Gorilini najbolji filmovi nultih #25-#21

by

25. Škola rocka (School Of Rock) (Richard Linklater, 2003.) (273 boda / 8 glasova / 1 prvo mjesto)

Vjerujem da su djeca naša budućnost, podučavajmo ih ispravno i pustimo da nas predvode, pokažimo im svu ljubav koju posjeduju u sebi. Ljubav i vatru. Vatru vječnog plamena rock’n’rolla! Tnnnnnn…vouyeah! Neka od njih možda i ne znaju kakva se instinktivna, temeljna glazbena ljepota krije upisana u njihova mala, neiskvarena srca, te im stoga svakako trebaju pravi učitelji, osjećajni i puni razumijevanja. Ako već svako dijete, logično, naprosto ne može izravno pohađati uglednu privatnu školu Horace Green, prava je sreća što se putem dopisnog kursa, opsesivnim repetitivnim gledanjem ove prelijepe video-snimke procesa i sistema rada najkul profesora u školi, sve to može obilato nadoknaditi. Najvažnije lekcije koje će veseli klinac ovako prisvojiti, međutim, nisu samo one rock prakse i povijesti – mr.prof.sc. Finn/Schneebly ih jednako koliko i klasičnim divotama kao što su Stevie Wonder ili The Ramones poučava i klasičnim sranjima koja ovdje nismo obavezni imenovati – već one posvećenosti vlastitim snovima, nužnosti buntovno-kritičkog stick-it-to-the-Man pristupa svijetu, ljepote prijateljstva i uživanja u djetinjstvu i odrastanju, ispravnih sredstava postizanja kul-statusa među vršnjacima. Veliki Richard Linklater, moj ne samo najdraži nego možda i jedini redatelj kojeg stvarno volim, nastavni je materijal – zajedno sa scenaristom i glumcem Mikeom Whiteom te sjajnim šefom ceremonije Jackom Blackom – pripremio s ljubavlju, sretan što se još uvijek ne mora oprostiti od svojih snova, kao i zbog toga što ih može nenametljivo podijeliti s malcima. Pogledajte samo gornju fotku i ako vam se da uvećajte njezin južni pol, tamo gdje se kočoperi podnaslov 80’s, i sve će vam biti jasno – vidite li imena kojih bendova pišu? Da, da, The Replacements, Minutemen, Sonic Youth i ostali. Gledajući ovaj film – moj osobni neupitni broj 1 možda i ne samo desetljeća za nama – taj detalj nećete ni primijetiti, i za priču filma on nije ni najmanje bitan. Ali jasno svjedoči zašto je ovako prekrasan, zabavan, smiješan i životan film o rock’n’rollu i odrastanju, dvjema možda i ponajljepšim stvarima uopće u životu, mogao snimiti samo Linklater, koji se već odavno dokazao kao veliki poštovatelj kako indie tako i classic rocka, vješti korisnik njihovih estetika u svojim divnim filmovima. Te bendove ne može voljeti loša osoba i točka! Naravno, dobra ih osoba može ne voljeti, to je sasvim jasno. A jasno je i kako je rokersko nastavničko vijeće dobrohotno, pravedno i nimalo strogo – razred nije pala ni jedna Summer Hathaway, koja je pod svojim pravim imenom Miranda Cosgrove na svome aktualnom albumu ‘Sparks Fly’ pokazala kako je ipak trebala upisati drugi smjer. Zato mali gitarski majstor Zack Mooneyham itekako dobro zna kako je put do vrha dug, ako želiš svirati rock’n’roll: Baby we was making straight A’s, But we was stuck in the dumb days, Don’t take much to memorize your life, I feel like I’ve been hypnotisized, And then that magic man he come to town, whoo wee, He done spun my head around, Said recess is in session, Two and two make five, And now baby I’m alive, oh yeah, I’m alive, And if you wanna be the teacher’s pet, Well baby you just better forget, Rock got no reason, Rock got no rhyme, You better get me to school on time, Oh you know I was on the honor role, Got good grades and got no soul, Raise my hand before I can speak my mind, I’ve been biting my tongue too many times, And then that magic man said to obey, uh huh, Do what magic man do, Not what magic man say, Now could I please have the attention of the class, Today’s assignment – KICK SOME ASS!, And if you wanna be the teacher’s pet, Well baby you just better forget, Rock got no reason, Rock got no rhyme, You better get me to school on time, This is my final exam, Now ya’ll know who I am, I might not be that perfect son, But ya’ll be rockin’ when I’m done. And AMEN!!! to that! (GP)

24. Panov labirint (El laberinto del fauno) (Guillermo del Toro, 2006.) (281 bod / 7 glasova)

Kad mi je Gogo naredio da moram sudjelovati u Gorilinom biranju najboljih filmova protekle nam dekade, mislio sam naivno da će to biti mačji kašalj, posao odrađen bez pola muke. Smatrao sam da neće biti prevelika gnjavaža navesti tridesetak filmova koji su zaslužili biti odabrani, napisati poslije nešto o njima i mirno se vratiti praćenju drugog kola po skupinama SP-a. No, kurac! Prvo, sasvim sam zanemario činjenicu da se izbor filmova ipak razlikuje od svih dosadašnjih izbora Sgt. Kozhula i njegovog kluba usamljenih srdaca na kojima sam sudjelovao, poput izbora serija, albuma, singlova… Muziku si čuo, slušao, i dalje je slušaš, a ako je nešto jako bitno opet je poslušaš. Serije pratiš. Njih jednostavno pratiš iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, te ti se protagonisti tih serija nakon nekog vremena toliko zavuku pod kožu da ih doživljavaš kao obitelj, a njihove avanture proživljavaš ko da su tvoje. I tu nema tajni. Ali filmovi… Jebemti kolač, film si jednom, ajd, dvaput pogledao prije 10, 9, 8, 7… godina i sad bi kao nešto trebalo pametno napisat o njemu, a ti se jadnik jedva i sjećaš o čemu je on zapravo. A da ne govorim da mi i ono  malo koncentracije i motivacije remete suludi rezultati iz Južne Afrike, pa umjesto da se potpuno posvetim pisanju ‘Panovog labirinta’, ja muku mučim hoće li ozlijeđeno kolino Inieste biti prevelik hendikep večeras kontra Hondurasa, jer si Furija nikako ne smi dopustit još jedan kiks. A Honduras ipak nije Sjeverna Koreja. No, šta je tu je, kad sam se već obvezao, onda je red i da to odradim. Pa da krenemo. Hm, ‘Panov labirint’ je jedan zaista predivan film! Al ono, baš predivan. Tehnički gotovo doveden do savršenstva, a taj očiti perfekcionizam koji je snimajući ovaj film Guillermo del Toro prosipao šakom i kapom, nikako nije ubio film, zatomio njegovu liriku, bajkovitost, spontanost i prirodnost. Naprotiv. Iskustvo koje je del Toro brusio na izvrsnim hororima koje je ranije snimao, neprocjenjivo mu je koristilo da majstorski prenese jednu nevidljivu, ali jako, jako opipljivu zlokobnu atmosferu rata, smrti, ništavila koje je zadesilo Španjolsku nakon pobjede Franca i fašizma. U fascinantnim prikazima ratnog naturalizma koji se miješaju s burtonovskim bajkovitim vizijama koje kao da su isplivale iz ‘Sanjive doline’, del Toro bez sumnje potpisuje jedan od onih filmova čija vrijednost ne da samo vremenom neće kopnit, nego će svakom sljedećom godinom jačati i privlačiti sve veći broj fanova. Bravo Guillermo, bravo i hvala ti! (SČ)

23. Juno (Jason Reitman, 2007.) (283 boda / 7 glasova)

Savršeni mali film, idealni nastavljač tradicije pametnih, raspričanih indie filmova iz zlatnog doba američke nezavisne produkcije devedesetih, a opet s dozom kiča i bajkovitosti tipičnih za vrijeme u kojem je nastao. Sjajni likovi vladaju ekranom, posebice preslatka Ellen Page, J.K. Simmons krade svaku scenu u kojoj se nađe tjerajući te da zaboraviš da je jednom bio Vern Schillinger, a čak ni inače iritantni Michael Cera ovdje nije još toliko nepodnošljiv. Dijalozi i dosjetke, uz pomalo stilizirano predgrađe i nježan soundtrack u pozadini, film drže na granici neopterećujuće zabave, ali u isto vrijeme Reitmanu je uspjelo dostojanstveno se dotaknuti teme neplanirane trudnoće, te onako usput postaviti pitanje što to čini normalnu vezu između muškarca i žene? Jennifer Garner i Jason Bateman (u još jednoj fantastičnoj odi vječnom adolescentu u rangu Cusackova Roba iz ‘High Fidelity’) donose dozu sivila u šarenilo suburbije svojim hvatanjem za slamke umjesto suočavanjem s problemima, dižući dramski moment na nivo ravan Bergmanu dok uokolo isijavaju tu potrebu da sišu tuđu emotivnu snagu. Samo što, eto, za razliku od Ingmara, Reitmanov film možeš gledati kad god poželiš jer usprkos svom emotivnom teretu koji nosi, iz njega curi samo pozitiva. „I bought another Sonic Youth album and it sucked… it’s just noise.(MĐ)

22. Panika pod morem (The Life Aquatic With Steve Zissou) (Wes Anderson, 2004.) (290 bodova / 3 glasa / 2 prva mjesta)

Kakva ironija, kakva vrhunska ironija. Opet sam pred praznim papirom i ispunjavam ga za moj broj 1, jer je Bojanu krepao komp. Gogo me zamolio da prekinem apstinenciju od pisanja i sad mi je to više od svega ironično, jer ne samo da godinama ne pišem, nego i godinama ne gledam filmove, osim komadića notornih b sranja koja pohvatam na četiri programa u sumnjive sate. Puno je tu i simbolike, i u tome da pišem, i što pišem, i to baš o filmu s kojim je možda i završilo ono što je bilo prije, a počelo ono što je danas i sutra. Ili mi se samo sad sviđa tako misliti. Posve prikladno da je ‘The Life Aquatic’ baš taj film. Ne radi pozitive, piratima usprkos, i otmicama, krađama, ljubavi, smrtima, općenitoj spaljenosti. Već zato što mi je poput sna koji stalno iznova sanjam, naizgled umrtvljen, plastičan, a ipak tako pun novog života, na provi sa Steveom. Zato što je onakav kakav volim misliti da jesam – odspojen, a prikopčan, odsutan, a prisutan, s bogatim unutarnjim životom i malo vanjskoga. U biti, film je to koji je sve što mislim da film treba biti – o ljudima, bajkovit, na trenutke nadstvaran, na trenutke pretjeran radi izbacivanja iz zona sigurnosti. Ali više od svega svoj, poseban, samouvjeren. Nužno ponekad blesav, pa smiješan, pa tužan. Melankolija s osmijehom, sjeta sa sjećanjima na svijetlu budućnost. Ma gledajte, čak su mi i Bowiejeve pjesme podnošljive na portugalskom, tako da je sve skupa bespredmetno nastavljati ovu priču. Natrag na meta-razinu, okej mi je ispunjavati papir, tješim se da nisam zahrđao, ali kreacija treba biti više od toga ako se mene pita. Ili, da parafraziram svoj doživljaj metaforičnog završetka, život mora biti više od pronalaženja velike ribe. Put do nje je ono što se računa, i ono što slijedi također. (OM)

21. Skriveno (Caché) (Michael Haneke, 2005.) (295 bodova / 8 glasova)

Što jest jest, Michael Haneke itekako zna kako u svojim filmovima prikazati psihološki teror i agresiju iz neočekivanih i benignih uporišta. U ‘Funny Games’ to su bili adolescentni susjedi na ljetovanju u kućici na jezeru; u ‘The Piano Teacher’ agresiju na učenika vršila je učiteljica seksualno pasivnom ulogom u vezi; u ‘The White Ribbon’ to su djeca pred-pubertetske dobi što svojim belajima terorišu selo. Iako se u ‘Skrivenom’ ne zna identitet osobe (za potrebe crtice nek ostane jednina) koja sprovodi psihološki teror nad pariškim bračnim parom intelektualaca, krajnji proizvod akcija tajanstvenih osoba (slanja videovrpci sa svakodnevnim radnjama spomenutog bračnog para) itekako je vidljiv. Tu se Haneke kao nikad do tada uspio pokazati pravim majstorom: tamo gdje bi netko iz činjenice da postoji Tajni Voajer koji šalje vrpce izbezumljenom bračnom paru ispričao orvelovsku priču o tome kako smo svi promatrani u svakom momentu svakog dana u godini, Haneke postupa na posve suprotan način dovodeći bavljenje postkolonijalnim terorom, tj. odnosom prema prošlosti koji današnja Francuska ima prema svojim useljenicima, u centar naracije. Pojma nemam o kakvom to smoking gunu govori Roger Ebert u svojoj revidiranoj recenziji ovog filma, a koji navodno baca novo svjetlo na njegovo tumačenje, samo znam da se u zadnjih deset godina nitko nije ni izbliza primakao hvatanju osjećaja tjeskobe i izgubljenosti nultima kao Haneke ovim filmom. (MG)

(pisali: Goran Pavlov, Saša Čobanov, Mario Đira, Ozren Milat i Mirza Gazibegović)

32 Odgovora to “Gorilini najbolji filmovi nultih #25-#21”

  1. Tonći Says:

    OZZY BACK 2 DA GRIND🙂🙂🙂

  2. oto Says:

    Jebaga ćuko, kako sam ja zapravo malo tih općepoznatih filmova vidio. U top 50 za sad samo 10, s tim da sam zapravo pogledao samo 8 cijelih i još 2 po pola:-/

  3. Tonći Says:

    ja 17 iz top 50 dosad… a dobar je inače ovaj Cache! jest da je jako spor i statičan i da mi je, brat bratu, barem pola sata filma bilo pola sata čiste dosade, ali kad se sve na kraju zbrojilo i oduzelo jako me se dojmio

  4. nikola Says:

    ali skola roka!?!?!? KOJI ODRON!!!!!!

  5. Gogo Says:

    Aj, vidim da i debili čitaju Gorilu…

  6. pushtouch Says:

    Cache je jedna od rijetkih pravih filmčina koja se dosad izlistala. Uz ostalih 3-4 sve ostalo je meeh. A nisam pogledao samo The Devil And Daniel Johnston.

  7. Gogo Says:

    Aj, srića da nisi poslao svoju listu…

  8. nikola Says:

    hvala vami.:p

  9. saša Says:

    Jupiiii, počelo vriđanje na Gorili. Fala kurcu više.
    Onda ću i ja nastavit tako – taj Cache je teško monumentalno dosadno izdrkavanje! Ko kaže da mu je super taj je snob!

  10. mirza Says:

    dobro neko reče da će doni darko ovo da pomete. po-me-te!

  11. Tonći Says:

    ja mislim da će “Tenenbaumsi” pomesti

  12. Tonći Says:

    al lako moguće da se varam, posebno kad se uzme u obzir kako je tek troje ljudi glasalo za “Life Aquatic”

  13. mirza Says:

    ne vjerujem da će tennenbaums, biće visoko to sigurno ali mislim pobjednika treba tražiti u trojcu vjecni sjaj/doni darko/kill bill

    meni premalo azije i premalo dokumentaraca:(

  14. Tonći Says:

    Azije ne da je premalo, nego je dosad uopće ni *nema* u top 50! al valjda će bar film-dva upasti u top 20… možda “In the Mood for Love”, ako se dovoljno ljudi sjetilo da spada među nulte?

    a meni najviše fali horora… mislim, koliki god bio nepopravljivi fanboy za “Slagalicu strave”, čak eto i ja mislim da će biti totalno lejm ako ispadne da je to *jedini* horor u top 50

  15. mirza Says:

    šta ja znam, ovisi šta se smatra hororom, meni je i cache horor recimo.

    a od azije tipujem na 3-iron

  16. ante Says:

    šteta što cha no aji nije u 50 ili salinui chueok. makar sam potonjeg zaboravio ubacit na listu:/ a u konkurenciji za pomesti bi mogla biti i amelie.

    tenenbaumsi, pak, su precijenjeni.

  17. Gogo Says:

    Neka, vrijeđanje uvijek lijepo sjedne, na kojem se god kraju dobacivanja nalazio. Nije to ništa osobno – osim za one koje stravno smatram debilima!🙂

    Nego, glupo mi je kad znam rezultate gledat ovdje pogađanje i onda mislit kako ste loši/dobri prognozeri. Ali da ja ispalo potpuno logično, jest.

    Dokumentarce objektivno mislim da nije trebalo očekivati u nekome velikom broju, koji glazbeni i to je to.

    A Aziju ljudi ipak ne gledaju toliko, čini mi se da ona nikako da pređe u normalan vidokrug prosječnog filmskog pratitelja. Ne mislim nikako da je to dobra stvar, ali s druge strane ne mislim ni da je to nešto oko čega se moramo zabrinut.

    Aj, strpljivo…

  18. mirza Says:

    kad skontam ne samo da nema azije, nego je i evropa debelo podbacila. izgleda da prosječni filmski pratitelj i dalje guta sve što je iz amerike, a za ostalo se samo okrzne.

    ko zna bih li i ja bio takav da nema sff-a. koliko sam samo tamo betona gledao, to nije humano!!!

  19. bb Says:

    “tenenbaumsi, pak, su precijenjeni”

    “precijenjeno/potcijenjeno”, ah, moja dva najmilija argumenta, skupa s “ajd ti to bolje napravi kad si tako pametan” i “vi ste samo ljubomorni”😀

  20. pushtouch Says:

    Bilo bi lijepo kad bi se od azijaca mjesta našlo za Oldboy, Taste of Tea, 3-Iron, Memories of Murder, i Infernal Affairs. Isto tako kažu svi koji su gledali Yi Yi da je odličan. In The mood for Love me se nije tako dojmio, definitovno ga moram opet pogledat. Što je bio i glavni razlog ne slanja liste. Puno filmova ima s kojima nisam na čisto pa zahtjevaju ponovno gledanje. Za neke me čisto strah kako ću ih sada doživjet (Donnie Darko npr.).
    Isto tako bi bilo jako lijepo kad bi Lives of Others zasluženo pomeo Pan’s Labyrinth kao što se dogodilo na Oscarima.
    A na vrhu očekujem obračun Almost Famous, Mulholland Drive, High Fidelity, Tennenbaums, Tarantina i Eternal Sunshine.

  21. bb Says:

    Ako pobijedi Eternal Sunshine, ja ću lično hakirati ovaj blog.

  22. saša Says:

    Isto tako bi bilo jako lijepo kad bi Lives of Others zasluženo pomeo Pan’s Labyrinth kao što se dogodilo na Oscarima.

    Oba su jednako dobra…zapravo, svaki je genijalan na svoj način!

  23. Tonći Says:

    e da, nije ni meni Miranda Cosgrove općenito neko ludilo, al ova joj je baš dobra:

  24. bojan Says:

    “mislim da će “Tenenbaumsi” pomesti”

    nadam se da nece jer bi prvo mjesto bilo jos gori antiklimaks nego prvo mjesto glazbene liste. iako, slava tenebaumsa nije neobicna jer ipak se radi o indie rock filmu.

    “tek troje ljudi glasalo za “Life Aquatic””
    2 prva mjesta!

    Dokumentarci su ipak za posebnu listu.

  25. Josip Says:

    Od azijaca vjerovatno ni The Chaser ni I’m a Cyborg but that’s ok neće završit na listi iako oba zaslužuju.

    Jel tko gledao “Ex-Drummer”?

  26. Gogo Says:

    Jel to onaj belgijski? Čuo sam da je ludilo, ali nisam gledao.

    Nego, glupo mi je sad otkrivat neke stvari, ali ajde se na kraju sjetite pitat pa ću vam za sve filmove koji vas zanimaju navest kolko su bodova osvojili, naravno ako ne uđu na listu.

    Nego, dva se velika favorita – ja sam ih oba očekivao u topu 10 i prije glasanja i pogodio – uopće ne spominju u ovim predviđanjima vrha.

  27. ga-li Says:

    da nije jedan gaj ričijev a drugi od šinjorine kopole??😛

  28. saša Says:

    Tonći, tebi kao ljubitelju horora toplo preporučam Eden Lake. Ja sam ga i stavio na svoju listu, al kako ga niko valjda nije gledao, eto, ostao je nezapažen! Film je LUDILO!!!

  29. Josip Says:

    Da, taj belgijski. Ludilo je, al neznam bi li ga baš preporučio🙂
    Inače, kad smo već kod Belgije, Žan-Klode-Van-Damov “JVCD” se također isplati pogledat. Tek sad vidim koliko sam filmova zaboravio progurat na svoju listu.

    Moj tip LA Crash i Ray

  30. Tonći Says:

    imao sam i ja “Eden Lake” na svojoj listi! strašan film.

  31. Gogo Says:

    Samo nemojte baš uzimat Sašine preporuke horora za ozbiljno, jer ih on baš i ne voli…

    Iako, virujem da je Eden Lake super, ali virujem Tonćiju.

  32. saša Says:

    Gogo, ne budali!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: