Gorilini naj Yu & ex-Yu albumi: #20-#16

by

20. Azra – Filigranski pločnici (1982.)
[236 bodova / 5 glasova]
“Filigranski pločnici” je četvrti album hrvatskog sastava Azra, objavljen u lipnju 1982. Album je sniman u zagrebačkom studiju “Kod Trulog” ožujka i travnja 1982. Autor svih pjesama i producent: Branimir Štulić. (W)

19. Let 3 – Bombardiranje Srbije i Čačka (2005.)
[241 bod / 5 glasova / jedno prvo mjesto]
Prije desetak godina, četvorica frendova/kolega-piskarala i ja – uz malu pomoć još nekolicine frendova i frendica – se zaputili u studio snimiti tri hip hop-stvari, od kojih su čak dvije ispale dobro. Iznenađujuće dobro, štoviše, s obzirom na to da je većini nas (ako ne čak možda i svima?) to bio prvi posjet glazbenom studiju! Jest da se dobar dio zasluga za to mora pripisati Shotu iz Elementala, pod čijom su se „budnom palicom“ (najdebilnija fraza ikad!) naši amaterski beatovi i nadvikivanja stopili u nešto slušljivo, a i jest da nismo uletili u to sve bezglavo nego smo znali ipak što i kako želimo, no svejedno, to kako bi ušli u studio sa sirovim materijalima da bi za već par sati imali nešto što je ispalo puno više od zbroja svih mojih očekivanja… pa, osjećao sam se kao da sam nazočio djelovanju neke više, mistične sile! Bila je dobra vibra, dobra atmosfera, dobra zajebancija, i posrećilo nam se, kao što se uostalom zna posrećiti i puno ozbiljnijim glazbenicima od nas: klasični primjer je surf-bend The Champs, koji je krajem 1957. unajmio studio na jedan dan kako bi snimio tri stvari, i nakon što su to odradili bilo im ostalo još kojih pola sata vremena, kroz koje su nabrzaka sklepali nešto za popuniti B-stranu singla – a to nešto je bila „Tequila“, jedina stvar po kojoj ih je povijest na koncu uopće i upamtila! Uglavnom, kratki no plodotvorni proplamsaji kreativne studijske zaigranosti nisu ništa neobično i mogu se dogoditi svakome, no zato se već rijeđe događa da netko za snimanje albuma uloži puno, puno truda i vremena i namlati nemile studijske sate (i to, u slučaju „Bombardiranja“, po različitim zemljama bivše federativne!) – a da sve skupa na kraju zvuči kao da su se za svaku pjesmu samo ušetali u studio, bezbrižno zajebavali koji sat, i otišli dalje nastaviti piti! Nije mala stvar iz mukotrpnog artističkog procesa izroditi nešto što djeluje kao spontani tulum, na kojem se – kad se god učini da je balans različitih elemenata narušen – netko uvijek u pravom trenutku sjeti nabaciti bilo himnični refren, bilo zakon foru, jebački rif ili neku skroz wtf-artizanštinu, ma što god da je potrebno za ludi štimung… Što bi Boo Razz rekao: dijete, uči šta je party, gledaj kak se roka! (TK)

18. Đavoli – Ljubav i moda (1986.)
[242 boda / 7 glasova]
Ajde, nemam razloga ne povjerovati (a i pjesma-medij je skroz kul i keči) – splitske osamdesete izgleda stvarno jesu bile godine u kojima se stalno sviralo, svake noći do zore pjevalo i susjede budilo. Svojim obiteljskim stanom smještenim u sam geometrijski centar grada itekako sam zadovoljan, ali nešto se slabo sjećam da sam ja bio jedan od tih buđenih susjeda. Ne bi mi bilo smetalo da sam živio negdje bliže moru i mitskim otvorenim pozornicama, pa da me usred ljetnih noći nisu budili samo nesnosna vrelina i dosadni komarci, nego i bilim krilima doletjeli odzvanjajući zvuci ulice koji bez imalo crvenila na obrazima pričaju isključivo o ljubavi. Samo što sam tada imao tek pet ili šest godina, i svoj prvi živi susret s anđeoskim Đavolima doživio sam tek za koju godinu, kada su već bili narasli toliko veliki da bez ikakvih problema mogu zakoračiti do velike dvorane na Gripama, odjeveni u tamna odijela i šarene košulje. “Ljubav i moda” su ih, pak, uhvatile zaljubljene u modu kojom su prije svojeg diskografskog debija opsjeli sami sebe, u to vrijeme još uvijek dovoljno malene da svoj mediteranski rockabilly pokreću žestokim udarcima nogom u guzicu, a opet već itekako pročišćene u efektan i samosvojan žanrovski neverin. Spojivši nesuđene pobjednice festivalske svetkovine u Pank-Remu, svježinu retro-moderne “Sax, hugs & r’n’r”-filozofije i zahuktale okretaje soula fliper-mašina, Đavoli su snimili album koji nikad ne izlazi iz mode i koji je nemoguće prestati voljeti. Naravno, ako ste ga ikad uopće i počeli voljeti. Ne razumijem ljude koji nisu. (GP)

17. Haustor – Treći svijet (1984.)
[245 bodova / 5 glasova]
Prije nego što je na jedan kup uspio složiti sve logističke i motivacijske katalizatore svojega stvarnog odlaska u treći svijet, čiji su ga vjekovi izdaleka dozivali omamljujućim obećanjem otkrivanja svih tajni koje su ga morile i čije je posljedice naslućivao – Srđan Sacher je o trećem svijetu, jednostavno i nevino, maštao. Radio je ono što već rade pametni i malo povučeni dečki iz haustora. Za one koji ne znaju, ja sam iz portuna, a to je isto, tako da vrlo dobro znam kako se osjećao. Nered u glavi i svrab u nožnim prstima samo su povećavale i pojačavale tisuće pročitanih stranica, od kojih su mnoge bile organizirane u nekoliko efektnih kvadratića. “Treći svijet” je ona legendarna epizoda Corta Maltesea koju sam uporno pokušavao pronaći, ne znajući da zapravo ne postoji, bez pravog uspjeha nailazeći na brojne varijacije evocirajućeg kula koji se ipak nije ulio u priču koja mi nešto doista govori. Epizoda u kojoj se presudne bitke Drugog svjetskog rata vode na obalama Brazila, u kojoj se bahatim diktatorima o glavu obija obijesno uživanje u novcu oporezovanom od poštenih lopova koji su do njega došli usred prvomajske parade u Jeršaleimu, u kojoj obespravljeni radnici revolucije dižu kako bi stigli do svoje utopije na Kordiljerima, u kojoj se naslovni junak i James Bond u afričkom selu bore za naklonost iste djevojke. Ali istovremeno i ona epizoda u kojoj skupina međusobno potpuno različitih gimnazijalaca sredinom devedesetih uživa sve ljepote pripadanja ekipi kojoj te pripadnost ne definira, nego doista obogaćuje. Gotovo svi planeti koji su u navedenom razdoblju zajedno sa mnom kružili oko ovog sunca od ploče odavno su nestali iz mojeg života, baš kao i moja vlastita spremnost zanemarivanja žanrovsko-zvučnih elemenata kakvi su me i onda načelno nervirali, ali od kojih je Haustor snimio najfascinantniju i najodvažniju ploču Yu i ex-Yu rocka. Neki će reći da sam danas znatno isključiviji, i možda će i biti u pravu. Ja ću reći da danas, skoro dvadeset godina nakon Srđanovog, više jednostavno ne postoji treći svijet vrijedan otkrivanja, i bit ću stoposto u krivu. Ali, samo dok ne svira ova ploča. (GP)

16. Vještice – Totalno drukčiji od drugih (1989.)
[250 bodova / 3 glasa]
Te 1989. sam imao 8 godina🙂 i spot za naslovnu stvar najboljeg i najljepšeg hrvatskog albuma svih vremena sam vjerojatno doživljavao jednako kao i spot za, štajaznam, «Roam» popularnih veseljaka The B-52’s. Trojica nasmiješenih čudaka koji nose kanu po Zagrebu i pjevaju o tome kako su totalno drukčiji od drugih bili su mi puno simpatičniji od McCartneyjevog albuma «Cvijeće u blatu» (prva strana kazeta koju sam ikad kupio; platila je mama, supruga velikog obožavatelja Beatlesa) na kojem mi je jedina stvarno dobra stvar bila duet s Elvisom Costellom (slatka «You Want Her Too»), ali nije mi padalo na pamet da zbog veselog hita o smijanju od smijeha prevrnem nebo i zemlju u potrazi za cijelim albumom. Vještice sam zavolio u srednjoj, sredinom devedesetih, kad se Sacher već maknuo odavde u neku topliju klimu, da ne baca u prazno. Ako ćemo po Sfaru i Trondheimu, Vještice su krajem osamdesetih i početkom devedesetih, bez obzira na okolnosti koje su primjerice progutale drugi album koji kao da i nije izašao za osječku etiketu Plavi Pilot, živjele svoj Zenit – no u drugoj polovici devedesetih nastupilo je, nažalost, doba Twilighta. Sacher je bend prepustio Maksu i Leineru (Vještice bez Sachera imaju smisla otprilike koliko i Pozdrav Azri) koji su, ne mogavši se sjetiti bolje ideje, zasvirali za HDZ i na taj se način, da oprostite, posrali ne sve ono što je Sacher rekao u «Truloj jabuci», a Branko Uvodić je imao čast da na etno-festivalu u Neumu najavi popularnu svehrvatsku budnicu «Ljubav se ne trži» (zapravo nemam pojma je li ih itko najavio, ali rečenica zvuči bolje s Brankom). No, vratimo se zenitu kojem osim ovog albuma, složit ćete se, pripadaju još i «Bez tišine!» (o kojem vam je sve rekao Gogo) te live-album «Djevojke u ljetnim haljinama volim», na koji sam potpuno zaboravio dok sam slagao listu (tamo su i «Indijanac» i «Ahoj», stvarno sam glup ponekad). Na ta tri albuma, neprežaljeni trojac (na liveu čak i četverac; nisam zaboravio na sjajnog Matea Martinovića) funkcionira savršeno i zapravo bih sva tri mogao staviti na vrhove raznih osobnih lista ali, sjećaš se, na ovom albumu se ipak nalazi najbolja hrvatska pjesma svih vremena, ubojita «Da li su to bili topovi ili lupa moga srca» o kojoj, priznajem, ne mogu napisati ništa suvislo. Previše je volim. Ovo je veče kad primam poruke. Osim Najbolje Hrvatske Pjesme Svih Vremena, tu se skrivaju i briljantno «Zlato», jednako lijepa «Nema mjesta suzama», već spomenuta «THC (Trula Jabuka)», «Plešući s duhovima», «Stalno mi lomi koplje»… Da skratim, sva bih tri albuma iz zlatnih dana Vještica mogao staviti na vrhove raznih osobnih lista, ali ovaj će se definitivno naći na vrhu ili pri vrhu svih najbitnijih. Kako vidim na Sacherovom sajtu, opet ga nema u Zagrebu, izgleda da u Rovinju pije vino ispod slamnatog šešira, ali nadam se da će nam se konačno smilovati i aploudati barem neke od novih pjesama na kojima je radio zadnjih godina. Da parafraziram jedini YouTube-komentar na nepostojeći spot za «Topove», gospon Sacher, vaše pjesme mi puno znače. Hvala. (MH)

(pisali: wikipedia, Tonći Kožul, Goran Pavlov, Matija Habijanec)

13 Odgovora to “Gorilini naj Yu & ex-Yu albumi: #20-#16”

  1. saša Says:

    Tonći, ko je zajeba sa Filigranskim pločnicima?

    Gogo, imam ti ja toga Corta!

  2. saša Says:

    I da, ovrt na Treći svijet je daleko najbolja crtica ovog izazova! Bravo za autora!

  3. Jelena Says:

    zna Gogo znanje…ali Matija me pogađa u sridu, još tamo od Čovjeka iz Katange..:)

  4. Gogo Says:

    27:7, više ne moramo brojat, pobjeda je i matematički osigurana!

  5. Gogo Says:

    Tonći, suosjećam s problemima foto-sekcije, ali dva albuma zaredom velikog Srđana Sachera i nijedna slika? Pa jebemu sve🙂

  6. matija Says:

    @Jelena: Zadovoljstvo je skroz moje.🙂 Osim kad popizdim ko nocas i saljem Toncu pijane i bezobrazne mailove u kojima ga molim da mi prestane lektorirat tekstove.🙂

    @Gogo: Ti o Cortu, ja o Sfaru i Trondheimu, zakon.🙂

  7. saša Says:

    Matija, a ja o Štefu Bartoliću! 🙂

  8. saša Says:

    I Matija, kolega sa zelenih velesajmskih terena, kad ću ti vratiti više pričera? Lipo mi više neugodno….:)

  9. matija Says:

    A otic cemo na pivo jedan dan, sta sad.

  10. saša Says:

    A znam, al nije način, kuiš ono, a? 🙂

  11. bb Says:

    Kad se već spominju kojekakva vraćanja, Matija, jel kod tebe još uvijek DS9?

  12. matija Says:

    Da! U Krapini su diskovi, pokupit cu ih prvom prilikom.

  13. bb Says:

    Jupi! Srce me je stislo od nostalgije nekidan kad sam se sjetila Garaka🙂

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: