Gorilini naj Yu & ex-Yu albumi: #10-#6

by

10. Zabranjeno pušenje – Das ist Walter (1984.)
[309 bodova / 8 glasova]
„On pobjeđuje sam protiv svih, ali znaj – još samo na platnu kina Prvi maj.“ Sarajevo je grad čiji je muzički razvoj bio uveliko paraliziran njegovim ciničnim stavom prema svemu što se predstavljalo ozbiljnim ili bitnim. Oni koji su imali snažan stav o nečemu što nije ‘Željo – Saraj’vo’ i usudili se iznijeti ga u bilo kojoj formi, postali bi predmetom sprdnje kao furači i ublehaši, a sam stav bio bi označen tim sarajevskim umbrella-pojmom – ‘šuplja’. „Zapad“ bi prolazio kroz neobičnu transformaciju po dolasku u taj grad – izvitoperio bi se kao pri sudaru s Japanom. Želite punk? Izvolite sarajevsku-punk pjesmu o haharu koji voli Šabana Šaulića i mrzi punk. „Abide, reci nam de, jel ti mali skuplja stare novine?“ S druge strane – upravo ta naopakost je postala pogon koji je stvorio unikatne sarajevske novovalne (Zabranjeno pušenje, Elvis J. Kurtovich) i pop rock-pojave (Plavi orkestar, Crvena jabuka). Dok je potonja struja bila nezainteresirana za bunt, Zabranjeno pušenje su bili prilično angažiran i u tom smislu često krivo protumačen, mainstream bend. U punk-maniri upozoravali bi na problem bez ponuđenog rješenja, te je njihova suptilna ironija u pjesmama poput «Abida» prolazila gotovo nezamijećeno (ili barem sve do incidenta ‘Crk’o Marshall’). Ta kvaliteta višedimenzionalnosti je ono u čemu je Nele Karajlić najbolji: kino “Prvi maj” kao kuća eskapizma za klince koji kupuju cigle na putu do škole i podsjetnik da u stvarnosti zlo debelo vodi, priča o duhu mrtvog rudara koji se smije licemjerstvu dobrotvornih koncerata te, kao finalno afterlife-poniženje, ne može prepasti ni dijete jer ono više ne vjeruje u duhove. Specifičnost zvuka i produkcije «Das ist Waltera» Pušenje nikada nije uspjelo ili željelo ponoviti. Od uvodne «Anarhija all over Baščaršija», pankčine sa klavijaturama koja podsjeća na unakažene Termite, preko uvrnutih plemenskih ritmova i disonance «Selena, vrati se» do saksofona koji nepogriješivo i po svemu sudeći sasvim slučajno podsjeća na X-Ray Spex. Maštoviti aranžmani poput ovih dešavali su se u opusu benda i kasnije («Murga drot»), ali više kao izolirani incidenti ili kurioziteti. Nakon «Das ist Waltera» Zabranjeno pušenje su snimili dva albuma, sklepali jedan, te objavili kako je Novom primitivizmu došao kraj. Kvaliteta tekstova i muzike ostala je na najvišem nivou, ali «Walter» je najbolje definirao ono što je ime albuma predstavljalo – grad Sarajevo. Sejo je bio integralni dio svakog sarajevskog pankera. Sejo je znao prepoznati da je «A» na zidu još jedno ublehaško, besmisleno sranje iz Amerike i Engleske. I Sejo je bio upravu. (GP)

9. Razni izvođači – Paket aranžman (1981.)
[316 bodova / 7 glasova]
Punk je, barem u kulturološkom smislu, uspio pronaći pukotine u Željeznoj zavjesi i zaraziti čak i one koji su, umjesto da se „truju“ dekadentnom glazbom Zapada, trebali graditi pruge i ceste ili raditi za izvoz. Sve dok novi valovi nisu zapljusnuli beogradske ulice, u većini se slučajeva – barem u glazbenom smislu – radilo o običnom kopiranju, pukom prevođenju radova stranih uzora na srpskohrvatski. Tri benda, na silu udružena u zajedničku scenu, dokazala su da po pitanju originalnosti Yu-rock može ravnopravno stajati uz svoju londonsku i njujoršku „stariju braću“ te je, povremeno, čak i nadmašiti. Gile i Električni orgazam bili su jedni od najtalentiranijih učenika Iana Curtisa, Idoli su željeli uvjeriti svijet oko sebe da je pop ultimativna eksperimentalna forma, a Šarlo Akrobata spojio je reggae i punk u nacionalne hitove „Ona se budi“ i „Niko kao ja“ koji su im omogućili snimanje najradikalnije zbirke ikad odštampane u jugoslavenskim tvornicama kazeta i ploča. (VH)

8. Azra – Sunčana strana ulice (1981.)
[329 bodova / 8 glasova]
Odrastati u Jugoslaviji na izdisaju ujedno je značilo i neminovno susresti se s Azrom. Kao uzorna mala pionirka ljetovala sam na Otoku družeći se uglavnom sa Zagrepčanima, a gitara i vino na pijanim plažama bili su sastavni dio ljeta. Najčešće su se svirale «Srničica» i «Ciklama», Arlo Guthrie i, naravno – veći dio repertoara «Sunčane strane ulice». Kolektivna fascinacija stihovima ”Smrdljivi grad otvara jeftine bircuze za šljakere što loču ko pesi” danas mi izgleda smiješno, jer 13-godišnjaci – pogotovo oni iz boljestojećih zagrebačkih porodica – u njima ne mogu dohvatiti mišljenu poentu, a pijano urlanje i hihotanje na ”Fafala si mi ti, fala ti” pritom sasvim lijepo podcrtava moju tezu. No Azra je unatoč svemu bila pri vrhu muzičkog panteona mojih ranih srednjoškolskih dana. Razmjenjivale su se kasete («Filigranski pločnici» kotirali su kao jedan od teže nabavljivih albuma),  analizirali stihovi («Na strateškim mjestima njihovi ljudi (…)/ Lutke od krvi bez trunke ideje, ubice na cesti»), i stvarao mit o Johnnyju Štuliću koji je kulminaciju mog nerazumijevanja doživio u Mirkovićevom «Sretnom djetetu». Čini mi se da je to bazično nerazumijevanje Azre posljedica specifičnosti vlastitog karaktera, preuzimanja nečijih tuđih odrastanja (onih 20-godišnjaka s početka 80-ih) i stanja uma koje nikada doista nije bilo moje… Odnosno, barem sam mislila da nije sve do ponovnog preslušavanja «Sunčane strane ulice». Tada sam shvatila da je ono autentično ‘moje’ upravo ono što nije bilo javno i svačije, poput «Gospodara samoće» čiju vrpcu tinejdžerski tulumi nisu izlizali do sivila. No realno, koliko mi je takvih muzičkih intimusa s ovog albuma ostalo? Opterećena vlastitim značenjima i percepcijom društva, te provučena kroz filtar mojih sjećanja, “Sunčana strana ulice” na trenutke mi se čini kao plodna baza za frommovske analize u nekoliko smjerova. No način na koji se Azra upisala visoko u taj glazbeni panteon tinejdžerstva a priori je oduzeo svaki osjećaj poštovanja prema mojim vršnjacima koji je i danas eventualno ozbiljno slušaju. Istovremeno, «Sunčana strana ulice» nikada nije mogla biti ozbiljnija nego tada, ma koliko neozbiljno iz današnje vizure tu stvarnost doživljavali. (PB)

7. Zabranjeno pušenje – Dok čekaš sabah sa šejtanom (1985.)
[346 bodova / 6 glasova / jedno prvo mjesto]
Nikad nisam bio u Sarajevu. Ali kao da jesam. Svakih nekoliko mjeseci provedem cijelu večer, noć, a bogami i jutro, surfajući Sarajevom osamdesetih. Svratim prvo do Neleta i Seje (njih ipak najduže znam od te raje), pa dođu Zijo, Đuro, Šiber i Zenit, pa gledam gdje je Šeki (ako nije kiša možda će mi i stati) da me prebaci do mog najboljeg prijatelja Davora Dujmovića, usput sretnem Elvisa (upravo je kupio djevojci dijamantski prsten), čujem se s Lošom da popričamo malo o knjigama (konačno je pročitao «Visoko podignite krovnu gredu, tesari»), a onda obično završim u kafani, ko sinoć sa Zijom. I on je bio nekako odsutan. Reko je da bi volio umrijet prije nego ostari. Nakon što sam, teturajuć uz memljiv zid, konačno stigao do Fuada Midžića, već mi je bilo pravo muka, ali uspio sam nekako pronaći krevet i zaspati. Sanjao sam atomske bombe, požar na čaršiji i ljude bez glave. Sanjao sam da su si hadžije podijelili rejone, da djecu evakuišu avionima. Sanjao sam bijele medvjede, vatre u šumi i oružje skriveno u sijenu. Sanjao sam da je Žvaljo postao budala (je li tako, Moke? Kiki? Mufa?), da je Zijo stvarno umro mlad, da nema više ni mog Perhana. Da ti pravo kažem, Ozrenka, ne mogu se smirit cijelu večer. I sad čekam sabah sa šejtanom. P.S: Na ovom albumu se, između ostalih, nalaze «Djevojčice kojima miriše koža», «Lutka s naslovne strane», «Dok čekaš sabah sa šejtanom», «Baš čelik», «Radost prvog žita», «Sanjao sam noćas da te imam» i «Kažu mi da novog frajera imaš». Svi koje vole ovaj album su moji prijatelji iz mladosti. Ozrenka, daj nam dvije pive. (MH)

6. Zabranjeno pušenje – Pozdrav iz zemlje Safari (1987.)
[394 boda / 9 glasova / jedno prvo mjesto]
Situacija nije baš sjajno izgledala. Još su se ponegdje vukli repovi afere Marshall/Maršal, drugi album je podbacio u komercijalnom smislu, u okrilje new primitivsa se više nije moglo niti bi imalo smisla, došlo je do promjena u bendu i izdavaču… Unatoč svemu tome, album „Pozdrav iz zemlje Safari“ je postao vrhunac karijere Zabranjenog pušenja. Iako u nastupu najviše prvoloptaški i mainstream od svih njihovih predratnih albuma, Pušenje ustvari slijedi kritičku liniju „Nove klase“ Milovana Đilasa i jugoslavenskog crnog vala, samo nema više budnih pasdarana režima da ih opali po prstima kao tri godine prije. I dok Bora Đorđević zaziva anđela osvete i pozdravlja vožda koji je stigao, hrvatski bendovi u skladu s tadašnjom partijskom politikom šute, a većina bosanskih bendova, s Bijelim Dugmetom na čelu, drži infantilni jugo-unitaristički kurs i očajnički veliča državu koja se polako približava svom kraju – Zabranjeno Pušenje se baca na razgrađivanje idiličnog mita o jugoslavenskom društvu i kirurški precizno secira gubitnike tadašnjeg sistema, koji će na njihovom sljedećem albumu doživjeti svoje grand finale u proročanskim pjesmama poput „Kanjona Drine“ i „Straže pored Prizrena“, najavama konačnog raspada Jugoslavije te rata. Nedodirljivi kanoni jugoslavenske fenomenologije se ruše u prah u zemlji Safari. Pečalbarski kriminalci (“Bos il hadžija”), korumpirani policajci (“Murga drot”), razočarani prvoborci (“Dan republike”), zaboravljeni udarnici (“Srce, ruke, lopata”), pjesme o marginalcima s dna stratifikacijske ljestvice koji, eto, ne mogu ni na more (“Fikreta i Balada o Pišonji i Žugi”)… Bend sve to isporučuje bez uljepšavanja i romantiziranja, ali uz sućut i sa simpatijama, izbjegavajući narogušene krilatice ili maglovite aluzije poput njihovih rockerskih kamerada iz ostatka zajedničke države. Čak i izvan jugoslavenskog konteksta, „Pozdrav iz zemlje Safari“ ostaje veličanstveni album o luzerima koje je iznevjerilo isto ono društvo koje im je jednom obećavalo sve što postoji u afričkoj zemlji Safari. (NF)

(pisali: Goran Pećanac, Vedran Harča, Petra Belc, Matija Habijanec, Neven Fitnić)

37 Odgovora to “Gorilini naj Yu & ex-Yu albumi: #10-#6”

  1. bojan Says:

    zabranjeno pusenje je najYU bend po plasmanu albuma u top 10, a zapravo, najveca steta je sto nisam imao vise vremena za pisanje crtica.

    tonci, jel se mozemo na ‘Ultimativnom izazovu svih izazova – biranju najboljeg stanog albuma svih vremena’ rezervirati za pisanje po 2 albuma, a ti nam onda jos odredi neke druge?

  2. mirza Says:

    sudbina je htjela da je danas “kino 1. maj” kafana, baš poput ove sa omota “sabaha”. dakle, šaban redovno dere, a zalome se i večeri poezije, izložbe i punk festivali. i što je najzanimljivije punkeri sjede i slušaju šabana, sve u cilju što jeftinijeg oblokavanja (cuga je smiješno jeftina).

  3. Gogo Says:

    Viski, ovo nisam ja! Nije došlo do socijalno-sintaktičko-svjetonazornih promjena u mom biću, nego se samo podudaraju ime i inicijali🙂. Mislim, odličan tekst, ne bih se sramio da sam ga potpisao, ali jednostavno nisam.

    A, Matija, jebemu mater, već deset dana razmišljam o tome kako ću konačno prvi (možda i nisam stvarno prvi, ali nisam nigdje naišao) ukazat da je Zijo otpjevo da bi volio umrijet, a onda me ti pretekneš? Urgh!

  4. Gogo Says:

    Ups! Spojler u gornjem komentaru.

  5. Goran Says:

    Samo da naplatim-

    Top 10: Bosna 3 Ovo okolo 2

    Oh, I’m sorry, actually what I said was:
    HOW WOULD YOU LIKE, to suck my balls, Mr Garrison?

  6. Gogo Says:

    Pošteno, sad se novci broje, a mi kiksali. Ništa, čekamo prvih 5.

  7. Goran Says:

    Nisam trebo ove citate ubacivat ispalo je mentirano vako bez proreda.
    ———
    Sad me fakat zanima šta je prvo. Već je prošlo sve što sam očekivo na čelu.
    Osim ako se ne spremaju neki Maniksi :s :s :s

  8. mirza Says:

    “Sad me fakat zanima šta je prvo. Već je prošlo sve što sam očekivo na čelu.”

    crvena jabuka?
    soldatski bal?
    konac konca?
    bog?!?

  9. Goran Says:

    Nije valjda Bog sunce ti poljubim

  10. mirza Says:

    ma to sam bubnuo, nema šanse.

  11. Jelena Says:

    ja sam užasno razočarana zbog lošeg plasmana Buldožera, a pomisao da bi Crvena Jabuka mogla biti u prvih pet mi je blago rečeno uznemirujuća…

  12. Goran Says:

    On je poput djeteta > Cockney Rejects

  13. Tonći Says:

    zanimljivo kako je od ova tri od Pušenja “Sabah” dobio najmanji broj glasova – pričao mi Gogo dok smo zbrajali kako je mnogima koje zna taj album “hermetičan” i meni bilo prvi put da čujem za išta takvo, to mi bio totalni wtf!!! definitivno najbolji jugoslavenski bend, bez premca

  14. Jelena Says:

    Sabah hermetičan? koješta!

  15. bojan Says:

    Za spektakularno zakucavanje nedostaje jos samo pozdravni poklic “kirurski preciznog seciranja gubitnika tadašnjeg sistema” -> zbogom zohari.

  16. Kujundžić Says:

    Jedna zgodna anegdota sa snimanja drugog albuma Pušenja – kako je svirača u Pušenju u doba drugog albuma bilo taman za fudbalski tim, dogovore oni sa zagrebačkim (gdje se album snimao) rokerima tekmu. Pušenje dođe ono, u čizmama, sakoima, poderanim farmerkama i ostalom aksesoaru karakterističnom za stil Novog primitivizma, a zagrebački rokeri sve fino u trenerkama, skupim tenama, trakice oko glave i ostali fazončići. Normalno, Pušenje ih je RA-ZVA-LI-LO!

  17. Hugin Says:

    Nije valjda da Riblja Čorba neće upasti na listu? Je Bora četnik, al je bolji od sve te beogradske đanerske scene.

    Nego, “Sabah” je hermetičan ako se usporedi s ostalim albumima Zbranjenog Pušenja. Ima tamo stvari koje bi spadale u taj “hermetični” koš. Šteta što “Male priče o velikoj ljubavi” nisu dobile više glasova. Dobar album, meni čak i bolji od “Sabaha”, mislim da ga je tadašnja slaba distribucija koštala glasova i kultnog statusa, vidio sam taj album samo jednom u second handu.

    A Buldožer mi je bend za stare ljude, ono Smak, Time, Korni Grupa…🙂

  18. Jelena Says:

    Nevene, ne trabunjaj.😛 Očito ih nisi nikad slušao, jer ih ne bi uspoređivao s dinosaurima, jebote! Kako može bend u kojem je svirao Davor Slamnig i Ven Jemeršič biti bend za stare ljude!?….grrrrrr
    Možda te ovaj genijalni gig malo razuvjeri (obrati pažnju na prateće vokale🙂 ) http://www.youtube.com/watch?v=sUcAD7BERS8

  19. Hugin Says:

    Ma podjebavam, razmišljao sam staviti “Izlog jeftinih slatkiša” na listu, ali je ispao zbog Mizara ili Valentina, ne sjećam se više.

  20. ga-li Says:

    top pet:

    dzinovski, nuklearne, konac konca, ta jebena jabuka i hmmmmm, da nije komadic koji nedostaje???

  21. ga-li Says:

    ili ipak, iako zvuci suludo, u top pet upadaju why stakla sa ‘daj dodji’ plocom?naime, jos ih ne vidje na listi, a znam da su dobili bar jedan glas :))

  22. matija Says:

    Ne moze Komadic biti prije Barbiecuea.🙂

  23. matija Says:

    U biti, mislim da sam vidio OPO na nekom 736. mjestu, nije valjda Barbiecue tako nisko. Idem provjerit.

  24. ga-li Says:

    nije nego OPO – OPO!!

  25. matija Says:

    Onda bi Barbiecue stvarno mogao upast u top 5, skupa s, pogadjat cu, prvom Jabukom, Soldatskim balom, Koncem konca i jos necim.

  26. Goran Says:

    Možda je Paruzija!

  27. Goran Says:

    XXX OVO JE SODOMA A BILA JE GOMORA, POPILI STE OTROVA IZGLEDA KO NEVOLJA XXX

  28. Jelena Says:

    Fitniću, ne valjda Zdravka Valentina?😀

  29. Hugin Says:

    Ne, Zijo i Gogo Valentino, Mark 4.😉

  30. Jelena Says:

    ih, da je Ramljak glasao Zdravko bi sigurno bio na listi😉

  31. saša Says:

    Buldožer – sranje, Mizar – isto, Valentino – zakon!

    Ima dobrih prognozera, ima loših. Čitamo se sutra.

  32. Jelena Says:

    samo zato što ti je rođendan sad te neću izvrijeđat, Čobanov 😉

  33. saša Says:

    Ups, nije Saša, nego Gogo sa Sašinog kompa!

    Al evo Saša kaže da se potpuno slaže, citiram – mislim Buldožer, koja jebena pička materina!

    A mene slobodno izvrijeđaj, pašu mi vrijeđanja glasača Nebitnih Debila.

  34. Jelena Says:

    ne, eventualno ću razmisliti isplati li se potrošiti cd, dva da vam obojici tostiram koji album, ili čak opus… Brecelj, nebitni debil? hilariozni ste, majke mi…

  35. saša Says:

    Nije Brecelj nebitni debil – iako i on jest – nego netko drugi. Očito ne poznaješ Generalovo učenje, i to nas jako razočarava.🙂

  36. Jelena Says:

    mlada sam, stignem naučiti😀 ako vi date šansu Brecelju😉

  37. Goran Says:

    “Toje su oči sasvim obične, tvoji su koraci bez prošlosti,
    usne kao dječije – lažljive, crvene.
    Dok hodaš ljudi se ne okreću, švaleri na te ne računaju,
    ruke sitne, ohole- nikog ne vole.”

    Jedan od najboljih stihova napisanih u Jugoslaviji.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: