Gorilini naj albumi 2010: #50-#46

by


50. Ariel Pink’s Haunted Graffiti – Before Today
[197 bodova / 2 glasa]
Trebalo je čekati dugih 15 godina da Ariel Pink izađe iz svoje sobe i pređe u studio, te strelovito izroni iz svijeta lo-fija pravo u playliste hipstera ovog svijeta. Uzevši u obzir koliko je meni ustvari ovaj lik nepoznat, možda je to ustvari brižljivo planirana varka – Ariel Pink je ustvari zvijezda 80-ih iz nekog paralelnog univerzuma, transplatiran u nas s dva-tri desetljeća pogreške? “Before Today” zvuči kao divan rezultat mahnitog recikliranja davno zaboravljenih žanrova i zvukova, no svejedno je prepun originalnosti – čemu svjedoči činjenica da su kritičari i daje na muci sa smišljanjem žanrovskih oznaka (“chillwave”? “hypnagogic pop”?). Ispod Arielovog – meni, priznajem, malo napornog – arty-farty prenemaganja (cross-dressing, žvaljenje publike na prepad…) ipak leže ubitačno catchy melodije, uvrnuti i asocijacijama nabijeni tekstovi, i vrlo solidna potpora njegovog Haunted Graffiti-benda, koji zna složiti poprilično dobar groove. Od hipnotičke i briljantne “Round and Round”, preko bizarne i triptastične “Menopause Man”, do yacht-rock sentiša “Can’t Hear my Eyes”, ovaj album je naprosto pun poslastica za muzičke nerdove. Nadam se da na slijedeću porciju neću čekati dugo. (NŠ)


=46. Avey Tare – Down There
[200 bodova / 1 glas]
“Down There” je prvi solo album Aveyja Tarea: ljubitelji Animal Collectivea mogu pretpostaviti šta da očekuju, a verojatno će se jedino njima i svideti. Avey je i tih i glasan, slomljenog srca, uznemiren, njegova melankolija putuje do vas kroz vodu, vazduh vaše sobe natopljen je sećanjima na gubitke, ali i mehurićima koji vas umiruju. Noću sanjate da vam se smeje hijeroglif, s jutra krijete da biste zaplakali od sreće. (MM)


=46. The Clientele – Minotaur
[200 bodova / 1 glas]
“Bonfires on the Heath” sam manje-više preskočio jer mi u datom trenutku nije bilo jasno čemu još više potpuno istoga, ali je “God Save…” ostao saundtrekom gotovo svih lijepih (sretnih i tužnih) dana u domaćinstvu Sokoj, što je samo prisnaženo kad mu se (domaćinstvu, ne albumu) priključio i popularni indi-basist Laola (u daljnjem tekstu cimer, bar dok se ne snađe, jebiga). Izlazak “Minotaura”, tako, jedva da sam registrirao, krajičkom oka sam negdje pročitao neke Alasdairove ispovjedi kako s bendom više ne može napredovati i kako ga namjerava raspustiti i snimati filmsku glazbu pod utjecajem flamenca (okret očima), a onda sam jednog dana kad je trebalo radit Gorilinu godišnju glazbenu gozbu rekao Matiji, jebote, jel imaš onaj Klajentel koji je izašao početkom godine, nema ga više nigdje za skinut, on je rekao “Minotaur? Kak ne, super je…”, spržio mi audio CD, ja došao doma, stavio u plejer i začuo “I dreamed last night that I was young but life has passed me by…” i magija se istog časa vratila, znao sam da je to to, ak me neko pita koji mi je album godine – album godine, ak me neko pita koji bend najviše volim i razumijem, ili koji me bend najviše voli i razumije, to je Clientele, jebiga, odrasli smo skupa i šta ću se sad zajebavat tu s nekakvim klincima. Ne bih ga sad razmatrao pjesmu po pjesmu (samo bih šaudautno za “Paula Verlainea”, nasmijao se nad trenutkom kad glasan gitarski uvod u “Gerry” – bend pokušava napredovati! – bude nastavljen kao najnormalnija mekartnijevska stvar od Clientelea, i protrnuo pred nekim dalekim danom u budućnosti kad će mi riječi zbog kojih slušam album biti “I’ve been loving you for so long, I’m just a shell of myself”, što možda nisu jako duboke riječi, ali su taman toliko duboke koliko i riječi onih dijelova pjesama Elvisa Prislija ili Vlade Kalembera s kojima se identificiram), nego bih samo svima još jednom skrenuo pažnju da Clientele pjevaju o lijepim stvarima (sretnim i tužnim), iz lijepog ugla (sretnog i tužnog), lijepim glasom, lijepim melodijama i lijepim – uvijek istim zato što su lijepi – aranžmanima, ali osnova moje poruke je ustvari da bi svijet bio idealno mjesto za život kad bi to osjećali baš svi. Svi bi se samo barili i držali za ruke i razgovarali i razumjeli se i gledali zvijezde i osjećali vjetar u kolektivnoj ekstazi, ne bi bilo ratova, politike, vojske, hrvata, srba, televizije, interneta, korporacija, selebritija, ni nikakvih sranja. Svijet bismo slagali od svjetlucanja planktona, ugodne topline u obrazima od druge čaše crnog vina uz razgovor o umjetnosti u svijećama osvjetljenom restoranu, raskošno ilustriranih knjiga o incestu, nježnog prebiranja po bradavicama, nenametljivih violinskih motiva… Ček jel ima ovdje uopće violine? Nema veze, samo sam još htio dodati nešto krajnje praktično: baš je sramota što su nam beživotni i dosadni National nacionalni bend, a prpošni i zavodljivi Clientele nisu ni prismrdili lokalnim terasama. (P.S. U par dana između pisanja i slanja ovih riječi, kod susjeda sam Nikše prvi put u životu vidio spot od Clientelea i skužio da je lik žešće ružan. Što je jako smiješno s obzirom na količinu riječi “lijepo” koju sam upotrijebio, ali i poučno zar ne. Ovako lijepo pjevati o najtananijim ljudskim osjećajima može samo netko kome je to jedina šansa u životu da ih zaista doživi… Ili izvucite neki manje brutalan zaključak tipa “istinska ljepota je iznutra, a lijepi ljudi previše toga dobivaju na ljepotu pa nauče bit đubrad”. Ili “nesreća je put do sreće”. Štajaznam.) (JV)


=46. Kvelertak – Kvelertak
[200 bodova / 1 glas]
Riječima besmrtne babe iz Globalnog Sijela (no pun intended, pokojni Joško Martinoviće): đubre je jako žestoko. Bilo bi lijepo da ova fraza zamijeni ostale klišeje kojima se koristi kritika žanrova koje je Kvelertak upravo učinio boljima (“It fucking rocks/slays/kills/owns”, i ne zaboravimo metal-favorit – “It’s br00tal”)! Govoreći o kritici – šteta je što Kvelertak neće dobiti kul-etiketu za svoj mikrožanr, zaslužuju u najmanju ruku nešto što zvuči fenomenalno kao “funeral doom” pripisan fincima Skepticism. Kvelertakov žanr na papiru zvuči kao nešto milion puta odsvirano a zovemo ga black’n’roll… Ali to nije TAJ black’n’roll (proto-black rifovi odsvirani preko Motorhead D-beata). Stadionski black? Cradle of Filth i Children of Bodom sa svojim mlohavim, plastičnim preset-metalom – zbog kojeg Fenriz loše spava a Burzum prečesto snima – pune stadionske headlining-slotove već jako dugo. Čini se da su obje opcije ispucane prerano, a Thorovog mi čekića – i u prazno, jer Kvelertak mješaju upravo stadionski rock’n’roll sa naslijeđenim Trv Norwegian Black Metalom. Slušajući nekoliko sekundi prvog rifa na otvaranju albuma (“Ulvetid”) pomislili biste da se radi o nekakvom Social Distortionu da se već u sljedećem trenu na vas ne sruči Carpathian Forrest blast-beat u svoj svojoj church-burning snazi. “Blodtorst” počinje u najboljoj Turbonegro-maniri koju prekine Thin Lizzy-rif, #EPIC poput Konanove erekcije, na koji se nastavlja hawkwindovski huk, i sve to prije refrena! Kvelertak naprosto nemaju inhibicija, uzet će sve što rastura; vjerovatno su mnogi prije njih imali sličnih ideja, ali su u jednom trenutku pomislili da bi to možda ipak bilo previše (za fanove Dr. Whoa citiraću Jacka Harknessa koji kaže: „Who looks at a screwdriver and thinks, ‘Ooh, this could be more sonic’?” Well, these guys do). Ono što čini ovaj album fenomenalnim su dvije stvari: Kvelertak su uspjeli napraviti skoro pa pop-formu od duhom sličnih ali muzički izoliranih žanrova (zbog čega se uz njih često spomenu i Šveđani Refused), i snimili su all-killer-no-filler ploču sa nepogrešivim osjećajem za slijed pjesama. Gledajući ih uživo pomislio sam: sljedeći put kad ih budem gledao, platit ću znatno više da bih stajao znatno dalje od stagea. Đubre je žestoko. Ti si mlad, tebi krv može pregoriti. U đubretu. (GP)


=46. Razni izvođači – Treme OST
[200 bodova / 1 glas]
Dok u “The Wireu” Baltimore tone, u “Tremeu” New Orleans drži glavu iznad vode. Ponešto zbog prkosa onima koji su ih zaboravili, ponešto zbog same lokalne, ponajprije muzičke, kulture. Slušali CD-soundtrack ili verziju s neta (koja sadrži gotovo tristo pjesama i pokriva cijelu prvu sezonu serije), imat ćete susret s jednom od najboljih kompilacija svih vremena. Won’t bow, don’t know how. (ŽK)

(pisali: Nikola Šprljan, Matilda Maloku, Josip Visković, Goran Pećanac, Željko Krešić)

9 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2010: #50-#46”

  1. Gogo Says:

    Jebem vam mater, Matilda, Pećanac i Kreha, svi ste me uspili nagovorit da dam šansu nekoj muzici koju ni mrtav inače ne bi sluša… Aj pa da vidimo. Clientele volim ionako, Viski, ne ljuti se, a Ariel Pink me ubio u Zagrebu na koncertu pa više nema kredita.

  2. Gogo Says:

    Jel ovo Bunk na slici?

  3. zeljko Says:

    bunk it iz

  4. Tonći Says:

    otkad sam bio na Sunn o))) (jedini metal koncert na kojem sam bio u zadnje 3-4 godine, stvarno nisam trv kvlt!) svako toliko pomislim da bih mogao opet na nešto slično… ne pratim zbivanja u Močvari pa nisam imao pojma da su bili Kvelertak ljetos, zajedno s Kylesom koju nisam nikad slušao ali iz svega što sam čitao mi se čini kao neki hipster-friendly metal, i da sam znao da nastupaju možda bih bio išao te čak usput čuo i Kvelertak uživo! al eto, nisam znao i nisam išao, možda neki drugi put…

  5. Goran Says:

    Sjajna anegdota.

  6. Tonći Says:

    jelda!

  7. Jelena Says:

    Kvragu, zaboravila sam staviti Treme na svoju listu!!! Apropo Bunka, Gogo, pišem diplomski o Wireu, Duda se sav raspametio kad je čuo temu. Sorry na oftopičarenju.

  8. Gogo Says:

    Ludilo! Aj da i ti više završiš faks…🙂

  9. matija Says:

    Da sam se sjetio na vrijeme poslati listu, Minotaur bi bio na mjestu koje zasluzuje. Jos da je na njemu ‘Losing Haringey’ umjesto ‘The Green Man’, dao bih mu 996 bodova, majke mi.

    Jako lijep tekst, druze Sokoj.

    Sori Tonci, drugi put cu se sjetiti na vrijeme.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: