Gorilin naj Yu & ex-Yu albumi: #30-#26

by

30. Azra – Ravno do dna (1982.)
[183 boda / 3 glasa]
Za koliko se bendova može reći da su objavili trostruki album koji nije bio sranje? Well, neki će se možda sjetiti Clasha, ali “Sandinista” je sranje a “Ravno do dna” zato nije. Dapače, “Ravno do dna” fakat vodi do dna, do vrha, a i svugdje između, predstavljajući ludu Johnnyjevu kreativnu i izvedbenu energiju u svoj njenoj raskoši. Ovaj album moja generacija nije imala priliku doživjeti kad se pojavio (jer smo imali između par mjeseci i dvije-tri godine, jel), što znači da se Azra otkrivala kada bend više nije ni postojao, kao ni država u kojoj je nastao. A opet, u svim tim pjesmama je bilo i više nego dovoljno prilike za identifikaciju, a još više za prepoznavanje onih neimenovanih stanja koje su Štulićevi stihovi eksplicirali. Azra je, nikad ne treba zaboraviti, ultimativni zagrebački bend, što defoltno znači i da je bolja od nivoa hrvatske metropole, Štulićeve stalne inspiracije. Zato treba izdvojiti “Odlazak u noć”, pjesmu nevjerojatne narativne snage, mali roman o tome kako je biti mlad i živ u Zagrebu. Kao i tada, pjesma na tu temu bolja je od stvarnosti. Kao i Azra. P.S. Ne znam jesu li ’69 Love Songs’ trostruki album, ili samo jedan album na kojem ima 69 pjesama, ali… Kako god bilo, nije sranje. (GD)

29. Toma Bebić – Oya noya…  (1980.)
[185 bodova / 3 glasa]
Gotovo sve važno o neprežaljenome Tomi Bebiću već nam je svima lijepo napisao trener Đira u crtici koja je otvorila našu ljestvicu, pa je meni glupo ponavljati taj isti sadržaj u inferiornijoj formi – slobodno sad pročitajte još jednom. Pitate li mene, doista je bilo prikladno i osobno mi jako drago startati na taj način jer upravo s dobrim Tomom moj grad i moja regija, a navlačim tek neznatno u računicu uključujući i moju državu, i jesu otpočeli s ozbiljnijim bavljenjem popularnom muzikom. Nemojte mi sad navoditi protuprimjere, zar vam doista treba još jedna rasprava u kojoj ste poraz upisali unaprijed? Prije te 1976. nije bilo nikoga, ili barem nikoga tko je kozmopolitsku narav rokerske supkulture na jezike i običaje naših naroda i narodnosti prevodio takvim iskonskim instinktom, dobivajući spoj koji je ipak više očaravao dirljivim pjesmama od krvi i mesa negoli originalnim konceptom. Svojeglava verzija eksperimentalnog Tome Waitsa i avanturističkog Tome Sawyera, kako besramno kradem iz nekoga polu-zaboravljenoga novinskog teksta, s dalmatinskom dušom kakvu su oni koji su je dizali na festivalski pijedestal nepovratno okaljali, naš je Toma u sebi utjelovio sva proturječja života između brda i otoka, u gradu koji svoj vic danas jema sve manje i manje. “Oya Noya…” je, takoreći, album hitova, pjesama na koje uz “Kaletu” najčešće pomislimo kad začujemo ime genijalnog pjesnika – “Leute moj” i “Marčelina” danas mi više ne mogu slomiti srce samo zato što je već ionako slomljeno otkako sam ih čuo prvi put, doom-balada “Ulica puna svijeta” kult je koji ne može umrijeti, a “Tu-tu, auto, vrag ti piz odnija” za svoju mandrilsku himnu svojataju i oni koji se autom spuštaju i od Općine do Rive. Tomi Bebiću dva su albuma bila dovoljna za sve, a ja vjerujem kako on još uvijek spava na prsima zadovoljene žene i bogove ne jebe ni pet posto. (GP)

28. Haustor – Haustor (1981.)
[190 bodova / 5 glasova]
Haustor su bili ultimativni bend za sve one umjetnički nastrojene Yu-omladince koji su na šanku “Kavkaza” ili pločniku ispred “Zvečke” s Rundekom i Sacherom sanjarili o Jeršaleimu i duhovima koji će ih iz zagorskih bespuća odvesti u svemir. Kazalištarac Rundek i etnomuzikolog Sacher tuzemnom su new waveu dodali big-band trubače, klasičnom pop-rocku utjecaje reggaea i calypsa, a bitničkoj uličnoj poetici drogirane alegorije poput „Crnog žbira“, „Lica“ ili „Noći u gradu“. Možda je „Treći svijet“ bio zrelije i kompletnije ostvarenje, no deset pjesama na njegovom prethodniku po prvi je put probudilo lažnu nadu da bi jugoslavenski rokeri punkerske akorde angloameričkih im uzora uskoro mogli zamijeniti potpuno novim, kompleksnijim i bitno zanimljivijim glazbenim formama. Šteta samo što se ta nada u narednim desetljećima budila toliko rijetko, najčešće upravo na periodičnim studijskim sessionima Haustora. (VH)

=26. Idoli – Odbrana i poslednji dani (1982.)
[194 boda / 4 glasa]
Ako niste čitali srpskog pisca Borislava Pekića, onda nikad do kraja nećete skužiti o čemu je zapravo riječ na mitskom albumu jugoslavenskog rocka, “Odbrana i posljednji dani”, kojega je 1985. godine Džuboks okrunio kao naj ploču koja je u SFRJ ikad nastala. Pitate se: koji kurac s Idolima ima Pekić? Koji kurac bih ja morao čitati neku knjigu da skužim album? Koji kurac je odjednom potrebna diploma iz komparativne da se uživa u melodičnom tandrkanju nekoliko beogradskih dječaraca? Nisu ipak stvari tako strašne, iako teza iz prve rečenice i dalje važi. Jednostavno, Vlada i jarani su se furali na Pekića, koji je inače genijalan pisac, pomalo nepravedno u sjeni Danila Kiša, a iznad bilo čega što se na prostoru bivše Jugoslavije napisalo nakon njenog raspada. Ali najvažnija poanta jest da su Idoli bend koji ne stvara iz znojnih, dlakavih, masnih hardrokerskih muda, nego iz pametne glave i maštovitog mozga, a “Odbrana i posljednji dani” je promišljen kolaž i persiflaža srpskih mitova, socijalističke svakodnevnice i ideološkog pritiska, snova dobrostojeće beogradske mladeži, sve istovremeno shvaćeno i ozbiljno i kao zajebancija podvučena finom ironijom. Odnosno, kako je to jednom mnogo kasnije Vlada Divljan zaključio u jednom intervju iz svog bečkog egzila: “Ja sam bio ironičan, Šaper je, izgleda, mislio ozbiljno.” To jest, na “Odbrani i posljednjim danima” možete naći i europsku i srpsku Srbiju, obje u svojem najboljem izdanju. (GD)

=26. Let 3 – Jedina (2000.)
[194 boda / 4 glasa]
Let 3 su bend koji rado slušaju emancipirani, pametni, urbani, intelektualno-pretenciozni hrvatski pederi koji se ne pronalaze u cvrkutu mladog mesa iz boy bendova, niti u adoraciji raznoraznih ekstravagantnih diva čije vokalne kolorature ne uspijevaju prikriti nedostatak dubine u pjesmama koje izvode. Jednostavno, Mrle i Prlja imaju nevjerojatnu queer-energiju koja prožima sve što rade, i na kojoj se ponajviše napaja njihov live nastup te kazališno djelovanje, ali dovoljno skrenutosti uvijek ima i u njihovoj muzici. “Jedina” je album na kojem seksualno-identitetska transgresija ovog riječkog benda najviše dolazi do izražaja, od samog početka s urlikom: “Pedere nabijam na kurac, a žene na kitu!” Ova jasna razdjelnica između međumuškog i običnog pučkog seksa umješna je opservacija o čijoj istinitosti najbolje mogu svjedočiti oni koji su probali oboje, no to je tek početak orgije koju “Jedina” predstavlja. Tu se još drka s katedrale, sisate muškarce se nosi na brdo iznad Rijeke, a tko zna što profesor Jakov i Sandro rade osim učenja stranih jezika? Letovci i, potpuno pederski, komentiraju ljepotu parfema te se i društveno kritički, kao pravi prajdizani, osvrću na aktualnu svjetsku političku situaciju u “Drami”. Svojom veselom seksualnom transgresijom u učmalo-konzervativno-katoličko-zagorenoj Hrvatskoj Let 3 su još od devedesetih predstavljali svjetionik ka svijetu općenarodne jebačine, s čime se i svaki pošten peder može identificirati. Za strejtere uvijek ima punk-buržujska ekipa iz Gajnica sa svojim mlohavim ćunama. Let 3 pak nabijaju na kurac! (GD)

(pisali: Gordan Duhaček, Goran Pavlov, Vedran Harča)

14 Odgovora to “Gorilin naj Yu & ex-Yu albumi: #30-#26”

  1. Goran Says:

    Odbrana? VEĆ?!

    Kakav U P S E T !

  2. Gogo Says:

    18:6, neviđena lakoća kvalitetne glasbe!

    Popaj, ja sve gledam da se čovik tvojih nazora nije sjetio 69 Love Songs, al onda se ipak pojavio na kraju crtice!

    A i ja sam neugodno iznenađen ovako brzinskim pojavljivanjem Idola, ja sam ih strastveno očekivao za nekoliko dana, u popisu od 150. do 80. mjesta! Štaćeš.

  3. Gogo Says:

    I evo sam se sjetio druge stvari iz Nomada koje se sramim – kako su se odgovorniji od mene usrali da ukradenu jedinu Jedinu stvarno spržimo u keku komada i podilimo narodu. Samo zato što je nekima njihov tadašnji PR ili što bio prijatelj. Žalosno. Mislim, krivim i sebe jednako, mogao sam to izvest i na svoju ruku.

  4. Goran Says:

    Ja Odbrani nisam dao ni feninga, al očekivo sam da će to bit u top 10.
    Činjenica da je Urban iđe mi je drito šok.
    Šokiraš me majkemi tntntntntnt

    Šteta što nije pala kladionica prije liste…

  5. Gogo Says:

    I to oba Urbana uletila tek sa zadnjom zbrajanom listom! Kožul i ja popizdili, iako moji dobronamjerni prijedlozi da se pravimo da ta lista nije došla na vrijeme i da je shodno tome zanemarimo nisu naišli na njegovo razumijevanje.

  6. saša Says:

    Koliko god album Jedina bio sranje, toliko je Popajeva crtica nesranje! Ludilo napisano!

  7. Jelena Says:

    Popaje, ja sam čitala samo Besnilo i da ga jebeš ne kužim kakve veze ima Pekić s Idolima… jedina referenca na koju sam našla je Padejev… jak sam ja komparatist

  8. bb Says:

    Sjajna, sjajna crtica o Jedinoj!! :)))

  9. Jelena Says:

    da, crtica o Jedinoj je mrak, iako se skoro uopće ne slažem s postavkama u njoj. Što se mene tiče, Let 3 je nabijao na kurac do Jedine, a poslije toga me izgubio. Jedina mi je njihov najgori album, by far.

  10. oto Says:

    Da nisam zaboravio na Let 3, sad bi Peace bio ispred Jedine i ne bismo živjeli u bizarro svemiru.

  11. Gogo Says:

    Da bar svi ostali koji su glasali za bilo koji album Leta 3 jesu zaboravili.

  12. bb Says:

    Meni samo “Nečuveno” nije sjeo, da oprostite na dozlaboga lejm šali.

  13. bb Says:

    E, i fotka Idola odlično paše uz crticu, posebno ovaj kredenac od punog drveta sa setom staklarije.

  14. Goran Says:

    @GP Ditto!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: