Gorilini najbolji filmovi nultih #15-#11

by

15. Voditelj uzvraća udarac (Anchorman: The Legend Of Ron Burgundy) (Adam McKay, 2004.) (359 bodova / 9 glasova / 1 prvo mjesto)

Znam da bih, kao jedan od inicijatora i organizatora ovakvih stvari, vjerojatno trebao davati pozitivan primjer drugima kako treba pisati konkretnije i smislenije crtice umjesto nizanja omiljenih citata iz filma, ali… jebiga.

– „Why don’t you go back to your home on Whore Island?

– „I told you that I wanted to be an anchor. I told you that.“ „I thought you were kidding! I thought it was a joke, I even wrote it down in my diary: ‘Veronica had a very funny joke today. I laughed at it later that night.’“

– „Boy, that escalated quickly… I mean, that really got out of hand fast.“ „It jumped up a notch.“ „It did, didn’t it?“ „Yeah, I stabbed a man in the heart!“ „I saw that. Brick killed a guy. Did you throw a trident?“ „Yeah, there were horses, and a man on fire, and I killed a guy with a trident.“ „Brick, I’ve been meaning to talk to you about that. You should find yourself a safehouse or a relative close by. Lay low for a while, because you’re probably wanted for murder.

– „It’s so damn hot… Milk was a bad choice!

– „I love carpet. I love… desk.“ „Brick, are you just looking at things in the office and saying that you love them?“ „I love lamp.

– „What, you guys can’t say one thing? Even the guy that can’t think said something! You guys just stand there? Come on.

– „I’m very important. I have many leather-bound books and my apartment smells of rich mahogany.

– „Nice clothes, gentlemen. I didn’t know the Salvation army was having a sale!“ „Hey, where did you get *those* clothes? At the… toilet store?

– „It’s a formidable scent. It stings the nostrils. I’m gonna be honest with you, Brian, that smells like pure gasoline.

– „This is worse than that time the raccoon got in the copier!(TK)

14. Sinegdoha, New York (Synecdoche, New York) (Charlie Kaufman, 2008.) (389 bodova / 7 glasova / 2 prva mjesta)

Charlie Kaufman je veliki kralj. Nama koji ga volimo to je jasno već desetak godina, naravno, no ovaj put nije bilo ni Jonzea ni Gondryja da mu čuvaju leđa – Kaufman je ‘Sinegdohu’ napisao, režirao, ko-producirao i još k tome napisao riječi za nekoliko predivnih Brion/Kaufman šlagera (Jon Brion je ovdje očekivano divan), od kojih je najljepša ‘Little Person’, u čije se prelijepe stihove možete zaljubiti na kraju ovog teksta. ‘Synecdoche, New York’ je u isto vrijeme i najbolji roman Paula Austera i najbolja epizoda ‘Twin Peaksa’ i sjajan, skoro pa neprepoznatljiv remiks Charlie’s very own ‘Adaptacije’. ‘Sinegdoha’ je film u kojem je svaka jebena scena jedno malo čudo. Film u kojem vas oduševljavaju čak i najmanje uloge (od kojih je ipak najbolji Josh Pais kao oftalmolog). Ali, ova filmčina me nije očarala samo epohalnim scenarijem, austerovskom atmosferom, savršenim castingom (Philip Seymour Hoffman je, nadam se da se slažemo, definitivno najbolji glumac naše generacije) i činjenicom da se ni u ovako ambicioznom i monumentalnom djelu Kaufman ne shvaća mrtvo ozbiljno (sjajni su mu oni brutalno patetični prijedlozi za naziv Cadenovog projekta). ‘Sinegdoha’ mi i nakon četiri gledanja drži oči širom otvorene svih sto dvadeset minuta, a punom parom, simultano, rade i mozak i srce, ali tiho, u pozadini, poput Sammyja (čarobni Tom Noonan) u prvoj polovici filma; žongliraju uspomenama, dobrim odlukama koje sam u životu donio, očajnim odlukama koje si nikad neću oprostiti, stihovima i rečenicama koje sam napisao, godinama kojih se želim sjećati puno više nego što ih se stvarno sjećam, svim tim nenapisanim godinama koje tek stižu, djevojkama koje sam volio, vremenu koje leti toliko brzo da ti ponekad stvarno nije jasno na koju je to foru prošlo već sedamnaest ili dvadeset devet ili pedeset osam godina. A tu je i smrt, stara smrt koja je u drugoj polovici ovog remek-djela jedan od važnijih sporednih likova. ‘Sinegdoha’ govori sve što bi se uopće moglo reći o ponekad shizofrenoj isprepletenosti onog što živimo i onog što stvaramo, o transu tog divnog stvaranja, o žrtvama tog glupog stvaranja, sve je tu. Znam, nisam spomenuo ni goruću kuću ni Carla Junga (nisam čitao taj strip) ni Fellinijev ‘8½’ (nisam slušao taj album) – šta ćete, ne može svako bit pametan u ovoj državi. Ne želim završiti ovaj tekst tradicionalno neuspjelom šalom. Svi smo isti. Svi smo različiti. Svi tražimo istu stvar. Ponekad, ako imamo sreće, pomislimo da smo je našli. Ponekad je, ako zbilja imamo sreće, čak i nađemo. Uostalom, život je čudesna stvar. Uostalom, smrt je bliže nego što mislimo. Volim te. Smijem nasloniti glavu na tvoje rame? Mislim da konačno znam kako trebam završiti ovaj tekst. I’m just a little person / One person in a sea / Of many little people / Who are not aware of me / I do my little job / And live my little life / Eat my little meals / Miss my little kid and wife / And somewhere, maybe someday / Maybe somewhere far away / I’ll find a second little person / Who will look at me and say / “I know you / You’re the one I’ve waited for / Let’s have some fun.” / Life is precious every minute / And more precious with you in it / So let’s have some fun / We’ll take a road trip way out west / You’re the one I like the best / I’m glad I’ve found you / Like hangin’ ’round you / You’re the one I like the best / Somewhere, maybe someday / Maybe somewhere far away / Somewhere, maybe someday / Maybe somewhere far away / Somewhere, maybe someday / Maybe somewhere far away / I’ll meet a second little person / And we’ll go out and play. (MH)

13. Dućan snova (High Fidelity) (Stephen Frears, 2000.) (401 bod / 7 glasova)

Oda vječnoj adolescenciji Nicka Hornbyja dobila je skoro pa savršenu ekranizaciju u ovom filmu britanskog veterana specijaliziranog za adaptacije književnih predložaka. Frears je filmu udahnuo dozu realizma, Jack Black i John Cusack dali su mu slackersku crtu i generacijski štih, što se u kombinaciji s vjerno prenesenim duhom romana pokazalo dobitničkom strategijom. Pomalo naivna ljubavna priča sa svojim prekidima i pomirenjima, očito ispričana s muške strane (ženski lik je emotivan i impulzivan ali i pun razumijevanja i ljubavi prema nezrelom partneru), ionako nije poanta već tek dodatni začin koji zaokružuje okus ovog specijaliteta. U prvom planu je spremnost osobe da zbog vlastitih strasti i snova zanemari sve aspekte onoga što nazivamo stvarnim životom, zbog čega će ‘High Fidelity’, usprkos možda ne toliko inspirativnom soundtracku i škrtim pop-kulturnim referencama, uvijek ostati važan identifikacijski moment svih nas koji smo se prepoznali (ili se još uvijek možemo prepoznati) u Hornbyjevom i Cusackovom Robu, odnosno svih nas kojima se na licu nacrta smiješak kada čujemo onu „It’s the new Belle and Sebastian“. (MĐ)

12. Amélie (Le Fabuleux Destin d’Amélie Poulain) (Jean-Pierre Jeunet, 2001.) (412 bodova / 7 glasova)

Kada mi je stanoviti S.Č., što zbog lijenosti, što zbog svjetskog prvenstva, nevjerojatnom sposobnošću manipulacije uspio prebaciti lopticu odgovornosti za pisanje teksta o ‘Amélie’ („…ajde Jele, ja ne stignem, a tebi virujen…“), prvo mi je palo na pamet da moram ponovo pogledati taj film, ukoliko o njemu želim išta napisati. A onda su se počele pojavljivati šarene sličice koje su se u par dana stopile u jednu veliku. I sjetila sam se svega: boja, zvukova i magije, koje sam doživjela gledajući ga, kao i nelagode koju sam osjetila shvativši da se sama i ne razlikujem previše od romantične glavne junakinje. Obuzeta strahom, koji tek ponekad dotakne sanjarke, napravih malu anketu među prijateljicama (frajerima je taj film mahom žensko izdrkavanje) i zaključih da uopće nisam tako posebna kao što sam u prvi mah tašto pomislila: sve, ali sve do jedne rekle su da vole ‘Amélie’ upravo zato što su nakon njega dobile osjećaj da nisu lude, da je u redu misliti da je sve moguće, da nije baš tako kinky razmišljati o tome koliko parova upravo u ovom trenutku u Zagrebu doživljava orgazam, da je normalno svakodnevno bacati žabice na Bundeku ili stalkati nepoznate frajere koje usput (najčešće bez imalo podloge u stvarnosti) idealiziramo do krajnjih granica neukusa. Amélie Poulain, utjelovljena u minijaturnoj šarmantnoj Francuskinjici Audrey Tautou, Hepburnici novog doba, lik je toliko čudesne motivacije da mu se čovjek zaista mora diviti. Nesretno djetinjstvo bez majke i s hladnim ocem nevičnim iskazivanju emocija, a kamoli dodira, čovjeka bi lako moglo prometnuti u ogorčeno biće ljutito na svemir koje se hrani tuđom nevoljom i dokazuje u promiskuitetu, ali ne i Amélie: njezino srce tek kuca luđački kada je otac dotakne, što posljedično dovodi do toga da je on stavlja pod stakleno zvono misleći da ima srčanu manu, a najveće joj zadovoljstvo predstavlja tuđa sreća. Zvuči pomalo coelhovski, znam, ali zapravo nema ni natruha njegove trešerske kompilatorske filozofije. Čovjeka, činjenica je, definitivno najviše hrani davanje, i upravo je to poruka koju je Jean-Pierre Jeunet, scenarist i redatelj, poslao ovom sve sebičnijem svijetu čiji stanovnici samo i neprestano nešto zahtijevaju: da imaju dobar posao, puno love, i da ih se voli, voli, voli, bezrezervno i u ogromnim količinama… E pa, ne ide to tako, dragi moji, to zna i Earl koji po svijetu šeta s tekicom i skuplja bodove vlastitoj karmi! Zato volim ovu šarenu lizalicu od filma, potpuno atipičnog za inače prilično realističnu postmodernu francusku kinematografiju (kako je nadrealizam odveo u suhi realizam, nikada neću shvatiti?!), film koji se zapravo ne može uklopiti ni u jedan žanr, ali nekako najviše vuče na romantičnu komediju s elementima fantastike. Svijetu bi bilo bolje kada bi se snimalo više tako toplih filmova bez pucačina, krvi i dopa i sigurna sam da bi manje neprilagođenih ljudi njime kročilo. Jebiga, patetika, al’ nisam preležala ljubav kad sam bila mala… (JSv)

11. Kill Bill: Vol. 1 (Quentin Tarantino, 2003.) (420 bodova / 11 glasova)

Volite gledati filmove? Akcija! Drama! Komedija! Triler! Avantura! Horor! Znanstvena fantastika! Novo – filmovi! Uskoro na XY televiziji!

Nabadam po krhkom sjećanju, ali otprilike ovako nekako je glasila najava za uvođenje filmskog programa na jednoj maloj, lokalnoj televiziji, na koju sam slučajno naletio rutinski šaltajući kanale na daljinskom. Nikad nisam čuo ni vidio bolju najavu. Iako, teško je vjerovati da je njen autor bio uopće svjestan koncepta ironije, a kamoli da mu je na pameti bilo nekakvo post-ironično izražavanje kada ju je pisao. Quentin Tarantino je car. Kažem to i post-ironično, i ironično i ‘nako, što bi reko Bosanac. Čovjek (Tarantino, ne Bosanac!) se neće smiriti dok ne snimi svoju verziju i revalorizaciju svakog zanemarenog polužanra, pseudožanra i marginalne pojave u povijesti filma. A ‘Kill Bill’ je nesumnjivo njegov Magnum opus, nevjerojatno ambiciozan ep posložen u karakteristično nelinearnu naraciju. Kritičari vole reći da Tarantino snima filmove o filmovima i to je sasvim točno. Za njega ne postoji nikakva realnost, ma koliko ona pomaknuta bila, na koju bi se oslonio. Drugim riječima, realnost ga ne nadahnjuje, barem ne koliko izmaštani svijet filmova koji tu realnost zamjenjuje i iz koje on izvlači priče, likove, reference, simbole, kao i narativne tehnike. Uzeti to za nedostatak, isto je kao i tvrditi da je sempliranje i remiksiranje po defaultu manje vrijedno od fizički odsviranog… ‘Kill Bill’ je… (AH)

(pisali: Tonći Kožul, Matija Habijanec, Mario Đira, Jelena Svilar i Aleksandar Holiga)

62 Odgovora to “Gorilini najbolji filmovi nultih #15-#11”

  1. Tonći Says:

    Amelie? na dvanaestom mjestu?

    AME-FUCKING-LIE?!?!?!?

    isuse jebeni kriste

  2. bojan Says:

    ne mogu vjerovat da je kill bill razbijen u dva filma, isto kao i LOTR.

  3. saša Says:

    Ma Tonći moj, sve ti je to govana i prdeži!

  4. oto Says:

    Amelie bi bio i više da ga nisam zaboravio staviti na listu🙂

    Sasvim lijep mali filmić koji mi se jako svidio kad sam ga prvi put pogledao, iako mi se danas pri samoj pomisli okreće želudac na isti način na koji mi se okreće pri pomisli na proždiranje čokoladnog uskršnjeg zeca punjenog kinderladom i s krznom od šećerne vune.

  5. Tonći Says:

    “Govnelie” sam čak i gledao, otud i moje gađenje

  6. Jelena Says:

    Like I said, Tonći, frajerima je mahom Amelie ženska drkica. Izgleda da se filmovi fakat dijele po rodnoj osnovi, jer sam ja imala sličnu reakciju tvojoj kad sam vidjela na kojem je mjestu Kill Bill. Bljuv.

  7. nikola Says:

    i na kraju bombaj stampa. fala jelci.(:

  8. bojan Says:

    jelena! pa kill bill je cista romantika, totalno tuzno, totalni zenski film. female power.

  9. bojan Says:

    sempliranje je spasilo glazbu.

  10. Tonći Says:

    “frajerima je mahom Amelie ženska drkica”

    možda, al ja je više doživljavam kao dio – rodno razmjerno neutralnog imho – kontinuuma tipa Punch Drunk Love-Juno-Life Aquatic-&sl. “joooooj, kako smo supač slatki i otkačeni, jelda jelda, wink-wink”

  11. Tonći Says:

    al dobra crtica inače, fino si oslikala što otprilike ljudi koji vole taj film vide u njemu… btw “stalkati nepoznate frajere koje usput (najčešće bez imalo podloge u stvarnosti) idealiziramo do krajnjih granica neukusa” –> nadam se da se spomenute prijateljice ne bave ovom rabotom i izvan adolescentskih godina, jer inače ne znam baš koliko bi se to moglo nazvati normalnim😉

  12. saša Says:

    Ma oće Svilar , oće ona, samo ju se triba malo izmanipulirat, jel tako ” Jele”?

  13. pushtouch Says:

    Ha! Nairitantniji film desetljeća na 14 mjestu s čak 2 prva mjesta!

  14. Jelena Says:

    O da, bave se, nema ti to veze s godinama, Tonći :)))

    Bojane, stvarno ne volim Kill Billa, bez obzira na girl power spiku…nemaš pojma koliko sam bila sretna kad je napravio Bastardse…ponovo mi je postao zabavan…

  15. tha Says:

    amelie???? kill bill???? i još čekamo drugi dio? i šta je ova sinegdoha, jel to neki film o životu? i da nema ni jednog filma s ben stillerom…nije u redu.

  16. ante Says:

    basterdsi su bolno dosadni

    očajan film u pičku materinu, stvarno se nadam da ne završi u prvih 10. to bi bija debakl

  17. Tonći Says:

    moj pokušaj pogađanja top 10:

    1. The Royal Tenenbaums
    2. Donnie Darko
    3. Lost in Translation
    4. Eternal Sunshine of the Spotless Mind
    5. Almost Famous
    6. Inglourious Basterds
    7. Before Sunset
    8. Mulholland Drive
    9. Zoolander
    10. Kill Bill 2

  18. Anonimno Says:

    “nadam se da se spomenute prijateljice ne bave ovom rabotom i izvan adolescentskih godina, jer inače ne znam baš koliko bi se to moglo nazvati normalnim”

    vidi se da si prestao citati jutarnji.

  19. tha Says:

    4. Eternal Sunshine of the Spotless Mind

    ma daj, neće valjda.
    ako uđe sigurno MH piše crticu.

  20. bojan Says:

    to sam bio ja. btw, Life Aquatic u liniji s Juno?!?

  21. Josip Says:

    @tha pa Anchorman je sa Stillerom

    Bastards nije loš film, ali ni je nekužim toliki hype o 60 milja skupoj kopiji nekih B-filmova iz 70ih. Ono, Quentin je geniji, svi znamo, film ima sjajnih trenutaka, kamera, Hans Landa, sve to stoji. Ali Bastards je isto dugih 150 minuta Tarantinovog kurčenja nebi li pokazao sve što je pokupio kroz staž u videoteci. Filmski bosanski lonac, nabacano svega i svačega, ne zato što ima nekog smisla, nego jednostavno zato što se može.

  22. tha Says:

    a je, pardon, ono kad se tuku.
    a šta se tiče bastardsa lijepo od tarantina šta se tako direktno referirao na riefenstahl al meni je to svejedno dosadno. stomilijun puta draži mi je bio u devedesetima.

  23. Tonći Says:

    “vidi se da si prestao citati jutarnji.”

    haha… nažalost i dalje prolistam kad mi god dopadne ruke, a i navratim manje-više svaki dan na sajt na dvije-tri minute (doslovno) (lol vidim da je trenutno udarna vijest to što je makarski župnik tulumario uz narodnjake – go Jutarnji, go!)

    “Life Aquatic u liniji s Juno?!?”

    nisam gledao “Juno” al tako ga zamišljam – preko svake mjere usiljeno slatkasto i luckasto

  24. Hugin Says:

    Grozno, Zoolander među najboljih deset.

  25. matija Says:

    Ja sam svoje napisao i vise ne namjeravam pisati niti o filmovima niti o serijama niti o muzici. Ko se izrigo, izrigo se.

  26. matija Says:

    I love lamp. Ko bi reko, Tonci i ja se ponekad smijemo istim stvarima.

  27. oto Says:

    “4. Eternal Sunshine of the Spotless Mind

    ma daj, neće valjda.
    ako uđe sigurno MH piše crticu.”

    Jok, mene je zapalo i unaprijed se ispričavam na lošem tekstu. Ne sjećam da mi je išta ikad zadavalo ovakve probleme, dva dana sam muku mučio s tih par rečenica iako mi se radi o jednom od najdražih filmova uopće. Jednostavno nisam imao inspiracije.

    Nego, Tonći, čini mi se da si previše isfrustriran tim nekim pizdarijama i da ti to utječe na prosudbu (ne samo filmova, sjećam se da smo već vodili sličan razgovor i oko Lykke Li). Alergičan si na taj neki indie senzibilitet, “luckastost” i sl. u toj mjeri da čak automatski otpisuješ filmove koje nisi ni gledao (koliko u svemu tome ima šale, nemam pojma, ali nije ni bitno jer poanta svejedno stoji). Ono, s jedne strane znaš kukati kako ljudi ne znaju i ne žele prepoznati dobru pop pjesmu samo zato što je pjeva, štajaznam, Miley Cyrus, dok s druge radiš potpuno istu stvar.

  28. bb Says:

    Ženski film, female power, girl power, ajme majko, upravo mi je izrastao drugi par sisa od svih tih slogana…😀
    Kill Bill je “ženski film” jedino po tome što je u glavnoj ulozi žena, tako barem ja to doživljavam. Općenito sam alergična na rodno identificiranje… štaš.

  29. Tonći Says:

    lol kako su neki reagirali pomislio bi da sam izlistao autentični oriđiđi top 10 – a nisam, ljudi, znam koliko i vi!

    “čini mi se da si previše isfrustriran tim nekim pizdarijama i da ti to utječe na prostitute”

    prosudba ne nastaje u vakuumu, štošta utječe na njen nastanak – uključujući i vlastite predrasude! to je ponekad naprosto neizbježno, svatko ima *neke* predrasude htio-ne htio, a mislim da to i nije neki problem dok je god čovjek svjestan tih svojih predrasuda, svjestan da to *jesu* predrasude… ja jesam kad je riječ o senzibilitetu o kojem tu pričamo, i zato me nećeš ni viditi da pišem ozbiljne recenzije raznoraznih Juna ili Lykki Li, jer to nema puno smisla (iako ne poričem da sam to svojedobno radio, a dopast će me vjerojatno i još koji put u budućnosti, jbg, šta se može kad u hrvatskim medijima glazbenu ili filmsku rubriku u pravilu pišu jedan do dva čovjeka umjesto veće grupe dopisnih honoraraca specijaliziranih za različita žanrovska područja, sistem je sjeban i tu nema pomoći)… al s druge strane, seruckati u blogovskim komentarima – zašto ne? kud ćeš boljeg mjesta za ispuhat se, bolje tu nego negdje gdje bih bio plaćen za to i gdje bi ipak bio red da predočim nešto promišljenije

    “automatski otpisuješ filmove koje nisi ni gledao (koliko u svemu tome ima šale, nemam pojma, ali nije ni bitno jer poanta svejedno stoji)”

    gledao sam dovoljno takvih filmova da znam da mi teško mogu priuštiti išta pozitivno, pa sam s vremenom zaključio da mi je puno zabavnije hejtati na slijepo nego gledati ih!

    “s jedne strane znaš kukati kako ljudi ne znaju i ne žele prepoznati dobru pop pjesmu samo zato što je pjeva, štajaznam, Miley Cyrus, dok s druge radiš potpuno istu stvar.”

    možda se varam, al čini mi se kao da je to više nešto o čemu sam *znao* kukati? ono, nije mi tolika preokupacija kao prije, i imam potpuno razumijevanje za bilo koga tko, recimo, ne voli agresivan autotune te zbog toga ne može prepoznati da je “Permanent December” dobra (i puno, puno više nego dobra) pop-pjesma… al evo, ovu bih toplo preporučio svakome u čijem vokabularu “pop-rock” nije pogrdna oznaka:

  30. bb Says:

    “Ali Bastards je isto dugih 150 minuta Tarantinovog kurčenja nebi li pokazao sve što je pokupio kroz staž u videoteci.”

    Blasfemija!!! Tarantino se nikad ne kurči, on je naprosto autentični geek i ne može protiv sebe!

  31. bojan Says:

    bb! tocno sam znao🙂 Maknes li sve borbe, oruzja i ostale slicne pizdarije kao tocke privlacnosti i prosudbe filme te ih pogledas kao orudja na mjestima i u situacijama u kojima glavni zenski lik ima odnos s glavnim muskim likom, dobijes klasicnu, svakodnevnu spiku zlostavljane zene koja se mora odluciti sto ce napraviti sa zlostavljacem koji je tip koji je ponizava, tuce, upuca, ali i tip kojeg voli i koji joj je napravio dijete. dakako da se moze reci kako nije bitno sto je zena glavni junak i da se moze napraviti rodno izjednacavanje, ali to je film u kojem je lik zlostavljene i ponizene zene glavni lik.

  32. bojan Says:

    ne slazem se da je tarantino geek u smislu poznavanja filmova i rada u videoteci njegova odrednica. to je mit i poznajem jedno 5,6 opakih filmskih geekova. ljudi koji su gledali puno vise filmova od tarantina. to s geekovstinom, radnim stazom u videoteci i kasnijim benefitom iz toga je klasican marketinski potez, odnosno jedan od nacina kako je industrija iskomunicirala tarantina prema svijetu. cornershop video geek. ma dajte, molim vas, zbog rada u videoteci je veliki redatelj? tarantino je geek jer je foot fetisist. super je redatelj zato jer snima super filmove u kojima sjajno prikazuje razne uobicajene, zapravo, vrlo prisutne i rasirene situacije u americkom drustvu i zivotu, a ne zato jer je gledao mlijun filmova cije je fore prebacio u svoje filmove.

  33. bb Says:

    Dobro, al’ Tarantinu je uvijek na prvom mjestu totalno pomaknuta priča o osveti, i to je ono za što se prvo zakačim, potpuno mi je irelevantno kojeg su spola/roda zaraćene strane… but that’s just me.
    Da ne ispadnem sad tu miljama daleko od “svakodnevnog ženskog iskustva”, želim napomenuti da obožavam “stalkati”, al’ samo na Internetu😀.

  34. bb Says:

    “to s geekovstinom, radnim stazom u videoteci i kasnijim benefitom iz toga je klasican marketinski potez, odnosno jedan od nacina kako je industrija iskomunicirala tarantina prema svijetu.”

    Meni se ipak čini da je on sam sebe tako iskomunicirao prema svijetu🙂.

  35. bojan Says:

    da tonci, potpisujem to da prosudba proizlati i iz osobne predsrasude, no upravo je predrasuda odrednica koja se moze mijenjati i predrasuda nema nikakve veze s time da li je nesto placeno ili ne. ona samo moze pomoci u odnosu prema placenome. onog trenutka kada ti je nesto placeno za to sto pises, a ti zbog toga moras preko svoje predrasude, tvoj ili moj ili bilo ciji honorara za pisanje i iznosenje neke misli, vise nije vrijedan vise od onoga sto dobijemo za napisanu rijec. tek kada deletamo predrasudu kao odrednicu prema nekom vlastitom izrazu, onda se prema novcu za to sto radimo pocnemo drugacije odnositi, odnosno, postane manje bitan i ima ga vise.

  36. bojan Says:

    samim time i promisljenije.🙂

  37. bojan Says:

    “on sam sebe tako iskomunicirao prema svijetu” – ma da. isto je.

  38. tha Says:

    Ja sam svoje napisao i vise ne namjeravam pisati niti o filmovima niti o serijama niti o muzici. Ko se izrigo, izrigo se.

    ja nisam. meni su dobri tekstovi (i o filmovima i o muzici) al su mi ti filmovi štajaznam.

  39. Tonći Says:

    glede predrasuda i para: ako pišem nešto na blogu, posebno u komentarima – vaganje svake riječi, detektiranje i preispitivanje predrasuda… je *opcionalno*, ovisno o trenutnom raspoloženju/volji/vremenu. a ako pišem za pare (koje su – što je možda čak i važniji faktor – obično vezane za platformu s puno većom i širom publikom), onda mislim da mi je obaveza da se malo više potrudim umjesto da istrkeljam prvo što mi padne na pamet

  40. Jelena Says:

    bb, naravno da voliš stalkati po internetu, ali mislim to nije ekskluzivno žensko iskustvo. Dočim idealiziranje predmeta stalkanja definitivno je.😀

  41. Anonimno Says:

    “Tarantinovog kurčenja nebi li pokazao sve što je pokupio kroz staž u videoteci”

    po čemu je to drugačije od SVIH ostalih njegovih filmova??? zapravo, Basterds imaju najmanje toga…

  42. bojan Says:

    razmisljao sam generalno o odnosu pisanje – pare.

    nego, sad sam opet procitao crticu za Kill Bill i ne slazem se sasvim da ga realnost ne nanadahnjuje jer mislim kako Tarantino super nerealno, kroz remiksiranje i sempliranje, prikazuje i opisuje sirovu realnost. Bastards su odlican primjer. Pulp Fiction, Kill Bill – mislim, to su bolesno realni filmovi. Sve ono sto se ne smije bas uvijek reci i prikazati, ono sto se sputava, presucuje, teme koje iznose nepravilnosti u osnovnim odnosima – to je Tarantino.

  43. Josip Says:

    “po čemu je to drugačije od SVIH ostalih njegovih filmova??? zapravo, Basterds imaju najmanje toga…”

    imaju i oni na bacanje, pa već sami opening credits nude nekoliko različitih fontova, mahom svi tipični za jeftine filmove 70ih i 80ih. Aldo Raine je lik kojeg glumi Pitt, Quentin obožava Aldo Raya. Onaj švabo nosi ime Hugo Stiglitz, valjda jer Tarantino voli filmove Huge Stiglietza..
    Mayers glumi Ed Fenecha..guess why http://en.wikipedia.org/wiki/Edwige_Fenech ..i tako dalje.

    Kao što reče, Basterds je ok film. Ono što meni smeta je baš to SVIH, da genij poput Tarantina već godinama troši brdo love i hrpu sjajnih glumaca na snimanje raznih covera B filmova. To je bilo prvi put super, drugi ok, ali polako postaje dosadno.

  44. nikola Says:

    samo da uputim apel da se u komentar ili post (bilo di)
    stave filmovi koji su, recimo, u prvih petnaest na svakoj
    pojedinacnoj listi, a na listama drugi ih nikako nema.
    tako je kod mene na 3. mjestu build a ship, sail to sadness.
    totalno odvaljen film koji sam pogledao na sff-u. snimljen
    s 5000 evra. upis zivi. toliko, volio bih jos kakav takav
    beton vidjeti. iduca scena, nis’ od moje zamolbe.q:

  45. Gogo Says:

    Ma samo na kraju neka svatko stavi svoju listu u komentare i to je to – iako, bolje nemojte, da se ne osramotite svi osim mene🙂

    Ne razumijem jednu stvar – kako se itko s pola inteligencije može snebivati nad rezultatima zajedničke liste?!? Jel netko stvarno očekivao da će na listu ući neki njegovi potpuno opskurni favoriti, pri čemu uopće ne ulazim u njihovu kvalitetu. Jebote, kao da se ja čudim kako na listi nema Man On Fire ili Remember The Titans – pa znao sam da nemaju ni najmanje šanse ući, iz jednoga jednostavnog razloga, ljudi su snobovi koji ne vole žanrovski film akcije ili sportski. Ili, što je bliže istini, su ta dva filma moje male opsesije, baš kao i recimo Nikolin Build A Ship… Ja potpuno vjerujem da se taj film isplati pogledati, ali bože moj, kako će takvo nešto ući na zajedničku listu više od troje ljudi?

    Da se vratim na traku, okej mi je kad se u komentarima sere po nekome filmu, gledao si ga i loš ti je i iznerviran si, ali mi odaje manjak inteligencije kad se netko čudi rezultatima takvima kakvi jesu. Sori, brate ili sestro, ali glup si ili glupa! Ako je glasalo 22 ljudi, znači bilo je logično da će se od 50-30 nalazit filmovi koje netko baš obožava i još 3-4 ljudi solidno voli, a da će u prvih 10 biti općenarodni favoriti. Koji to jesu jer jesu i ljudi ih vole, a ne zato što su dobri ili loši.

    E sad, stoji što sam rekao, nemogućnost kuženja zašto je lista takva kakva jest odaje debila, kojemu onda isto tako ne mogu vjerovati da išta drugo kuži. Također, mislim da je izrazito kretenski srati po nečemu što nekome znači puno – u toj sam kategoriji prvi, nikome tu ne predbacujem više nego sebi samom, da se razumijemo.

    Jebiga, radeći listu sam zavolio svih tih 50 filmova, čak i one koje nisam gledao tipa Sinegdohu, Oldboya ili Devila and Daniela, kao i one koje ni najmanje ne kužim/volim, tipa Amelie, Moulin Rouge ili neke koji se tek imaju pojaviti na listi.

    Al da se itko može čuditi da je Amelie na 12. mjestu – sori Tonći ali to ni najmanje ne mogu skužit. Plus, najveći broj glasova Amelie duguje muškarcima, ako ne i isključivo, ne da mi se sad provjeravat ali mislim da čak jest tako. Jelena nije ni glasala, mislim da Bilanda nema šanse volit to slatkovodno sranje… Meni je samo drago da nije plasirana i više.

    Moje procjene kvalitete topa 10, ako se nekome da i po tome pogađat: 10. dobro i smiješno, ali ima i masu boljih od iste bande 9. fantastično 8. jako dobro ali pobogu kako toliko visoko? 7. zaspao dok sam gledao, ne zato što mi je bio dosadan nego zato jer sam bio umoran, ali čini mi se da te u određenom emotivnom stanju može zajebano opalit 6. zašto to svi vole? 5. to je to, ludilo, ljepota 4. aaaaah (raznježeno…) 3. e da je bar ovo pobjedilo bio bih najsretniji na svijetu, ne zato što ne volim pobjednika nego zato što bi bilo prekrasno i svi bi mislili da sam namjestio glasovanje 2. mindblower gledanje i kasnije nekuženje zborskog svršavanja cijelog svijeta 1. jebiga, zicer za pobjedu, kvota 1.05 na kladionici, krasna divota ma štogod cinici srali.

  46. Tonći Says:

    “Al da se itko može čuditi da je Amelie na 12. mjestu – sori Tonći ali to ni najmanje ne mogu skužit”

    nisam se čudio, nego sam se *zgražao*! što nisu iste stvari, što god ti mislio o tome (a čini mi se kao da misliš da manje-više jesu iste, pa i zgražanje drugih ljudi nad drugim stvarima tumačiš kao čuđenje)

  47. Tonći Says:

    “1. jebiga, zicer za pobjedu, kvota 1.05 na kladionici, krasna divota ma štogod cinici srali”

    “Mamma Mia!” na prvom mjestu, jeeeeeee🙂

  48. mirza Says:

    ma najbolje je da se objave pojedinačne liste na kraju svega, nek se vidi svačija sramota! vrlo rado bih poput nikole čekirao neke filmove koji nisu upali na listu a nekome toliko znače da su upali u prvih 10 ili 15. kvragu, iz dosad izlistanih možda pogledam daniela i gone baby gone, dok sam iz onih iznad 50. mjesta na to-watch listu već stavio desetak.

  49. bojan Says:

    moja lista je najmanja i na prvom mjestu mi je Life Aquatic.

  50. Gogo Says:

    Ma lako ja objavim sve liste, nego ne znam jel to ljudima okej? O bože, da se ja mislim šta ljudi misle…

    Ne stvarno, u komentarima zadnjeg nek svatko tko hoće objavi svoju ili kaže meni da je ja objavim i piči…

    Zgražanje/čuđenje – nisu iste stvari, svakako, ovo tvoje je djelovalo kao čuđenje, pa zato. Nebitno.

  51. Gogo Says:

    Nije Bojane tvoja najmanja.

  52. mirza Says:

    razmišljam o nečemu tipa spiska svih serija iz nultih koje je tonći stavljao prije izbora. dakle, ko želi da vidi – imaš link pa izvoli.

    meni su ok i anonimne liste🙂

  53. mirza Says:

    ej, da, izgleda da smo svi zaboravili na crtiće. bar jedan, a vjerovatno 2 su u prvih 10!

    jebo sve, ovo pogađanje je najzanimljivije🙂

  54. Jelena Says:

    Gogo, smekšao si, čovječe! Šta ti je, šta?😀

  55. nikola Says:

    “Al da se itko može čuditi da je Amelie na 12. mjestu – sori Tonći ali to ni najmanje ne mogu skužit”

    nisam se čudio, nego sam se *zgražao*! što nisu iste stvari, što god ti mislio o tome (a čini mi se kao da misliš da manje-više jesu iste, pa i zgražanje drugih ljudi nad drugim stvarima tumačiš kao čuđenje)

  56. nikola Says:

    mozda sam stvarno paglu, ali lajf akvatik?
    allase dragi! pa radije bih dao da mi nogu
    na zivo rezu nego ikad vise pogledo 2 minute
    tog odrona. no, to ne iskljucuje mogucnost
    da mi se, stajaznam, za 20 godina svidi.
    kroz 10 mi se od dna lost in translation popeo
    na sam vrh.

  57. Gogo Says:

    Jebiga, Jelena, pod stare dane sve nekako promijeni perspektivu…

  58. bb Says:

    Gogo, ti ko da prvi put sudjeluješ u kreiranju liste nečega na Gorili i posljedicama toga. Već smo davno ustanovili da je zabavno srati! Da se svi ne pljujemo međusobno, ovdje sada ne bi bilo prekrasnih 57 komentara. Zato, serite ljudi i dalje, ja nemam ništa protiv. A svo to silno čuđenje obično proizlazi iz toga što se neki od nas toliko bojimo suočiti s okrutnom filmofilskom stvarnošću da je počnemo poricati😀.
    Meni je Amelie i dalje čuđenje u svijetu, mada mi je fora što su za njega glasali pretežno muški!

  59. bb Says:

    Ako sam nešto, pak, krivo shvatila – to je zato što sam spavala 4 sata😦. Zijev!

  60. Tonći Says:

    jedina Amelie koju ovaj muškarac priznaje:

  61. bojan Says:

    “mozda sam stvarno paglu, ali lajf akvatik? o, to ne iskljucuje mogucnost
    da mi se, stajaznam, za 20 godina svidi.
    kroz 10 mi se od dna lost in translation popeo
    na sam vrh.”

    ima nade🙂

  62. Gogo Says:

    Al Bilanda, da ja nisam napisao ovo što jesam, ti mi ne bi odgovorila, i bio bi jedan komentar manje!🙂

    Nek se sere, pa barem sam ja lak na obaraču!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: