Iz arhive Plana B: Narodnjačko-oslobodilačka borba

by

Bio nedavno s prijateljem na piću. Došle cajke na dnevni red. Prijatelj mi kaže: neće to još dugo trajati, Sistem će ih dokrajčiti.

Šta, isti onaj Sistem čiji su glasnogovornici proveli toliko vremena i araka očajnički zapomažući o prodoru cajki kao ultimativnom simptomu potpunog rasapa društvenih vrijednosti?!

Da, reče on: upravo taj Sistem. Jer ma koliko god da su pojedini elementi Sistema znali izražavati frustraciju i nemoć pred najezdom cajki, otpor Sistema u globalu je bio toliko monolitan da su «barbari» u konačnici efektivno zaustavljeni na vratima. Cajke jesu daleko dogurale kad se uzme u obzir ustrajna sistem(at)ska blokada, zaključio je on, ali ta blokada će ih na dulje staze ipak dotući.

Za ovu priču su najbitnije dvije komponente Sistema: masmediji, i popratni sklop općeprihvaćenih društvenih vrijednosti.

Kad recimo naši društveno angažirani rockeri ili reperi prividno napadaju Sistem, oni mu uopće ne predstavljaju prijetnju – jer harmonično djeluju u sklopu Sistema. Stvari im se uredno vrte na svim radijskim i TV-postajama, u novinama ih se slavi uzduž i poprijeko. Njihova glazbena platforma je odavno prihvaćena i uvažena od strane establišmenta. Njihovi politički stavovi u krajnjoj liniji ne odudaraju bogznašto od razmišljanja prosječnog domaćeg novinskog kolumnista, a često niti od načelnih smjernica koje zagovara politička elita (pa makar ih i ne sprovodila baš uvijek u praksu).

A njihov, pak, defaultni nonkonformizam – spada u uvriježene vrijednosti zapadnog svijeta. Ta sjetite se samo koliko ste se u životu nagledali policijskih serija u kojima detektivi-pravednici zaobilaze i lagano iskrivljuju pravila Sistema kako bi u konačnici učinili Pravu stvar! (Sistem ipak nije skroz nefleksibilan, i ne smeta mu nužno ako netko katkad ugrize ruku što ga hrani – dok god taj netko prihvaća, ako ništa, onda barem potrebu za postojanjem te Ruke. Mislim, detektivi u policijskim serijama skoro nikad ne zaključe: «Ma ne mogu ja u ovoj branši utjerivati pravdu i poštenje kako Bog zapovijeda, e znaš šta – jebo policiju, ode ja u BETMENE!!» Naravno da ne smatraju da je Sistem savršen, ali poanta je da i unatoč tome nastavljaju djelovati u njegovim okvirima.)

Stoga su mjestimična priželjkivanja da rock ponovno «postane opasan», najblaže rečeno, više nego uzaludna. Rock-kultura je danas kultura establišmenta! Kako više rock uopće može biti «subverzivan» – kad njegove vrijednosti zagovaraju stupovi društva?!

Znali su neki reći da su npr. TBF i Edo Maajka domaćem hip hopu dali «subverzivnu oštricu», ali stvari stoje upravo suprotno, oni su je otupili čim su, u korist liberalno-rockerskih vrijednosti, rezolutno odbacili sve one karakteristike hip hopa – (auto)destruktivnost, nihilizam, gangsterski šik – koje se kose s dominantnim društvenim vrijednostima. («Šta ne bi gangsterski šik trebao Hrvatskoj leći kao šamar budali», netko bi sad mogao priupitati? Pa, kriminal i korupcija jesu duboko ukorijenjeni u naše društvo, ali isto tako valja i primjetiti da ih svejedno nitko ne doživljava kao nešto pozitivno, kao vrijednosti!)

A cajke? Cajke bezbrižno utjelovljuju cijeli niz vrijednosti mrskih Sistemu. Glorificiranje kriminala, neapologetsko valjanje u balkanštini, Istok ispred Zapada, brutalno vulgarni materijalizam, prkosno nepoznavanje – ili, možda bolje rečeno, blaženo ignoriranje – pojma šunda!

Već bi i samo ova zadnja stavka Sistemu bila dovoljan povod za stvaranje karantene (kao što možemo vidjeti iz primjera domaćih zabavnjaka, od čije je glazbe medijski prostor uglavnom uspješno «očišćen»), ali kombinacija te sa svim ostalim spornim stavkama + post-ratni radijski/TV-veto na srpsku glazbu = Sistem ne samo da nimalo ne sumnja u opravdanost svog pravedničkog gnjeva, nego ga i može prakticirati bez pol muke.

S druge strane, vrijednosti Sistema nisu urezane u kamen i uvijek ima prostora za evoluciju, pa ako se rock-kultura s vremenom iz neprijatelja Sistema pretvorila u njegov integralan dio – bi li se s vremenom nešto slično moglo dogoditi i cajkama?

Teško, reklo bi se, ako se uzme u obzir kako je rock počeo svoj put ka široj društveno-kulturalnoj legitimaciji tek nakon što je okrenuo leđa svojoj izvornoj inkarnaciji u pedesetima – kad je postao nešto «više» od alata za prodavanje Cadillaca i krema protiv bubuljica, tj. onog trenutka kad su hagiografi rocka u šezdesetima svoje Dylane i Morrisone počeli predstavljati kao nove Šekspire, upinjući se uvjeriti Sistem kako ne čine rez nego kontinuitet s tradicionalnim umjetničkim vrijednostima… Za razliku od cajki, čiji akteri dosad nisu pokazali osobitu želju za ulizivanjem Sistemu.

A opet, cajke u Hrvata su toliko veliki fenomen da ih se ne može stalno ignorirati – može li onda možda pružanje medijskog kisika, bilo kakvog, doprinijeti njihovoj legitimaciji? A, ono… Iako su nogometaši-reprezentativci nacionalni heroji, priče o njihovim ludim provodima po narodnjačkim klubovima ne legitimiraju toliko cajke – koliko «legitimiraju» stereotip nogometaša kao seljačina kojima se sva pamet nalazi u nogama. Cajke uživo na Z1 su samo perpetuirale status Z1 kao bizarnog provincijskog freak-showa, a prodaja CD-a Dragane Mirković od strane Slobodne Dalmacije je tek pojačala dojam o sveopćoj dezorijentiranosti jednog posrnulog branda.

No program Nove TV za doček Nove 2010 – e, tu već možemo pričati o potencijalnom game-changeru. Kad najuspješnija nacionalna komercijalna TV-stanica za Najluđu noć dovede autentične srpske narodnjake u studio, to svakako nije mala stvar!

A sad, koliko je točno velika… to je drugo pitanje. Halid Bešlić i Željko Samardžić su stara škola, u usporedbi s gangsterskim turbofolkom njihov folk je po sistemskim mjerilima svakako «humaniji» i «dostojanstveniji», i tek su koju generaciju udaljeni od zadobivanja šarmantne starinske patine zahvaljujući kakvoj su, recimo, sevdalinke danas «etno» a ne «seljačija.» (Slična je priča i s opusom Zdenka Runjića.)

Je li Nova TV avangarda, a njen novogodišnji program softcore-uvertira u neka nova vremena kad će se glazba Jelene Karleuše ili Ace Lukasa moći čuti u domaćem eteru… ili je samo bila riječ o jednokratnoj demonstraciji tržišne sile? To ćemo tek vidjeti. Medijski veto na srpsku glazbu će kad-tad ovako ili onako pasti, da, ali – kao što smo vidjeli iz primjera domaćih zabavnjaka, otpor Sistema ni ne mora nužno biti baš stopostotno monolitan da bi bio efektan! Tako da bi još i moglo na kraju balade ispasti da je moj prijatelj bio manje-više u pravu.

Ja, pogađate – navijam za cajke. Jer iako mislim da Sistem ima svoje dobre strane (omogućuje mi da se bavim onime što volim i da živim od toga, za početak!), isto tako mislim i da najčešće nije u stanju prepoznati i/ili priznati kvalitete koje čine i pokreću vitalnu umjetnost. Mislim da bi svijet glazbe bio puno sivlje i tužnije mjesto kad bi bio ekskluzivno skrojen po mjerilima Sistema, i zato sam više nego podozriv prema njegovim arbitrima.

Pa je stoga po meni izuzetno ohrabrujuće to kako je jedna toliko prezrena vrsta glazbe, protiv koje je još i upregnuta sva moguća sistemska mašinerija, svejedno uspjela, prema nedavnom istraživanju GfK i muzike.hr, osvojiti srca čak 37% mladih Hrvata! Utješno je znati da, koliko god bio moćan, Sistem ipak nije – svemoćan.

(izvorno objavljeno u Planu B, veljača 2010.)

2 Odgovora to “Iz arhive Plana B: Narodnjačko-oslobodilačka borba”

  1. tonći Says:

    kako kao kolumnist svako toliko djelujem na različitim platformama, tako i običavam kontati da svaki put dopirem do nekih novih ljudi – i stoga se vraćam nekim vazda omiljenim temama kao što mi je ova! u takvim situacijama se trudim dodati neke nove misli + remiksirati/remasterirati one stare, ali vjerujem da će svejedno ljudima koji dugo vremena prate moje pisanje ovaj tekst biti podosta deja vu… no opet, valjda ima tu i ljudi koji me ne prate godinama pa bi ih ovo možda moglo i zanimati, ko zna…

  2. Vanja Deželić Says:

    Popljuvati rock i sve žanrove jer su se “slizali” sa Sistemom i usput cajke navesti kao otpor tom Sistemu. Predobro😀 hahaha, jebeno!😀 Najbolji pokušaj obrane smeća od “glazbe” ikad!😀 Tom se divim, moram priznat, iako se ne slažem ni jedan promil s takvom (meni presmiješnom) konstatacijom😀

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: