Archive for Studeni 2010.

Mya – Alive

Studeni 30, 2010

Nije ni prva ni zadnja R&B majstorica koja je uskočila na 4×4-vlak, ali dok se većina njenih kolegica pritom fura na strobo-seksploataciju uz pomoć europskih producenata, Mya se za suradnju obratila Junior Sanchezu (!!) i najavila svoj trendovski izlet u poprilično netrendovskoj maniri – onoj nježnog, nevinog Janet-dancea kakav čak ni sama Janet već godinama ne prakticira. (OK, istinu govoreći, J-Sanchez nije producirao ovu stvar, a za onih deset koje navodno jest – Mya kaže da će imati “electro-dance-rock vibru”. Što ne ulijeva baš neko povjerenje! No “Alive” daje nadu da bi možda i mogla na kraju svega, i unatoč svemu, ostati svoja.)

VV Brown – Shark in the Water (Todd Edwards Dub)

Studeni 29, 2010

Todd Edwards mi je i dalje najdraži glazbenik ikada, a osim što mi je pružila nebrojene sati nirvane, njegova glazba me je i pretvorila u malo boljeg čovjeka – tako što sam preko njegovih prozelitskih poruka pojmio da je poanta kršćanstva ljubav, a ne mržnja (… jedna sasvim bazična lekcija koju sam, istina, mogao pojmiti i bez Todda, npr. tako da sam bio više vremena provodio pričajući s vjernicima od krvi i mesa a manje tražeći mazohističko užiće u medijskim ispadima hrvatskog klera, al eto, bolje ikako nego nikako, i ikad nego nikad!). S vremenom je Todd malo smanjio religijski doživljaj, a nažalost i zauzdao one svoje stare hrđave doboše (čiji je galop – sad mi je tek jasno – davao tako dragocjen zamah njegovom kistu), no i unatoč tome u 2010. me razveselio s novom turom klasika (vidi također: “I Might Be”, remiksi Kingdom i Supermen Lovers) a nadam se da će u predstojećoj godini, pored unedogled najavljivane “Love Inside”, u nekom trenutku svjetlo dana ugledati i predivno uvrnuti dub “Thank You”.

Soundsick – Lego

Studeni 28, 2010

Jako mi se sviđa taj mini-trend pjevnog repanja u stilu Roscoea Dasha! Mada ne znam kako bih etiketirao tu muziku, nekako je previše melodično čak i za “rap” kao oznaku za sve moguće bastardizacije hip hopa, a opet, cjelokupna vibra nema baš ni puno veze s R&B-jem… Samo četiri momka koji iznova i iznova i iznova jašu jednu malu melodiju, akcentirajući sad amo, akcentirajući sad tamo: sasvim je realna mogućnost da je to otprilike i najviše što ću se ikada u životu približiti užicima jazza.

Kid Cudi feat. Kanye West – Erase Me

Studeni 27, 2010

Generalno sam imun na novodobne pokušaje repera da se igraju rokera, tako da sam poprilično zatečen time koliko mi je ovo s vremenom postalo totalna himna! No ionako nikad nisam imao ništa protiv “Beverly Hillsa” Weezera, a “Erase Me” je transcendentalna debilana satkana od istog štofa, k tome još i transcendentalnija u kombinaciji sa spotom u kojem se Cudi, bez ikakvog smisla i razloga, fura na Hendrixa.

RETRO PETAK: Say Anything – Alive with the Glory of Love (2004)

Studeni 26, 2010

OK, pošto ovaj blog čitaju sve neki rockeri i alternativci, ljubazno bih zamolio sve vas dotične koji imate malo dobre volje – da udovoljite mojoj znatiželji tako što biste odvojili nešto sitno minuta da poslušate ovu pjesmu (ne da se embedat, jbg sori, pa se mora desnim klikat) i kažete mi što vam se čini! Bez brige, nije neki Disney-rock nego… hm, štajaznam… emo?! Al ne onaj notorni glam-emo nego neki više, onak, šlampavo-šmokljanski emo? Meni stvar lom, mada kužim i da bi nekima od vas glas gosn. frontmena mogao predstavljati nepremostiv problem. (Potencijalna bonus-razonoda: pokušajte iz teksta pogoditi koja je tema pjesme, pa skoknite do wikipedije da vidite jeste li bili u pravu!)

The Saturdays – Missing You (Cahill Remix)

Studeni 25, 2010

Gay-dance remiks godine!!! (Uz napomenu da sam danas čuo još jedan remiks Saturdays koji bi – ako je suditi po silini inicijalnog ushita – lako mogao preoteti tu titulu, al neću se zalijetati, još je rano, neka vrijeme presudi… javim vam stanje za par tjedana?)

Paramore – The Only Exception

Studeni 24, 2010

Zašto toliko malo ljudi kod nas sluša Paramore?! Okej, neću sad izvaliti da ih baš nitko ne sluša, pošto sam se u više navrata u životu imao prilike uvjeriti kako većina američkih post-grunge mainstream rock-bendova (onih koje Billboard naziva “modern rock”, ne?) nekim čudnim kanalima često čak i uspije steći neku malu no odanu fanovsku bazu u ovim krajevima… Tako da vjerojatno i kod nas ima neka mrva ekipe što sluša Paramore (pretpostavljam da ih je većina pri kraju srednje ili na početku faksa), ali jebiga kad se s time nikako ne mogu pomiriti, jer ja ne samo da mislim da oni zaslužuju više pažnje od raznoraznih Incubusa i Traptova, nego iskreno vjerujem i da bi bili voljeni među puno širim slojem rock-publike – samo da ih više ljudi uopće ikada ČUJE! Jer Paramore za pojasom imaju vjerojatno i ponajbolji punk-pop singl proteklog desetljeća, a ova neočekivano efektna laganica, s najntiz-vibrom pop-flertova junaka “120 Minutes”, predstavlja trenutak u kojem je  grupica simpatične emo-punk-pop klinčadije izrasla u Veliki bend.

Uf, kako vrijeme leti – pa zar je moguće da je već na pomolu GORILINA GODIŠNJA GLAZBENA GOZBA 2010. (a.k.a. GGGG10)?!?

Studeni 23, 2010

Jeste, jako je moguće!

A ako ima tko da ne zna, Gorilina godišnja glazbena gozba je godišnji glazbeni hepening u kojem tko god želi – ima priliku priložiti folder s 20 najdražih mu/joj stvari iz 2010, i onda se svi folderi naposlijetku zaprže na jedan DVD, koji se umnaža i dijeli svim učesnicima GGGG10! “Stvari” = singlovi, ne-singlovi, remiksi, live-snimke, demo-snimke, mashupovi, ma što god, dok je god premijerno ugledalo svjetlo dana u ’10. (ili prosincu ’09). Broje se i ovogodišnji singlovi s prošlogodišnjih albuma, dok je god riječ o pjesmama koje ste ili ove godine po prvi put čuli, ili ste ih tek ove godine istinski zavoljeli. E da, također i dalje vrijedi ono pravilo da na vašoj kompilaciji svaki izvođač smije biti zastupljen sa samo po jednom stvari.

Prvi korak za sve zainteresirane: prijavite se u komentarima ovog posta, gdje mi također i ostavite svoju e-mail adresu (da bi izbjegli harvestiranje i tak to, umjesto @ možete staviti AT i slično). Prijave se primaju do 10. prosinca.

Drugi korak: zipirate ili rarite svoju kompilaciju, aploudate je negdje (zippyshare, rapidshare, megaupload, sendspace, kako vam god milo), i pošaljete mi link na djevojke et yahoo točka com najkasnije do 13. prosinca.

Treći korak: veselo druženje u centru Zagreba u nedjelju 19. prosinca, kad ću svima koji budu došli svečano uručiti njihov primjerak kompilacije! A onima koji nisu iz ZG njihov primjerak, naravno, šaljem poštom.

To je to, a ako ima što da je nejasno – slobodno priupitajte.

P.S. Zamolio bih vas da uz svoju kompilaciju priložite i .doc ili .txt. ili .rtf s popisom stvari, bez numeriranja i bez caps-lockova, po principu X – Y gdje je X ime izvođača a Y ime stvari.

P.P.S. Nemojte se obazirati na to što ste neku stvar “ispucali” na ljetnom Izazovu, ili što neku drugu stvar svi znaju, i slično… dajte jednostavno najdražu vam mjuzu od ove godine, bez ikakvog računanja i kalkuliranja!

Game feat. Ray J & Ester Dean – Pussy Fight

Studeni 23, 2010

Autotune ne može od lošeg napraviti dobrog pjevača, ali zato može ponekad od lošeg pjevača napraviti nešto… pa, nešto barem zanimljivije. Game nije Nelly, pa ni Roscoe Dash, tako da je teško zamisliti da bi se uopće i odvažio na ovakav pokušaj pjevnog repanja bez da se baš ono svinjski ušlagirao autotuneom, i baš taj dodatak je ono zbog čega “Pussy Fight” ne samo da nije bolna za slušati, nego štoviše predstavlja Gamea-pjevača u idealnom ozvučenju – onome simpatične pijane protuhe, protuhe koja ne igra balun, jer balun Gamea, vidite, umara (draže mu je, btw, kada s bocom vina hara). Jedino se možda mogao bolje koordinirati s gostom Rayom oko pristupa tematici, jer je ovako ispalo da su obojica u istoj stvari ispucali istu foru (“Missy je lezba, ha-ha, nje-nje”). A Ester Dean je još, jadna, mlada, tako da joj nećemo zamjeriti što misli da je poanta kunilingusa da se jezik što dublje zabije.

Set lista Drive-By Truckers 20.11. 59:1, Munchen

Studeni 22, 2010

Super je kad alkohol ponese publiku, ali još je bolje kad se spoji s alkoholom koji ponese i bend, u najluđe nadmetanje koji od autora ima bolje i legendarnije pjesme. Rock’n’roll means well but it can’t help telling young boys lies. O ovome ću pisati još, makar na kraju godine: Your Woman Is A Livin’ Thing (intro s razglasa) – Plastic Flowers On The Highway – Self Destructive Zones – Daddy Learned To Fly – Get Downtown – (It’s Gonna Be) I Told You So – Road Cases – Birthday Boy – Two Daughters And A Beautiful Wife – Women Without Whiskey – Feb 14 – Marry Me – The Night G.G. Allin Came To Town – Panties In Your Purse – Mercy Buckets – A Ghost To Most – Santa Fe – 3 Dimes Down – Lookout Mountain – Zip City – Let There Be Rock

Medina – 6AM

Studeni 22, 2010

Jedan od onih slučajeva kad mi je stvarno teško reći je li prvo bila kokoš ili jaje: jest da mi “6AM” zvuči kao utjelovljenje zombijevskog polupartijanja uz prve zrake zore (a što sam, btw, s obzirom na svoj partijanerski staž i iznenađujuće rijetko doživio, pošto sam pičkica koja oko 4 ujutro više nije ni za što, bez obzira na okolnosti!), ali ne bih baš doslovno stavio ruku u vatru da bi mi tako zvučala i da tekst pjesme nije upravo o tome. No opet, s druge strane, nije sad ni kao da je Medina prvi prvcati izdanak te hladne skandinavske škole dancea prema kojoj je Klub hram melankolije i tihog čemera… Kako god bilo, “6AM” mi poprilično uvjerljivo evocira te trenutke kada bih iz sebe čupao zadnje trunke snage i dobre volje i još se uvjeravao da to sve, oko mene i u meni, ima nekog smisla (pa makar je i soundtrack tih trenutaka obično bio neki tech-cepteraj koji nije imao blage veze s melodičnom skando-plesnjavom!).

Selena Gomez & The Scene – Summer’s Not Hot

Studeni 21, 2010

Jako sam dobro svjestan kako onih max. stotinjak duša što koliko-toliko redovito navraća na Gorilu generalno nimalo ne mari za muziku kakvu ja volim, i da je – mimo užića za vlastitu dušu – ovaj moj maraton generalno jedno obično svirenje kurcu, i da je skoro svaka od stvari koje embedam vama svima savršeno nezanimljiva (u najboljem slučaju / blago rečeno)… No ako bih ove godine morao izdvojiti jednu stvar za koju stvarno ne mogu zamisliti da bi se mogla sviditi IKOME od ljudi koji i dalje, kao, prate Gorilu, e onda bi to bila ova: šašavi euro-šmeuro dance-pop na 200 milja BPM-ova, s refrenom koji sadrži stih “The temperature is 99 and it can get much higer/ So come on over, Romeo, and vamos a la playa”! A za mene je ovo, vidite, vanserijski samit titana, pošto je “Summer’s Not Hot” – barem koliko je meni poznato – jedina instanca u kojoj su se ukrstili studijski putevi RedOnea i Antonine Armato, i to još u korist Selene Gomez, meni i dalje jako drage unatoč tome što se i ona na zadnjem albumu prešaltala na generički post-Gaga 4×4-pop (nauštrb teen-rocka koji joj inače puno, puno bolje leži).

Grum – Can’t Shake This Feeling (Jean Elan Remix)

Studeni 20, 2010

Nije jedini zakon-remiks ove stvari – onaj Beaumontov neizrecivo toplo preporučujem štovateljima francuske škole, a ni Dcupov elegantan prilog fešti bogami nije za bacit – ali je definitivno najbombastičniji! A i onaj kojeg sam najviše trošio, te ga štoviše i dan-danas trošim ko da je drvo za ogrijev, tako da stvarno ne znam kakav bih ja to bio čovjek kad mu ne bih uručio zlato.

RETRO PETAK feat. Iz arhive Plana B: Little Jackie – 28 Butts (2008)

Studeni 19, 2010

Dvije su vrste ljudi na ovom svijetu: oni koji pamte Imani Coppole po luckastom hitu „Legend of a Cow Girl“ s kraja devedesetih, i… oni koji ne pamte (ako su uopće ikada i čuli za nju). Uglavnom, evo nje opet, s novim bendom, reko bi cinik da oće ubost koju paru prateći stilsko-novčani trag Amy Winehouse („osebujni“ retro-soul, šatro-šezdesete, trubači, bla bla). No dok je Amy post-„Fuck Me Pumps“ obična štreberica čija će štreberska rola izmučene umjetnice ubrzo po svoj prilici rezultirati štreberski predvidljivom smrću (zijev), Imani Coppola radi muziku koja je dobra i bez da je remiksiraju Al Usher ili Hot Chip!!! „28 Butts“ nije osuda seksizma današnjeg hip hopa ili štatijaznam („guzice“ u naslovu nisu guzice nego, ono, opušci cigareta), ali od hip hopa uzima jednu super caku, onu kad vokal piči dvostruko bržim BPM-om od instrumentala, tako da umjesto tek jedne simpa soul-hop poskočice s jednim apsolutno čarobnim orkestralnim semplom koji svako toliko napravi piruetu kroz refren… ček, gdje sam ono bio krenuo? Ah, da, umjesto toga dobijemo – to plus drmalicu par ekselans što šiba i šumom i drumom i autoputom, sve u istoj vožnji. A što te tiče teksta? Pa, mislim da bi mi se gadio prije nekoliko godina, kad sam živio život protagonista pjesme (srednjeklasni džabalebaroš u limbu između faksa i posla/odrastanja koji krade bogu dane, a opet svejedno misli da je dotičnoga uvatio za bradu!), i kad mi je bilo malo bed zbog toga, i kad sam se pitao šta ja to radim sa svojim životom i sl… Uglavnom, tad bih „28 Butts“ vjerojatno bio doživio kao glorificiranje tog stila života, pa bi mi se možda i bila gadila – međutim, danas sam spremniji uočiti i to kako Imani diskretno podjebava protagonista pjesme (koji bi lako mogla biti i ona sama, ko zna), iako je jasno da joj je u totalu prvenstveno simpatičan/a. A i ja već pomalo mogu gajiti simpatije za tog protagonista, sad kad se nalazim na dovoljno velikoj životno-vremenskoj distanci od njega!

(izvorno objavljeno u Planu B, rujan 2008.)

Taio Cruz – What You Need

Studeni 18, 2010

Već smo naviknuti da nam se u popularnoj glazbi obećavaju brda i doline, pa mislim da je lijepo što se, za promjenu, pojavio novi naraštaj pop-zvijezda s ponešto skromnijim i realističnijim pristupom životu i zabavi. Black Eyed Peas u najvećem prošlogodišnjem hitu nisu slušatelju govorili da ga čeka “luda”, “neponovljiva”, ili “nezaboravna” noć – nego su samo natuknuli da slijedi “a good night”. A ove nam je pak godine Taio Cruz podario slijedeći uvid: “I throw my hands up in the air, sometimes.” Heh, Taio je očito odgovoran momak koji ne bježi od činjenice da postoje trenuci u životu kad ipak i nije primjereno baciti ruke u zrak, kao recimo kad si na nečijem sprovodu, ili kad naprimjer visiš s litice nad provalijom! Enivej, “Dynamite” je jedan od jebenijih pop-hitova 2010. – a ako se i ne slažete, u svakom slučaju ste s njime svi više nego dobro upoznati (tj. “svi” vi koji ste i inače dobro upoznati s tim tipom mjuze, jel), pa ću stoga iskoristiti ovu priliku da skrenem pažnju na jednu drugu Cruzovu ljepojku, čiju dražest ne kvari čak ni ćiiiiiiiiiizi bacanje koske fanovima sage “Sumrak” nakon prvog refrena.

Mat Zo – Clovers & Acid

Studeni 17, 2010

Daleko od toga da je uvijek i svaki put tako, ali ako bi išli malo bezobrazno generalizirati i pojednostavljivati, moglo bi se to otprilike i na slijedeći način: rejveri i mase vole rifove i dizalice, tech/house-estete vole groove i flow. “Clovers & Acid” jest u svakom slučaju više za ove prve, ali je isto tako i pomalo čardak ni na nebu ni na zemlji, pošto svoje dvije ubojite dizalice servira tek nakon tri i pol minute zahtijevanja da se prepustiš i predaš grooveu. Stoga stvar – u standardnom, neskraćenom miksu – od rejvera malčice traži strpljenje kakvo više priliči estetama, no isplati se, stvarno se isplati, jer nagrada je vrtlog bakanalijskog LUDILA kakav je estetama, naprosto, nepoznat (… bez uvrijede estetama, koji isto imaju i svoje specifične momente ekstaze koji su, pak, nepoznati rejverima!). I taman kad čovjek pomisli da je to to – nakon sedam i pol minuta (!!) ga iz vedra neba još tako ekstra zarošta da ti pamet stane, u finalnoj dizalici koja je jednostavno najuzbudljiviji glazbeni trenutak 2010, bez ikakve jebene konkurencije.

Mario – Backstage Pass

Studeni 16, 2010

Švrljam ja tako iz dana u dan po folderima – gledajući što ću slijedeće metnuti u ovu moju rekapitulaciju najboljeg u 2010, trudeći se barem tjednu ponudu (kad ne mogu već sveukupnu) učiniti žanrovski koliko-toliko raznovrsnom – kad li me zapljusne pomalo neočekivana spoznaja: nešto mi se ovaj put jako malo R&B-ja nameće za izbor! Tja, ne mogu bježati od istine, imao je dobri stari stric R&B i boljih dana. No ljubav ostaje ljubav, i u dobru i u zlu, a ako i neću ovu R&B-godinu pamtiti po nekom osobitom dobru, neću je bogami pamtiti ni po zlu; iako je konačni rezultat kad se podvuče crta tak-tak, svejedno ostaje činjenica da sam i u 2010. s nesmiljenim žarom pratio novice na svakodnevnoj bazi – a i kako si mogu dopustiti luksuz da bude ikako drugačije, kad je u ovoj eri vazda odvrnute slavine studijskih leakova i mixtape-ekskluziva potreban ful-tajm angažman da bi se upecalo ono najslađe? Ma sve je to OK dok god nema feelinga da ful-tajm angažman postaje ful-tajm “posao” i dok mi god ne dođe da zapjevam onu “u ribara mokre gaće, za večeru ne zna šta će” – a nema, i ne dođe. (“Backstage Pass”? Ko stvorena za sve ljubitelje The-Dreamovih klavirskih cupkalica.)

“He was a boy, she was an over-elaborated metaphor for hard drugs”

Studeni 16, 2010

Mnogo smiješna redaljka na ILM.

Lucero – Indispensable

Studeni 15, 2010

E da, prije nego što Gogo otrči u komentare da me pohvali što konačno slušam neku normalnu muziku – bio bi red da napomenem kako ovo nije onaj Lucero čiji se poster smiješi sa zida sobe Walta Jr.-a iz “Breaking Bad” (SPOJLER) (ispričavam se svim fanovima Lucera koji još nisu gledali “Breaking Bad” na SPOJLERU), nego je riječ o 31-godišnjoj Meksikanki koja iza sebe ima već 20 godina iznimno uspješne karijere u pop-mjuzi i telenovelama (ja do prije kojih mjesec dana nikad čuo za nju, al vidim da čak i forum.hr ima topic o njoj… i to na 105 stranica!!!). “Indispensable” je klasični meksički dance-pop, ovaj put – naravno – u ruhu gagalectra, i da sam bogat, budite sigurni da bih imao na plaći nekoga tko bi mi redovito slagao kompilacije s takvim stvarima jerbo sam, naime, davno izgubio elan za bakćanje s meksičkim hit-kompilacijama, u pravilu do grla načičkanima s meksičkim baladama koje ja osobno, neću vam lagati, kurca ne kužim.

Goriline guglarije 13: Kako izjebati šogoricu

Studeni 15, 2010

dan zalosti za sise
children of men pičku materinu
koje su zmije najopasnije u pustinji
odnos muskarca i zene u kamenom dobu
slika pračovjek vuče ženu
the pirates bay koka koja brani kucu
jebačina konja i wife
silovanje u podrumu erotska prica
dražen smaranduj cura ana
dobrodosli u pizdu materinu
lady gaga pošast epidemija
dečko od gemišta
obitelj umirućeg dijeteta
kurac bojanov
apolon u demokraciji
justin bibber ima 51 god
justin bieber je konj
tonči kožul sex video
picka fuj
turbo folk milf
ludo i pivo
ludilo kompjutera
znaci klasika spic brada momak patos
tonska shema rokenrola na basu
ruzni roker
kostimi za akrobatski roken rol
vikinžica
gdje je bosanski r&b
usamljenost i siromaštvo
u kojoj godini curice imaju zelju za sex