Iz arhive Plana B: Nepotpuni stranci

by

“Sisačka skupina svjetskog renomea.” ” Njihov surf cijeni se diljem Europe i Amerike.” “Konstantni uspon popularnosti unutar i izvan granica Hrvatske.” “Bend čiji promotivni koncert jednako nestrpljivo očekuje publika u Zagrebu, Rijeci, Beču ili Berlinu.” “Nema razloga da ne dođete u Močvaru i uživate u glazbi prepoznatoj u cijelom svijetu.” “Danas ponajbolji svjetski instrumentalistički rock bend.”

A to je samo mali izbor iz napisa o Bambi Molestersima po domaćim medijima: jedva da i usputna crtica od parsto znakova može proći bez spominjanja «značajnih uspjeha» koje su postigli vani. Lijeni novinarski klišeji kotrljaju se iz vijesti u vijest, iz godine u godinu, u sve veću snježnu grudu prepotenciranja, do te mjere da se već neko vrijeme prihvaća zdravo za gotovo da napokon imamo bend koji figurira kao pravi svjetski igrač.

No, je li – da se evo sad i ja latim jednog klišeja – tomu doista tako?

Da, svirali su kao predgrupa R.E.M. na nekoliko europskih koncerata. Da, dva im je albuma producirala legenda alt.americane, Chris Eckman iz Walkaboutsa. Da, dobili su pohvalne recenzije u Mojou, Uncutu i Pitchforku. To sve stoji, i zvuči impresivno, točno. Ali…

Za početak, vrijedi se sjetiti da su i Pips, Chips & Videoclips dobili pohvalne recenzije u Mojou i Uncutu, te da im je dva albuma producirao indie über-producent Dave Fridmann, koji je u globalnim okvirima nemjerljivo veća faca od Eckmana. No, unatoč svemu tome – kad je riječ o Pipsima, u našim ćete medijima rijetko naići na fraze o «glazbi prepoznatoj u cijelom svijetu» i sličnome!

Takvo stanje stvari odražava kivnost mnogih na specifičnu poziciju Pipsa, konkretno mecenat Emila Tedeschog, zbog kojeg ih se implicitno tretira poput razmaženog djeteta kojem njegov bogati tatica kupuje igračke koje nitko drugi iz razreda ne može imati… Jest da taj tretman i nije baš fer – između ostaloga, Fridmann je jako tražen čovjek koji ne producira baš sve i svakoga, a i čisto sumnjam da je Tedeschi baš toliki šeik da mu je bio voljan ne jednom nego dva puta uletiti s ponudom koja se ne odbija – no to sve ima i jednu pozitivnu stranu, a to je da se u domaćim medijima realno skromni globalni dosezi PCVC barem racionalnije valoriziraju u odnosu na one Bambija.

Da bude odmah jasno: ne napadam ja ovdje same Bambi Molesterse, nipošto. Oni rade ono što vole, s ljudima koje cijene, očito je da su po nekim vlastitim mjerilima postigli značajne uspjehe vani bez ikakvih navodnika, i ja im na tome skidam kapu! Ono što pak napadam su grandomanski mitovi koje su drugi ispleli oko njih, taj nepregledni jaz između njihovog mjesta u hrvatskom folkloru i jednostavne činjenice da – kao manijak koji danonoćno prati strane glazbene portale i blogove i forume i diskurs i vijesti i sve sve sve što stignem pratiti, uključujući i diskurs i vijesti o glazbi koju ne bih slušao ni da me netko plati – ja svejedno na takvim mjestima gotovo nikad dosad nisam naletio na išta o Bambi Molestersima.

Dvije recenzije na Pitchforku spadaju u šačicu razloga zbog kojih je to «nikad» praćeno oznakom «gotovo», ali pritom bih skrenuo pažnju na dvije začkoljice: prvo, obje je recenzije napisao isti čovjek, koji je usto jedan od rezidentnih pičforkovaca zaduženih za neke malo drugačije, opskurnije, ne-angloameričke i ne-pičforkovske zvukove. I drugo, te dvije recenzije su doslovce jedini tekstovi na Pitchforku vezani za Bambije – nema više ničega, nijedne vijesti, nula bodova, ništa. A pazite, pričamo o recenzijama iz perioda kad je alt.americana bila u svom pičforkovskom zenitu! Ako tad nisu ostavili većeg traga s albumom u produkciji vođe Walkaboutsa, neće nikada.

S druge strane, nije sad da bi itko razuman i trebao očekivati išta više: retro surf-rock je, Tarantinu unatoč, bio i ostao teška ezoterija koju globalno svira i sluša zanemarivo malen broj ljudi. No kad je već uspjeh i u jednom tako sićušnom mikrokozmosu dovoljan za mahniti patriotski overdrive domaćih medija, nadam se da mi nećete zamjeriti što mi malo ide na penis što se istovremeno potpuno ignorira neke druge hrvatske glazbenike koji su postigli slične, ako ne i veće uspjehe vani, i to s glazbom koja je u generalnom poretku stvari ipak manje teška ezoterija, i koja je osjetno relevantnija za globalni glazbeni prezent. Glazbenike poput Petra Dundova i Ilije Rudmana.

Skužio sam nedavno da su mi njih dvojica priuštila nešto jako izuzetno i rijetko. Naime, njihova nova izdanja nisu nešto o čemu mogu saznati samo ako ih pratim na twitteru/fejsu, ili sam na mejling-listama njihovih izdavača; njihova glazba nije nešto što moram tražiti pod povećalom po stranim web-lokalima, ona nalazi mene. Ono, tipa, surfam po najvećem svjetskom techno/tech-house portalu Resident Advisoru, ili čitam blog House Is a Feeling (R.I.P.), i gle, eto ti priloga o Dundovljevom albumu! Ili recimo napikavam po novim izdanjima na Beatportu, i gle, eto ti Ilije Rudmana kojeg remiksiraju The Revenge i Mark E, najvruća imena modernog tehnoidnog disca!

Dundov i Rudman su pojmovi na koje na Beatportu i Resident Advisoru često i opetovano nalijećem, za razliku od Bambi Molestersa, čije su recenzije u Pitchforku i Uncutu u kontekstu tih medija bile jednokratni turistički izleti. Dundov i Rudman su pustili korijenje u svijetovima Beatporta i Resident Advisora, Bambiji su u onima Pitchforka i Uncuta strano tkivo. (Priznajem da u skladu sa svojim afinitetima neusporedivo puno više vremena provodim uz Beatport/RA negoli uz Pitchfork/Uncut, ali i dodajem kako su svi rock-manijaci koje sam pitao potvrdili moje sumnje.)

Koliko je meni poznato, jedini strani web-lokali u kojima Bambiji nisu strano tkivo – su usko specijalizirani surf-rockerski sajtovi, kao što je recimo Surf Guitar 101. I mada Resident Advisor jest također specijaliziran i također u nekoj svojoj niši, činjenica jest da se tu radi o jednoj puno, puno većoj niši, s neusporedivo većim brojem i izvođača i konzumenata.

Utoliko se ne libim ustvrditi da su Dundov i Rudman postigli značajnije uspjehe vani od Bambija, jer veća niša je ujedno i kompetitivnija niša! Svakog tjedna deseci, pa i stotine novih producenata plesne elektroničke glazbe, sa svojim izdanjima ulijeću u arenu, boreći se za pažnju nepregledne armije DJ-a vazda umornih od kopanja po 99% smeća u potrazi za 1% dragulja. Istovremeno, na jednom eMusicu je tokom cijelog travnja 2010. u prodaju uvršteno tek devet novih albuma surf-rocka. Pa mi vi sad recite: što je veće postignuće? Etablirati se u svijetu techna, ili se etablirati u svijetu surf-rocka?

Odgovor je što se mene tiče više nego jasan, samo što, eto, domaći mediji ne vide dalje od nosa (čitaj: P.R.-a koji im serviraju domaći diskografi) te je techno za njih – ma koliko god zadnjih godina bio iznimno vitalan i popularan u svjetskim okvirima – «odavno mrtav», a za nu-disco ne znaju ni da postoji, iako ga se sve češće može čuti čak i po domaćim partijima, katkad pohođenima i od strane mlade urbane elite (tojest, okej, jedne od mladih urbanih elita), iste one kojoj se svi ti mediji inače ulizuju s temama tipa fejs-ovo, tviter-ono…

Uglavnom! Nije to neka super-teška muzika. Naravno da isto tako i nije baš za svakoga, ali… ha, čujte, pa nije ni muzika Bambi Molestersa. I da nije bilo hypea, kladio bih se da oni danas ne bi nastupali na većim pozornicama regionalnih festivala, nego da bi prije svirali svako toliko u Spunku ili KSET-u i bili sretni ako bi skupili troznamenkast broj ljudi na koncertu. Međutim, halabuka je mnoge ljude koje muzika kakvu sviraju Bambiji inače nimalo ne zanima – nagnala da ih poslušaju. I znate što, nekima se od njih čak i svidjelo to što su čuli! Tako da glazbeni hypeovi mogu biti i jedna sasvim pozitivna stvar. Samo, eto, kažem da bi bilo lijepo kad bi medijski kisik bio malo ravnomjernije raposređen. I da bi bilo pošteno da, ako se već idemo hvatati za motiv uspjeha našeg čovjeka u svijetu, priznamo svakome ono što ga uistinu spada.

(izvorno objavljeno u Planu B, svibanj 2010.)

2 Odgovora to “Iz arhive Plana B: Nepotpuni stranci”

  1. zoran Says:

    Mudro zboriš, prijatelju majmune. Rišpekt.

  2. Inspektor Rex Says:

    Tonći,ma ti si jedan jalni Hrvat😀

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: