Archive for Listopad 2010.

Lil Jon – Get In Get Out

Listopad 31, 2010

U nekom trenutku usred višegodišnje diskografske pauze, dok se pokušavao iskobeljati iz ralja TVT Recordsa, Lil Jon je odjednom promijenio ploču i iz vođe se pretvorio u sljedbenika, odbacivši svoj pionirski crunk-zvuk u korist žbukerskih 4×4-bangera… Nije baš neka trampa, šta se može – ali ako je tako moralo biti, onda je barem lijepo od njega što je na svom “Chinese Democracyju” ostavio mjesta i za radove koji datiraju iz doba dok su sokovi još tekli. To još i ekstra cijenim jerbo me spiritualno potomstvo Lil Jona – nova južnjačka agresiva tipa Lex Luger, “Hard in da Paint” i “BMF” i to – uglavnom ostavlja ravnodušnim, a kao čovjek koji je svojevremeno okarakteriziran kao “nenormalno smiren” imam mega rišpekt za muziku koja me uspije nabrijat na agresivu, što mi i dan-danas malo tko zna priuštiti kao što je stari Lil J. znao!

Oglasi

Wildboyz feat. Ameerah – The Sound of Missing You

Listopad 30, 2010

Povratak devedesetih je definitivno u zraku, dovoljno je za početak uočiti kako ima sve više europskog dancea koji niti je hard dance, niti želi biti house, nego pomalo čak i zvuči kao onaj stari eurodance iz dana naše mladosti! Molto lijepa pjesma.

RETRO PETAK: Bandito – Rockin’ at the Disco (2009)

Listopad 29, 2010

Basshunter jest zadužio svijet i sva buduća pokoljenja s “Now You’re Gone” – oko toga se, vjerujem, svi možemo složiti 😉 – ali mislim da nije fer to kako je izgradio komercijalno sasvim respektabilnu karijeru na osnovu beskrajnog niza debelo inferiornih repriza svog najvećeg hita (94 MILIJUNA gledanja na youtubeu, bog te jebo!!!), dok je istovremeno ova tuđa kopija skoro pa i  dobra ko original, a opet prošla potpuno nezapaženo! (Možda ima neke veze s time koliko tip ima iritantnu facu?) U svakom slučaju, ponekad mi je baš osvježavajuće čuti nešto ovako do srži europski – muziku u kojoj se možda i mogu detekirati neki tragovi bluesa u načinu na koji je otpjevana, ali koja bi došla na svijet u praktički potpuno istom obliku čak i da se blues nikada nije dogodio, jer je dio stoljećima starije priče; vikinško-arijevska pijanka je jedna od onih koje nikada ne prestaju, samo se mijenja lokacija šanka i izbor pića (ili, da parafraziram Ralpha Wigguma: “At the disco, that’s where I’m a viking!”).

CHATVRTAK VOL. 3: Koliko su vam bitni tekstovi pjesama?

Listopad 28, 2010

Ajd da ja prvo održim obećanje dano glavnoj Gorili Tonćiju, prije negoli održim obećanje o povratku koncertnih doživljaja – ovaj četvrtak na meni je red proglasa teme naše još uvijek šepajuće rubrike Chatvrtak. Dakle, naslov posta lijepo kaže. Odnosno, lijepo pita. Koliko su vam bitni tekstovi pjesama? Jesu li vam uopće bitni? Što vam je kod njih bitno? Mogu li vas oni koje smatrate lošima ili glupima ili štogod odvratiti od pjesama koje su vam inače okej? Može li se desiti obrnuti proces? Kakve smatrate dobrima, kakve lošima? Kakve prikladnima nekom žanru, kakve ne? Okej, you get the idea, sve što ima veze s muzičkom poezijom podatno je za ovotjedan sudar stavova. Slobodno navedite i koji primjer.

Marina – Glam Pop

Listopad 28, 2010

Poprilično nevjerojatno kad se sjetim kako sam na kraju 2004. bio u stanju složiti, te sam uostalom i bio složio top ČETRDESET najdražih mi hrvatskih singlova od te godine! A danas ne znam bih li uopće mogao složiti i top… jedan cro-singlova 2010? Pretpostavljam da je ono što mi fali korespondencija s bjelosvjetskim trendovima: do 2004. stasao je niz vrsnih domaćih producenata koji su očito pratili i inspirirali se hip hop i R&B-zbivanjima, pa jebote čak se i Boris Đurđević bio uključio u tu igru, no gdje su danas hrvatski učenici RedOnea ili Dr. Lukea? Ima li ih uopće? OK, tu je Lanina “Kopija”, recimo da se to može računati, što još? Sigurno ima još nešto, znam da mora biti, ali kad se god okrznem o noviji hrvatski repertoar nemam dojam da tog nečeg ima puno, kamoli da bih se mogao nadati da će to nešto išta valjati (“Kopija” mi se nimalo ne sviđa)… i dok se god nisam u stanju otresti tog feelinga, hrvatski pop ću nastaviti smatrati nedostojnim moje pažnje. Neka se lijepo ugledaju na Poljake: nisu ni oni neka glazbena velesila, ali evo, imaju svoju “Tik Tok” i jebeno je dobra, jest da im se potrefilo samo jednom ali im se potrefilo, i već taj jedan put je dovoljan poticaj da ne mijenjam kanal istog trena kad naletim na neku domaćicu na poljskoj Vivi, da se zadržim i osluhnem i dam šansu barem 15-20 sekundi, ako ništa.

Johnstown Dexateens 2010/11

Listopad 27, 2010

Na Gorili sporta najčešće nema, barem ne spomenem li ga u uvodu kojeg od koncertnih tekstova, no u mome ga životu ima koliko i muzike, ako ne i nešto više.  Ako ćemo strogo, ovo i nije pravi sport, što mu uostalom i samo ime govori – fantasy liga! Sa sinoćnjim početkom nove NBA sezone počela je i treća sezona fantasy lige Ispodobruča, u kojoj nakon lošijih rezultata u prvim dvama izdanjima ciljam na pozicije što bliže vrhu tablice, ako ne i na njemu. A kako je iz imena ekipe očito da joj je vlasnik/GM fanatik americane, predstavljam ovogodišnji tim, u kojem, u skladu s južnjačkim imenom, od 15 mjesta na rosteru čak 10 popunjavaju bijela braća.

Petorka: Steve Nash, Joe Johnson, Luol Deng, Kevin Love, Chris Kaman

Zamjene: Jamal Crawford, Manu Ginobili, Kyle Korver, Boris Diaw, Robin Lopez, Elton Brand, Linas Kleiza

Trenutna klupa: Goran Dragić, Troy Murphy, Chris Andersen

Inače, a vjerujte mi kako vrlo dobro znam da sam već nekoliko puta učinio isto, ali najnovija najava mog jako skorog povratka standardnom bloganju čvrsta je i znakovita. Uskoro ćete opet moći doznati kako je na koncertima bilo i bez da ste im nazočili. Jučer su Obits bili okej.

Jay Lumen – Is Mine

Listopad 27, 2010

Bila je ovo super godina za big room tech-house na pola puta između podzemlja i komercijale: nekoć me Beatportov top 10 najprodavanijih stvari bedirao zbog orijaškog raskoraka između mog ukusa i onoga rejverskih masa, da bi se odjednom preko noći pretvorio u mjesto na kojem mogu otkrivati čak i dobru muziku! Eh, da je bar tako bilo dok još jesam bio dio rejverskih masa…

Mike Posner – Bow Chicka Wow Wow

Listopad 26, 2010

Osim što konzumira narkotike s neopreznošću kakva se ne viđa svakog dana među njuškama tog kalibra (tek netom dosegnutog, u njegovu obranu), Bruno Mars je ujedno i umješan pjesmopisac; neke od njegovih radova vole ama baš svi na svijetu osim mene (“Fuck You” Cee-Loa), a što se tiče nekih drugih, kao što je “Bom Chicka Wow Wow”… pa čujte, ne mislim ja da sam doslovce jedini mačor na svijetu koji voli tu pjesmu, al opet, isto tako je nisam dosad nijednom vidio, niti bih je ikada uopće i očekivao vidjeti na mom news feedu na fejsu (za razliku od, zijev, “Fuck You” x100). A baš je dobra pjesma! Akvamarin-produkcija fino opušta i opija, dok je frajerski “sad ću te JEBATI, MALA”-rif konac koji djelo krasi, uvaljujući se u neku neodoljivu sivu zonu između ljigavog i zafrkantskog (mislim da se ta siva zona zove “zavodnički šarm”, ili tako nekako?).

Kourtney Heart feat. Magnolia Shorty – My Boy

Listopad 25, 2010

Iako je kod nas u uobičajenom narodskom vokabularu “R&B” danas uglavnom = moderna plesna pop-glazba s mladom osobom crne boje kože za mikrofonom, u Americi stvari ipak, koliko sam ja skužio, stoje drugačije: tamo se jasno razgraničava između klasičnog R&B-ja, i 4×4-dance-popa (“Disturbia” i slično) od strane izvođača koji su načelno, ili barem mjestimice, R&B… Problem je što većina R&B-izvođača trenutno, čini se, te dvije opcije doživljava kao jedine opcije – ili ćeš ostati čru u svom sve manjem getu i držati se zvuka koji je definiran u devedesetima, ili ćeš ići okolo i žicati Guettin broj. Pa makar i taj “čru” nije baš ni, pravo govoreći, sad baš neki čru s velikim Č, jer i dalje drži korijenje u dobu kad je R&B skroz naskroz “onečišćen” kroz hibride s hip hopom! A svo to nekadašnje bogatstvo hibrida je u međuvremenu svedeno na standard R&B-ja s otmjeno starinskim east coast-prizvukom: malo mi nedostaju ona vremena kad se diljem SAD R&B križao sa svim mogućim regionalnim varijantama hip hopa, sad kad je manje-više potpuno gluh na sva nova rap-zbivanja. Njuorlinški bounce&B “Dečka” Kourtney H. u takvoj je klimi neprocjenjivo osvježavajući, mor pliz!!!

Miranda Cosgrove – Brand New You

Listopad 24, 2010

Kad naletim na nekoga da kaže kako neki album “puno sluša, ali svejedno ne može reći da je dobar”, znam pomisliti kako zavarava samog sebe, kako postoji nešto što si ne želi priznati… Možda često i jest tako, ali ipak ne mislim da je baš uvijek riječ o muljanju. Evo, mogu uzet za primjer sebe & album prvijenac Mirande Cosgrove: stil koji volim, generalno dobre pjesme, ali sve nekako dobre ne zbog nego unatoč Cosgrovljevoj, čiji je vokal toliko šturo funkcionalan, ravan i bez ikakvih iskri, da je čisto šteta što te pjesme nisu našle put do neke druge, praktički bilo koje druge Disney/Nickelodeon-dive (dovoljno je poslušati kako u – inače potpuno superlativnoj – “There Will Be Tears” izgubljeno gricka samoglasnike tamo gdje bi ih Miley ili Demi progutale ko od šale, i izbljuvale vatru!). No opet, s druge strane, neke pjesme su toliko dobre da ih čak i najveći mediokriteti teško mogu sfušati, a motorik-ramalama “Brand New You” je podosta veličanstven spomenik tom teoremu.

Bodybangers – Bodytalk (Cleveland Remix)

Listopad 23, 2010

Ponekad čovjeku u životu nije potrebno ništa “više”, niti išta drugo osim refrena “Let’s Get Physical”, seksi dizalice za popers na razbrojs, te maltene kopipejstanja electrohouse-hita du jour za popuniti ostatak minutaže (“No Superstar” Remady P&R, u ovom slučaju). Pa šta nije tako!?

RETRO PETAK: Bob Taylor feat. Inna – Deja Vu (2009)

Listopad 22, 2010

Ima ona škola glazbene kronologije što veli da se kao pripadna godina nekog izdanja ne mora računati samo godina u kojoj je dotično izdanje prvotno postalo komercijalno dostupno, nego se može uzeti i godina u kojoj je ono imalo najveći, što bi Ameri rekli, impact: to posebno vrijedi za pop-singlove, jer jedno je čuti stvar na kompu kod kuće a drugo čuti je vani, zajedno s hrpom drugih ljudi koji polagano, jedan po jedan, jedna po jedna, bivaju obuzeti. Iako je “Deja Vu” izašla sredinom jeseni ’09. – ili štoviše sredinom ljeta ’09, ako uzmemo u obzir izvornu verziju s Alessijom umjesto Inne – svejedno je bila jedan od udarnih floorfillera na mojim ražanačkim gažama ovog ljeta, a smještam je u 2009. samo zato što s tom rajom uglavnom imam kontakta jedino preko ljeta te slabo pratim njihove trending-aktivnosti kroz ostatak godine, tako da ostavljam prostora mogućnosti da je raja ubrala o kakvoj je bombi riječ još i prije mene. A ako bi, pak, “Deja Vu” smjestili pod mandat 2010. – u tom su slučaju to i “Tik Tok” za mene JEDINI istinski, ko suza čisti madafakin 10/10 pop-evergreeni 2010.!!! (“Pop”, naravno, u smislu “skupiš nasumičnu gomilu mladih ljudi na jednom mjestu, pustiš stvar, vriska iste sekunde, ruke odmah lete u zrak ‘n stuff” a ne u smislu “skupiš nasumičnu gomilu mladih ljudi na jednom mjestu, pustiš stvar, svi te blijedo gledaju, ti ideš od čovjeka do čovjeka i objašnjavaš kako je stvar ‘pop’ na isti onaj način na koji su i Byrdsi i Big Star ‘pop’ i da je to zapravo jako pjevna i melodična i prijemčiva muzika ali kad ljudi to ne kuže i da bi stvar u nekom ‘pravednijem’ paralelnom univerzumu bila broj jedan na Billboardu 250 tjedana.”)

CHATVRTAK VOL. 2: Kako dolazite do nove muzike?

Listopad 21, 2010

Ok, ovo će biti manje chat-vrtak a više “ja ti ispričam moju priču, ti meni ispričaš svoju”-vrtak, al uglavnom, zanima me ponaosob: koje su vaše metode nalaženja/otkrivanja nove glazbe (“nove” barem vama, ako ne već i ostatku svijeta)? Kojim se kanalima koristite, kojim se sajtovima (ili nečem/nekom drugom) obraćate za preporuke, ukratko – kako uopće navigirate kroz nepreglednu digitalnu džunglu glazbe?

P.S. Prvi chatvrtak je i dalje aktivan, štoviše malo se reaktiviro zadnjih dana, slobodno opet čekirajte ako već niste!

I Blame Coco – Self Machine (Jakwob Remix)

Listopad 21, 2010

Ovaj… možemo li uvesti jedno, štajaznam, pedesetogodišnji moratorij na pjesme o tužnim, usamljenim i/ili nesretno zaljubljenim robotima? Što je previše, previše je: mislim, znaš koja je ura kad i kćer od jebenog Stinga ima nešto za reći na temu. A bio bi joj dovoljan čak i samo jedan jednostavan, bezbolan zahvat – samo da je u stihu “Lonely robot in a wasteland, rusting in a lonely harbour” zamijenila “rusting” s “hustling” – pa da cijeli scenarij učini ne samo originalnijim i zanimljivijim, nego i pozitivno patetičnijim! Enivej, ovo je jedan od sve češćih, i generalno sve lijenijih i besmislenijih dubstep-remiksa ovogodišnjih pop-singlova, a mislim da mi se sviđa zato što, malo za promjenu, ne koristi bas-liniju kao zemljotresnu silu nego kao silu sinkopacije, nešto što ne ruje nego pucketa poput kokica. Jako funky kokica!

Mariah Carey – H.A.T.E.U (Jump Smokers Remix)

Listopad 20, 2010

Baš tužno kako je Stuart Price/Thin White Duke ošo na kvasinu, jelda? Ako se mene pita, zadnja uistinu velika stvar koju je iznjedrio je remiks Madonnine “Miles Away”… a to je bilo prije dvije godine! Što se tiče pak ove stvari, ne bih je htio sad baš nešto ultra-rapsodično pimpati pošto ne želim previše dići očekivanja svima kojima je Vojvodin zalazak ostavio veliku prazninu u srcu, a i, ruku na srce, nije baš ni da je odlikuje tako zadivljujuća arhitektura zvuka kao što je bila kod Stuarta u naponu snage – no eto, meni se ugnjezdila baš negdje u toj praznini, konkretno onom dijelu gdje new wave sreće trance pod zvijezdama, baš kao i u meni vjerojatno najmilijem TWD-remiksu.

Katy Perry – Peacock

Listopad 19, 2010

Kad sam na jednom od pop/dance mp3-blogova koje pratim naišao na opis ove pjesme kao “cheeky gay anthem”, pomislio sam… ha, okej, nije da sam igdje vidio da je Katy Perry rekla da je baš tako zamislila pjesmu, ali definitivno ima smisla: teško je shvaćati ozbiljno cure kad zapjevaju na temu “daj mi da vidim tu granu od 23 centimetra, molim te“, i sasvim je logično da je najgledaniji i naj-profi fan-made spot za “Peacock” na youtubeu onaj u izvedbi trupe golišavih, skakutavih gejeva! “Hey Mickey” beat + trance-sintovi = nešto najbolje ikada, naravno, i ne znam je li mi ikoji drugi komad popa u 2010. pružio tako opijajući, vrtoglavi osjećaj da slušam nešto što se moglo dogoditi samo u ovom trenutku u vremenu i nikada, baš nikada ikada prije.

Travis Porter – Hotel

Listopad 18, 2010

OK ljudi, ovo mi je najjača hip hop-stvar od ove godine 4 realz! Dečki su prava mašina za hookove, i to još bez ikakve pomoći dežurnih R&B-vucibatina, tako da mi je pomalo misterija što se major labeli – pa makar i u ovoj komercijalno ne baš najsretnijoj eri za hip hop – ne trgaju oko njih. Kajgod, ko ih jebe. JEEEEEEEEEEEEEEEEEEA.

Goriline guglarije 12: Jizz sa mamom

Listopad 18, 2010

koliko muškaraca sluša pop
planet terror tulum
poni i drolja
ljepe price iz svedske najnovije
erotske price prvi put sa ocem gay
filmovi da krepaš od smijeha
sex s mamom i konjem
zasto nema titlova za mad men
volim okus kučkine pičke
vep stranice horor filmova
dinosaurs u novoj gvineji
pijani starac
kurac princ jasua
ben affleck film nešto vezano za berzu
mladići u gaćama ili bez istih
merlot za dvoje
mala pankerica
stetnost orgazma
erotske priče prvi put sa konjem
alah da vršnim ime sandre sex nudes
ljekovita snaga ljudskog glasa
nogomet lopta krv
sise usisama
ostavite justina pa nije cura kriva
ja osobno obozavam analac – erotske price
polu brat hoce da me jebe
pjesma papale ameriano
daft punk propao
zagreb slike sa gorilom
voce buducnosti

Chris Brown – No Bullshit

Listopad 17, 2010

Nije za bacit vještina da možeš i po 20-30 puta poslušati neku pjesmu prije nego što obratiš pažnju na tekst – zna to ponekad stvarno biti od koristi! Npr. ova stvar: delikatno lijep R&B, glazba totalna romantika, ignorirajući riječi sam si mogao vizualizirati što sam god htio, prazne ulice po noći, planine, jezera, magle, nebo je bilo granica… A onda ja, budala, obratio pažnju na tekst – i ispalo da je to zapravo sex jam! To me malo spustilo dijelom i zbog nekih mojih drevnih tinejdžerskih kartezijanskih sranja kojih se, barem podsvjesno, nisam još stopostotno otarasio (romantika = uzvišeno, lijepo / seks = prizemno, ružno) (bio sam u srednjoj skovao čak i oficijelni naziv za tu ideologiju – RWR, er-dubl-ve-er, ilitiga Rigidni weltschmerz romanticizam!), ali ponajviše zato što… pa mislim, sex jam Chrisa Browna? U dvijetisućedesetoj?!? Fuj!!!!! Znam da ima američkih cur(ic)a koje misle da je Rihanna “zaslužila” to što je dobila, i da njima ne samo da se ne prevrće želudac kad ovaj zapjeva “Imma leave it in, when we do it all night” nego im je to čak i, božemioprosti, seksi, ali meni to, nakon svega što se desilo, fakat nije easy listening. (Uglavnom: neizrecivo vam toplo preporučujem ovu stvar ako volite R&B a ne znate engleski, a svi ostali neka razmisle prije nego što stisnu play.)

Kylie – Heartbeats

Listopad 16, 2010

“Aphrodite” jest veliki korak naprijed u odnosu na truljavi “X”, ali – šačici novih klasika unatoč (“Can’t Beat the Feeling”, “Too Much”, “Beautiful”, “Get Outta My Way”) – nažalost ne dovoljno velik da bi se trilogija esencijalnih albuma Kylie (“Fever” / “Light Years” / “Body Language”) mogla proširiti u kvadrilogiju… osim ako bi albumu pribrojili dvije izuzetno divne stvari u produkciji Xenomanije, a koje su iz nekog nepojmljivo suludog razloga objavljene samo kao bonusi na japanskom izdanju. Ako bih išao prepostavljati koja bi se od te dvije mogla više svidjeti čitateljstvu Gorile, uzeo bih st-etiennastu “Mighty Rivers” – no ako bih išao biti vjeran sebi, onda nema do “Heartstrings”, varljivo jednostavne pjesme čija me mekoća i darežljiva toplina stalno vuku natrag u njen zagrljaj.