Dobro, prika, imal koji bend u kojem nisi?

by

Onu o dva Hrvata i tri političke stranke sigurno znate, ali jeste li ikad čuli za pet alternativnih Splićana i njihovih sedam bendova? Štaćeš, evo baš sam neki dan spominjao rodni mediteranski cvit kao, zapravo, prilično mali grad, u kojem zahtjevno i detaljno biranje sviračkih kolega nije baš uputno ako misliš imati ikakve, pa su se kombinacije muzičara toliko preslagivale i vrtjele, da se jednom dogodilo i to da se, kaže legenda, tročlano članstvo jednog benda koji se vrlo brzo gotovo oprostio s probama zbog obaveza u drugim bendovima nakon nekoliko godina okupilo u sasvim novom bendu, sasvim drukčijeg zvuka i sasvim drukčije podjele odgovornosti i uloga, što su uključeni skužili tek debelo poslije. Splitsku tradiciju nastavljao sam bio i sam – Grgić i ja, barem pet različitih actova! – ali uvod je tu zbog prijatelja mi Moosea, koji od prije nekoliko mjeseci svira i u mojem drugome najdražem hrvatskom bendu, retro-janglerima Vex And The Voxtones, a s kojima je sinoć u Spunku imao zagrebačku premijeru. Izgleda da se Moose priključio prosvjednicima i odbija odbijati bendove koji mu nude suradnju sve dok se ne promijeni ova korumpirana vlast, a nešto slično su nam sinoć u Izgubišviliju pokazali i naši vatreni. Nije to bio neočekivani, težak poraz, nego gromoglasni prosvjed – nema kvalitetnog nogometa dok ne ode ova korumpirana vlast. A ja neću prestati valjati tu glupu bazu sve dok ne ode ova korumpirana vlast! Dobro, dobro, kakav je prika bio? Pokrast ću foru od žirija Običnih ljudi pjevaju (ali, dajte, stvarno, odjebite onu lapaču Vannu koja se već dvije emisije muči s nalaženjem iole suvisle misli!) i reći da mu sad ne mogu dati najviše ocjenu, jer što ću onda raditi do finala? Ali bio je stvarno dobar, čvrst, povremeno razigran, i u bend se uklopio bez greške, odnosno, bila je jedna kad se on i bubnjar nešto nisu skužili, ali elegantno su se svi skupa iz problemčića izvukli. Gledajući posljednjih godina Voxtonese sumanuto gdje god bi se ukazala prilika, znao sam pomisliti da tercetu treba još jedna gitara. Ne zato što lider Vex nije sasvim sjajno odrađivao dvostruku ulogu pjevača i gitarista, nego zato što ovom tipu power-popa dvije gitare daju mnogo više prostora za efektnije kombinacije i ubojitije udare. I sad je, eto, imaju, pa je sad to fina, fina nadogradnja ionako moćne temeljne baze, zasnovane na idealnom kombiniranju odličnih Vexovih autorskih stvari i niza provjerenih obrada uglavnom opskurnijih rock’n’roll legendi. Uz sve pjesme s EP-ja ‘Do You Wanna Know?!’, svirale su se i još tri bendove pjesme, omiljena mi ‘New Jersey Turnpike’, za koju je baš šteta što je mogu slušati samo na koncertima, te ‘Gravity’ i ‘Paint Your Colors’, čija imena znam zato jer sam skupio set listu. Šta, kažete da se sramotim ovakvim fanovskim priznanjima? Pa, onda niste vidjeli ekipicu koja je doma isprintala transparente s imenom benda! U usporedbi s njima, ja sam totalni kuler, koji pije pivo naslonjen na barski stol. Ou jea. Zapravo, za ‘Gravity’ se, mislim, sjećam kako je jednom bila najavljena kao nova bendova pjesma, a zvuči blago psihodelično, kao kombinacija R.E.M. i The Beatles, što se onda jednostavnije kaže The Bryds. ‘Paint Your Colors’ naprosto nisam prepoznao, a kako inače jesam enciklopedija, onda je valjda i to neka nova Vexova pjesma, jel tako? Je. A čak je ni guglo ne izbacuje. Obrade ‘Can’t Hardly Wait’, ‘A Million Miles Away’ i ‘Take The Skinheads Bowling’ mi ne bi dosadile i da ih svi bendovi svijeta sviraju ukrug, a Rundgrenova ‘Couldn’t I Just Tell You’ i ‘What Goes On’ Velveta su ionako nešto friškije u repertoaru Voxtonesa. Te su mi dvije i zvučale najrokerskije, s Mooseom još neukroćenim u jangle-pop tor. Šteta je bila što je koncert organiziran izgleda u zadnji tren – nije da bi se plakatima po centru grada privukla još koja stotina, ali ja sam osobno za koncert doznao tek kasno popodne. Naime, koliko sam skužio, u Zagreb su dolipili neki Grci (iako mi se čini da sam gitarista čuo kako priča jugoslavenski, ali ipak imaju pjesmu koja se zove ‘Thessaloniki Punk Rock’) Voodoo Healers i trebalo im je mjesto za svirku, pa su sve sredili agilne face oko Spunka. Okej žestoki rokerski punk by numbers, ali tijekom njihove svirke već smo Ozzy i ja razmatrali odlazak dalje u noć, u sklopu dogovorene trampe on sa mnom na rokenrol, ja s njim u MSU na neki party. Ionako nisu mogli nadmašiti Voxtonese. Set lista: Paint Your Colors – I Wanna Know – Can’t Hardly Wait – (Be My) Lucky Card – Couldn’t I Just Tell You – Bad Trip 66 – A Million Miles Away – Gravity – New Jersey Turnpike – Take The Skinheads Bowling – Big Star – What Goes On

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: