Marina and the Diamonds – Shampain (Fred Falke Remix)

by

S vremenom sam razvio filozofiju prema kojoj nema te muzike koja je loša sama po sebi (barem ako je riječ o muzici koja sviđa još nekome na svijetu osim njenog autora + pokojeg prijatelja ili člana rodbine), i da “problem” može biti samo u slušatelju koji nije u stanju prepoznati specifične vrijednosti i kvalitete danog komada muzike (‘problem’ je pod navodnicima jer, naravno, i nije riječ o nekom strašnom problemu – ako ti se nešto ne sviđa, uvijek ima puno druge muzike koja će ti više pasati i riješena stvar!). Slušatelj s vremenom može steći razumijevanje za glazbene vrijednosti i kvalitete drugačije od onih na koje je naviknut, ali to se obično dogodi ili nakon dužeg perioda aklimatizacije, ili kroz doživljaje “problematične” muzike u nesvakidašnjim kontekstima, a opus Freda Falkea mi je u zadnje vrijeme… malo poljuljao vjeru u tu filozofiju. Mislim, on ima svoju formulu po kojoj nepokolebljivo piči ko bik sivonja, njegovi ovogodišnji remiksi zvuče identično njegovim prošlogodišnjim i pretprošlogodišnjim remiksima, pa mi stoga nikako nije jasno: zašto mi je bio toliki davež u periodu dok je prerastao u ikonu Popjustice-ekipe, da bi mi onda tek tako, odjednom, opet postao napet, iako se praktički ništa nije promijenilo ni kod njega, ni kod mene? Zar je stvarno moguće da je isti kao i prije, s jedinom razlikom da je sad, ehm, bolji? Ili sam možda… ja postao bolji? “Bolji”?! Koji misterij!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: