Gorilini najbolji filmovi nultih #5-#1

by

5. Korak do slave (Almost Famous) (Cameron Crowe, 2000.) (484 boda / 10 glasova)

Sve dok na staru godinu 2006./07. nisam upoznao svoju kraljicu Evu, živio sam poprilično nesređenim životom. Bio sam vječni student prava koji je smisao svog životarenja vidio isključivo u lokanju, igranju baluna i one night stand avanturicama. Kako nisam baš visok, lep i plav, kako nemam para i bijesni auto,  te kako nemam bredpitovski profil i kristianoronaldovski torzo, morao sam krvnički raditi na svojim adutima. A oni su se uglavnom svodili na nekakve pijane, kvazi-intelektualne monologe o pop-kulturi koje sam prodavao studenticama najčešće Filozofskog fakulteta po Ksetu, Močvari, Đuri i sličnim mjestima mog operiranja. I eto, da se pohvalim, nije mi loše išlo, dapače. Sigurno se pitate kakve sad veze imaju ove moje lovačke priče s jednim divnim filmićem kao što je ‘Almost Famous’. E pa imaju, i to velike veze. Naime, kad bih neku mladu damu nakon par popijenih piva uspio očarati svojim, hm, fascinantnim poznavanjem prilika na modernoj glasgowskoj glazbenoj sceni ili argumentacijom zašto je ‘London Calling’ najveći album ikada (a inače, to baš i ne mislim – puno mi je draži njihov prvi album, al jebeš ti šta ja mislim, bitno je šta kritika kaže, jel?), najčešće je slijedio moj poziv da uzmemo na kiosku par piva i odemo kod mene slušati neku krasnu, a njoj nedostupnu muziku, ili pogledat neki kao, ono, jel, kultni film (ljudi, kad se samo sjetim šta sam ja sve srao samo da se zavučem u neke gaćice, odmah mi dođe da se ispovraćam od srama, al eto, takva su bila vremena). Kako su takva druženja bila dosta česta, a znao sam da ne postoji šansa da se film odgleda do kraja, jel, uglavnom sam puštao dva filma – ‘Ferris Bueller’s Day Off’ i ‘Almost Famous’. Zašto baš ta dva filma? Pa zato jer su to valjda dva jedina filma koje mogu gledat uvijek, svaki dan, mogu ih početi gledati od početka, od sredine, od kraja ako treba, a znam da mi nikad neće dosaditi. E sad, nakon šta sam nadrobio ovu litaniju o sebi kao Casanovi socijalne pomoći, red je da koju rečenicu kažem i o filmu koji mi je bio inspiracija za ovo piskaranje. ‘Almost Famous’ je film za koji sam čim sam ga prvi put u kinu pogledao znao da je to to, da je to film koji će mi na neki apstraktan način obilježiti život. Sve one divne, pametne i šarmantne detalje koje nam je Cameron Crowe poklonio u ‘Samcima’, ovim je filmom zaokružio u jednu savršenu filmsku tortu kojom se uvijek možemo sladiti i koja nam nikad neće prisjesti. Svi ti detalji poput neograničene količine rock glazbe koja pršti iz svake sekvence filma, Rolling Stonea, Lestera Bangsa (mislim da neću promašiti ako kažem da je to najbolja uloga velikog P.S. Hoffmana), groupie djevojaka, turneja i trulih menadžera lako mogu sugerirati da je tu riječ o običnom rock filmu, a iako ovaj film sve svoje postojanje i duguje rock glazbi, on je u prvom redu klasičan film nostalgije poput ‘Američkih grafita’, ‘Dana velikih valova’, pa čak i ‘Samaca’. To je film o odrastanju, kako samog glavnog lika, mladog Williama Millera, tako i o odrastanju samog rocka, koji baš u ovom filmu prolazi turbulentnu fazu gubljenja nevinosti, transformaciju iz pitomog, dražesnog, nepotkupljivog djeteta u prištavo, pohlepno i iritantno derište koje bismo najradije šutnuli nogom u guzicu i izbacili iz kuće na ulicu. Dok Millerove školske kolege polažu školsku maturu, on poput nekakvog modernog Huckleberryja Finna, tramakavajući se po čitavoj Americi u bjesomučnoj potrazi za intervjuom svoga dojučerašnjeg uzora, polaže svoju mnogo važniju maturu, onu životnu. I polaže je na jebeno bolan način. Veličanstvena scena u restoranu, kad Miller kaže Stillwateru da će izaći na naslovnici Rolling Stonea, a oni potom opijeni slavom jednostavno odbace i Penny Lane i sve ostale djevojke zapravo je sukus svega. To je trenutak kad se film lomi i kad William Miller prestaje biti petnaestogodišnji fanatični obožavatelj benda, te postaje realan i ogorčen mladi čovjek koji kuži da je sve otišlo u kurac, da bend koji odbacuje one koje bi zadnje trebao odbaciti nije zaslužio biti velik i nikada neće biti velik (jer zamislite šta bi ostalo od Hajduka da proda Torcidu Slaven Belupu za kontejner Sumameda i koju kesu čvaraka, pa nek su i svježi i domaći!!!). To je trenutak kad William Miller shvaća da je san završio i da se treba vratiti u javu, pa makar ona nije tako uzbudljiva i zamamna kao život rock zvijezda, ali je bar poštena i stvarna. Iskreno, o ovome filmu bi se dalo napisati još štošta, posebice o odnosu Millera i Penny Lane, koji je možda najljepši i najtopliji ljubavni odnos platonskog tipa ikad viđen na celuloidnoj vrpci (eh da, taj odnos me podsjetio na jednako toplu vezu između onog maloga i one pankerice u knjizi ‘Sve zbog jednog dječaka’ – tako je šteta što kreten koji je radio film nije zamijetio kakav dragulj ima u ruci), no kako me strah da se ne raspišem previše, a inače sam tome sklon, a i vjerujem da ste svi gledali ‘Almost Famous’, mislim da je ovo sasvim dosta. A pošto se ja držim one nek susjedu crkne krava, sad me pustite da odem u miru proslavit pobjedu Australije nad Srbima! (SČ)

4. Izgubljeni u prijevodu (Lost In Translation) (Sofia Coppola, 2003.) (561 bod / 14 glasova)

Usamljenost, izgubljenost i otuđenje gadne su stvari ako ih nemaš s kime podijeliti, ili se barem pred nekim prezentirati kao jedinka koju su opsjele te neugodne emocije. Ako imaš, onda su plemeniti. U ‘Lost In Translation’ dvoje ljudi udaljenih spolom, dobi i životnim iskustvom jedno u drugom prepoznaju taj post-industrijski, post-milenijski, post-‘OK Computer’ angst i zaljubljuju se. Ne jedno u drugo, nego u mogućnost zajedničke samoće, perspektivu platonskog orgazma u razmjenjivanju pojedinačnih melankolija. Kvaka s ovim filmom je da, gledajući ga, i mi poželimo biti tako usamljeni – želimo buljiti kroz prozor Grand-hotela i doživjeti kulturološki šok Dalekog Istoka. Mada, to su samo metafore za bezličnu i nekad prijeteće stranu okolinu u kojoj najčešće obitavamo, za prebrijane ljude koji baš o svemu imaju glasno izraženo mišljenje i čiji je život, kako se čini, samo niz aktivnosti i polemika – ljude pred kojima kao da je sramota biti tih, bez stava, besposlen i bez svakodnevno osvježenog cinično-humorističnog statusa na Facebooku. Znamo da su Japan, karaoke kabine i jacuzzi tek kulise i da se potpuno isto možemo osjećati u svom domu ispred televizora na kojem su američki sitcomi ili nogomet, ili negdje na cesti buljeći u noćno nebo sa zvijezdama ili bez njih, nebitno. Ipak, taj plemeniti buržoaski ennui nam je nevjerojatno privlačna fantazija: želimo usamljenost kao u ‘Lost In Translation’, jer se svojoj ne možemo prepustiti… Ako to učinimo, ostat ćemo siromašni, pijani i sami – ali onako zaista sami, bez da ikoga trajno zainteresiramo za svoju samoću. A u tome nema ničeg plemenitog. (AH)

3. Prije sumraka (Before Sunset) (Richard Linklater, 2004.) (628 bodova / 12 glasova / 1 prvo mjesto)

Najbolji prijatelj mojeg najboljeg prijatelja i njegova nekadašnja najbolja prijateljica (sadašnja cura) su nedavno drugi put zajedno gledali ‘Before Sunset’. On je najveći obožavatelj Richarda Linklatera kojeg poznajem, a i ona se morala zaljubiti u čovjeka koji joj je nakon tek dva tjedna poznanstva, pri drugom posjetu stanu koji je dijelila s tadašnjim dečkom, na rastanku potajno uvalio VHS kazetu ‘Before Sunrise’, onako, kao da joj daje svoju vizitku. To je bilo prije desetak godina, puno prije nego što će službeno postati dečko i cura i ja sam već tada, kao veliki Linklaterov fan, bio svjestan prostora koji se događao između njega i nje, nisam slijep, jebi ga; Linklater se uglavnom bavi blizinama i udaljenostima među ljudima, zna koliko su one zajebane i bitne i osjeća koliko su svete. Meni je nakon ‘Stand By Me’ (kojeg sam gledao s deset), ‘Before Sunrise’ (gledao ga u kinu Studio s tek napunjenih šesnaest godina) prvi film koji me ozbiljno poljubio u temelje i zagrlio ih što postoje. A kad imaš šesnaest itekako ti je bitno da postoji neki dvadeset godina stariji Teksašanin koji ne samo da zna o čemu ti cijelo vrijeme pričaš, nego vjeruje da postoji još gomila ljudi koja o tome sve to vrijeme priča i nema nimalo srama (o kojem u tim godinama znaš sve) pričati o tome, sličicu po sličicu, dvadeset četiri u sekundi. Jer ljudi se od pamtivijeka susreću, a kada se desi da se previše susretnu, to prije ili kasnije, koliko god bilo lijepo, mora zaboljeti. A ako ne zaboli, ne da nije previše, nego nije dovoljno. Ethan Hawke i Julie Delpy (odnosno, Jesse i Celine) su se već u prvom filmu, thank god it’s fatal, puno previše susreli. I nitko od nas nije očekivao da će se devet godina kasnije ponovo susresti, a kamoli da će imati puno manje vremena da si kažu sve što moraju i sve što si ne moraju reći i da će napokon, koliko god ih voljeli, koliko god ih trebali, koliko god se dobro njima služili, ipak uspjeti ostati bez riječi, jer mudri su to ljudi; i Richard i Ethan i Julie jako dobro razumiju kako je moći šutjeti s nekim ipak najveći stupanj bliskosti, do kojeg se, na njihovu i našu sreću, još uvijek putuje uglavnom riječima. Prvi film, ‘Before Sunrise’, u usporedbi sa ‘Sunsetom’ je sasvim ugodan za gledati. Linklater svoju opsesiju bivanjem u trenutku toliko uspješno ostvaruje da je za vrijeme filma nama dobro sve dok je i njima dobro, tako da se prva i jedina ajmo reći dramatična scena pojavljuje tek pred sam kraj, u meni sigurno najdražoj sceni rastanka ikad. ‘Before Sunset’ je pak puno zajebanija priča; kako nitko nije ni slutio da ćemo se ikada više susresti sa Jessejem i Celine (ajmo ne računati scenu iz ‘Waking Life’), tako je samo postojanje novog filma zapravo svojevrsni cliffhanger, s obzirom na to da smo prije devet godina bili zasluženo ostavljeni u neizvjesnosti. Već pod najavnom špicom (koja se genijalno nadovezuje na kraj prethodnog filma kad smo imali predivnu montažnu sekvencu mjesta na kojima su Jesse i Celine proveli dan i noć) jasno nam je da ne gledamo nasumične razglednične kadrove Pariza, nego da će nas Linklater još jednom zgrabiti za srce, staviti između Jesseja i Celine, u visini očiju, prošetati gradom i, za razliku od prvog filma, čekati da se smrači. Doslovno i figurativno. Jer previše je vremena prošlo od prvog poljupca na vrhu statičnog ferris wheela u bečkom Prateru i ‘Before Sunset’ se nakon par nezaobilaznih i donekle očekivanih (nimalo manje divnih) catching up dijaloga pretvara u takav emotivni roller coaster, da se film stvarno gleda kao najnapetiji triler; znamo, naime, da on ima sat i nešto prije nego što ga zli avion treba vratiti ženi i sinu, o kojima zaista nema ni jedne loše riječi, kao što znamo da ona ima isto toliko vremena da pokuša izdržati ne pokazati koliko joj je teško i krivo što se onog prosinca nije pojavila na dogovorenom mjestu i koliko je duboko i temeljno ranjena svime što im se tada desilo, pogotovo onim što im se u međuvremenu nije desilo. A Richard, Ethan i Julie su, osim što su mudri i iznimno pametni ljudi, nevjerojatno vješti pisci i čini mi se bespredmetnim u ovom slučaju odvajati scenarij od režije, jer je cijeli film (koji traje malo više od jedne epizode ‘The Wire’) toliko prekrasan primjer savršene suradnje ljudi koji se potpuno razumiju, da im za vrijeme rijetke nedijaloške scene pred kraj filma (uspinjanje stepenicama do njenog stana) svatko tko ih imalo voli bezrezervno vjeruje da će film završiti barem jednako dobro kao i prošli. Ali zapravo serem, dok sam film prvi put gledao, nisam nikom ništa bezrezervno vjerovao; oni su polako koračali stubama, ja sam grizao nokte i pitao se gdje mi je puls, a kad je ona izvadila gitaru i otpjevala svoj valcer posvećen njemu, potpuno sam odustao od disanja i koliko sam god do tad mislio da dobro poznajem i Richarda i Ethana i Julie, ništa me nije moglo pripremiti na način na koji je on zavaljen u njenoj fotelji, napokon opušten prvi put od početka filma, dok si ona, kuhajući nekakve nebitne kamilice, potpuno svjesna njegovog pogleda, konačno dopušta da ga želi i zna da ga ima. (MJ)

2. Donnie Darko (Richard Kelly, 2001.) (662 boda / 12 glasova / 1 prvo mjesto)

Nevjerojatan je pad kvalitete filmova Richarda Kellyja, gotovo neviđen u povijesti. Ni promjena okusa Becksa nakon što je od uvoznog postao tek još jedno pivo koje se puni u jednoj od domicilnih nam pivovara nije bio toliko drastičan. Doduše, to što su ‘The Box’ i ‘Southland Tales’ totalna sranja, nema nikakvog utjecaja na recepciju Kellyjeva prvijenca kao remek djela, iako je skrenulo pažnju na to da i ‘Darkova’ fabula baš ne drži vodu. Ali, ono što sadrži je čista filmska čarolija za koju ne postoji jednadžba već se jednostavno dogodi nekim čudnim, šizofrenim spletom okolnosti. Snimljen početkom novog milenija, ‘Darko’ je odisao duhom 80-ih, prvenstveno zbog stila – boje, kamera i glazba potpuno su uhvatile to razdoblje – a zatim i zbog priče smještene u pred-Reaganovo doba. Samo što je ovo predgrađe, slično mnogima koja su tog desetljeća ne samo prenijela nego i stvorila zeitgeist (prije svih od strane Spielbergova stabla i njegovih grana), tim isprepletanjem žanrova, dimenzija i stvarnosti, pojačavalo atmosferu tenzija post-hipijevskog doba koje su se, na neki način, odražavale na svakom liku. Možda je početak pada zapadne civilizacije bio simboliziran i padom motora zrakoplova, možda je naš junak bio totalno lud, ali možda je sve što imamo jer jasne odgovore nećemo dobiti. Ono što smo dobili je nešto u čemu smo se mogli prepoznati, naime ovaj Kellyjev miks žanrova i suludih ideja ispod kože je jedan odličan generacijski film koji propitkuje vječnu temu odrastanja i pomirbe s autoritetima, a time i neizbježnim krajem života. I u tome je najveća čarolija ‘Darka’, to što je uvrnuti suborac ‘Velike jeze’, ‘Diplomca’, ‘Dinera’, ‘Clerksa’ i ‘Singlesa’. Samo što, eto, ne hvata doslovno duh jednog vremena kroz simbole i strahove generacije, već ga provlači kroz paralelnu dimenziju i nudi nam ga kao jednu veliku emociju koja obuhvaća sve generacije i svako doba. Donoseći nam osjećaj tjeskobe i tuge koji je toliko ljudski i topao da nam ne preostaje ništa drugo nego oprostiti Kellyju na tome što se nakon ‘Darka’ pretvorio u reklamu za Karlovačko, u nešto što apsolutno iritira i minimalno zabavlja. (MĐ)

1. Obitelj čudaka (The Royal Tenenbaums) (Wes Anderson, 2001.) (845 bodova / 14 glasova / 3 prva mjesta)

Možda ovaj film i nije ništa drugo nego pretjerano stilizirana bajka Wesa Andersona, ali čak i ako zastupate ovu tezu ne možete osporiti njenu originalnost. A ako ste pak fan, ili možda čak poput mene osoba koja će bez previše razmišljanja ovaj film proglasiti najboljim u proteklom desetljeću, tada vam je on ujedno i jedno šareno, kompleksno, emotivno putovanje kroz život i sve one stvari koje ga čine vrijednim življenja, od ljubavi, prijateljstva, obitelji, sreće i razočaranja, pa sve do smrti, kao konačne potvrde da sve možda i ima nekog smisla. Naravno, ako ste još uz to i strastveni fan pop glazbe, posebice one ranih sedamdesetih, uživat ćete u fenomenalnom soundtracku od kojega je možda bolji jedino veliki Gene Hackman u ulozi umirućeg starca koji ne žali ni za čim, ali na svoj način ipak želi reći da mu je žao. I može Wes pokušavati ponoviti ovu čaroliju miješajući slične sastojke koliko god puta želi, ali neće mu uspjeti, jer već je snimio svoj ultimativni film. Uostalom, koja scena može nadmašiti Pagodu sa švicarskim nožićem i Hackmanovu izjavu “That’s the last time you put a knife in me!“? (MĐ)

(pisali: Saša Čobanov, Aleksandar Holiga, Marin Juranić i Mario Đira)

Eto, stigli smo do kraja. Još jednom hvala svima koji su glasali, još više hvala svim autoricama i autorima crtica, a čak hvala i svim komentatorima, na upotpunjavanju iskustva ove filmske rapsodije. Želite li objelodaniti svoje pojedinačne liste, poslane za ovaj natječaj ili ne, svejedno, slobodno to učinite u komentarima ovog posta, ili dojavite meni da ih ja iskopiram iz pristiglih materijala. Trenutno nemam vremena, ali kasnije i ovih dana bit ću na usluzi. Radeći ovu, u glavi mi se rodila jedna polu-ideja za još jednu, polu-kolaborativnu listu, ali nisam siguran imam li za to volje prije jeseni, a možda i uopće. Stay tuned.

59 Odgovora to “Gorilini najbolji filmovi nultih #5-#1”

  1. ante Says:

    gogo, triba si namistit glasovanje, da before sunset pobjedi jel😉

  2. oto Says:

    “Jer ja to zaslužujem” reklama za Karlovačko je bila odlična, molit ću lijepo! Ali da, nakon toga je sve krenulo istim putem kao i Kellyjeva karijera.

    Pa dobro, i to je gotovo… Dakle, moja (krnja) lista:

    1. Eternal Sunshine of the Spotless Mind (2004)

    2. Children of Men (2006)

    3. Dancer in the Dark (2000)

    4. The Incredibles (2004)

    5. May (2002)

    6. Blinkende Lygter (2000)

    7. The Saddest Music in the World (2003)

    8. Sky Captain and the World of Tomorrow (2004)

    9. Somers Town (2008)

    10. Lĺt den Rätte Komma in (2008)

    11. Donnie Darko (2001)

    12. American Splendor (2003)

    13. This is England (2006)

    14. Lost in Translation (2003)

    15. Machuca (2004)

    16. El Método (2005)

    17. Cloverfield (2008)

    18. [REC] (2007)

    19. The Bourne Supremacy (2004)

    20. 24 Hour Party People (2002)

    21. Last Ride (2009)

    22. Raising Victor Vargas (2002)

    23. Before Sunset (2004)

    24. Riba (2003)

    25. Bukowski: Born into This (2003)

    26. Stardust (2007)

    27. Heartless (2009)

    28. The Fountain (2006)

    29. Hot Fuzz (2007)

    30. Zeitgeist (2007)

    31. I Sell the Dead (2008)

    32. Not Quite Hollywood: The Wild, Untold Story of Ozploitation! (2008)

    33. O’ Horten (2007)

    34. I Love Sarah Jane (2008)

    35. El Espinazo del Diablo (2001)

    36. Hellboy II: The Golden Army (2008)

    37. La Comunidad (2000)

    38. Eden Lake (2008)

    39. De Grřnne Slagtere (2003)

    40. District 9 (2009)

    41. Big Fish (2003)

    42. No Country for Old Men (2007)

    43. The Descent (2005)

    44. Somersault (2004)

    45. Cherish (2002)

    46. Primer (2004)

    47. Innocence (2004)

    48. Automne (2004)

    49. El Laberinto del Fauno (2006)

    50. Red (2008)

  3. mirza Says:

    moja sramota:

    1. Ai no mukidashi (Love Exposure) (2008) /Shion Sono/
    2. Le fabuleux destin d’Amélie Poulain (Amelie) (2001) /Jean-Pierre Jeunet/
    3. The Rules of Attraction (2002) /Roger Avary/
    4. High Fidelity (2000) /Stephen Frears/
    5. Batoru rowaiaru (Battle Royale) (2000) /Kinji Fukasaku/
    6. Caché (2005) /Michael Haneke/
    7. Taxidermia (2006) /György Pálfi/
    8. 24 Hour Party People (2002) /Michael Winterbottom/
    9. Donnie Darko (2001) /Richard Kelly/
    10. Inglourious Basterds (2009) /Quentin Tarantino/
    11. Freddy Got Fingered (2001) /Tom Green/
    12. Sin City (2005) /Frank Miller, Robert Rodriguez/
    13. Anchorman: The Legend of Ron Burgundy (2004) /Adam McKay/
    14. Synecdoche, New York (2008) /Charlie Kaufman/
    15. Ruang rak noi nid mahasan (Last Life in the Universe) (2003) /Pen-Ek Ratanaruang/
    16. Eternal Sunshine of the Spotless Mind (2004) /Michel Gondry/
    17. Bin-jip (3-Iron) (2004) /Ki-duk Kim/
    18. Riri Shushu no subete (All About Lily Chou-Chou) (2001) /Shunji Iwai/
    19. I’m Not There. (2007) /Todd Haynes/
    20. Observe and Report (2009) /Jody Hill/
    21. Kad porastem bicu Kengur (2004) /Radivoje Andric/
    22. Unbreakable (2000) /M. Night Shyamalan/
    23. The Fog of War: Eleven Lessons from the Life of Robert S. McNamara (2003) /Errol Morris/
    24. Darwin’s Nightmare (2004) /Hubert Sauper/
    25. Kod amidze Idriza (2004) /Pjer Zalica/
    26. Zoolander (2001) /Ben Stiller/
    27. Man on Wire (2008) /James Marsh/
    28. Adaptation. (2002) /Spike Jonze/
    29. Chinjeolhan geumjassi (Sympathy for Lady Vengeance) (2005) /Chan-wook Park/
    30. Koroshiya 1 (Ichi The Killer) (2001) /Takashi Miike/
    31. Kill Bill: Vol. 1 & 2(2003) /Quentin Tarantino/
    32. Mystic River (2003) /Clint Eastwood/
    33. Zodiac (2007/I) /David Fincher/
    34. Mulholland Dr. (2001) /David Lynch/
    35. Team America: World Police (2004) /Trey Parker/
    36. The Man Who Wasn’t There (2001) / Ethan & Joel Coen/
    37. Dogville (2003) /Lars von Trier/
    38. Oldboy (2003) /Chan-wook Park/
    39. American Psycho (2000) /Mary Harron/
    40. 4 luni, 3 saptamâni si 2 zile (4 Months, 3 Weeks, and 2 Days) (2007) /Cristian Mungiu/
    41. Memento (2000) /Christopher Nolan/
    42. Ônibus 174 (Bus 174) (2002) /José Padilha/
    43. The Dark Knight (2008) /Christopher Nolan/
    44. Capote (2005) /Bennett Miller/
    45. Capturing the Friedmans (2003) /Andrew Jarecki/
    46. Lost in Translation (2003) /Sofia Coppola/
    47. Punch-Drunk Love (2002) /Paul Thomas Anderson/
    48. Big Fish (2003) /Tim Burton/
    49. Hable con ella (Talk To Her) (2002) /Pedro Almodóvar/
    50. Lilja 4-ever (2002) /Lukas Moodysson/

  4. mirza Says:

    da sam ga se sjetio i ovaj bi upao na listu:
    http://www.imdb.com/title/tt0923752/

  5. Tonći Says:

    heh, Oto – imaš na listi dva filma koji mi stoje u užem popisu za skidanje za idući horor-DVD (May, I Sell the Dead)

    gledao sam inače čak četiri filma od prvih pet (a za jednog čak i glasao!), pa da nakratko komentiram:

    Almost Famous – oke filmić na koji imam isti prigovor kao i dosta ljudi: to kako su momci iz benda, ako se izuzme omalovažavanje grupija, skroz pristojni, skoro pa obiteljski čedni – a trebali bi biti Čudovišta rocka, pa jesu li sedamdesete ili nisu, jebemu miša! i znam da me takav prigovor u neku ruku stavlja u ravan s ljudima kojima je iskrivljavanje povijesti unizilo mišljenje o “Basterdsima”, al jebiga kad si ne mogu pomoći… uglavnom, ugodno razbibriga koja me, kako je vrijeme pokazalo, obeshrabrila od daljnjeg istraživanja opusa Camerona Crowea i navela na zaključak da je “Jerry Maguire” sve što mi je od njega potrebno

    Before Sunset – poprilično suvišan i totalno bezvezan nastavak jednog divnog filma

    Donnie Darko – jako impresivno na prvo gledanje, jako flah na drugo… kad je riječ o SF-meets-problemi mladih, puno bih radije na listi vidio – smijte mi se koliko god hoćete, jebe mi se! – “Butterfly Effect”, koji manjak inovativnosti više nego nadoknađuje emocionalnim intenzitetom… no i dalje planiram jednom pogledati “The Box” iako je sasvim izgledno da je sranje ko što svi kažu, al šta ćeš kad je premisa predobra

    The Royal Tenenbaums – čak i ja kao hejter4life moram priznati da je ovo jebenica, i iako ima jedno tridesetak filmova koje bi radije vidio na prvom mjestu – ovo je i dalje jedini broj jedan među Gorilinim izborima nultih s kojim sam čist’ fajn

  6. Tonći Says:

    mojih 50:

    1. Freddy Got Fingered
    2. Anchorman
    3. Zoolander
    4. Tillsammans
    5. Monsters Inc
    6. Pan’s Labyrinth
    7. The Dark Knight
    8. White Chicks
    9. Let the Right One In
    10. Inglourious Basterds
    11. Saw
    12. Old School
    13. Planet Terror
    14. You Don’t Mess with the Zohan
    15. Kill Bill 2
    16. Pescuit sportiv
    17. Mamma Mia!
    18. Martyrs
    19. Kill Bill 1
    20. Walk Hard: The Dewey Cox Story
    21. Batman Begins
    22. Wall-E
    23. Brokeback Mountain
    24. Drag Me to Hell
    25. The Dark Hours
    26. Crouching Tiger, Hidden Dragon
    27. Eden Lake
    28. Wonder Boys
    29. Superbad
    30. Royal Tenenbaums
    31. Kung Fu Hustle
    32. The Machinist
    33. Saw IV
    34. Borat
    35. Lord of the Rings I
    36. In the Loop
    37. The Butterfly Effect
    38. Meet the Parents
    39. Snatch
    40. 40-Year Old Virgin
    41. Harry Potter and the Prisoner of Azkaban
    42. Saw II
    43. Orphanage
    44. Shrek
    45. Step Brothers
    46. Der Untergang (Downfall)
    47. Cache
    48. Children of Men
    49. Secretary
    50. Saw V

  7. pushtouch Says:

    Molio bih šefa ceremonije da mi kaže koliko glasova/bodova (ako ih je uopće bilo) su dobili Avatar, Collateral, Infernall Affairs, Miami Vice, Prestige, Unbreakable. Much obliged.

  8. oto Says:

    Super su mi ove liste, hrpa filmova koje sam već skinuo, ali nisam još pogledao i nekoliko zgodnih za koje uopće nisam čuo. Keep ’em coming.

    Tonći, baci pogled i na Eden Lake ako ga već nisi gledao, a Heartless možda ne bih preporučio ako već nisi upoznat s radom Philipa Ridleyja. The Passion of Darkly Noon je vjerojatno bolji za početak. I ne zaboravi na Habit!🙂

    Što se tiče prvih pet, Almost Famous i Tenenbaume nisam gledao.

    Lost in Translation mi je bio odličan, ali nekako ga nemam želju gledati ikad više. Bolje da ostane samo lijepa uspomena.

    Before Sunset je vrlo, vrlo dobra komorna drama. Sunrise mi je bio tek oke i zapravo mu najveća (gotovo pa jedina) vrijednost leži u činjenici da pruža kontekst događajima iz superiornog nastavka.

    Donnie Darko mi je sjeo kako spada tek nakon 2-3 gledanja, a director’s cut se nakon Southland Talesa uopće ne usuđujem pogledati.

  9. zoran Says:

    “Before Sunset – poprilično suvišan i totalno bezvezan nastavak jednog divnog filma”

    E jebiga Tonći, mislim stvarno… Stvarno više ne znam šta bih ti rekao osim FAKING. GROU. AP.

  10. ante Says:

    1. Dogville (Trier)
    2. Sideways (Payne)
    3. Lost in translation (S Coppola)
    4. L’enfer (Tanović)
    5. El espinazo del diablo (G del Toro)
    6. Match Point (Allen)
    7. Mulholland Dr (Lynch)
    8. No Country for Old Man (Coen)
    9. There Will Be Blood (P.T.Anderson)
    10. Gosford Park (Altman)
    11. About Schmidt (Payne)
    12. All or Nothing (Leigh)
    13. Artificial Intelligence: AI (Spielberg)
    14. 101 Reykjavík (Kormakur)
    15. Stanley Kubrick: A Life in Pictures (Harlan)
    16. It’s All About Love (Vinterberg)
    17. Synecdoche, New York (Kaufman)
    18. Adaptation (Jonze)
    19. Y Tu Mama Tambien (Cuaron)
    20. Cha no aji (Ishii)
    21. Before Sunset (Linklater)
    22. The Pianist (Polanski)
    23. Road to Perdition (Mendes)
    24. Requiem for a Dream (Aronofsky)
    25. Eternal Sunshine of the Spotless Mind (Gondry)
    26. Seom (Ki-duk Kim)
    27. Tetro (FF Coppola)
    28. The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford (Dominic)
    29. Cache (Haneke)
    30. Mystic River (Eastwood)
    31. Limits of control (Jarmusch)
    32. Bijitâ Q /Visitor Q (Miike)
    33. Anchorman: The Legend of Ron Burgundy (McKay)
    34. American Splendor (Berman, Pulcini)
    35. Klopka (S Golubović)
    36. Bad Santa (Zwigoff)
    37. Gran Torino (Eastwood)
    38. Burn After Reading (Coen)
    39. Snatch (Ritchie)
    40. Hotel Chevalier (Wes Anderson)

    ja sam posla ovih 40 a dok se zajednička lista izlistavala sitija san se još 10ak koji su mi bili super pa sam ih stavija da bude 50. ionako ne bi utjecali na konačan poredak haha

    41. American Ganster (Scott)
    42. Salinui chueok (Bong)
    43. Hunger (McQueen)
    44. Sin City (Rodriguez, Miller)
    45. The Man Who Wasn’t There (Coen)
    46. Superbad (Mottola)
    47. Wolf Creek (Mclean)
    48. Two Lovers (Gray)
    49. 40 Year Old Virgin (Apatow)
    50. Whisky (Rebella)

  11. Gogo Says:

    Oću, Pushtouch, ali sutra, jer sad nisam doma i nemam podatke, ali mislim da su svi dobili neke bodove osim Avatara, normalno. Al provjeriću, ne brini.

    Tonći, s obzirom da Stillwater nisu uspjeli make it big time to im je polje za debaucheryju bilo nužno znatno smanjeno. Mislim, imaš Led Zeppelin, Stonese, Queen, Keitha Moona i Eltona Johna, nije baš bilo toliko velikih ’70s razvratnika – bez para i ugleda malo je teže upražnjavat te discipline. I nemoj da riječ čujem protiv Marka Kozeleka koji glumi basista benda!

  12. bb Says:

    1. Anchorman: The Legend of Ron Burgundy
    2. Shaun of The Dead
    3. Zoolander
    4. Planet Terror
    5. Inglorious Basterds
    6. Pineapple Express
    7. Superbad
    8. The Royal Tennenbaums
    9. Hedwig and The Angry Inch
    10. Sympathy For Lady Vengeance
    11. Deathproof
    12. Knocked Up
    13. The Dark Knight
    14. No Country For Old Men
    15. Donnie Darko
    16. Kill Bill: Vol. 2
    17. Harold and Kumar Go To Whitecastle
    18. Pan’s Labyrinth
    19. You Don’t Mess With Zohan
    20. Brokeback Mountain

  13. Vedro Says:

    Sve u svemu, dobra lista..
    Naravno da mi je sada kao pasu ža’ sta nisan uvatia vremena da slozim svoju listu i posaljem, ako nista drugo, bar da Before Sunset i Mulholland Drive skoce za koju poziciju🙂

  14. Tonći Says:

    “Tonći, baci pogled i na Eden Lake”

    baci i ti pogled na sredinu moje liste😉 Habit i Passion of Darkly Noon djeluju zanimljivo, samo što ih baš nešto i ne vidim po torentima?

    “E jebiga Tonći, mislim stvarno… Stvarno više ne znam šta bih ti rekao osim FAKING. GROU. AP.”

    ajde dobro, možda jest moguće da sam gledao Before Sunset dok još nisam dovoljno sazrijeo pa nisam znao cijeniti to na što cilja (mada mi kuženje filmova Richarda Linklatera, od svih ljudi na ovom svijetu, djeluje kao poprilično… bizaran lakmus-test “zrelosti”?), ali je moguće i da sam i tad kužio na što cilja ali sam jednostavno mislio da je to loše izvedeno… a možda i nije ni moglo biti bolje izvedeno jer je ono što je povezivalo glavne likove u drugom dijelu (beskrajni razgovori o kulturi i sl, ako se dobro sjećam? jel to to?) jednostavno puno manje *filmično* od onoga što ih je vezivalo u prvom dijelu? uglavnom, Before Sunset sam doživio kao sat i pol neobvezatnog, skroz nedramatičnog, i sve u svemu ne pretjerano zanimljivog ćaskanja – a ako i jesam u krivu (sasvim moguće, zašto ne), ja ga u svakom slučaju nemam namjeru opet gledati da to provjerim

  15. Holiga Says:

    prvi vrhu moje liste su više-manje sve narodni favoriti koji su završili i pri vrhu ove zajedničke, pa je neću cijelu objavljivati osim ako netko baš ne insistira na tome. Evo samo filmova koje sam stavio, a nisam ih primijetio ovdje:

    Ghost World
    King Kong
    Gangs of New York
    Broken Flowers
    Der Untergang
    Diarios de motocicleta
    Kod Amidže Idriza
    Clerks II
    Borat
    Be Kind Rewind
    Das Leben der Anderen
    The Pianist
    Willard
    Rabbit-Proof Fence
    Kad porastem biću Kengur
    Musime si pomahat
    Meet the Parents
    Gegen die Wand
    Der weisse Band
    Good Bye Lenin!
    Offside
    Small Time Crooks
    Lars and the Real Girl
    Bridget Jones’s Diary
    Starsky & Hutch

  16. oto Says:

    “baci i ti pogled na sredinu moje liste ;)”
    😀 A baš mi je to palo na pamet dok sam pisao, ali bilo mi lijeno provjeravati…

    Za ove ostale ti pošaljem rapidshare linkove na mejl.

  17. mirza Says:

    “Kod Amidže Idriza”

    jebiga, malo nas je😦
    tek sam sad primjetio da nijedan ex-yu film nije dobio ni 100 bodova…

  18. ante Says:

    “Small Time Crooks”

    malo mu je falilo da u mene završi na listi, al već je match point bija unutra pa ga nisam ubacio.

  19. matija Says:

    Mojih top 20, svi su mogli zavrsit na prvom mjestu neki drugi dan:

    1. synecdoche, new york
    2. adaptation
    3. fantastic mr. fox
    4. the devil and daniel johnston
    5. big fish
    6. punch-drunk love
    7. where the wild things are
    8. eternal sunshine of the spotless mind
    9. almost famous
    10. les triplettes de beleville
    11. away we go
    12. superbad
    13. little miss sunshine
    14. funny people
    15. donnie darko
    16. the royal tennenbaums
    17. the visitor
    18. no country for old men
    19. inglourious basterds
    20. me and you and everyone we know

  20. ga-li Says:

    1 American Psycho
    2 the Rules Of Attraction
    3 the Football Factory
    4 Mean Girls
    5 No Country For Old Man
    6 9 Songs
    7 Crouching Tiger, Hidden Dragon
    8 Once
    9 RockNRolla
    10 American Hardcore
    11 Punk:Attitude
    12 Mulholland Drive
    13 High Fidelity
    14 Snatch
    15 Lost In Translation
    16 Juno
    17 Training Day
    18 Ice Age
    19 the Simpsons Movie
    20 Inglorious Basterds
    21 Kill Bill 1
    22 Kill Bill 2
    23 Finding Nemo
    24 Sideways
    25 Burn After Reading
    26 This Is England
    27 the School Of Rock
    28 Traffic
    29 Sin City
    30 the Proposition
    31 24 Hour Party People
    32 the Man Who Wasn’t There
    33 Little Miss Sunshine
    34 Millenium Mambo
    35 21
    36 Ratatouille
    37 X-Man
    38 Ocean’s Eleven
    39 the Hunted
    40 the Incredibles
    41 the Score
    42 Mystic River
    43 the Dark Knight
    44 Before Devil Knows You’re Dead
    45 Vicky Cristina Barcelona
    46 the Recruit
    47 Spiderman
    48 Hangover
    49 Daredevil
    50 Donnie Darko

  21. majkell Says:

    kak se nitko nije sjetio Napoleon Dynamite… očekivao ga u prvih 10🙂

  22. oto Says:

    Ako se dobro sjećam, netko ga je spomenuo među prijedlozima. Osobno ga ne bih stavio ni na listu najboljih milijun filmova🙂

  23. Josip Says:

    50. The Man Who Wasn’t There (2001)
    49. Identity (2003)
    48. Friday Night Lights (2004)
    47. Almost Famous (2000)
    46. My Big Fat Greek Wedding (2002)
    45. Rocky Balboa 2006
    44. Remember the Titans (2000)
    43. I’M A CYBORG, BUT THAT’S OK (SK 2006)
    42. The Wind That Shakes the Barley (2006)
    41. The Royal Tenenbaums (2001)
    40. Kiss Kiss Bang Bang (2005)
    39. The Prestige (2006)
    38. Flags of Our Fathers (2006)
    37. Tiger & Dragon – Wo hu cang long (2000)
    36. Dark Knight 2008
    35. Juno 2007
    34. Billy Elliot (2000)
    33. House of Flying Daggers – Shi mian mai fu (2004)
    32. The Lives of Others (2006)
    31. Gran Torino 2009
    30. Million Dollar Baby (2004)
    29. Moon (2009)
    28. No Country for Old Men (2007)
    27. Saw (2004)
    26. Wall-E (2008)
    25. Lost in Translation (2003)
    24. Snatch. (2000)
    23. Brokeback Mountain (2005)
    22. Watchman (2009)
    21. UP (2009)
    20. 21 Grams (2003)
    19. Kill Bill: Vol. 1 (2003)
    18. Memories of Murder – Salinui chueok (2003)
    17. Y tu mamá también (2001)
    16. Gladiator (2000)
    15. Memento (2000)
    14. There Will Be Blood (2007)
    13. Ray (2004)
    12. Nicija zemlja (2001)
    11. Walk the Line (2005)
    10. Brotherhood – Taegukgi hwinalrimyeo (2004)
    09. Sideways (2004)
    08. LA Crash (2004)
    07. Sin City (2005)
    06. Tropa de Elite (2007)
    05. The Chaser – Chugyeogja (2008)
    04. Mystic River (2003)
    03. Cidade de Deus (2002)
    02. Infernal Affairs – Mou gaan dou (2002)
    01. Oldboy (2003)

  24. Josip Says:

    Tek tokom objavljivanja ovih filmova nultih sam primjetio koliko filmova fali na mojoj listi. Neke sam jednostavno zaboravio, za par mi se činilo da su snimljeni prije 00 a opet neke druge nisam ni gledao.

    Od novijih filmova preporučujem “Moon”, za ljubitelje SFa (u stili 2001), “The Chaser” je odličan film u stilu Oldboya i sljedeće godine će ga Scrossese adaptirati za Hollywood kao svojevremeno Infernal Affairs. Tropa de Elito je kao City of God iz druge perspektive.

  25. zoran Says:

    Kad porastem biću kengur – isusa ti boga i matere, kako sam to remek-delo smetnuo s uma, škola pisanja komedije, top ten bez jebemti. Uglavnom, ono što sam poslao je:

    1. The Royal Tenenbaums
    2. The Others
    3. Donnie Darko
    4. Mulholland Drive
    5. Moulin Rouge!
    6. Cloverfield
    7. Kill Bill Vol. 1
    8. Kill Bill Vol. 2
    9. Finding Nemo
    10. The Machinist
    11. Little Children
    12. Femme Fatale
    13. Eastern Promises
    14. Mary and Max
    15. Before Sunset
    16. Fritt Vilt
    17. Der Krieger und Die Kaiserin
    18. Gwoemul
    19. Bad Santa
    20. Knocked Up
    21. About a Boy
    22. Anchorman: The Legend of Roy Burgundy
    23. Grizzly Man
    24. Synecdoche, New York
    25. Capturing The Friedmans
    26. Dog Soldiers
    27. Janghwa, Hongryeon
    28. El Orfanato
    29. The Ring
    30. The Darjeeling Limited
    31. Shaun of the Dead
    32. Notes on a Scandal
    33. Zoolander
    34. Zodiac
    35. Breach
    36. Team America: World Police
    37. Swimming Pool
    38. The Nines
    39. Chugyeogja
    40. Identity
    41. Up in the Air
    42. Elizabethtown
    43. Changeling
    44. Ils
    45. REC
    46. Drag Me to Hell
    47. Eden Lake
    48. The Pledge
    49. Children of Men
    50. The Prestige

  26. pushtouch Says:

    Ajde, lijepo je vidjet da je neko visoko stavio Infernal Affairs. Chaser je isto prva liga, još je nevjerojatnije da je baziran po istinitom slučaju. To da će Scorsese radit remake još nigdje nisam pročitao. Znam da je Warner otkupio prava i da su Monahan (scenarist The Departed) i Di Caprio zainteresirani. Niti na imdb-u kod Scorsesesa nije navedeno da se šuška. Ali s obzirom na Lea i Monahana nebi bilo ništ čudno. Očito Scorsese i dalje ide silazno.
    Tropa de Elite je također jako dobar. Moon me više vizualno impresionirao nego sama priča.
    Šteta što Up in the Air nema više poklonika, meni bio baš krasan, puno bolji od Juna.

  27. nikola Says:

    zivio matija!:)
    p.s. ako mozete zbavite negdje treci. ludilo totalno.

    1. Synecdoche, New York (2008) /Charlie Kaufman/
    2. Le fabuleux destin d’Amélie Poulain (Amelie) (2001) /Jean-Pierre Jeunet/
    3. Build a Ship, Sail to Sadness (2007) /Laurin Federlein/
    4. Children of Men (2006) /Alfonso Cuarón/
    5. Freddie Got Fingered (2001) /Tom Green/
    6. Adaptation. (2002) /Spike Jonze/
    7. Taxidermia (2006) /György Pálfi/
    8. Mulholland Dr. (2001) /David Lynch/
    9. Donnie Darko (2001) /Richard Kelly/
    10. Rois et reine (2004) /Arnaud Desplechin/
    11. Dogville (2003) /Lars von Trier/
    12. Talladega Nights: The Ballad of Ricky Bobby (2006) /Adam McKay/
    13. Ai no mukidashi (Love Exposure) (2008) /Shion Sono/
    14. 4 (2005) /Ilya Khrjanovsky/
    15. All or Nothing (2002) /Mike Leigh/
    16. Amores perros (2000) /Alejandro González Iñárritu/
    17. Storytelling (2001) /Todd Solondz/
    18. Me and You and Everyoone We Know (2005) /Miranda July/
    19. Sasvim licno (2004) /Nedzad Begovic/
    20. Bin-jip (3-Iron) (2004) /Ki-duk Kim/
    21. Eternal Sunshine of the Spotless Mind (2004) /Michel Gondry/
    22. Anchorman: The Legend of Ron Burgundy (2004) /Adam McKay/
    23. High Fidelity (2000) /Stephen Frears/
    24. Sin City (2005) /Frank Miller, Robert Rodriguez/
    25. Elephant (2003) /Gus Van Sant/
    26. The Wrestler (2008) /Darren Aronofsky/
    27. 4 luni, 3 saptamâni si 2 zile (4 Months, 3 Weeks, and 2 Days) (2007) /Cristian Mungiu/
    28. Lost in Translation (2003) /Sofia Coppola/
    29. Hable con ella (Talk To Her) (2002) /Pedro Almodóvar/
    30. Tillsammans (2000) /Lukas Moodysson/
    31. Ken Park (2002) /Larry Clark, Edward Lachman/
    32. Little Miss Sunshine (2006) /Jonathan Dayton, Valerie Faris/
    33. Manderlay (2005) /Lars von Trier/
    34. O Brother, Where Art Thou? (2000) /Joel Coen/
    35. Team America: World Police (2004) /Trey Parker/
    36. The Royal Tenenbaums (2001) /Wes Anderson/
    37. Michael Clayton (2007) /Tony Gilroy/
    38. There Will Be Blood (2007) /Paul Thomas Anderson/
    39. Sideways (2004) /Alexander Payne/
    40. Requiem for a Dream (2000) /Darren Aronofsky/
    41. Pakao (2005) /Danis Tanovic/
    42. Caché (2005) /Michael Haneke/
    43. Half Nelson (2006) /Ryan Fleck/
    45. Garden State (2004) /Zach Braff/
    46. Oldboy (2003) /Chan-wook Park/
    47. Before Sunset (2004) /Richard Linklater/
    48. Up (2009) /Pete Docter/
    49. Zoolander (2001) /Ben Stiller/
    50. Nebo iznad krajolika (2006) /Nenad Djuric/

  28. ante Says:

    half nelson❤

    slažem se s pushtouchem za up in the air.

  29. ante Says:

    moram priznat da mi je super ova lista jerbo sam zbog nje pogledao gone baby gone – kakva filmčina! još mi nije jasno da je ben affleck ovo režirao… a buraz mu casey razara, jeben glumac!

  30. nikola Says:

    da sam se sjetio i iskopo ovaj film,
    uletio bi mi medju prvih 10 definitivno:
    http://www.imdb.com/title/tt0245929/

  31. Gogo Says:

    Tražili ste, pa:

    Avatar 0 bodova

    Collateral 0 bodova

    Infernal Affairs 95 bodova 1 glas

    Miami Vice 0 bodova

    Prestige 43 boda 4 glasa

    Unbreakable 57 bodova 2 glasa

  32. pushtouch Says:

    Strašno nešto…

  33. tha Says:

    super lista na kraju. većinu filmova nisam gledala al ovo šta jesam mi odgovara. fali mi jedino wrestler.
    iako nisam fan omnibusa i filmova dužih od sat i po skinila san pasju ljubav i skroz mi se svidio. razmišljam još o tome da pogledam juno al mislim da neću.

  34. Josip Says:

    @Gogo
    A “Ničija zemlja”?

  35. Tonći Says:

    “Avatar 0 bodova”

    fala kurcu

  36. Gogo Says:

    Fala kurčini!

    Joe, samo ti i tvojih 48 bodova za Ničiju zemlju.

    Tha, pogledaj Juno – ili će ti se svidit ili ćeš imat materijala za pridruživanje Bilandi i Tonćiju u gađenju. Win-win situacija.

  37. tha Says:

    ok gogo oću, nije fer pljuvat po nečemu bez gledanja a možda usput ukinem još koju predrasudu. u svakom slučaju mislim da će mi se nakon juna proširit vidici.

  38. bb Says:

    Možda ti se proširi maternica😉

  39. tha Says:

    🙂 e bb sad bi se nasmijala znaš da ne vidim realnu mogućnost

  40. bojan Says:

    gorane, mozes pliz postati moju listu jer nemam vise stare mailove ni dokumente.

  41. bb Says:

    @ tha – joj, izgleda da nisam uzela sve mogućnosti u obzir, kakve god bile🙂

  42. saša Says:

    Ne mogu vjerovat da drugo i treće mjesto najboljih, eeeeej!!! najboljih filmova prošlog desetljeća zauzimaju ova dva idiotska filma.
    Jedan nebitan i suvišan nastavak jednog simpatičnog i šarmantnog filmića, a drugi…ma, nebitno.

    To je čisti A M A T E R I Z A M!!!

  43. renata Says:

    obožavam ovaj review before sunset!

  44. tha Says:

    eto odgledala juno. nije toliko loš. ima i lošijih na listi. ima dobrih fora, ono kad se voze autom a iza se izmjenjuju kuće a sve iste, i školski tim koji pretrči kadar mislim jednom po godišnjem dobu. smetaju me oni naratorski dijelovi i dijaloga je previše i glazba je mogla bit drugačija.

  45. Srklet Says:

    Uh, konačna lista je kata faking strofa.

    Cameron Crowe je odvratni buržuj, koji forsira prazne emocije praznih ljudi, nadam se da ga je ono govno od ‘Elizabethtowna’ zauvijek oslobodilo potrebe da išta snima. Pravi film za limpdick hetero-alternativce, kao i većina konačne liste. Ok, ‘Almost Famous’ jest mnogo bolji, ali sva ta vanilla je u konačnici ideološki nepodnošljiva, film o rockerima sedamdesetih koji izgleda kao reklama za konzervativne obiteljske vrijednosti, pristojno do dna.

    To each his own and all that, but my own is better.

    moj ad hoc TOP TEN

    1. demonlover (2002.)
    2. there will be blood (2007.)
    3. elephant (2003.)
    4. a history of violence (2005.)
    5. mysterious skin (2004.) / smiley face (2007.)
    6. lost in translation (2003.)
    7. dogville (2003.)
    8. irreversible (2002.)
    9. mulholland drive (2001.)
    10. adventureland (2009.)

  46. zoran Says:

    Evo, netko mora, pa ću ja: mama ti ima mlitavi kurac, Skrletu, Srbine.

  47. Gogo Says:

    Još jedan tudum…

  48. saša Says:

    ma budala!

  49. nikola Says:

    slazem se sa srkletom vizavi fejmusa.

  50. Gogo Says:

    A ja se mogu kladit da nijedan od vas dvojice nije preslušao više od 5 američkih rock bendova iz prve polovice sedamdesetih godina. Ništa loše u tome, dapače, slušaš što te zanima, ali onda ti se desi da provališ glupost.

  51. nikola Says:

    samo oejzis!:p

  52. Hugin Says:

    Rekao sam Srkletu da pogleda listu, iako je prvo odvalio po onom dobrom.

  53. oto Says:

    Hahaha, Demonlover, koje pretenciozno smeće od filma. No bar ima golu Chloe Sevigny koja igra Xbox.

  54. Srklet Says:

    znam da nije nigdje posebno igrao i da je izvizdan u cannesu i da olivier assayas nije popularan u rvackijeh filmofila (nije to češki ili južnokorejski film, jel, nego tek tamo neki francuz), ali nije se u deset godina ovog milenija pojavio bolji i pametniji i vazniji film. pretencioznost je u oko promatraca, narocito onoga kojemu je demonlover iznad kapaciteta, pa je sve to tako cudno izdrkavanje. te korporacije, taj globalni kapitalizam, to razjebavanje klasicne dramaturgije, sta li to uopce znaci?

    a što se crowea tiče, on je šupalj i fejk u svakom svojem filmu. zamisli režisera kojemu su heroji billy wilder i truffaut?! pa to bi kod svakoga trebalo izazvati kognitivnu disonancu. wilder je prijesni cinik koji je iznad toga da actually režira film, jer je vec napisao scenarij za njega, a truffaut je jedan od najnježnijih režisera u povijesti. kad lloyd dobler digne onaj boombox, pa to je smijurija, to velicanje nezrele emotivnosti, kao i u svakom drugom croweovom filmu. mislim da bi fuller jednostavno izvadio pistolj i upucao crowea da je ikada odgledao neki njegov film. a truffaut bi svakako rigao na njegove pristojne filmove. crowe je ništa više nego malo moderniji barry levinson, a to što je nekome suza kanula dok se identificirao s maloljetnim wannabe muzickim novinarem, o cemu se sanjalo izmedju dva drkanja na internetu, ne znaci da je almost famous ikako vazan film, a kamoli jedan od najboljih desetljeca.

  55. saša Says:

    Skrlet glup si ko kurac!

  56. bb Says:

    nije, baš zanimljivo zbori🙂

  57. Gogo Says:

    Zanimljivo, da, ali se i dalje kuži da u životu nije čuo dvije vezane gitare. A izbor Demonlovera bi se još i na neku šemu mogao opravdat mladošću-ludošću da ga nije režira čovik koji je napravija Irmu Vep. E to je tek pravi strmopizd.

  58. Victor Strobe Says:

    A da, film ti nije dobar zato što ga nisi razumio – odnosno, još bolje, zato što si preglup da bi ga uopće mogao razumjeti. Jedan od mojih omiljenih i intelektualno nimalo lijenih odjeba.

  59. Hugin Says:

    Vidim, Srklet usred ljeta udario gdje najviše boli.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: