RETRO PETAK feat. Iz arhive Plana B: Little Jackie – 28 Butts (2008)

by

Dvije su vrste ljudi na ovom svijetu: oni koji pamte Imani Coppole po luckastom hitu „Legend of a Cow Girl“ s kraja devedesetih, i… oni koji ne pamte (ako su uopće ikada i čuli za nju). Uglavnom, evo nje opet, s novim bendom, reko bi cinik da oće ubost koju paru prateći stilsko-novčani trag Amy Winehouse („osebujni“ retro-soul, šatro-šezdesete, trubači, bla bla). No dok je Amy post-„Fuck Me Pumps“ obična štreberica čija će štreberska rola izmučene umjetnice ubrzo po svoj prilici rezultirati štreberski predvidljivom smrću (zijev), Imani Coppola radi muziku koja je dobra i bez da je remiksiraju Al Usher ili Hot Chip!!! „28 Butts“ nije osuda seksizma današnjeg hip hopa ili štatijaznam („guzice“ u naslovu nisu guzice nego, ono, opušci cigareta), ali od hip hopa uzima jednu super caku, onu kad vokal piči dvostruko bržim BPM-om od instrumentala, tako da umjesto tek jedne simpa soul-hop poskočice s jednim apsolutno čarobnim orkestralnim semplom koji svako toliko napravi piruetu kroz refren… ček, gdje sam ono bio krenuo? Ah, da, umjesto toga dobijemo – to plus drmalicu par ekselans što šiba i šumom i drumom i autoputom, sve u istoj vožnji. A što te tiče teksta? Pa, mislim da bi mi se gadio prije nekoliko godina, kad sam živio život protagonista pjesme (srednjeklasni džabalebaroš u limbu između faksa i posla/odrastanja koji krade bogu dane, a opet svejedno misli da je dotičnoga uvatio za bradu!), i kad mi je bilo malo bed zbog toga, i kad sam se pitao šta ja to radim sa svojim životom i sl… Uglavnom, tad bih „28 Butts“ vjerojatno bio doživio kao glorificiranje tog stila života, pa bi mi se možda i bila gadila – međutim, danas sam spremniji uočiti i to kako Imani diskretno podjebava protagonista pjesme (koji bi lako mogla biti i ona sama, ko zna), iako je jasno da joj je u totalu prvenstveno simpatičan/a. A i ja već pomalo mogu gajiti simpatije za tog protagonista, sad kad se nalazim na dovoljno velikoj životno-vremenskoj distanci od njega!

(izvorno objavljeno u Planu B, rujan 2008.)

6 Odgovora to “RETRO PETAK feat. Iz arhive Plana B: Little Jackie – 28 Butts (2008)”

  1. Tonći Says:

    … a sad kad sam na još većoj distanci od svijeta ne odveć konstruktivne boemštine (pa makar mi je i ova godina znala nažalost financijski bacati na tu eru) – ovu pjesmu doživljavam kao *potpunu* pozitivu, čujem samo dragost, čak mi i ta pokoja packa zvuči nježno i prijateljski, i neopisivo mi je drago što ova pjesma postoji! kad se uzme u obzir kako ima masu glazbenika koji su u barem nekom trenutku života bili protagonist ove pjesme, iznenađujuće je zapravo koliko je *malo* ovakvih pjesama, s ovakvim pristupom – karikirano, ali s ljubavlju, sa sviješću da ne bi bio ovakav danas da nisi bio takav onda

  2. Tonći Says:

    a i zakopao sam u međuvremenu ratnu sjekiru s Amy W, “Back to Black” je tako moćna pjesma

  3. sokoj Says:

    urnebesne su prva rečenica i ona sa “zijev”, bio je to nadahnut rujan. ali daj ti meni reci kakva korist u životu od “diskretnog podjebavanja”? čini li te tvoja superiorna podsmješljivost spram npr. gradonačelnika splita željka keruma ili gradonačelnika zagreba milana bandića *uistinu* superiornim njima? ko kome plaća stanarinu? eto, razmisli malo o tome i proširi horizonte… muda na panj brate, vrijeme je da se odraste i prestane biti “indie as fuck”! pa će sigurno i financijska situacija koju spominješ biti bitno povoljnija.

  4. Tonći Says:

    “kakva korist u životu od ‘diskretnog podjebavanja’?”

    ne znam kakva je korist u životu, al mi je bila korist u ovoj pjesmi – jer tako ne samo da sam se poistovjetio s likom iz pjesme (mislim, dobro, dijelim ja i danas neke karakteristike s tim likom, ali su ipak daleko iza mene dani kad bih napušen u tri ujutro radio mashupove crvenog i plavog albuma Shanije Twain!), nego sam se poistovjetio i s naratoricom – koja, kao što rekoh, definitivno gaji puno ljubavi za svog lika, ali istovremeno ne bježi ni od toga koliko je ta egizstencija znala biti patetična

    uglavnom, ne kužim otkud ti zaključak da sam ja tu izrazio osjećaj superiornosti spram ikoga osim mlađeg sebe!

  5. sokoj Says:

    pa ni nemam taj zaključak. samo propitujem zašto bi “ironijska distanca” morala biti jača valuta od “iskrene proživljenosti”, ili štajaznam, “ladnog pragmatizma”. s manje distance može se više doprinijeti pretvaranju svijeta u ugodno mjesto za život. inače, super stvar, evo vrtim je treći put za redom.

  6. Tonći Says:

    “samo propitujem zašto bi ‘ironijska distanca’ morala biti jača valuta od ‘iskrene proživljenosti’, ili štajaznam, ‘ladnog pragmatizma’.”

    ok ako ti oćeš to propitivati, samo što ja ne vidim koje to baš ima veze s time što sam ja tu napisao! a kamoli još sad kad si uveo i element ironije.

    uglavnom, ako bih baratao s hipotezom da je pjesma mahom autobiografska, mislim da pritom nije toliko ni relevantno kakva je distanca, nego *kolika* je vremenska distanca… moj je neki dojam da bi prevelika ili premalena vremenska distanca vodila prema ili rezolutnom “boemština je fora”, ili rezolutnom “boemština je u kurcu”, dok je jedan ovakav osjetan, ali ipak i dalje ne prevelik, vremenski odmak – idealan za iskreno istraživanje svega u sredini

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: