Gorilini najbolji filmovi nultih #45-#41

by

45. Zlatni dečki (Wonder Boys) (Curtis Hanson, 2000.) (197 bodova / 4 glasa)

Jednog dugog zimskog vikenda u Pittsburghu, sveučilišnog profesora i pisca Gradyja Trippa prvo će ostaviti žena, ljubavnica i supruga ravnatelja faksa obznanit će mu da je s njime trudna, njegov njujorški agent doći će u grad – s transvestitom – kako bi konačno dobio u ruke rukopis druge knjige koju je Tripp odavno trebao dovršiti, a njegov najperspektivniji student, ujedno i patološki lažljivac, iz ravnateljeve spavaće sobe ukrast će kaputić u kojem se udavala Marilyn Monroe i upucati mu slijepog psa. Sve to dogodit će se u prvih pola sata ove filmčine. Do njenoga i kraja vikenda majstorski će se miksati komični i dramski elementi (s tim da će prvi ipak prevagnuti), vrsni dijalozi neće prestajati, a glumačka ekipa redom će rasturati i u tome uživati. Uloga Gradyja Trippa vjerojatno je vrhunac karijere Michaela Douglasa, isto bi se moglo reći i za Tobeyja Maguirea kao studenta, dok Robert Downey Jr. u ulozi agenta uspijeva obojici ukrasti svaku scenu u kojoj se pojavi. ‘Zlatni dečki’ su film o odrastanju tih wonder boysa, nespremnih da preuzmu odgovornost i nađu pravi kompas u svojim životima, da bi, suočeni sa serijama nezgodnih situacija, na to ipak bili primorani. No, sve to je manje bitno, kada je jedan mainstreamerski film uspio biti ovoliko zabavan, osvježavajuće pametan i dirljiv. Zašto se takvi filmovi snimaju sve rjeđe? Odgovor možda leži u naslovu Oscarom ovjenčane Dylanove pjesme s početka i kraja filma – ‘Things Have Changed’. (PP)

44. Planet terora (Planet Terror) (Robert Rodriguez, 2007.) (198 bodova / 4 glasa) 

Zamisli samo Sayida iz ‘Losta’ kao znanstvenika-mafijaša kojem je svaka druga one-liner o mudima – ne bi li to bio urnebes?!“ „E-e, a zamisli da Rose McGowan ostane bez noge, i onda umjesto noge ugradi mitraljez s bacačem bombi – koje bi to bilo ludilo!!!“ Svi mi znamo imati takve ludo-kulerske ideje, neke od nas katkad spopadnu čak i ako nismo napušeni, ali za razliku od nepregledne globalne armije otkačenih wannabe-filmaša – Robert Rodriguez je u stanju od takvih pizdarija složiti fakat jebački film, bez neumjerenog oslanjanja na štake campa, bez sigurnosne mreže treša za slučaj da zezne stvar. On uzme koncept koji je sam po sebi daj nemoj me zajebavat, ovo je pre-pre-PREblesavo na n-tu, i od toga napravi zdravorazumski akcijski spektakl, ko od šale… i s dosta šala, kao što uostalom i priliči svakom zdravorazumskom akcijskom spektaklu. Navodno je Chris Cooper odbio ulogu u nadolazećem ‘Macheteu’, rekavši da je scenarij „nešto najapsurdnije što je ikada pročitao“ – već mi cure sline! (TK)

43. Nema me (I’m Not There) (Todd Haynes, 2007.) (202 boda / 4 glasa / 1 prvo mjesto)

Masu pjesama Boba Dylana obožavam, kao i neke albume (posebno trilogiju ‘Blood On The Tracks’, ‘Desire’ i ‘Street Legal’), ali bez ikakvih problema mogu nabrojati barem deset kantautora koje volim više. Gledajući ovaj fenomenalni ‘Nema me’, međutim, u jednome sam trenutku Iki rekao kako Springsteen jest najveći autor na ovom svijetu, ali da me ‘Blind Willie McTell’ ili ‘Idiot Wind’ tjeraju pomisliti kako Dylan ipak ne pripada ovom svijetu, pa ga nema smisla omjeravati o konkurenciju, koja mu to ipak ne može biti. Po meni, ‘Nema me’ je baš onakav film kakav Dylan zaslužuje, a i kakav fanovi nisu ni znali da očekuju. Ne poznajete li ozbiljnije pojedine faze Bobove karijere, nije baš vjerojatno da ćete u filmu u potpunosti uživati, jer Todd Haynes itekako računa na fanovska iskustva fascinacije omotom ‘The Basement Tapes’, čitanja Marcusove ‘Invisible Republic’, gledanja ‘Pat Garrett & Billy The Kid’. No, opet, nije da postoje jedna istina i jedna prava priča o Dylanu, a sve je izglednije da ni sama starina nije sa svim tim načisto, tako da uopće ne čudi pomalo s prethodno napisanim u raskoraku dojam i kako je ovo možda i ponajbolja ulaznica u njegov mitski svijet. Podjednako se služeći originalnim Dylanovim izvedbama koliko i fantastičnim novim verzijama, Haynes bez imalo problema potvrđuje Dylanov status nedostižne veličine, jer sve pjesme u filmu zvuče kao najbolje pjesme na svijetu. Teret čovjeka koji u glasu nosi krv zemlje o kojoj pjeva jednome bi glumcu svakako bio pretežak, što je Haynes riješio lucidnom podjelom u kojoj se ne zna tko je bolji: mali Marcus Carl Franklin je neodoljivi lutalica Woody Guthrie, Ben Whishaw enigmatični Arthur Rimbaud, Richard Gere kuler Billy The Kid, Heath Ledger Dylan kao najveća Legenda, a Cate Blanchett Dylan u trenucima kad takvom legendom upravo postaje i odvaja se od ostatka svijeta. Moj glas ipak ide na adresu Christiana Balea, koji je samo jedan obećavajući folk pjevač, te prosvijetljeni propovjednik, u glazbeno najdojmljivijoj sceni filma. (GP)

42. Planina Brokeback (Brokeback Mountain) (Ang Lee, 2005.) (203 boda / 6 glasova)

It is a story about a man’s struggle with his own homosexuality… She’s saying: no… go the normal way, play by the rules, go the normal way. They’re saying no, go the gay way, be the gay way, go for the gay way, all right? That is what’s going on throughout that whole movie…“ (Q.T.)

Homoseksualnost je u Hollywoodu od kraja šezdesetih tematizirana kroz gomilu filmova i serija. Na početku još tema za ozbiljnije filmove, brzo je, više manje, postala predmet sprdnje (‘La Cage aux Folles’), da bi fokus sredinom osamdesetih i početkom devedesetih opet bio pomaknut na probleme života u tajnosti i na rubu društva (‘My Beautiful Laundrette’, ‘The Crying Game’, ‘My Own Private Idaho’) i strukturalnu diskriminaciju (‘Philadelphia’), a početkom nultih sve se nekako opet vratilo plitkim komedijama (‘In & Out’) i muškim kućanicama (‘Queer as Folk’). Zato malo čudi silna prašina koju su Ang Lee i dvojac Ledger/Gyllenhaal podigli svojom planinom. Nije to bio prvi film koji se dotakao odnosa dvaju muškaraca, možda nije ni najbolji. Ali bio je prvi koji se dotakao idola ne samo američkih, nego i muškaraca širom svijeta, tihog kauboja koji dane provodi jašući po preriji. Kao što ‘Top Gun’, koji Tarantino prepričava u uvodnom citatu, nije samo film o vojnim pilotima, tako je i običan kauboj mnogo više od onoga što neki u njemu žele vidjeti. Slavoj Žižek je tu potisnutu homoseksualnost opisao kritizirajući vladajuću sliku o klasičnom vestern-filmu, gdje se slavi bratstvo čvrstih muškaraca, koji mjesecima žive i spavaju zajedno, bez da se itko zapita za njihov libido. Koliko god se trudio, taj sinonim muškosti je ispod šešira ipak čovjek, i sva ta nadmetanja, tuče po barovima, hrvanje po podu, ponekad su samo izraz borbe protiv vlastite seksualnosti. Baš je hrvatsko društvo idealan primjer za ambivalenciju između otvorene homofobije, koja se svakodnevno ukazuje, i potisnute ljubavi prema istom spolu (Žižek evocira svoje vrijeme u JNA, gdje je homoseksualnost bila otvoreno kažnjavana, dok su se svi pozdravljali s Puši kurac! i dirali jedni druge po guzici). Sjetite se samo heroja ruralnih sredina i dijasporskih zabava, narodnog pjesnika Marka Perkovića, koji poput Ennisa u filmu žali za danima provedenima u muškom društvu, ali svoju poruku šalje tajno, i razmislite koliko ste puta gledali hrpu tipova u zagrljaju dok su pjevali stihove: „Sjetite se na ponosne dane kada jedan uz drugoga stane, Sve smo mogli, sve smo smjeli i bili smo što smo htjeli, Prijatelji, često mislim na vas!“ A ‘Brokeback Mountain’ je uz to dobar film, ljubavni film, ali i film za muškarce. Moj stari je na moj savjet da se radi o novom kaubojskom gledao dobrih sat vremena, sve dok se Ennis i Jack nisu prepustili strastima u malom šatoru. Vjerojatno dotad nije bio skužio, zato jer su figure iz filma autentične, jer njegovi heroji nisu iz urbanog New Yorka, nisu slikari iz San Francisca niti advokati iz Philadelphije, nego obični seljaci koji nisu u stanju reći jedan drugom što stvarno misle, a kamoli boriti se s okolinom koja ih osuđuje. (JS)

41. Vitez tame (The Dark Knight) (Christopher Nolan, 2008.) (203 boda / 7 glasova)

Intenzivna, ali baš INTENZIVNA tjeskoba i teror su stvari koje rijetko osjetim gledajući filmove – uključujući i horore! U redu, to možda i ima neke veze s time što em rijetko gledam horore na velikom kino-platnu (jer oni dobri rijetko dođu u kino), em rijetko gledam filmove točka, ali sam svejedno uvjeren kako posvemašnja nelagoda koju mi je ‘Vitez tame’ upumpao prilikom prvog gledanja totalno nije nešto na što se može često naići, jer… ne znam kako da to opišem? Filmovi koji bude takve osjećaje obično to čine tako što te navedu da se identificiraš s junacima i brineš što će im se desiti i tako dalje, dok u ‘Vitezu tame’ nelagoda nije bila vezana za užase koji bi se mogli desiti ovome ili onome konkretnom liku: užas je bio sveprisutan, toliko opipljiv i gravitacijski silovit da sam se i sam osjećao poput izbezumljenog miša stjeranog u smrtonosni labirint Gothama, podjednako bespomoćan pred Jokerovim krvavim pohodom kao i bilo tko od njegovih žitelja. Eto, samo jedan od sto razloga zašto je ‘Vitez tame’ veličanstven film (ne da mi se sad nabrajati ostalih 99). (TK)

(pisali: Petar Panjkota, Tonći Kožul, Goran Pavlov i Josip Stjepanović)

5 Odgovora to “Gorilini najbolji filmovi nultih #45-#41”

  1. pushtouch Says:

    I’m Not There na listi? Pa vi niste normalni! Rijetko koji film me toliko ugnjavio i raspizdio ko taj.

  2. Gogo Says:

    Uf, prava je sreća onda da ti nisi poslao svoju listu, da na nju ne uđu i neka sranja.

  3. Tonći Says:

    imho “Queer as Folk” se tek u drugoj sezoni pretvorio u muške “Kućanice” – prva je ozbiljna, vrhunska drama i preporučio bih je svakome

  4. Bazz Says:

    Ima li ijedna dobra komedija? Dosta je pretencioznih gluposti…

  5. Tonći Says:

    ja sam pisao crtice za dvije komedije koje slijede ovih dana, znam i da će jedna koju nisam pisao sigurno upasti (pošto nije još izlistana, a jako je visoko i meni i još jednoj osobi čiju sam listu vidio)… tako da će biti komedija, iako – da, slažem se, premalo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: