Desert Sunset

by

A sve je bilo tip-top isplanirano. Naime, u noći s ponedjeljka na utorak Phoenix Sunsi su trebali iznenaditi svijet pobjedom na LA parketu u sedmoj utakmici zapadnog polufinala i početi se pripremati za konačan pohod na naslov prvaka, koji im još uvijek nedostaje. Kako bih im odao počast, ja sam na sinoćnji koncert Giant Sand u Močvaru planirao doći odjeven upravo u dres Sunsa, da svi vide za koga navijam. Naravno, to nipošto ne bi bila samo proizvoljna debilana, s obzirom kako se kao hometown benda uvijek navodi Tucson iz iste one Arizone u kojoj se nalazi i Phoenix. Idealno! Samo što mi je netko od ljudi s kojima sam zametak plana bio podijelio izgleda odlučio napakostiti, dojavom Kobeju Bryantu. A Kobe ne voli kada se pravi račun bez krčmara – jebemu mater, pa koji sam kurac ja toliko proklet da upravo protiv nas Kobe odigra svoju najbolju seriju ikad? Pa ja stvarno već dugo, gotovo i nikada, nisam vidio bolju obranu od one koju su na njemu igrali i veliki, veliki, veliki Grant Hill i nova legenda Dudley, a ovaj im je svejedno trpao; preko ruke, sa strane, uz faul, kako oćeš. Jebiga, čeka me novo čekanje, ali ne želim ovu sezonu okarakterizirati kao išta drugo do li veliki uspjeh, možda i najdražu uopće.

Ništa, kako mi je navedeni plan propao, a na koncerte se ipak ne može ići nag, tako sam ipak odjenuo neku majicu u kojoj sam izgledao pristojnije, i zaputio se u Močvaru, u kojoj su kultni Giant Sand kasnije lakoćom stvorili atmosferu pustinjskog saluna u kojem se nitko previše ne uzbuđuje. Americanu, country, rokenrol, alt.country, bla bla bla, nazovite je/ih svim imenima kojih se možete sjetiti, doista obožavam, o čemu i na ovom blogu posvjedočim barem jednom u desetak dana, ali iako se Howeja Gelba često naziva ocem ili barem kumom žanra, nikada ga nisam uspio zavoljeti. Poštovati – svakako, povremeno pratiti – dapače, svako toliko uživati u nekome albumu – naravno. Ali, jedna od najvećih prepreka postavljenih pred mene – a što je slučaj i s nekim drugim kultnim bendovima kao što su recimo The Fall ili Grateful Dead – nepregledan je niz njihove diskografije, zbog koje sam i do dan danas ostao po strani svih navedenih bendova, iako je sva prilika da bi me opasno zarobili. Nisu na vrijeme i sada ne znam koji ulaz u njihove opuse izabrati.

Što se Giant Sand tiče, ništa se znatno neće promijeniti niti nakon sinoćnjega koncerta, iako je bio fino opuštajući i zabavan koliko jedan pomalo moody pristup širokim američkim zemljopisnim i glazbenim krajolicima uopće može biti. Prepoznao sam neke pjesme s aktualnog (još uvijek?) ‘proVISIONS’, kao i s par ranijih albuma koje imam, ali čini mi se kako poanta nastupa Howejeve, ovaj put petočlane, grupe nije pjevanje tekstova koje znaš napamet, nego prepuštanje ugođaju omamljujućeg pustinjskog popodneva, suncem opaljenih melodija kroz čije krhotine prolazi i ono što se trudiš zaboraviti. Okej, vjerujem kako su iskusniji fanovi benda uvelike uživali, jer mi je nemoguće zamisliti da bi ikoji ljubitelj i poznavatelj njihova rada mogao ostati razočaran nakon nekoliko prekrasnih izvedbi prigušenih balada koje je Howe izveo svirajući klavir. Samo što su upravo zbog te svoje povučenosti te pjesme izgleda nesposobne čvršće stisnuti slučajnog prolaznika, koliko god čak i on sam to želio. U već spomenutom salunu, kao pozadina razgovoru s prijateljem kojega dugo nisi vidio, seksi kaubojkom koju si upravo upoznao ili barmenom standardne uslužnosti, pasale bi bez ostatka.

S moje strane, tako, najveći plus ide posveti Vicu Chesnuttu, a najveći minus crpljenju repertoara Johnnyja Casha – jest da su ‘San Quentin’ i ‘Folsom Prison Blues’ toliko uvjerljivo rekreirale Cashevo boom-chicka-boom klopotanje da su zvučale kao autentični originali, ali mi se ostatak zahvaćanja u ostavštinu Čovjeka u crnom učinio kao nepotrebno dodvoravanje publici (jako fino ispunjena Močvara) koja je većinski najbolje reagirala upravo kod gore spomenutih stvari. Sumnjam kako Gelbovi fanovi više vole da im favorit svira obrade od svojih odličnih stvari, pa zaključujem, možda previše slobodno ali šta sad da se radi, kako su većinu nazočnih ipak činili periferni pratitelji žanra, možda podložni kvalitetnom hypeu, koji je sasvim dobro odradio Sale Dragaš – inače, Sale je sinoć nastupao i kao DJ prije i između svirki i totalno me oduševio svojom selekcijom americana klasike na potezu od Jerryja Jeffa Walkera preko Stevea Earlea do Ryana Adamsa. Čovjek zna znanje.

Kao predgrupa Giant Sandu nastupili su moji omiljeni My Buddy Moose, koje bih stvarno mogao gledati i češće nego svakih par mjeseci, na što se svela frekvencija u posljednje vrijeme. S obzirom da je im je sam Howe Gelb gitarom pojačao aktualan album, sasvim su logično izabrani kao zagrijavači, ali eventualna se zajednički odsvirana pjesma nije ostvarila. Možda i bolje, jer su MBM sinoć odradili energičnih 40ak minuta kao temeljni kvartet, bez dodatnoga klavijaturista kojeg smo vidjeli zimus u KSETu, ali i bez Lukinog prelaska na klavir. Dakle, samo bazični rokerski kvadrat, uz Matkovo standardno razbacivanje na mandolini u drugom dijelu nastupa. Takav pristup logičan je naglasak stavio na raspuštenije rokerice s prve ploče, uz tek par stvari s nove i dvije često izvođene obrade, koje je bend gotovo već učinio svojima. Tijekom nastupa nekoliko sam puta pomislio kako su se neki crni oblaci (pozdrav, Holiga!) nadvili nad bend, osjećao se nekakav kaos, svađa, što već, nisam primijetio da se itko smijao – ne da se na svirku odrazilo u negativnom smislu, ali viđao sam ih znatno veselije. Pretpostavku mi je zato samo još i potvrdila najbolja verzija ‘Waiting Around To Die’ koju sam ih ikada čuo svirati, nadiranje tmurne oluje koja će poharati sve pred sobom. Vjerojatno sam u krivu. Svejedno, viđao sam i boljih koncerata od sinoćnjeg nastupa My Buddy Moose, samo što je dobar dio njih odsvirao sam bend. Set lista: Streets – Bad Day – Something To Cry About – Scary Feeling – I Know I’ve Gotta Stop – Now She’s Lonely – Finally – Ocean – Music – The Ghost Of A Smile – Waiting Around To Die

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: