The Last Waltz?

by

Odsvira li bend svoj zadnji koncert u šumi nezainteresiranosti, u kojoj i njegovo postojanje mnogi nisu ni primijetili, je li ga onda uopće odsvirao? Je li bend prestao postojati nakon zadnjih tonova finalne pjesme toga koncerta, ili se to dogodilo i prije prvih tonova uvodne pjesme na prvoj probi? Ne idem filozofično na vaše guzice zato da bih se danas-sutra, u društvu promišljanju vičnijih kolega, doimao zanimljiviji i adekvatniji sugovornik – iako ni to nije zanemariva komponenta mojega barem kratkotrajnog okretanja aktivnostima uma – nego zato što sam jučer imao prilike svjedočiti kako super koncertu, tako i svojevrsnoj indie-sponiranosti omiljenih mi Vex And The Voxtones. Družeći se malo prije svirke s Mooseom i njegovim muzičarskim kolegama novijeg datuma, te nekolicinom prijatelja benda, nije mi bilo moguće ne uočiti dvije stvari. Prva je ta da osim tih navedenih prijatelja benda nikoga drugoga tko je došao u eSCeov MM Centar na koncert na kojem su Voxtonesi bili predgrupa Šveđanima Dexter Jones’ Circus Orchestra nije bilo. Ono, ako je netko mislio doći, pa je odustao u zadnji tren, broj nazočnih smanjio se za fini postotak, negdje 4-5. Druga je ta da je vođa benda, Vex, dozvolio da mu takav razvoj situacije zapljusne paradu, pa je zdvajao nad smislom nastavljanja guranja bendove aktivnosti. Prijatelju, što da ti kažem? Meni je također potpuno nejasno kako čak ni u Zagrebu, u kojem gotovo svaki domaći indie-kurac-palac-alter-izbljuvak od benda zaintrigira barem onih 200-300 ljudi koji se pravilno izmjenjuju na gotovo svim svirkama u gradu, svoju publiku nema jedan dobar bend dobrog zvuka i dobrih pjesama, dobrog stava i dobre spike. Da izbjegnemo svaku nedoumicu, meni su Vex And The Voxtones od prvog koncerta koji sam im vidio, tamo negdje u lipnju 2009. godine, upravo sjajan bend fenomenalnog zvuka i odličnih pjesama, kul stava i spike koja mi znatno paše. Ali govorim o temeljima, neshvatljivo mi je da ne zanimaju nešto veći broj ljudi, pri čemu ne mislim upadati u jeftine jadikovke kako ovoliko dobar bend jednostavno zaslužuje više. Ništa nikome nije dano, a tu je izgleda uključen i muzički ukus. Mislim, oko najave koncerta nije se pretrgla ni organizatorska ekipa, ni marketinška mašinerija samih muzikaša, ali, realno, čovjek koji napiše old-school jangle-bombe kao što su ‘I Wanna Know’ ili ‘Why Don’t You Stay’, i koji se uzorima oduži dirljivo izravnom ‘Big Star’, naprosto mora biti svjestan same kvalitete tih pjesama. Pa mu zato ima pravo biti crnjak što to kuži i te pjesme voli nas još samo… Koliko? 15? Jesam li puno rekao? Strah me odgovora. Srećom, nikakva se malodušnost nije osjetila tijekom same svirke, koja je zbog komorne atmosfere među sjedećom publikom prije nalikovala nekakvoj ozbiljnoj javnoj probi – više se svijeta skupi kad Diverzanti subotama pozivaju na druženje u skloništu – negoli rock koncertu. Ali iz pojačala je upravo taj mitski rock koncert izlazio, a to je ipak i još uvijek najvažnije. U žešćim aranžmanima pjesama rokerskijeg bekgraunda, kao što su ‘Can’t Hardly Wait’ ili ‘What Goes On’ čuo se svojevrstan prkos, odbijanje prihvaćanja pravila igre koja favoriziraju tržišno potentnije. Ako je ovo i bio zadnji koncert, a nadam se da je to ipak tek neuspjela šala tijekom nemoćnog okretanja pile naopake, bio je moćan – u tom su slučaju Voxtonesi otišli s totalnim bengom! Samo što u to ipak ne mogu povjerovati. Naime, tko se normalan, a barem za Moosea garantiram da jest normalan jer ostale članove benda ne poznajem, u Hrvatskoj i ide baviti muzikom da bi njome stekao išta drugo osim uživanja u pjesmama i uzbuđenja oko svirke? Nije da je Vex proračunati tip s naramkom pjesama koje kopiraju Hladno pivo ili TBF ili Gibonnija ili Thompsona, pa da je iz njih razvidno što mu je na umu. Bend kojem nosivi dio repertoara čine obrade pjesama takvih megasellera kao što su The Plimsouls i Camper Van Beethoven, mislim da imam pravo reći, nekako ne cilja visoko, osim u smislu higha od fino zavidane solaže ili nevjerojatno slatkih harmonija kojima bubnjar odlično nadoknađuje odlazak bekvokalice koja je s Voxtonesima pjevala prvih nekoliko puta moje nazočnosti. Volio bih zbog njih da sviraju u rasprodanom i raspjevanom KSETu, ali nekako znam da se to nikad neće dogoditi, što ni najmanje ne utječe na ljepotu i uvjerljivost pjesama. Situacija je jasna, i tema je nešto opširnijeg teksta koji ću jednom možda i zgotoviti, u Hrvatskoj, naime, a ni svijet se ne razlikuje previše, ne prolaze bendovi koje čine ljudi koji žestoko briju na muziku, anglofilsko-diskofilski profili, strastveni ljubitelji pojedinačnih žanrova. Mislim, dok slušate, recimo, to gore navedeno Hladno pivo, imate li dojam da njegovi članovi baš ono otkidaju na muziku? Ili, da kao primjer uzmem nekoga koga cijenim, mislite li da netko tipa Marijan Ban doma sluša gomile i gomile nove i novootkrivene stare glazbe? Ja to jednostavno ne vidim. Ne kažem da oni i njima slični muziku vole manje, ali mislim da je osnovano reći da bendove vole manje. Jebiga, što više vremena trošiš na sviranje, skladanje i nastupanje, to ga manje imaš za slušanje noviteta, ali nemojte me zezat. Dok kod nekoga tipa My Buddy Moose ili W.C.I.F. naprosto čuješ da sve svoje slobodno vrijeme troše na slušanje drugih bendova. Pa jebemu mater, čak je i jedan Ripper vrlo brzo bio izišao iz nekakvog alter-estradnog vrha. Ne zato što je nekome smetalo da on doma sluša i b-strane Radioehad ili nove albume Elbow, što se, kao, ne smije, nego naprosto nije bio taj populističko/svima prihvatljivi tip tipa Bare ili Yaya. Kakvi su to bendovi koje slušaš? Ili, kako je to svojedobno rekao ukomirani (i meni dragi) Bare – e jes vidio ti taj Nomad, skroz bolesna brijačina! To je ta spika. Zabrijao jesam, i potrudit ću se sve detaljnije pojasniti u malo prije najavljenom tekstu, ali iskreno vjerujem da mnogi od vas malo koji ovo čitaju znaju na što mislim i s time se slažu. Ma nije ni bitno, bitno da su Voxtonesi opet bili super, kao i to da vam se možda smanjuje broj prilika za popravni. Set lista: Paint Your Colors – I Wanna Know – Can’t Hardly Wait – Couldn’t I Just Tell You – (Be My) Lucky Card – Bad Trip 66 – A Million Miles Away – Gravity – New Jersey Turnpike –  Big Star – September Gurls – Take The Skinheads Bowling – Why Don’t You Stay – What Goes On. DJCO sam odlučio propustiti zbog kasne ure i saznanja da u četvrtak sviraju u Spunku, iako bi se u četvrtak moglo dogoditi da ih ponovno izbjegnem razmišljajući da mogu to napraviti i još jednom nakon što sam to napravio sinoć. E stvarno jesam kompliciran!

3 Odgovora to “The Last Waltz?”

  1. Goran Says:

    Spank se propagira manje od MMC, jel to sigurno sjutra, nema niđe ništa?
    Moglo bi se svratit prije pankčine u Medici…

  2. Gogo Says:

    A kazao čovjek kod kojeg spavaju – Žalac iz Hereticsa – pa valjda onda je.

  3. offtopic :) Says:

    http://www.youtube.com/user/stefanhausmusic

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: