CHATVRTAK VOL. 3: Koliko su vam bitni tekstovi pjesama?

by

Ajd da ja prvo održim obećanje dano glavnoj Gorili Tonćiju, prije negoli održim obećanje o povratku koncertnih doživljaja – ovaj četvrtak na meni je red proglasa teme naše još uvijek šepajuće rubrike Chatvrtak. Dakle, naslov posta lijepo kaže. Odnosno, lijepo pita. Koliko su vam bitni tekstovi pjesama? Jesu li vam uopće bitni? Što vam je kod njih bitno? Mogu li vas oni koje smatrate lošima ili glupima ili štogod odvratiti od pjesama koje su vam inače okej? Može li se desiti obrnuti proces? Kakve smatrate dobrima, kakve lošima? Kakve prikladnima nekom žanru, kakve ne? Okej, you get the idea, sve što ima veze s muzičkom poezijom podatno je za ovotjedan sudar stavova. Slobodno navedite i koji primjer.

5 Odgovora to “CHATVRTAK VOL. 3: Koliko su vam bitni tekstovi pjesama?”

  1. Gogo Says:

    Po Tonćijevu običaju, da ja prvi i komentiram. Kako o svemu tome mislim miljon stvari, ja ću za početak po redu odgovorit na postavljena pitanja, a u kojem eventualnom kasnijem postu valjda nešto i dodat, razjasnit, elaborirat…

    Koliko su vam bitni tekstovi pjesama? Jesu li vam uopće bitni?
    – Masu!

    Što vam je kod njih bitno?
    – Pregršt različitih stvari. Najosnovnija stvar je da mi lijepo leže u pjesmu, a nekakva finalna da mi nešto govore o onome koji pjeva ili meni. Pri čemu mi je jednako moćno kad Josh Rouse svojim skršenim nježnim glasićem otpjeva “lately I’ve been feeling no pain” i kad Dr. Dre kulerski najavi “I’m the muthafuckin’ D. R. E. – Dr. Dre, muthafucker!”

    Mogu li vas oni koji smatrate lošima… odvratiti od pjesama koje su vam inače okej? Može li se desiti obrnuti proces?
    – Odgovor na prvo je vjerojatno ne u potpunosti. Naime, kad sad u glavi izvrtim neke pjesme koje mi sad na pamet padaju kao najdraže, uglavnom sve imaju tekstove koje smatram odličnima. Kokoš-jaje ili nešto drugo? Sve je moguće. Kakogod, na pamet mi ne pada ni jedna pjesma koju obožavam a da mi je tekst loš, što sigurno znač i da bez frke opraštam pizdarije onima/onome koje volim. Ali to vjerojatno onda znači i da me tekstovi koji su mi loši već jednom jesu bili odbili od nekih stvari. Obrnuti proces je u teoriji vjerujem moguć, ali nikad mi se ne desi da izvođača kojeg smatram nedovoljno glazbeno zanimljivim zavolim pa niti toleriram kad skužim da zapravo ima dobre tekstove. Jer ga jednostavno ne slušam dovoljno vremena da bih to skužio.

    Kakve smatrate dobrima, kakve lošima? Kakve prikladnima nekom žanru, kakve ne?
    – Uf jebote, kakva pitanja! Šta ja znam! Da sad previše ne zabrazdim, ova i slična pitanja svoje odgovore po meni mogu naći samo u razmatranju konkretnih primjera. Ono što je bitno, moraju se lijepo zagrlit s muzikom, ili barem postić plodan dogovor da jedno drugome ne smetaju.

  2. Gogo Says:

    Naravno, IT’S the mutha…

  3. Tonći Says:

    neke misli za početak:

    – za mene se uglavnom sve može svesti na onu kako mi loš tekst teško može pokvariti stvarno dobru pjesmu (stvarno bih, *stvarno* volio da tekst “Hot Boy Hot Girl” Lene Alexandre ne zvuči kao da je nažvrljan na WC-u u dvije minute, ali to me svejedno nije spriječilo da “Mickey Mouse Remix” iste stvari poslušam jedno trilijun puta), isto kao što mi i stvarno dobar tekst teško može popraviti lošu pjesmu… sve u svemu, dobar tekst mi u muzici mi je najčešće samo poželjan bonus, ne i nužan preduvjet, vokali su mi ionako zanimljiviji kao instrumenti

    – koliko god običavao u životu srati po klasičnoj poeziji, tekstove u muzici zapravo većinu vremena vrednujem po tome kako funkcioniraju upravo kao poezija: puno mi je važniji *način na koji* se kaže od onoga *što* se kaže

    – nije mi nužno da cijeli tekst pjesme bude dobar – ponekad je dovoljno da ima i samo jednu do dvije moćne lajne pa da ga bez imalo krzmanja mogu proglasiti dobrim

    – kao adolescent sam u glavi znao prevrtati tekstove – bilo dobre, bilo loše – tako da iznađem kut gledanja, ili čak ponekad naprosto *izmislim* značenje tako da ono odgovara emocionalnim potrebama trenutka… jest da to više ne prakticiram, ali sam svejedno zadržao te neke mentalne mehanizme koji mi omogućuju da, ako zatreba, u tekstu vidim i nešto čega uopće ni nema. uglavnom, fleksibilan sam čovjek, sve se možemo dogovorit!

    – kao što sam napisao u jednom nedavnom postu, zna se dogoditi i da neku pjesmu poslušam 20-30 puta prije nego što uopće obratim pažnju na tekst! a kad već spominješ žanrove, country je možda i jedini u kojem manje-više uvijek u samom startu obraćam pažnju i na tekst – mislim da po količini pažnje i mašte uloženih u storytelling *i* poetičnost country debelo šiša skoro pa sve druge žanrove na svijetu! i sviđa mi se kako u country-tekstovima ozbiljnost i neozbiljnost ležerno kohabitiraju kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, dok se u većini drugih žanrova klatno uglavnom rezolutno njiše ili na jednu ili na drugu stranu (mislim da su cajke, od svega ostalog, još možda i najbliže tom balansu countryja)

    – znam se često razočarati kad nakon nekog vremena naiđem na ispisani tekst neke pjesme i ispadne da ta i ta lajna nije uopće onakva kakvom sam je ja bio čuo! (nažalost trenutno mi ne pada nijedan konkretan primjer na pamet – javim kad/ako padne)

  4. zoran Says:

    Ajde i da čiča kaže koju.

    Jebena muzika + bezveze tekst = može, daj!

    Najbolji tekst ikada + muzika koja me ne zanima = zajebi to!

  5. ga-li Says:

    u potpunosti se slazem s uvazenim gorilasem zokijem

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: