Gorilini najbolji filmovi nultih #40-#36

by

40. Dogville (Lars von Trier, 2003.) (208 bodova / 5 glasova / 1 prvo mjesto)

Vau vauvauvau vauvau, woof, vau. Vau vau? Woof… Woof woof vau vau vauvauvauvau, vau vau vau vau – vau vau vauvauvauvau vau. Vau vau vauvau – vau vau! – vau vauvauvauvauvauvau vauvau vauvauvauvau. Vau vau vauvau; vau vau woof woof, grrrrr, vau. Grrrrr, vau vau, woof woofwoofwoof vauvauvauvauvau, vau, vauvau vau vau vauvauvauvauvau. Vau vau! (LŠ, transkribirao GP)

39. Zajedno (Tillsammans) (Lukas Moodysson, 2000.) (218 bodova / 4 glasa)

Odjebo sam Moodyssona nakon ‘Lilje 4-ever’, otad jako površno pratim što se zbiva u njegovom svijetu, pa me slobodno ispravite ako griješim ali… Ovi što su uslijedili nakon ‘Lilje’ su također predstavljali samosvjestan odmak od đira koji ga je proslavio, jelda, i to su sve filmovi za koje se ekipa općenito i nije baš nešto zapalila, jel tako? E ako je taj moj površni dojam na mjestu, onda ispada da Lukas Moodysson ni nije neki velebni auteur kao što smo svojedobno mislili, nego jednostavno – poni s jednim jedinim euro-feelgood-trikom. I ničeg lošeg u tome! Jer jako je malo na ovom svijetu pastuha, a mnogo ponija (…i još više onih koje je život udaljio od kreativnih voda pa nisu stigli ni otkriti svoj trik, kamoli podijeliti ga sa svijetom); tako je uvijek bilo i uvijek će biti, no to ne znači da ponijima treba spočitavati to što ne jašu na dulje staze – a s time bi se valjda trebao složiti svatko tko je barem jednom u životu posegnuo za sintagmom kvaliteta ispred kvantitete, ne? S obzirom na to koliko je brzo napustio estetiku koja ga je vinula među zvijezde, očito je da se s njome bio brzo ispucao, a uostalom teško da se i – bilo on, bilo tko drugi – može vinuti više od ‘Tillsammans’, feelgooda nad feelgoodovima, najtoplije anarho-socijalističke utopije ikada ispričane, i možda je stoga i bolje da je nakon toga krenuo raditi stvari za koje nema nadahnuća/umijeća/talenta/kajgod umjesto da je nastavio šibati mrtvog ponija (oj Wese Andersone, hvala ti što sa svojim luckastim kurcem uporno nastavljaš brutalno silovati i zadnje lijepe uspomene koje imam na ‘The Royal Tenenbaums’, nema na čemu!). (TK)

38. I tvoju mamu također (Y tu mamá también) (Alfonso Cuarón, 2001.) (221 bod / 7 glasova)

Na prvi pogled, kad iz treće ruke čujete o čemu se radi u ovom filmu, a niste ga još pogledali, izgubite i volju za gledanje. Kao, neka dva bogata, arogantna i antipatična tinejdžerska mamlaza odluče malo bit odrasli i odluče se skitat po zemlji svojih predaka. Pritom skupe putem sredovječnu, opet na prvi pogled ništaspecijalnodobruizgodnu ženu koja još ima i rak, i sad se oni kao vozaju meksičkim prostranstvima, a pritom bi se svaki od njih dvojice tako rado ogrebao za snošaj od te dame. Bljak! E pa nije bljak! Da je netko drugi imao u rukama ovaj scenarij, vjerojatno bismo dobili govno, al ovako, kad je ovu priču u ruke uzeo Alfonso Cuarón, dobili smo jedan od najboljih, najpotresnijih, najsmješnijih i najdirljivijih filmova proteklog desetljeća. E, sorry Gogo, počinje Španjolska Honduras! (SČ)

37. Ubojstvo Jesseja Jamesa od kukavice Roberta Forda (The Assassination Of Jesse James By The Coward Robert Ford) (Andrew Dominik, 2007.) (223 boda / 5 glasova)

Nipošto se ne može reći kako ne postoje vesterni (štoviše, čak i lijep broj njih, i to odličnih!) koji tematiziraju sive osjećaje melankolije, klonuća, nesigurnosti ili dvojbe, ali mene i dalje čudi kako ih nema i znatno više. Hladne pustopoljine bez žive duše na vidiku, oronule straćare kakve su samo najnesretniji primorani nazivati domovima i kojima najbliži susjedi žive na par dana jahanja udaljenosti, sveprisutno blato koje se odbija stvrdnuti pod promenadom tmurnih oblaka iz kojih ni kiša da pošteno padne, prevrtljiva prerija na čijem se drugom kraju nalazi nitko ne zna tko ili što, zime koje lome kosti, prelijepe žene od kojih nisi odvojen samo stotinama kilometara nego i stotinama protivničkih metaka. Ekranizirajući istoimeni roman Rona Hansena, Andrew Dominik, suzdržani redatelj istančanog osjećaja za patinu vremena koja se više ne mogu vratiti, u svome je ‘Ubojstvo Jesseja Jamesa od kukavice Roberta Forda’ snimio upravo takvu veliku outlaw baladu, nalik onima Townesa Van Zandta, kakve su recimo ‘Our Mother The Mountain’ ili ‘St. John The Gambler’, pa čak i Cohenova ‘Sisters Of Mercy’, ali samo u kontekstu soundtracka prekrasnog ‘McCabe & Mrs. Miller’, jednog od duhovnih učitelja ove drame o proturječjima paranoje, prijateljstva, legende i istine. Gdje god bio, što god radio, o čemu god govorio, o čemu god razmišljao; jednom kad ti vrag uđe u trag nema više izlaza. Naučivši tu lekciju kasnim shvaćanjem da je jako dugo odgajao zmiju u njedrima, od stvarnosti već umalo distancirani Jesse James ugradio je posljednju ciglu u gigantsku statuu svoga mita svjesnim pristajanjem na ishod u kojem će ga ubiti izdajica iz redova vlastite bande, što mu je svakako bilo milije negoli da su ga uspjeli uhvatiti oni Pinkertonovi nesposobnjakovići. Kukavica Robert Ford (briljantni Casey Affleck!) iz istih je razloga ostao tek fusnotica ovog poglavlja priče o pokoravanju američkih prostranstava, sve do ovoga moćnog, omamljujućeg filma. (GP)

36. Božji grad (Cidade de Deus) (Fernando Meirelles & Kátia Lund, 2002.) (224 boda / 5 glasova)

Kada sam jučer onako razmišljao što napisati za ‘City Of God’, prva ideja mi je bila započeti nekom vrstom zahvale što sam ipak rođen na Balkanu, a ne u nekoj četvrti Bogote ili još gore u nekoj faveli na rubu Rija, gdje spomenuti film igra. I tako, s tom briljantnom idejom u glavi, listam po netu, tražim pokoju korisnu informaciju i slučajno vidim da možda najopasnija favela cijelog Rija, zbog svakodnevnih pucnjava i izrešetanih zidina, kod lokalnog stanovništva nosi ime – Sarajevo! Dok sam dakle ja, koji sam početkom osamdesetih rođen nekih 100 kilometara od tog Sarajeva, sebi zamišljao život u faveli kao permanentno nošenje glave u torbi, neki Brazilci su vjerojatno zaključili kako je tamo u dalekoj zemlji koju zovu Bosna vjerojatno još i gore, pa su svojoj najopasnijoj mahali prilijepili ime njenoga glavnog grada. E sad, oni su do te ideje došli zato jer su sredinom devedesetih bar jednom gledali vijesti i vidjeli državu koja im liči na favelu, a ja pak zato što sam deset godina kasnije gledao film Fernanda Meirellesa (dobro, gledao sam i ja vijesti i čitao novine, ali ovako zvuči bolje). Da ne duljim, Meirelles je za svoj projekt, temeljen na istoimenoj knjizi, okupio skupinu klinaca koji nisu imali iskustva s glumom ali zato jesu životni staž u faveli (za što opet vjerojatno treba i znati odglumiti po koji put), snimio svoj prvijenac i toliko se proslavio da sada može raditi samo kada mu je po volji. Radnja filma prikazuje kako od sitnih kriminalaca, koji vladaju socijalnim naseljem na rubu glavnog grada, na kraju uvijek ostanu samo oni koji su brutalniji i nemilosrdniji od drugih, kako je došlo do rata na ulicama i kako njemu nikad neće doći kraj, jer uvijek su tu neki novi klinci, koji će preuzeti stvari u svoje ruke. S time da ‘City Of God’ pokazuje i svu ambivalentnost Rio de Janeira, grada kojim između Copacabane, pune debelih bijelih turista, i kipa Isusa od 30 i nešto metara, kojega se ne bi posramili ni naši Hercegovci, vlada siromaštvo, kriminal i korupcija. „Čekaj malo“, reći će sada netko, „jebala te ambivalencija, iza sjajnih zagrebačkih fasada isto leži hrpa govana i vlada kriminal, a ta priča mi je ionako poznata iz ‘The Wire’“. Pa da, samo što je Copacabana ljepša od Jaruna, njihov kip Isusa ipak najveći, a policija više korumpirana i kriminalci deset puta brutalniji negoli u Hrvatskoj i ‘The Wire’ zajedno. A ovaj film ne da samo odlično priča tu priču, nego to perfektno harmonira s Oscarom nagrađenom pratnjom kamere. (JS)

(pisali: Danijelina kujica Lu Šašo, Tonći Kožul, Saša Čobanov, Goran Pavlov i Josip Stjepanović)

21 Odgovora to “Gorilini najbolji filmovi nultih #40-#36”

  1. matija Says:

    U picku materinu, Tillsammans je iz 2000.? Auzmes!!!😦

  2. Tonći Says:

    bome, vidim, uspješno je apsolviran grafički dizajn – bravo Gogo!!

    jest da je primarni razlog što nisam organizirao ovaj izbor to koliko iziskuje vremena i truda, ali sam također usput i htio doživjeti jednu takvu listu, za promjenu, nemajući pojma što je upalo i što je na kojem mjestu, da malo dijelim saspens sa svim ostalim neobičnim smrtnicima – a s ovom turom je službeno načet komad liste koji mi je terra incognita, pa se jako veselim nastavku!

  3. zoran Says:

    Oj Tonći, to što ti radiš je šibanje mrtvog ponija: okej, shvatili smo još četrdeset treće (kad si jeo smeće) da ne voliš Wesa Andersona. Ni Paula Thomasa Andersona. Možda da probaš s Paulom W.S. Andersonom? On snima isključivo žešća sranja, mogao bi ti se dopasti!

  4. Tonći Says:

    “Možda da probaš s Paulom W.S. Andersonom? On snima isključivo žešća sranja, mogao bi ti se dopasti!”

    nije mi jasna ova logika – ta valjda je iz moje kritike Wesa Andersona jasno da mi se redatelji koji snimaju žešća sranja *ne* dopadaju😉

  5. Gogo Says:

    Je, klasika – šta se mora nije teško, jedino me još malo jebe sređivanje fotki da budu najprikladnije veličine od 450 širine, tako da će ih nekoliko biti ovako kraćih kao što je to fotka za City Of God.

  6. Vedro Says:

    nije ti valjda resize fotografija najveci problem trenutno!?
    to ti ja obavim u po’ cijene😉

    i ovim putem ti se javljam da mi je stvarno zao sta nisam imao vremena da slozim jednu pristojnu listu pa ti je posaljem, al od kako sam primio tvoj mail, pa do zavrsetka natjecaja, nisam imao vremena da ista suvislo napisem.

  7. pushtouch Says:

    Pa zar nije ovo lista filmova, a ne kazališnih predstava?

  8. Tonći Says:

    ja za fotke koristim PC Image Editor, pošto volim fotku prvo kropati po vlastitom estetskom nahođenju prije nego što je umanjim; wordpress ima resize, al koliko mi je poznato ne i crop… a inače, outnow.ch je dobar izvor pristojno velikih i prostojno kvalitetnih filmskih fotki

  9. mirza Says:

    sasvim ugodnu jednostavniju obradu fotografija bez puno džidža može se obaviti u IrfanView-u. i risajzanje isto.

  10. mirza Says:

    jah, i za ovaj city of god nisam glasao zbog prezimena režisera, jebalo ga ono.

  11. holiga Says:

    irfanwiew je zakon. totalno jednostavan i instinktivan, besplatan… ja sam ga koristio godinama dok sam radio za tportal, kada je trebalo dnevno kropati po 15ak fotki na različite točno specificirane dimenzije.
    a lista je zasad kilava, ali vidjet ćemo…

  12. oto Says:

    Meni IrfanView kao nekome tko je godinama koristio ACDSee nikako nije sjeo, određene razlike u funkcioniranju su mi jako išle na živce. Zato sad koristim također besplatni XnView i osim što je mrvicu sporiji od ACDSee Classica, zadovoljan sam. Za sve kompleksnije, Gimp.

    Što se liste tiče, meni je oke. Naravno da neće biti hrpe mojih favorita, ali bože moj. I već sam spazio par filmova na koje sam zaboravio. Zapravo, nekih sam se sjetio na vrijeme, ali već sam bio poslao listu Gogi i nije mi se dalo zajebavat s mijenjanjem😀

  13. zoran Says:

    Tonći, tvoja “kritika” Wesa Andersona je kao da ti ja kažem da se napušiš svog luckastog kurca i to nazovem kritikom. A s obzirom koliko si i kakvih filmova pogledao, držim da bi ta moja psovčica, u usporedbi s tvojim baljezganjem o Wesu Andersonu, ipak više nalikovala filmskoj kritici.

  14. Tonći Says:

    yo man chill, upotrijebio sam riječ “kritika” čisto zajebantski – naravno da ne mislim da sam sa spomenutim komentarom ispao neki Manny Farber!

    btw jesam li spomenuo kako ne volim Wesa Andersona?

  15. Tonći Says:

    “a lista je zasad kilava, ali vidjet ćemo…”

    s obzirom na ono što je dosad izlistano i ono što nije (Eternal Sunshine of the Spotless Mind! Punch-Drunk Love! Life Aquatic! Juno! Bože, daj mi snage!), lista može postati samo *još* kilavija – mislim, bit ću ja rado razuvjeren ako treba, al nekako predmnijevam da je #50-#41 generalno as good as it gets

  16. Gogo Says:

    Po meni, od preostalih 35 filmova ima 2 koja nisam gledao, 4 sranja, 5 loših, 7 prosječnih i 17 odličnih-do-sjajnih.

  17. mirza Says:

    meni je najbolji dio liste ovaj iznad 50. mjesta. ima garant dragulja i u prvih 50 ali je sve to goli kanon, tj. glasove su mislim uglavnom dobili na to što ih je više raje gledalo.
    rađe ću pogledati werkmeister harmonies, koji je nekome prvi, nego nekog sakupljaca bodova tipa ubojstvo džesija džejmsa

  18. oto Says:

    Nego, dok čekamo ostatak, evo dva kratka filma s moje liste. Teško da ih je još tko stavio, a oba su dostupna na jutjubu.

    Riba: http://www.youtube.com/watch?v=ecI-ApTJPKI
    I Love Sarah Jane: http://www.youtube.com/watch?v=gYxs7Y7ulrM

  19. Gogo Says:

    Assassination je duplo bolji od Werckmeister harmonies. Barem.

  20. Igor Says:

    “cidade de deus”? Hmmph…mnogo je bolji “Tropa de elite”. Ista tema,ali 100 puta bolja izvedba😉

  21. nikola Says:

    djesi ba, me bas bila smorio. u mene nije na listi. ovu harmoniku nisam pogledao.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: