Ukusni prljavi plodovi

by

Ajde da mi netko kaže, kojim točno žanrovskim imenom možemo relativno dostojno opisati muziku koju svira legendarno Đubrivo? Kada kažemo, čujemo, napišemo ili pročitamo hibridnu odrednicu punk-metal, mislim da ipak instinktivno pomislimo na neke druge bendove. U pojedinim pjesmama Kojina banda zvuči kao najčišći melodični Maideni, samo manje šonjerski, a u drugima, pak, kao Bad Religion. S time da ni jedne ni druge nisu u tolikoj brojčanoj prevlasti da bismo ih slobodno mogli pojmiti kao rezultat glavnog usmjerenja benda, koji je u sebe upio sve zajebantsko na potezu od funk-rocka do thrash-metala. Glupo je napisati kako je Đubrivo najoriginalniji bend na svijetu, ali, ono, koji onda jest? Naravno, nije da je imalo bitno, dok god su svirka i zabava na nivou, a sinoć je bend u gotovo ispunjenom KSETu razinu držao standardno visoko. Nije da je Split toliko mali grad, u cijeloj je državi samo jedan veći, ali čini mi se kako bi se ovakva skupina glazbeno-društvenih marginalaca teško okupila u većoj metropoli, gdje klinci u formativnim godinama jednostavno imaju znatno više izbora prilikom kreiranja svojeg/svojih identiteta, izbora koji se odnosi i na znance i prijatelje. Panker i metalac mogu biti prike iz razreda i sa školskog igrališta, ali nije baš vjerojatno da će jedan drugome pristupiti za osnivanje benda. Trenutna postava Đubriva ipak jest metalska, barem imidžom trojice gitarista, a mislim da je i samom Koji dždždždž draži od pankerskih sprintova, ali za čovjeka koji toliko voli riječi ne bi bilo logično one koje sam napiše pokrivati slojevima tutnjave i urlanja. Upravo u spoju prljavih tekstova anti-kulturne tematike i izrazito preciznih instrumentalnih dionica bend nalazi svoje najjače adute, što se uživo očekivano promiče u komunalno veselje. Možda se euforija oko benda od prije nekoliko godina dosad ponešto istrošila, ali to znači samo da gužva u klubu nije nesnosna, i da je i sam bend nešto opušteniji. ‘100 % Prirodno’ sinoć je odsviran gotovo u cijelosti, a bend je prigodu iskoristio i za predstavljanje nekolicine novih pjesama, koje bi se trebale naći na drugome albumu, ako do njega ikada uopće i dođe. Među njima je apsolutno najbolja ‘Smršavi’, budući kult-klasik u rangu ‘Večere uz svijeće’ ili ‘Vaša kćerka je kurva’, pjesma koja s dozom zabrinutosti gleda na sve češći problem djevojačke pretilosti. Muzički je gotovo rokerska, odnosno čak i rokenrolerska, zarazne melodije i pamtljivog refrena koje ne bi bilo preteško zamisliti ni u repertoaru Đavola ili Bajana, samo uz određene tekstualne preinake. Nakon tko zna koliko koncerata Đubriva, od kojih sam debeli dio vidio kroz zadnjih nekoliko godina, teško mi je ostati posebno fasciniran nekim novim. Neke šeme su već iskušane, svirka se odvija donekle predvidljivim redom (u čemu nema ama baš ništa loše), najdraže sam pjesme čuo već bezbroj puta. Ali je očito da mi i dalje ne pada na pamet propuštati bendove koncerte. I dalje je ista stvar. Večer su svojim polusatnim setom otvorili melodyčari Fraktura mozga, bend toliko nebitno prosječan da o njima nemam što pametno reći, niti ih mogu ozbiljno pohvaliti, niti iznervirano gaditi. Iako su mi dva refrena ostala u glavi, pa, ajde, eto to. Iznenadilo me pjevačevo priznanje da dogodine slave deseti rođendan benda, zato što sam za njih prvi put čuo tek krajem prošle godine. Ne bi me ni to toliko čudilo da za njih do nedavno nije bio čuo ni Ugledni Galerist, ipak znatno bolji poznavatelj prilika u pank podzemlju. A možda i on gubi svoju igru.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: