Das Pop

by

Iako sam u scenu solidno upućen, ne znam postoji li i u indie krugovima nekakav ekvivalent zloglasnoj pank komisiji, ali ne smijem si dozvoliti uljuljkanu sigurnost da takve instance nema te onda i posljedičnu opuštenost. Stoga se svako toliko jednostavno moram nacrtati na nekome indie događanju, što mi najčešće uopće ne pada teško, samo što je nekada sve što se nudi svirka bendova koje ne berem previše. Xiu Xiu i Lali Puna, spojeni kao primjer zato što su sinoć bili spojeni na lajnap koncerta u &TD-u (ne znam jesu li na nekakvoj zajedničkoj turneji, ili je stvar u realnijoj opciji Škugorova vrsnog planiranja), upravo su takvi indie bendovi, opjevani favoriti brojnih kolega, poznanika i prijatelja koji naginju neobičnoj pop glazbi. Ali, konkretno, ta dva benda se u moje vlastite favorite dosad nisu bila upisala ne zato što posljednjih par godina za njih nisam imao niti startne volje uslijed moje bas-gitara-bubanj/riff-melodija-refren opsjednutosti, nego su mi tamo početkom tisućljeća, kada su se pojavili u indie orbiti, jednostavno bili promakli, zbog viška ponude. Jedan od njih – Xiu Xiu – i nakon jučerašnjega koncerta ostat će mi isključivo bend koji puni arhivske mp3 DVD-ove, ali Lali Punu ću donekle ipak nastaviti pratiti. Prvi pravi mentalni podsjetnik da bi ih stvarno bilo dobro pozornije poslušati upisao sam si tijekom zbrajanja Gorilinih najboljih albuma nultih, kad je Viski, oduševljen pojavljivanjem njihove ‘Scary World Theory’ ploče na pobjedničkoj poziciji jedne od lista, izgledao toliko radostan zbog same pomisli na bend, da sam i sam bio poželio malo tog fiksa. Nije baš da se Vražji Viski i ja stoposto podudaramo u glazbenoj orijentaciji, ali bar jednu stvar volimo obojica – lijepu muziku! Po povratku sam doma tako zavrtio i ‘Scary World Theory’ i ‘Faking The Books’, jedine albume koje sam imao, a kasnija nabavka zaista lijepog ‘Our Inventions’ odluku o odlasku na koncert dodatno je zacementirala. Plus, svemu je kumovala i aktualna potvrda kako upravo Nijemci rade najbolju pop muziku u Evropi. Ne znam iz kojeg mi se točno razloga stereolabični electro-pop finoga kraut groovea Lali Pune sviđa više od relativno, kažem relativno!, srodnih Schneider TM, čiji sam npr. ‘Zoomer’ baš bio volio, ili The Notwist, čiji ‘Neon Golden’, recimo, nisam svario čak ni u vrijeme kada su svi zbog njega zborno svršavali, ali mi se sviđa, i sinoć sam u njihovoj ugodnoj svirci sasvim uživao. Možda i jest stvar samo u aktualnom osjećaju otkrića, što ni na koji način ne mijenja na stvari. Moja jedina zamjerka ne ide na adresu benda, koji je u svojih 70ak sinoćnjih minuta ubacio gotovo sve one pjesme čije sam snovite, krckajuće melodijice zapamtio bolje od ostalih, nego inače uvijek vrhunskim organizatorima, jer je po meni ovo ipak sjedeća glazba. Odnosno, glazba koju je ugodnije slušati sjedeći, što se nije moglo jer su iz dvorane bile izvađene stolice. A možda me ipak samo bio sustigao umor od popodnevnog nogometa. Evo, i danas cijeli dan slušam ‘Our Inventions’, koji nipošto ne spada u nešto što bi mi se trebalo dopasti, a kako sam još uvijek u nekoj vrsti faze početnog upoznavanja grupe, nemam što više napisati osim da mi se već nekoliko puta ove godine desila slična stvar, pa možda ipak za mene nade ima i izvan rokenrola. Što se Xiu Xiu, koji su sinoćnju večer otvorili, tiče, ja doista duboko poštujem čovjekovu želju da određene demone svoje nutrine egzorcira, i to psihotičnom glazbom, i isto bih tako stvarno volio da mu takav plan uspije. Samo što mi se Jamie Stewart čini kao tip koji bi više volio ostati sjeban, da ima materijala za slijedeću ploču. Možda i jesam bezosjećajan, ali i njemu je muzika za kurac, pa smo neriješeno.

3 Odgovora to “Das Pop”

  1. Anonimno Says:

    Zanimljiv komentar, tim više što su moji zaključci bili drugačiji. Dok je svirka Xiu Xiu tutnjala energijom puno većeg benda, od dvoje izvođača, te pružala jedinstveno glazbeno iskustvo, Lali Puna su me ostavili ravnodušnom sa svojom glazbicom za sjedenje i dremuckanje.

  2. oto Says:

    Meni su Xiu Xiu bili poslovično bezvezni, osim onih par stvari koje su im i na albumima oke (Apistat Commander, I Luv the Valley Oh i možda koja s novog albuma). Ne trenutke su me JAKO podsjećali na Vulvin performans iz Art epizode Spaceda.

    Lali Puna su bili tako-tako. Dvije fine plesne stvari, par oke trenutaka, ali sve skupa dosadnjikavo. Ovo im je treći nastup koji sam gledao i uvjerljivo je najgori. I svirali su samo jednu stvar sa Scary World Theory, wtf? To mi je bilo najveće razočaranje.

  3. matija Says:

    Hihi, Vulva. Super je Spaced.

    Nisam ja puno slusao Xiu Xiu u zivotu, cim sam ih prvi put cuo sam skuzio da to nije moja salica caja, i u biti sam vam samo htio pokazati sto je kultni Muki napisao o novom albumu, pa vi raspravljajte ako vam se raspravlja:

    http://hombrezone.com/?p=5135

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: