Decadance u Griču

by

Kao što se mnogi od vas sjećaju, prije oho-ho godina sam u klubu Točkica (RIP!) zajedno s dvojicom prijatelja vodio klupsku večer “Krv, znoj & guze” na kojoj se vrtio hip hop, R&B, dancehall, UK garage i slično. Uspjeli smo u klub privući hrpu naše ekipe, i večer nam je jedno vrijeme bila hit! Jest da to nije dugo trajalo, dodijali smo brzo našoj ekipi (a da istovremeno nismo uspjeli privući i neku drugu ekipu) – ali imali smo bar jedno 3-4 vrhunska tuluma, što isto nije za bacit.

E sad, ako spadate među one koji su bili na Krznu – zamislite mjesto sa sličnim profilom publike (uglavnom neka indie ekipa, dosta mlada, svi se znaju, svi na Ožujskoj) i današnji ekvivalent muzike kakvu sam ja tada vrtio (moderni afroamerički plesni pop i sve njemu slično), s razlikom da se cijelu večer vrte gotovo pa isključivo hitovi + barem DUPLO više ljudi nego što ih je bilo u naj-špicama Krzna… i to vam je otprilike Decadance.

I bilo je super! Skeptičan kakav jesam, iz najave (PARTI! POP! BRITNEY! PLES! MAGIJA!“) sam očekivao skromno posjećenu gay-večer: nipošto nisam očekivao da ću zateći dupke krcat podrum u Griču, i žensko i muško, i definitivno nisam očekivao da ću čuti “Peacocka” Katy Perry, kamoli da ću vidjeti ljude koji ne samo da znaju sve riječi nego i imaju posebnu koreografiju za tu stvar!!! (.. Ili mi je barem tako izgledalo, ne znam, teško je reći, bio sam pod dojmom!) Još da je u tom trenutku bilo išta mjesta za plesati, pa ja bih eksplodirao.

Možda bih se trebao osjećati staro i izvan toka što postoji takva ekipa s takvim senzibilitetom a da ja dosad nisam imao blagog pojma o tome (u klubu sam skužio jedva jednu poznatu mi facu), ali upravo suprotno – totalno mi je DIVNO što takvo nešto može izniknuti maltene niotkud, volio bih da je više takvih momenata u kojima se – jednom za promjenu – mogu osjećati kao da živim u zanimljivoj, uzbudljivoj, nepredvidivoj metropoli.

Muzika? Sve što bi očekivali od takve večeri (Ke$ha, Lady Gaga, Rihanna, Robyn), ali i ponešto Popjustice-popa (Alphabeat, Mini Viva) i totalno lijevih wtf-uleta (Sugababes “2 Sexy”?!?). Čak bi i na slabije poznate stvare uvijek barem dio ekipe zavrištao i zapjevao, al zato na one koje svi znaju…  uf. Nemate pojma koliko mi je osvježavajuće naći se u situaciji gdje me ne mora biti nimalo sram što znam sve riječi “We R Who We R”!!!

Zanimljivo je – a i pametan potez imho – to kako nije bilo housea (ili ga, ako ništa, nije bilo u onih par sati dok sam ja bio tamo)! Okej, hausasti pop jest činio većinu repertoara, ali koliko god taj sound štošta dugovao houseu, svejedno je to opet neka skroz druga vibra – a kako je za domaći clubbing standard da je house temelj, prizma, početna točka od koje se kreće prema stranom popu, utoliko takav pristup daje Decadanceu dragocjen edge.

(Btw kad sam pisao onu popfenomenologiju o tome kako je sav pop u 2010. „zvučao isto“, tu je prvenstveno došao do izražaja moj lagani zamor tim zvukom, a ono što nisam spomenuo – jer mi se činilo zapravo i nevažnim za poantu kolumne – je to da… i dalje to sve pušim nemilo, zamoru unatoč! Pa mislim, čak mi je i „Tonight (I’m Fuckin’ You)“ totalni zakon, šta da vam više pričam ;))

Enivej, super mi je naići i kod nas na ljude koji briju na te neke izvjesne stvari na koje briju i ljudi po stranim blogovima i forumima koje ja pratim, i ako ima i kod nas ljudi koji briju na „Peacock“ i „I Left My Heart in Tokyo“, dođe mi da se zapitam ima li ih i da briju na… Cassie? Girls Aloud? Electrik Red? „Yamahu“? „See You Again“? „Lemme Smang It“? (Kao što rekoh, došao sam tek oko ponoći – tako da je sasvim moguće i da sam propustio odgovor na pokoje od tih pitanja!)

Moja jedina zamjerka se odnosi na onu klasičnu boljku pop DJ-a koji ne znaju miksati, a to je… što se ne odvaže rezati stvari. Mislim, da, za ovakvu muziku nije uopće potrebno kužiti se u beatmatching i sl, ali s druge strane kod većine pop-stvari je dobro rezati na iduću nakon, recimo, drugog refrena umjesto da se pusti da ide do kraja – što se i osjetilo na podiju, entuzijazam bi najčešće splasnuo nakon dvije minute skoro svake stvari.

No dobro, nema veze, malo pomalo! Nemam pojma kad im je iduća zabava, al tamo sam.🙂

6 Odgovora to “Decadance u Griču”

  1. zoran Says:

    “Ne samo da znaju sve riječi nego i imaju posebnu koreografiju za tu stvar!!!”

    Tonći ovakve rečenice obično voli zakucati kao krunski dokaz postojanja najgrotesknijih ljudskih karikatura, ali kad je riječ o o voljenom “Peacocku (a.k.a. Kurcu)”, onda je to emotivni vrhunac teksta, u stilu “prvi put on postade sretan, upoznao je sebi slična bića”. E koja si ti mustra, baš si dekadentan!

  2. bb Says:

    “Pop nije samo za šminkere, stog slobodno dođite prljavi kao Katy, već pijani kao Justin, ili poludite (doslovce!) kao Britney.”

    Kad samo pomisliš, Tonći, koliko si godina mukotrpno radio na tome da približiš pop-muziku onima koji inače zaziru od iste, a trebao si samo reći “pop nije samo za šminkere”, i amin.
    Evo, već mogu zamisliti Matiju i Olivera kako za idući plesnjak uče koreografiju za Peacock😀

  3. Tonći Says:

    @bb – i dobro su rekli to sa šminkerima! mislim, sigurno ima puno ljudi koji bi i ekipu a la Decadance doživili kao “šminkersku” (na izlazu sam načuo tipa kako govori ženskoj: “Ideš s nama, ili ćeš biti ovdje hipster?”), ali na podiju definitivno nije bio takav feeling, jednostavno ljudi koji su pijani, veseli i ludiraju se i to je sve… kao pop-klošaru (= neki bi rekli INDIE, hehe) definitivno mi paše taj miks glam-mjuze i dress-to-whatever opuštenosti!

    ako će Matija i Oliver naučiti koreografiju za “Peacocka”, ja ću donijeti živog pauna da mi viri iz gaća🙂

    @zoran – karikatura… čega točno? mislim, zanemarimo to s koreografijom (ionako sam već rekao da je moguće da je to bila samo moja uobrazilja!) i zadržimo se na dvije stvari: a) u Griču se četvrtkom okuplja uglavnom neka indie/studentska/arty/i sl ekipa (to je bar moj dojam nakon tri četvrtka koja sam proveo u Griču), b) na jednoj takvoj večeri s otprilike takvom ekipom je super prošla stvar od Katy Perry koja *nije singl*! (iz svog dugogodišnjeg iskustva s ne-house clubbingom mogu reći da je poprilična rijetkost da na podiju upale albumske stvari, ma koliko god se u danom slučaju znale činiti kao ziceri – mlaka reakcija na “Sprawl II” na zadnjem Žuru je recimo dobar primjer) (kao što je i super reakcija na albumske Cut Copy na Xanadu dobar kontra-primjer!)

    e sad, znao sam naići dosad na raznorazne karikaturalne percepcije tuzemne indie i sl ekipe (neke od tih karikatura sam znao i sam plasirati lol!), ali mislim da se primjer s Katy Perry jednostavno… ne uklapa u nijedan od tih kalupa? stvarno ne vidim kako to korespondira s ijednom kurentnom karikaturom! (osim eventualno one stare turbo-paranoične – i turbo-debilne, naravno – o mitskim kužerima koji uvijek traže opskurne načine da ispadnu više cool od običnih smrtnika)

    ne vidim ništa karikaturalno ni u općenito svemu oko Griča – ne djeluje mi kao nastavak neke ustajale stare priče, nego kao dio neke *nove* priče (revitalizacija noćnog života u centru ZG za ne-mainstream ekipu), s novom energijom

    P.S. “prvi put on postade sretan, upoznao je sebi slična bića” – đe me nađe lol, baš jučer slušao tu stvar dok sam se vozio s bratom

  4. bb Says:

    Čini mi se da je Zoran više ciljao na tvoje stilističke metode, al’ možda sam ja nešto krivo shvatila.

  5. Tonći Says:

    ja sam mislio da je ciljao na moju eventualnu dvoličnost! al možda sam i ja nešto krivo shvatio

  6. zoran Says:

    Je, na dvostilističnost sam ciljao.😉

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: