Bdijenje

by

Ususret sinoćnjem koncertu Scotta Kellyja u KSETu, jednu sam svoju relativno svježu, lani donesenu, odluku namjerno zaobišao. Sjećam se kako sam se nakon umaloga kiksa s The Pharmacy natjerao barem leteći, površno provjeravati muziku svih putujućih muzikanata s usputnom stanicom u Zagrebu, da mi neki potencijalno zanimljivi ne bi promakli iz čiste neinformiranosti ili baratanja krivim pretpostavkama. Isto tako, lijepo je i unaprijed doznati kako je netko čiji me promo-opis zaintrigira zapravo teška pilana, na čijoj ću se svirci dosađivati. Svejedno, podozriv koliko se može i mora biti prema jednom metalcu (a mislim, domicilni mu bend Neurosis jest metal, nije li?), ipak sam svjesno zanemario nužnost provjere, da mi se slučajno ne bi dogodilo da me pjesme koje čujem odvrate od planova odlaska. Svrbjele su me žedne uši, ni takujin nije imao mnogo toga protiv, i baš mi se išlo na koncert. Koji je pokazao kako sam i ne znajući bio u pravu, jer je spori, pomalo monotoni doom-folk Scotta Kellyja upravo onoliko suspektan da mi nije teško zamisliti kako me je mogao zadržati kod kuće, uz nogomet i odmor od duple doze večernjeg basketa. Uživo mi, s druge strane, nije bilo teško osjetiti Kellyjev pustinjsko-prerijski weltschmerz – riječ ne koristim rugalački – kojim je svaka od izvedenih pjesama bila debelo natopljena. Koliko bih u svakoj od tih pjesama prepoznao da je riječ o metalcu na fušu da to nisam znao od prije, nemam pojma, ali mračne, teške i spore podloge akustare lijepo su se složile s najavnom pričom. Fizički podsjećajući na Saleta Dragaša (bio sam na galeriji, pa mi je izravan pogled na lice priječila trucker-kapa), Scott je onda glazbeno povukao na WGC, kao rezultat određenih podudarnosti i s Robertom Fisherom. Ipak, Scottove su pjesme manje beznadno romantične, a više jednostavno bezdanski crne, sličnije onima Davida Paja kad nosi nadimak Papa M, samo što, za razliku od navedene obojice, on sam ipak nije vješti skladatelj melodija. Što se i ne očekuje od jednog metalca, jel. Osobno nisam očekivao ni obradu Townesa Van Zandta, besmrtnu ‘Tecumseh Valley’, za čijeg su se izvođenja stišali i svi oni koji su dotadašnji dio koncerta upotpunili neprestanim ritmičnim pričanjem. Da sam nešto posebno oduševljen koncertom i nisam, ali sat mi je vremena uz Scottovo bdijenje prošao prilično ugodno, na onaj nekima nepojmljiv sebesjebni način. Nađem li se ikad ponovno u kakvoj nujnosti i u blizini koje mu od ploča, dojma sam da bismo se mogli i čvršće sprijateljiti. Dotad, čekam prave kantautore, ili barem one koji se tim hobijem odmaraju od svojih rock ili punk poslova, jer njima ovakve stvari bolje polaze za rukom.

13 Odgovora to “Bdijenje”

  1. Goran Says:

    Nije bilo istetoviranih pičaka kolko sam očkivo, al bilo je OK.
    Ubo sam Hoopers Electric majicu.

  2. Kujundžić Says:

    Super koncert. Mene je dosta podsjetio na Girin solo koncert u Močvari iz 2004. kada je ovaj svirao album “I Am Singing To You From My Room”.

  3. Dražen Says:

    meni isto bilo ku. i ne volim baš wgc i fishera.

    meni baš ok što je ovaj totalno kockast i jednostavan. i jebeno spor.

    “Dotad, čekam prave kantautore, ili barem one koji se tim hobijem odmaraju od svojih rock ili punk poslova, jer njima ovakve stvari bolje polaze za rukom.”

    ma nije to bitno. jel im bolje polazi za rukom. meni se čini da Scott dok sjedi na bini radi upravo ono što mu najviše paše. pa makar imao čevap prste i priprostu tehniku sviranja i skladanja.

  4. Goran Says:

    Najbolje je što je downtuneao akustaru- majstorski.

  5. Gogo Says:

    Vidim je da je ovo bolje leglo na metal baždarenijim momcima. Meni je bila super hipnotička atmosfera, ali za ukus jednog indiejanca falilo je malo više melodija.

  6. Kujundžić Says:

    Da si u petog godini dobio ploču MOTORI DIVLJE JAGODE i odrastao šnjome Kelly bi ti bio i premelodičan🙂 Meni je falilo još malo ATMOSFERE ZLA u zraku🙂

  7. Goran Says:

    METALNI BOOOOOOOOOOOOOOG

  8. Kujundžić Says:

    BOOOG… ROKERAAAAAA!

  9. Kujundžić Says:

    Jesi skonto kako su Nifelheim napravili posvetu Bombarderu i skinuli rif Glasnika smrti u Evil is Eternal?

  10. Gogo Says:

    A ja sam dobio Đoleta, Motown i Beatlese – odnosno, nisam ja dobio, nego je te ploče stari stalno slušao. Sve ima objašnjenje.

  11. Dražen Says:

    očito sam samo ja slušao pravu mjuzu ovdje

  12. Kujundžić Says:

    RAMMA GAY

  13. Tonći Says:

    ja sam kao mali slušao “Mr. Roboto”, “Leader of the Pack” i “Chirpy Chirpy Cheep Cheep”

    so, now you know…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: