Na rici se poznaju junaci

by

S obzirom da se na sinoćnjem koncertu Narikača u MM Centru skupilo nekih pedesetak, a možda i više, prijatelja, znanaca i članova obitelji, sumnjam da bi Harči teško palo moje nepojavljivanje, ali teško bi palo meni, pa sam ipak odlučio zaobići muzički mi interesantniji makedonsko-romski rap spektakl u Močvari. Harča je dugogodišnji dragi prika, kojeg zbog toga što ne radimo više u istoj firmi ne viđam onoliko često koliko jesam prije, i kojeg bi osjećao dužnost poduprijeti i da me nije doista zanimalo kako to njegov čuveni bend zvuči. Čuveni – pa, stalno mi je pričao o njemu, otud čuveni. Narikače su petočlana skupina starijih zajebanata, s prosjekom godina minimalno garant oko 35, koja se nastavlja na onu liniju zagrebačkih bendova koju čine šaljivdžije tipa Valungari ili Radost!, da sad baš ne potegnem i Kawasaki 3P. Glazbeno tu zaista ima svega, od novovalnih poskočica preko metalskih balada do tmurnih poratnih drama, a tekstovi su uglavnom sprd, više ili manje uspio. Inteligencija tekstopis(a)ca (ne znam tko to radi) i kul stav pjevača su očiti, samo što ja osobno ipak više volim kad se ti dragocjeni elementi koriste i u ozbiljnije svrhe, što nam je u ovo vrijeme ostvarivanja povijesnih državotvornih ciljeva nužno. Mislim, bendovi navijači se jesu zabavili, tri pjesme su mi još uvijek zaostale u glavi, na bendu se vidjela i čula višegodišnjost proba (dugo već nisam skovao ovakvo nešto!), ali da na svirku nisam bio došao otvorena srca i dobre volje, lako su me mogle iz takta izbaciti ona o tipu koji ubije ženu da bi završio u novinama, ili ona o seksualnom životu invalida. Ali bi me, vjerujem, u takt vratila anti-fa/partizanska memorija na ženske drugarice usred velike revolucije. Pa ako bend već i hoda tankom linijom između iritantnosti i prihvatljivog namjernog debilizma, rado ću prijatelju pružiti ruku, da završi na pravoj strani. Inače, Harča jest najveći kuler u bendu; dok se ostali bakću tričarijama kao što su uvjerljivost izvedbe i komunikacija s publikom, on pod svojim klobukom nabada po gitari, kao da se to njega nimalo ne tiče, kao da je član nekoga sasvim drugog benda koji se igrom slučaja, eto, našao s momcima u isto vrijeme na istoj pozornici, pa će im, velikodušan kakav jest, bez naknade pomoći. Plus je svojom majicom na The Ramones lakoćom rasturio drugoga gitarista i njegovu majicu Mötley Crüe – ishod možda i ne bi ispao takav da se ovaj ponašao u skladu, razuzdanije i s manje osjećaja odgovornosti. Svejedno, dužnost obavljena.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: