Tony Junior & Nicolas Nox – Loesje

by

“We No Speak Americano” po nizozemski, u najkraćim crtama, a meni čak i bolje. U “Americanu” se moderni plesnjak spotiče o starinski euro-jazz i poskakuje oko njega, dok je ovdje dinamika obrnuta: moderno vuče staro za sobom i svodi ga na svoju mjeru, s neandertalskim jednoumljem koje prikazuje drevne džezere u novom (ili, možda bolje rečeno, zaboravljenom?) svjetlu – podsjećajući kako su nekad svirali, između ostalog, i za nizozemske (i ne samo nizozemske!) Beavise i Buttheade, da bi se ovi imali na što ludirati, onako kao što se njihovi praunuci danas ludiraju na Afrojacka i Chuckieja.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: