti obrazloženje ni za što.

    @ostali koji su se našli pogođeni mojim generalizacijama: Nisam vas ciljao pojedinačno, a također mi je drago da se na neke od vas moja generalizacija ne može primijeniti. Tako je to sa statistikama i listama – one odražavaju prosjek, ali istovremeno i nikoga pojedinačno (u potpunosti). Ono na što sam ciljao je taj neki mindset koji je izronio iz geometrijske sredine pojedinačnih lista. Mislim da je on posljedica, s jedne strane starenja, a s druge, raspršenosti ukusa i mišljenja o novijim albumima. Istina je, pretpostavljam, negdje u sredini. Ili možda u prosjeku;-)

  121. oto Says:

    “A možda je samo nova muzika sranje”

    A jebeš ga kad je nova hrvatska glazba mahom stara hrvatska glazba, samo lošija.

  122. saša Says:

    Upravo tako kako oto kaže!

  123. Goran Says:

    “Ono na što sam ciljao je taj neki mindset koji je izronio iz geometrijske sredine pojedinačnih lista.”
    To je istina.
    ————-
    Ja se bojim da bi mladi sastavili jednako “staru” top listu. U nesreći sam da moram otić po ženu i entourage kad su dark/goth/ebm il još gore fantazma partiji pa malo prominglam da nahranim fetiš sproću žena u platformama… Bojim se šta bi ta mlađa ekipa odabrala. (Žešći znalci bi valjda stavili Narrow kojima je inizišo vinil za t.u.t./r.u.r ili onaj kupus Florence Foster Fun Club, ostalo bi bilo 80s) U Blitz kids/demode hipsterijanu imam još i veći uvid – vjerovatno bi glasali za hrvatski Sleigh bells da ga ima. U nedostatku toga neko bi valjda stavio Hemendex, neko dvoje Lolobriđidu i to je to. (Levat Magnetik?)

    Ja ne mislim da je nova hrvatska glazba stara samo lošija.
    Bolesno grinje je dosta bolje Azre.

  124. bijela misa-o Says:

    Saša, Oto, baš me povlačite za riječ:-) Ovo sam već bio napisao u prethodnom postu pa pobrisao, ali sami ste tražili: Novi A***, F****, B***** ili ______ (umetni po želji) se neće nikad pojaviti. Nemojte se nadati i nemojte čekati. Pojavit će se neki novi klinci, koji će zvučati kao neki od fosila, pa ćete ih diskvalificirati zbog toga. Ili neće zvučati kao neki od fosila, pa ćete ih diskvalificirati zbog toga.
    Drugim riječima, i ja se u potpunosti slažem s Otom. Jedino što dodatno mislim kako se isto može napisati i za stranu glazbu, i to je sasvim normalno, očekivano i, štoviše, posve dopušteno.

  125. Goran Says:

    INTERMECO! SVETI PAPA IZ NJEMAČKE BLAGOSLOVI NAS!

  126. oto Says:

    Da, uz našu novu glazbu koja je kao stara, ali lošija, zaboravio sam i onu koja je kao strana (često kao stara strana) i lošija. Naravno, ima tu i tamo koja iznimka i za one koje sam čuo sam i glasao (mada sam zapravo hrpu stvari zaboravio, ali opet, ne tako puno novih stvari).

    Drugi problem je što novu hrvatsku underground glazbu slabo slušam, jednostavno ne dopire do mene. A k tome sam još i generalno prešao sa albuma na pojedine pjesme.

    I da, glasao sam i za dosta albuma koje sam volio kao klinac, mada ni sam ne znam kad sam ih zadnji put poslušao. Tako je, uostalom, i bio koncipiran izazov (“traže se liste vama osobno najdražih Yu & ex-Yu albuma – onih koje ste najviše slušali, za koje vezujete najljepše uspomene, i tako sve u tom stilu…”).

  127. oto Says:

    “Jedino što dodatno mislim kako se isto može napisati i za stranu glazbu, i to je sasvim normalno, očekivano i, štoviše, posve dopušteno.”

    E vidiš, meni je tu potpuno drugačija situacija. I nova strana glazba se velikim dijelom oslanja na prošlost, ali obično to rezultira nečim BOLJIM (ili bar podjednako dobrim) od onoga što smo imali prije.

    Mislim, to je porazno, ali meni suvremena hrvatska/ex-Yu glazba u životu ne igra praktički nikakvu ulogu, i to ne zato što je odmah u startu eliminiram. Jednostavno mi se malo onoga što sam čuo u zadnjih nekoliko godina stvarno sviđa. A nerijetko i bendovi koji su mi napeti na koncertima snime nezanimljiv studijski materijal.

  128. Tonći Says:

    “samo komentiram da vam je prosjek starosti albuma punoljetan po zakonima većine država svijeta (ili možda čak svih država:-), što je po meni koma. Namjerno nisam ulazio u diskusije oko pojedinih albuma ili izvođača, jer ne bi bilo smisla.”

    kako ne bi imalo smisla? lijepo si ti to zamislio da bi trebali uzdizati novu domaću muziku umjesto stare, ali… koju uopće? ne možeš to izvući na spiku raspršenosti ljude na različite stilove i bendove, jer s druge strane na izborima strane muzike – koje ima neusporedivo više od domaće!! – imamo dosta konsenzusa oko raznoraznih novijih albuma i novijih izvođača, dok na jednom ovakvom izboru, s većinom istih glasača, jedva da se nađe i dvoje ljudi koji će se složiti oko toga da valja ovaj ili onaj domaći album izašao u zadnjih nekoliko godina!

    “Ja se bojim da bi mladi sastavili jednako “staru” top listu”

    ja ne da se bojim, nego sam 99% siguran

    “Ovo sam već bio napisao u prethodnom postu pa pobrisao, ali sami ste tražili: Novi A***, F****, B***** ili ______ (umetni po želji) se neće nikad pojaviti. Nemojte se nadati i nemojte čekati.”

    niti im se nadamo, niti ih čekamo, niti su nam potrebni… ne znam otkud ti uopće takva pomisao? de mi objasni, molim te

    “I nova strana glazba se velikim dijelom oslanja na prošlost, ali obično to rezultira nečim BOLJIM (ili bar podjednako dobrim) od onoga što smo imali prije.”

    QFMFT

  129. bijela misa-o Says:

    tonći, to što te muči je zapravo samo odgovor na sašin post: “Dok se ne pojave nove Azre, Filmovi i Bebići, glasat će se za ove stare i to je to.”

  130. Tonći Says:

    ok pardon, to mi je promaklo! svejedno, mislim da nije doslovno mislio na bendove koji će tako zvučati – nego na bendove koji bi mu bili tako *dobri* (al na neku drugu foru)?

  131. saša Says:

    Tonći, ja sam zaista uvjeren da Ozzy s bavarijom u ruci zlobno gušta dok nas ovdje zajebava praveći se naivan i gledajući kako se hvatamo za baketinu. No, ako ipak…

    Jebe mi se otkad je neki album, film, strip ili knjiga. Bitno mi je kakvo je to nešto što konzumiram. Je li je dobro il loše, a ne jel prašnjavao il tek kupljeno. Ok, ja sam sa dvije godine srao u pelene dok su neke druge i starije generacije pohodile koncert kojeg sam ja stavio na prvo mjesto moje liste…Pa? Po čemu bi činjenica da je taj album obilježio nečija druga djetinjstva negirala činjenicu da je obilježio i moje. Zar postoji generacijski monopol na neke stvari? Jebemti kolač, pa jednako sam uživao otkrivajući i Film i Damira Avdića, i Azru i Blato, i Haustor i Vitasovića. I zato mislim da je ova lista, kakva je takva je, sto puta iskrenija od one Nomadove u kojoj si ti sudjelovao, ako ništa drugo onda zbog toga jer se ovdje glasalo po guštu, bez ikakvih ograda i bez ikakvog avangardnog preseravanja tipa ”kill all hippies” , a tamo, hm, bar s obzirom na album koji je pobijedio, i s obzirom na sadašnji stav nekih koji su tada sudjelovali u tom izboru, NIJE. A dok ti ne otkriješ neki novi, senzacionalni hrvatski bend, jebiga, osuđeni smo da slušamo ovu kuruzu. Štaš!🙂

  132. bijela misa-o Says:

    Saša, pa dobro što ti misliš o meni?! Moj je prvi post jučer od prijepodne a spominješ bavariju:-)
    Inače, ja uvijek iskreno slažem te top liste, i danas i dok je bilo Nomada. Ne kalkuliram, kao neki, i ne dovlačim ekipu koja voli istu muziku;-) Jesam možda povodljiv, i možda imam barem dva najbolja albuma svih vremena tjedno, ali meni je tako sasvim ok.
    A kad se već opet dotikavlješ te slavne, osporavane, kritizirane Nomadove liste – ako mene pitaš, mislim da odražavala određenu hrabrost, da ne kažem ludost, u mnogo većoj mjesti nego ova lista, između ostalog i stoga što je prosjek godina albuma tad bio, 100% ne bi pogodio: 1990:-) Ko da je vrijeme stalo (iako nije baš tako, jer se albumi značajno razlikuju, ali ne mogu odoljeti toj simbolici).
    Evo još i raspisa po dekadama: 1960e – 1 album, 1970e – 3, 1980e – 15, 1990e – 24 *iiiii* iz 2000e godine – 7 albuma(!). Izgleda da nismo potrefili taj neki najnoviji novi novi val, preporod ili što već, iako je te davne 2000e izgledao tako. Ili je samo nas 20ak stvorilo kritičnu masu za “masovnu” euforiju i zabludu. Whatever, nije ni važno.

    Nego, Saaaša, se ti sjećaš ovoga: http://tinypic.com/r/1zvzpqq/7

  133. saša Says:

    Kao prvo, piva je prehrambeni artikl pa je shodno tome nju poželjno pit u svako doba dana ili noći. Eto, umjesto goveđe juhe i pečenke možeš ručat dvije bavarijice ( a pišem bavarija jer koliko me pamćenje služi ona ti je bila najdraža jel tako?)
    I uostalom, cool je da si se javija jer ovo je već polako zamrlo…Bezveze!

  134. Tonći Says:

    kao prvo, u Nomadovoj listi je glasalo skoro pa duplo manje ljudi (nije nas bilo “20ak” nego 12), tako da je bilo i više prilike da u top 50 upadnu neki lijevi albumi, uključujući i jako svježe naslove… također, mislim da bi prosjek godina izdanja garant bio spušten em da je glasalo više ljudi (= više niveliranja = više novog vala i sl), em da je izbor bio proširen na ex-Yu (gdje bi vjerojatno upalo više Disciplina itd negoli Darkwood Dubova i sl)…

    nadalje, mislim da smo i bili opijeni svojom (često sasvim prividnom, naravno) moći lansiranja hajpova, i da često, jebiga, *jesmo* radili ono što smo htjeli izbjeći s pokretanjem Nomada – gledali domaćim bendovima tu i tamo kroz prste, davali im popuste koje ne bi nikad dali stranim bendovima… a glasali smo za više aktualne domaće muzike i zato što smo slušali puno više aktualne domaće muzike nego danas, a mislim da smo je slušali puno više nego danas jednostavno zato što nam je to bio *posao* – i čim je taj imperativ nestao, kod mnogih od nas je nestala i potreba za praćenjem nove hrvatske muzike… dok istovremeno potreba za praćenjem nove strane muzike nije nimalo jenula! tako da bih rekao da nije problem u nama, nego u domaćoj muzici koja je generalno u kurcu (i ne samo nama ovdje – ta koliko ima domaćih bendova nastalih u zadnjih 10 godina koji bi na koncertu mogli skupiti 1000 ljudi?)

  135. Hugin Says:

    Glede tih generacija Hladnog Piva, ja sam generacija 77./78., družio sam se s ekipom 76.-83. godište i fakat je većina tih ljudi slušala “Džinovski”. Od starijih punkera iz Ivanića, “šminkera” iz razreda koji su baš tad prelazili s rapa na techno, dugokosih cura s teškom šminkom koje su brijale na ex-yu rock, metalaca, “alternativaca” pa do ljudi koji su voljeli sve što vole mladi… Na tulumima devedesetih (koje sam ja pohodio) si bio poprilično siguran da ćeš među kasetama naći Hladno Pivo, ma kakva ekipa bila u pitanju. Znalo se naći Majki, Azre, Pušenja, Leta 3, Pipsa, ali Hladno Pivo su svi imali i svima je “Džinovski” bio dobar album. Ne sjećam se da sam poslije naletio na domaći album koji je bio toliko prihvaćen među tako raznolikom ekipom. TBF je dosta dobro kotirao jedno vrijeme, ali čini mi se da nije dostiglo taj status koje je imalo Hladno Pivo sredinom devedesetih.

    Glede manjka novijih albuma, vjerujem da tu ima i tog razloga “da vrijeme pokaže svoje”, ali nema tu ni infrastrukture da novi dobri bendovi iskoče. Na telki nema relevantnih emisija o bendovima (osim eventualno Garaže), nema časopisa koji bi pratili muzičku scenu, a portala, blogova, foruma, myspace-ova i ostalih internetskih stranica ima na stotine i nude preopširnu sliku što je dobro i tjeraju svoje male hypove. Al jebeš to kad mi se na istu razinu stavlja Abergaz, koji su odron od benda, i Socijalna Služba, koji su poprilično dobar bend. OK, idem po gigovima, poznam ljude u čiji se ukus uzdam pa poslušam njihovu preporuku, nije da će mi promaći nešto zbilja dobro.

    Mislim da je oko manjka dobre scene i ispiranja mladih mozgova negativnu ulogu odigrao “Hrvatski idol” ili kako se to sranje već zove. Klinci se prijavljuju na to, umjesto da se zavuku u garažu i drndaju po gitarama, sintovima, semplovima, šargijama, čemu već. Sjećam se nekog repera koji je nakon odbijenice očajan promucao kako je mislio tu zabljesnuti, pa naći izdavača, pa snimiti singl, pa spot pa album, ali sad je sve propalo i pitanje ima li više volje za nešto takvo… O jebemti oca, ako su ti Škoro i Toni Cetinski glazbeni arbitrari, onda nisi drugo ni zaslužio! Ne znam kog uopće zanima deseta kopija Tonija Cetinskog ili Nine Badrić. Anyway, otišao sam u krivom smjeru…

    A to što ima puno više “starih” albuma na listi… Pa gore su valjda zato što ih ljudi vole, neovisno o tome kad su izdani. Kako Dragaš non-stop gudi o ex-yu punku i novom valu, tako će vjerojatno i meni devedesete ostati kao jedan glazbeni orijentir.

  136. templar Says:

    jebiga, neovisna mlada hrvatska država i njezino društvo nisu uspjeli proizvesti dovoljno epskih bendova. vraga, nijedan. iako ja u svojoj listi njih nemam dovoljno zastupljene, mislim da majke i let 3 jesu odlični bendovi, ali nisu uspjeli za svoje vrijeme od sebe stvoriti mit. kao što je azra mit.

    i jebote sve. najbolji novi hrvatski pop proizvod je ella dvornik. ima na jubitou njezin nastupni singl, to je bolje od svega što je ikad izašlo iz radionice onog majmunolikog coca iz jinxa. toplo preporučam.

  137. saša Says:

    Od Jinxa je sve bolje!

  138. Tonći Says:

    ne znam koliko ima smisla išta uspoređivati s mitom Azre, oni su čini mi se neponovljiva anomalija – imaju recimo 150 tisuća lajkova na fejsu! (od ostalih izvođača s ove liste koje sam nabrzinu čekirao: Orkestar i Jabuka blizu 100 tisuća, Urban blizu 50 tisuća, ostali rockeri uglavnom ispod 20 tisuća)

    stvar od Elle Dvornik na prvo slušanje: pjesma nije loša, pjevanje nije baš na nivou ali ima nekog karaktera

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: