Gorilini naj albumi 2010: #20-#16

by

20. Twin Shadow – Forget
[340 bodova / 3 glasa]
Naletio sam slučajno na njega, gospodina Georga Lewisa Jr. (aka Twin Shadow), kako nervozno i sramežljivo odgovora na pitanja u spotu za “Slow”, prije nego što se upusti u katarzičan trans demonstracije svojih ‘talenata’. Nema veze što je spot ustvari sprdnja na temu porno-castinga, ja sam već negdje na pola bio hipnotiziran ovom tamnoputom inkarnacijom Morisseya. A onda je došao i album – pršteći synthovi, vrhunski hookovi, pjesme o slatkim i mračnim tajnama odrastanja koje ne znaš bi li radje zaboravio ili spremio u najbrižljivije čuvan kutak uma, i prije svega briljantna i bogata produkcija. Nije ga trebalo poslušati više od par puta da dođem do zaključka da retro-nostalgija ne može zvučati bolje od toga. Dakle, dame i gospodo retro-nostalgičari, posao je gotov – konačno imamo najbolji album 80-ih, možemo ići raditi nešto drugo. (NŠ)

19. The Tallest Man on Earth – The Wild Hunt
[349 bodova / 4 glasa]
U drugom životu će mi jedini teret biti odjeća i akustična gitara. Moje će pjesme uvijek zvučati isto i uvijek će biti dobre. Izgledat ću kao hipi-autostoper i svakoj ću djevojci na mome putu pjevati: “I never knew I was a lover/ Just ‘cause I steal the things you hide/ Just ‘cause I focus while we’re dancing/ Just ‘cause I offered you a ride/ Well, if you could reinvent my name/ Well, if you could redirect my day/ I wanna be the King of Spain…” Nadam se da će do onda holodeci biti u širem opticaju. (DS)

18. Deer Tick – The Black Dirt Sessions
[350 bodova / 2 glasa]
Da je rođen u neko davno, ali opet ne baš toliko davno vrijeme – vrijeme iz kojega kao da mu dolaze ime, inicijal, prezime i broj – John J. McCauley III svirao bi bendžo od saluna do saluna, zaljubljivao se u mace lakog morala s gornjih katova rupa u kojima bi nastupao, i teško da bi vidio svijeta dalje od one točke do koje konj može dojahati i bez da se napoji vodom. John je, međutim, rođen prije niti trideset godina, i to negdje među uglađenim travnjacima američkog sjeveroistoka, i ta bendža, salune, mace i konje nije upoznao iskustvom iz prve ruke nego putem istih onih kanala kojima se cijela velika slika i meni urezala u svijest i snatrenje. Njegov bend Deer Tick, podjednako inspiriran bogatom prošlošću američkog Juga i Divljeg zapada koliko i ponajboljim rock huliganima iz razdoblja nakon uštekavanja gitara u struju, tako je još jedan – prohujale godine neusporedivo najljepši – spomenik važnosti izabiranja vlastite autentičnosti, koju ti god duša poželi. Jasno je kako ni John niti njegovi vatreni pajdaši nisu opake južnjačke lutalice ili žilavi kauboji sa širokih prerija, ali je isto tako jasno kako se, zamišljajući da jesu, osjećaju puno bolje i valjda baš zbog toga pišu ovako zarazne i lijepe pjesme koje sviraju kao da im lokalni gradski šerifi pucaju pod stopala, a pjevaju kao da mesar upravo oštri noževe o njihove glasnice. Na prethodnim dvama albumima, solidnom «War Elephant» i odličnom «Born on Flag Day», John se pokazao majstorom uživljavanja, pokušavajući tako pobjeći od sebe i svojih stvarnih demona, koji su u tim godinama, fala bogu, uvijek nekako vezani uz cure i prike. Ti demoni naizgled jesu manje zanimljivi, ljudima poznatiji, češći, i možda stoga i dosadniji, ali ih se ipak nitko ne može riješiti ikako drukčije doli izravnim suočavanjem. “The Black Dirt Sessions” je, srećom, rezultat upravo takvih bitaka, čiji se tragovi prepoznaju ne samo u tekstovima punima jeftinih dragulja (“And I think of your smile, I’m in love with your teeth” ili “Emptiness was bought with your plane ticket”, a ima ih još mnogo, ovo su samo moji favoriti), nego se i čuju u Johnovu glasu u koji je stala sva patvorena, željena tuga jednog twenty-something probisvijeta, glasu zbog kojeg me ubija i kvazi-religiozna pizdarija “Christ Jesus”. Ali “The Black Dirt Sessions” je, još jednom srećom, ujedno i izraz nemogućnosti zapostavljanja muzičke odore u kakvoj su se Deer Tick od samih početaka najviše voljeli fotkati da bi postali netko drugi, ne toliko bolji koliko kuliji od onoga što su sami doista i bili. Dakle, college-cowpunk? Nije nikakvo čudo da su snimili moj omiljeni album 2010. (GP)

17. Ou Est Le Swimming Pool – The Golden Year
[350 bodova / 2 glasa]
Electro-synthpop bend iz crnog londonskog podruma bacio nam je tempiranu bombu punu moćnih beatova, dance-motiva i gotovo tucet singlova spremnih da pokore sve bitne i nebitne topliste. (Ime im je, inače, nesvjesno nadjenuo Jay-Z koji je, upavši u studio dok su snimali, promumljao vrativši se friško iz Pariza: „Ou est le swimming pool?“ True story, bro!) Prokleto talentirani balavci u jedva trećim desetljećima svojih života neće nažalost imati priliku nadmašiti sjajni prvijenac, odnosno bar ne u ovom sastavu. Naime, kao što ste možda već i čitali, 22-godišnji frontmen Charles Haddon krajem kolovoza počinio je samoubojstvo nakon održanog giga u Belgiji. Zlobnici će odmah reći kako je svojim činom napravio ‘veliku uslugu’ bendu koji je dotad o tolikoj pažnji medija mogao samo sanjati, no ja bih usluzi prije prišio pridjev ‘medvjeđa’. Album je službeno ugledao svjetlo dana u listopadu, a zbog novonastalih okolnosti prvotno genijalno ime albuma „Christ Died For Our Synths“ zamjenjeno je poprilično bezveznim koje možete vidjeti u naslovu. Sreća u nesreći je da je ime albuma i jedino što je bezvezno na njemu, a vi slobodno provjerite lažem li ovaj napaćeni narod. (BP)

16. Flying Lotus – Cosmogramma
[360 bodova / 3 glasa]
Ovaj album vam neće slomiti srce, ali za mozak nisam toliko siguran. Dvominutne pjesme koje djeluju kao da će svaki tren eksplodirati od neobičnih zvukova i ideja o kojima jedva stigneš razmisliti jer je tu već idućih par minuta sirena iz svemirskih letjelica, harfi, basova… Ali pustimo razmišljanje, ovo je jedan od najplesnijih elektroničkih albuma ove godine! Što god mislili o nazivu IDM, taj opis (‘inteligentna glazba za plesanje’) ovdje savršeno pristaje – ali “Cosmogramma” nije plesna samo u elektroničkom smislu nego i zbog iznimnog kombiniranja s drugim žanrovima, kao npr. s funkom u “Do the Astral Plane”. Jazz je još jedan žanr koji možete čuti ovdje – s pjesmom “German Haircut” od početka dominira, a “Arkestry” nekako iz pozadine preotima saksofon koji svira Ravi Coltrane, sin legendarnih Johna i Alice (kojima je i Steven Ellison, čovjek iza imena Flying Lotus, u rodu). Tu je i Thom Yorke na “…And the World Laughs With You” što je sigurno donijelo dosta pažnje albumu, ali on je samo djelić u ovoj kozmičkoj drami brojnih starih i novih žanrova, za koju mi se čini da će me još dugo oduševljavati i začuđivati. (NA)

(pisali: Nikola Šprljan, Dražen Smaranduj, Goran Pavlov, Bruno Pušić, Nikola Adžaga)

5 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2010: #20-#16”

  1. Gogo Says:

    Kako su ovi mrtvi pederčići bolje plasirani od pravih momaka, kad oba imaju 350/2? Kome to smeta jaka americana?

  2. andrija Says:

    I još je ktome čak i abeceda na strani Deer Ticka.

  3. bb Says:

    Abeceda bi bila još više na njihovoj strani da im je ime pravilno napisano – Deer Dick, zar ne?😀

  4. Tonći Says:

    Gogo se malo pravi blesav (i homofoban!) al ću svejedno za sve ostale, ako koga slučajno zanima, pojasniti princip… naime, kad je isti broj bodova – prvi kriterij za određivanje višepozicioniranog albuma je taj koji ima veći broj glasova… a kad je (kao u ovom slučaju) broj glasova isti, onda se gleda koji je najveći broj bodova koji je dobio od pojedinačnog glasača: Bazen je dobio 300, Jelen 270, riješena stvar

    a kauboji su ionako odjahali svoje, indie zeitgeist je sad u rukama post-metro šminkera – što ja naravno u potpunosti odobravam!

  5. Gogo Says:

    Sramota, šta ne bi trebalo bit važnije koji je bolji bend?🙂

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: