RETRO PETAK: Miley Cyrus – Take Me Along (2010)

by

Mljevenje kroz mašinu pop-industrije može talentirane izvođače nagnati na neprilične kompromise, ali ih s druge – i nedovoljno često slavljene – strane može nagnati i na pozitivne, konstruktivne kompromise; može ih nagnati da implementiraju svoje mnogostruke talente na različite žanrovske terene koje će također rasturiti, umjesto da se drže onog jednog koji im je srcu najdraži. Pink je recimo dobar primjer: ona je (pop-)rockerica, to joj najbolje leži i tu se našla i tu će i ostati i svaka njoj čast – ali da nije bilo “zle” glazbene industrije, ona vjerojatno ne bi nikad debitirala s albumom R&B-ja, s albumom odličnog R&B-ja, za koji nije ništa manje nadaren interpret nego za ono što inače radi, i svijet (ili barem moj svijet) bi bez tog pritiska industrije bio ostao uskraćen za taj jedan divni mali dar. Miley je sa svojim vragolastim country-twangom u glasu u stanju oživiti i oživotvoriti štošta, pa iako je isto rockerica u duši te joj to najbolje leži i tu se našla i tu će vjerojatno i ostati ako se nastavi baviti glazbom – svaka dala onome tko ju je natjerao da se na zadnjem albumu pozabavi malo i pomodnim dance-popom, „Permanent December“ je remek-djelo prpošnog autotune-disca! No kao što rekoh ipak je ona rockerica, pa mi je i s albuma ipak vjerojatno ponajdraža – „Take Me Along“, najljepša pjesma koju Stevie Nicks nikad nije otpjevala.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: