Gorilini naj Yu & ex-Yu albumi: #15-#11

by

15. KUD Idijoti – Mi smo ovdje samo zbog para (1990.)
[250 bodova / 5 glasova]
Prilično sam siguran da Idijoti nisu zaradili neku bogznakakvu lovu tijekom svoje, evo već tridesetogodišnje karijere. A od ono malo dinara i kuna priskrbljenih kulturno-umjetničkim djelovanjem svih ovih godina, najveći dio otpada na najprodavaniji i najzapaženiji (dakle, čitaj: najbolji!!) album legendarnih puležanskih pank veterana – «Mi smo ovdje samo zbog para»!!! Kakav ironičan naslov, vjerujemo li i dalje u tezu iz prve rečenice (volio bih da se varam, ali….). Nadajmo se samo da će dugogodišnja borba ovih uvjerenih komunista za bolji život te socijalnu pravdu i jednakost kulminirati dobrim i kvalitetnim bolničkim tretmanom pjevača Tuste koji upravo vodi najtežu bitku svoga života. Starino, drž’ se, moram vas napokon vidit uživo!!!! (DM)

14. Daleka obala – Daleka obala (1990.)
[264 boda / 8 glasova]
Oduvijek sam maštao kako bi bilo sjajno da se je Daleke Obale primio neki nabrijani producent i natjerao ih da prvi album odsviraju žešće, onako kao Stoogesi i Ramonesi. S glasnim i brzim gitarama, pa da «Valovi», «Roza», «Bubnjevi», «Četrnaest palmi» i «Hej mala, hej» postanu punk-poskočice čiji bi zamišljeni live-medley s Bačvica ušao u povijest i srušio Filmov «Live in Kulušić» s trona najboljeg domaćeg livea svih vremena. Dvadeset godina kasnije, slušao sam koncert Marijana Bana i Nene Belana kojeg su odsvirali naizmjence – malo Ban, malo Belan. “Dobro veče, ja sam Marijan Ban, a ovo je moj bend”, započeo je Ban i odmah krenuo s “Rozom”, i tako superiorno pregazio Belanov sastav upravo s medleyjem navedenih pjesama da mi je, kasnije, na trenutke, bilo neugodno gledati Belanove momke kako se muče pokušavajući podići atmosferu među publikom. Sjajno! Iako, kad malo bolje razmislim, možda “Roza” i nije bila prva stvar na tom koncertu. No nema veze. Jednom drugom prilikom, doživio sam i zbor od dvadesetak tisuća ljudi koji nesmiljeno deru svoju verziju refrena “Četrnaest palmi” na stadionu u Poljudu i bodre svoj klub: „I nema veze što Hajduk nema veze/ I nema veze što sam pijan ja/ I nema veze što nema moje kurve/ Jer uz Torcidu sretan sam ja.“ (BM)

13. TBF – Maxon Universal (2004.)
[264 boda / 9 glasova]
Te 2004. godine dobila sam svoj prvi pravi posao. Onaj s ugovorom na neodređeno, godišnjim odmorom od 18 dana i setom ljudi u uredu koje, baš kao ni one u srednjoj, ne možeš birati. Radost samo takva. Spoznaja da sam zarobljena u betonskoj kocki na Trešnjevci (drama queen u srcu!) i da na Otok više ne mogu kada poželim, elegantno me lansirala u egzistencijalnu mučninu koju sam liječila slušajući «E-721» na repeatu, pri čemu je moj mozak šuštanje uredskih parafernalija  i mrmorenje zaposlenika pretvarao u zvukove gradske plaže. Te sam godine dobila i prve splitske prijatelje – svemiri razlika u našim diskursima bili su istovjetni svemirima koji razdvajaju ljetne melankolije na Otoku od ljetnih melankolija u Gradu, a TBF-ov «Maxon» pokazao se tada kao sjajna intergalaktička poveznica. ‘Smišno’, ‘prika’, ‘ka’ i ‘di su meni moje Baaaačeee’ emocionalno su se sljubili s «Nostalgičnom», čiji bi svaki pokušaj opisivanja vjerojatno završio u teškoj cheezorami, poput «ako bi sepia-fotografije nazubljenih rubova iz obiteljskih albuma imale zvuk, on bi svakako bio ‘Nostalgična’». Narednih su me godina moje splitske prije odvele na nekoliko TBF-ovih koncerata, i iako ih sve povezuje bezbrižna pozitiva, onaj u MUO pamtim kao najdraži – možda jer smo tada bile najglasnije, jer su na pomolu bile neke nove ljubavi (i dvoje male djece, hihi) i jer sam ja nakon dugo vremena bila baš pravo nezaposlena i sretna. Nikada nisam «Maxon» čitala kao kritiku društva, njihovi su mi se tekstovi u mentalni kod uvlačili vrlo nenametljivo, i upravo stoga što su takvi kakvi jesu a ja inače mnogo sklonija konceptu ‘Pjevajte nešto ljubavno’ – bili su dovoljno neopterećujući da ih s guštom zapjevam u glavi kad god bih čula neku poznatu stvar. ”Di god pogledan guzice i sise, Alo, alo, di siiiiiiiii!” Nikada ih nisam slušala prije niti poslije, «Maxon» mi je TBF-ov prvi i jedini. No bili su tamo u trenucima istraživanja novih svemira, u gotovo svakoj ljetnoj prigodi i velikoj većini internih šala i komentara na facebook-statuse mene i mojih splitskih prijatelja, dok se čitavo društvance nije raspalo. Ništa mi neće ovi dan pokvarit, vapšuvarivari, vapšuvarivari, nikakvi crnjaci ni ružne stvari…😉 (PB)

12. Film – Live u Kulušiću (1981.)
[278 bodova / 4 glasa / jedno prvo mjesto]
Jura nije imao sposobnost jednog Johnnyja da se koristeći gotovo pa dokumentarizmom u svojim pjesničkim slikama obračuna kako sa gradskim sivilom, dosadom, socijalizmom, tako i s vlastitim demonima i neukrotivom paranojom. Jura nikad nije ni pretendirao da postane miljenik – kako nam je to lijepo opisao Gorilin suradnik Vedran Harča u svom osvrtu na prvi album Haustora – svih onih umjetnički nastrojenih YU-omladinaca koji su na šanku ”Kavkaza” ili na pločniku ispred ”Zvečke” s Rundekom i Sacherom sanjarili o Jeršaleimu i duhovima koji će ih iz zagorskih bespuća odvesti u svemir. Također, ni sam Jura, a ni ostatak njegove filmske družine nisu poput neukrotivog Davorina Bogovića i ostatka Kazališta gajili imidž žestokih frajera koje ni jedna majka ne bi poželjela za zeta, što je također tih dana bilo in. No, ono što je Juru Stublića i grupu Film lansiralo među najveće zvijezde ”najuzbudljivije glazbene scene istočno od Londona” je to što su prvi shvatili kako je zagrebački novi val iz pionirske faze oponašanja punka izrastao u autohtoni generacijski pokret koji s punkom više nije imao nikakve veze, te su svoju poetiku usmjerili isključivo  prema onome što su najbolje poznavali – prema zagrebačkom gradskom asfaltu. Pomalo paradoksalno, ali možda najljepše stihove posvećene jednom gradu opjevao je čovjek koji nije bio iz tog grada. Svoj hendikep, gotovo pa kompleks dečka iz Sesvetskog Kraljevca, malenog, ni po čemu iznimnog sela na početku prigradske zone, Stublić je rješavao na jednostavan način – nakon proba, tuluma, predavanja, on se ne bi ni vraćao doma nego bi ostajao u gradu. Živio je na ulici i ulica je živjela u njemu. Grad je djelovao na Juru, i sve slike koje je upijao danonoćno koračajući po asfaltu jednostavno je bljuvao van. U jednoj rečenici znao je reći užasno puno toga. ”Sad je vrijeme za akciju u gradu, zbogom dome, izlazim van, koliko djevojaka ima na ulici, kako da ih ne vidiš kad si mlad” – to je čitav tekst krasne ”Kad si mlad”. Toliko malo, a opet toliko jebeno puno. U ova dva stiha Jura je ispričao sve što je bilo potrebno za ispričati. Sve više bilo bi previše. ”Neprilagođen”, ”Moderna djevojka”, ”Zamisli život u ritmu muzike za ples”, ”Kad si mlad” i ”Zajedno” postale su himne jedne sretne generacije, a ova koncertna mini-LP ploča postala je jedna od najboljih ploča sa ovih prostora. Meni je barem najbolja. (SČ)

11. TBF – Ping-pong: umjetnost zdravog đira (1997.)
[282 boda / 6 glasova]
Ovo je album koji su svi sigurno očekivali na listi najboljih svih vremena. A meni je osobno puno više od albuma – vraća me u doba srednje škole, i “svih naših hireva i đireva“, i mnogobrojnih koncerata TBF-a, kad su u tri dana znali imati tri koncerta, jedan dan na Pjaci, drugi na Rivi, a treći na Prokurativama. Njihovi koncerti bili su valjda jedino mjesto na kojem ste mogli čuti “Killing in the Name“ uživo, a to je ekipi s Peristila u to doba puno značilo. Ili bar meni jest, te mi se 15 godina kasnije čini da je i drugima tako bilo. A osim zbog toga, koncerti su bili super i jer su na njima svirali sjajne stvari s ovog albuma – sasvim logično, jer drugih tad još nisu ni imali. Par hitova s apostrofima za skakanje na koncertima (“Malo san maka’”, “Ye’n dva”) kojima moramo pribrojiti i vječnu obradu teme od Indiane Jonesa (“Daleko od zemlje”). Pa onda stvari koje realno opisuju ružnu i tužnu svakodnevicu života u Splitu i Hrvatskoj (“3-logija jada” i “Nedodirljivi”), pa svevremensko pokopavanje domaće glazbene scene (“t.v.”). I onda predzadnje, i definitivno ni približno nevažno – činjenica da je TBF tad bio pravi reperski bend, od uvodnog „Slobodnog stila“ preko sjajnih skitova (“Mali” i “Don Prle”) do “101 Dalmatinca”, jednog propisnog kolektivnog rap-rezenta. A kad znamo da je na kraju „Sklisko stanje guma“, koja je jedna od rijetkih pjesama od koje me i danas prođu trnci, stvarno više ne znam što bi napisao… Osim možda: „A na posebnom mistu, bit faca repertoara, bilo je ukrast dici balun, nabit ga ili rasparat“(AR)

(pisali: Dino Marelić, Bojan Mandić, Petra Belc, Saša Čobanov, Ante Raić)

9 Odgovora to “Gorilini naj Yu & ex-Yu albumi: #15-#11”

  1. Gogo Says:

    Ja te vooolin, ja te vooolin, ja te volin, Hajduče!!!!!!!!!!!!!

    Bojane, odjeba bi te za sva vrimena da nisi citira šta si citira. Legendo!

  2. ga-li Says:

    zasto se u svakom tekstu o nekom splitkom bendu spominju bacvice??ne samo na gorili, nego inace??sreca da IKK nije upao u top fifty, tu niko ne bi smio ubacit bace u recenziju, bilo bi problema sa clanovima ovog cistokrvnog spinutskog benda :))

  3. saša Says:

    A slušaj, ka i bilo koji sportski komentar vezan za Zadar i košarku koji spominje kalelargu. Jebala ih ta kalelarga da ih jebala. Fuj!

  4. saša Says:

    Gogo, a kad si zadnji put bija na Hajduka?🙂

  5. saša Says:

    I da, Maxon na 13 mistu? Mislim ono, ok je albumić s par ok pismica, al da je tako visoko..hm…

  6. tha Says:

    sad će bit zanimljivo. nema više šanse za tbf. samo da na prvo misto ne iskoči neki ”zvečka” bend. fali dancea, fali edo majka(?). tram 11 i vitasović poražavajuće nisko.

  7. saša Says:

    Je, da sam znao Vitasovića bi gurnuo među prvih 10 na svojoj listi.

  8. Tonći Says:

    slažem se uglavnom zapravo s Petrom oko “Maxona” – dobar ljetni album koji sasvim dobro funkcionira i bez obaziranja na antikonzumeriblabla, pače *bolje* tako funkcionira

  9. Gogo Says:

    Najpačije, tako funkcionira, onako ne.

    Nego, da ne ostane neprimijećeno da je Rayka pravilno ukazao zašto je Ping Pong najbolji i jedini stvarno sjajan TBF album – “činjenica da je TBF tad bio pravi reperski bend”!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: