Goriline naj serije nultih: #45-#41

by

45. Buffy, ubojica vampira (Buffy the Vampire Slayer)
[214 bodova / 7 glasova]
Negdje sam čitao da je status fenomena zvanog Buffy u suvremenoj humanistici puno bolji nego onaj, recimo, Hamleta. A između dekapitacije zlih demona i sakaćenja drevnih vampira, djevojka ipak mora imati vremena i prijatelje i pokoju za romansu, zar ne? Pa makar i s onima za koje ju je sudbina predodredila da uništava. Je li se Buffy tiho ušuljala kroz prozor i uneredila na stolu pop-kulture? Ja mislim da jest. I onda ju još nabila na veliki kolac. A mislim da ni feministkinje nemaju ništa protiv. (VM)

44. The Mighty Boosh
[234 boda / 4 glasa / dva prva mjesta]
“The Mighty Boosh” je sigurno najnadrealnija, a imho i najbolja od nekoliko recentnih britanskih humorističnih serija potpisanih od manje-više iste ekipe ljudi (iako ću vam svakako preporučiti da svakako pogledate i “The IT Crowd”, “Nathana Barleyja”, “Garth Marenghi’s Darkplace”, “Man to Man With Dean Learner”, “Snuff Box” i valjda nisan zaboravija ni jednu više..). Mada je nakrcan nevjerojatnom količinom ekscentričnih likova, “The Mighty Boosh” na okupu drži klasična odd couple-osovina –  Noel Fielding kao jednostavni narcisoidni wannabe rockstar-idiot Vince Noir, i Julian Barratt kao Howard Moon, također idiot, ali koji misli da je misteriozan, “dubok” i potcijenjen umjetnik. “The Mighty Boosh” je počeo kao njihov stand up, prilagodivši se prvo radiju te na kraju i formatu humoristične serije, proširivši se usput s još nekoliko likova (Rich Fulcher je bog❤ ). Naivna i neograničena dječja mašta, beskrajno nadrealni dijalozi, uporno prepucavanje i ismijavanje fizičkih “nedostataka” glavnih likova, crimpovi, veliki utjecaj pajtonovskog humora, opsesija pop-kulturom a posebno glazbom (kroz epizode će direktno ili indirektno spominjati, ili oblačiti se u glazbenike poput Bryana Ferryja, Ricka Jamesa, Bootsyja Collinsa i Garyja Numana, a i sve skupa je začinjeno njihovim vlastitim pjesmicama koje se zavlače pod kožu)… Samo su neki od brojnih sastojaka s kojima vas Barratt i Fielding uvlače u svoj šareni svijet, a kada vam zaokupe pozornost na više od pola sata, teško da ćete htjeti ići nazad. (DM)

43. Stargate SG-1
[235 bodova / 5 glasova]
Čudna neka serija taj “Stargate SG-1”. Počneš gledati, i prva sezona – osim par časnih iznimki u vidu zadnjih par epizoda – je jednostavno očajna. Ljudi kroz zvjezdana vrata dolaze do nepoznatih svijetova, svi alieni govore engleski, na svim planetama se može normalno disati, a pola planeta ima izgled kanadske šume (gdje se serije snimala, jel). Onda kreneš s gledanjem druge sezone i stvari se naglo poboljšaju, da bi od treće sezone serija napokon našla svoj put. Alieni, egipatski artefakti, epska priča o velikim plemenima u koje spadaju i ljudi, ludi Jack O’Neill (čovjek zbog kojeg seriju možeš provariti i kad te zapadne ekstremno loša epizoda) te izbjegavanje općih klišeja je ono što je ovu seriju izdiglo iz  mase sličnih. Pošto u zadnjih deset godina nismo dobili pristojnu space operu (somebody says “Star Trek: Enterprise”?), a “Battlestar Galactica” je uvijek bila mnogo više od pukog SF-a i svemirskih borbi – ako tražite pravi SF, “Stargate SG-1” treba biti vaš prvi izbor. (IG)

42. Okus krvi (True Blood)
[243 boda / 10 glasova]
Jednog dana Alan Ball uranio je kod zubara, pa je u obližnjoj knjižari, tražeći nešto što će mu odvući pažnju od zujanja bušilice, kupio knjigu. O vampirima. U Louisiani. Ja bih rekla da je loše izabrao, jer ko bi hteo čitat horor kod zubara, a i pročitala sam sve što se do sad pojavilo iz edicije Southern Vampire Mysteries, pa znam o čemu pričam. No, Alan je Ball, za razliku od mene odlučio opravdati opus Charlaine Harris, pa je napravio seriju o tim vampirima u Louisiani… i shapeshifterima, i telepatima… i inima (Gorila mi je zabranio da spojlam). Uglavnom, vampiri su cool, likovi su iritantni, svi voze kamionete, ima puno komaraca… voli on to. Ako vas ja nisam ubedila, pogledajte špicu! (ID)

41. Breaking Bad
[244 boda / 7 glasova]
Podmuklo, brzo i skoro neprimjetno, našao sam svoju novu najdražu seriju zadnjih par sezona, onu zbog koje trčim doma i gledam je svježe skinutu isti dan. Osnovna premisa zvuči kao iz loše sapunice: srednjoškolski profesor kemije saznaje da ima tumor na mozgu, želi familiju financijski zbrinuti te krene praviti crystal meth uz pomoć svog bivšeg učenika. Uglavnom, ništa me nije moglo pripremiti na suštu genijalnost koja curi iz svake minute i svakog kadra štorije o Walteru Whiteu (kojeg briljantno glumi tata iz “Malcolma u sredini”, Bryan Cranston), još jedne lamentacije na temu horora suburbije. Cijelu stvar je zakuhao – namjerni pun 🙂 – Vince Gilligan, jedan od glavnih producenta “X-Filesa”, i podario nam seriju bez lakih riješenja, s grešnim likovima koji svako malo nešto gadnu zajebu, i onda se vade iz govana (jednom prilikom i doslovnih). (LR)

(pisali: Vatroslav Miloš, Dino Rudić, Igor Gnjatović, Ildiko Dekany, Luka Rukavina)

9 Odgovora to “Goriline naj serije nultih: #45-#41”

  1. Igor Says:

    BREAKING BAD nikako da mi dođe na red. A siguran sam da je totalna klasika u pitanju.

  2. Tonći Says:

    za Stargate sam bio u velikoj napasti da stavim ovu sliku al sam se ipak suzdržao😉

    a inače, počeo sam se nakon duuuugo vremena opet vraćati SF-u, uvatilo me tako neko raspoloženje, pa sam slistio sve glavne naslove iz Banksovog serijala o Kulturi osim “Matter” (koja će isto doći na red!), a od serija se pripremam za uroniti u “Babylon 5″… no pošto toga ima 110 epizoda a ja u prosjeku pogledam dnevno jednu epizodu ičega (ili barem ičega od 40ak min), proći će nažalost još dosta vremena prije nego što mi “Stargate” uopće dođe na razmatranje – mada mi uopće nije mrska ideja da i to jednom pogledam!

  3. Tonći Says:

    što se tiče “Boosha”, moram reći da sam jako veliki ne-ljubitelj njihovih glazbenih brojeva! oni u “South Parku” su smiješni, u “Konkordima” nisu ali znaju biti sasvim dobra muzika kao muzika, u “Family Guyu” uglavnom nisu ni jedno ni drugo ali su zato spektakl baš kao u pravim mjuziklima, dok u “Booshu” nisu ni jedno ni drugo ni treće, nego samo iritantni… eto, moja dva centa za džuboks

  4. Igor Says:

    Tonći,dobro da nisi ubacio onu fotku za Stargate,ali si svejedno omanuo.naime,na fotki koju jesi stavio nema Pukovnika O’Neilla…AArrgh!🙂 Nadalje,teško da će ti se svidjeti Stargate SG-1 i Babylon 5,bolje probaj sa SUPERNATURAL (koji nisam nešto puno gledao,ali ljudi se kunu da je serija na početku bila onako,a da je postala ZAKON). Da i ne spominjem vrhunce poput The Wire,Damages i The Shield (a te serije baš mali broj ljudi gleda,iako su fantastične). Lost znam da gledaš,a 24 nekako nije serija u tvom štihu🙂

  5. Tonći Says:

    “teško da će ti se svidjeti Stargate SG-1 i Babylon 5”

    zašto to misliš? pa ipak jesam kakav-takav trekker, volim DS9, a B5 – ako sam dobro shvatio – je nešto otprilike kao DS9, samo što u ovom slučaju čovječanstvo u svemir ne gura superpozitivna turboutopijska vladavina cvijeća i sreća, nego jedan totalitaran režim… što mi zvuči obećavajuće! ST-univerzum je u startu zakinut s obimom priča koje može pričati baš zato što predstavnici Federacije uvijek moraju biti toliko nepokolebljivo štreberski pozitivci

    ne znam hoću li ikada gledati “Supernatural”, al me zainteresiralo malo kad sam jednom pročitao što je netko napisao da je to trenutno jedina serija ravna “Lostu” po količini omgwtf-razvoja radnje

  6. dino Says:

    @tonci – ne volis ni krimpove?😦

    CYBORG SEA DOG TELL ME WHAT YOU DREAM OF
    FUTURE SAILORS
    OH YEAH!!
    😮

  7. dino Says:

    i bas me razocaralo, samo 4 ljudi je stavilo boosh na listu:/ koliko vas je gledalo boosh i nije ih stavilo a koliko ih uopce nije gledalo?😀

  8. Tonći Says:

    krimpovi ne da mi nisu smiješni, nego mi je teško uopće i *pojmiti* kako i zašto to nekome može biti smiješno! (da ne bude zabune, ne mislim ja o nikome ništa loše ako mu/joj je to smiješno, nego samo kažem… ono, iskrena zbunjola.) mislim, rap-zezovi su općenito jedno toliko išibano kljuse da naprosto ne mogu vjerovati da se u to danas itko više upušta… s druge strane, ja ionako u pravilu baš nešto ni ne volim humoristične songove; od Konkorda mi je bio smiješan jedino “Inner City Pressure” i ništa više, koliko god volio Pythone nikad u životu nisam niti posjedovao niti svojom voljom slušao “Python Sings”, itd itd… to je recimo jedan teren na kojem, ako se mene pita, narodi bivše Juge nemilo biju Amere i Engleze: dok kod njih u srazu humora i glazbe obično pati ili jedno ili drugo, u okvirima ex-Yu mjuze se te dvije stvari – od Elvisa preko Ramba do Generala Mitua – znaju nekako sretnije, prirodnije, organskije sklapati, bez da jedna nužno zatire drugu

    a što se tiče drugog pitanja, “The Mighty Boosh” sam imao na listi ali nisko: imaju definitivno svojih momenata, epizoda s Bongo Brothersima je antologijska, no sve skupa mi nisu baš toliko smiješni… najbolji dijelovi su mi uglavnom oni kad njih dva samo sjede negdje i seru nešto, a ovo sve ostalo mi prečesto izgleda kao da su se zadovoljili s “hej! imam ludu ideju!” umjesto da se još malo esktra potrude te ciljaju i na “hej! imam ludu FORU!”

  9. zoran Says:


    http://www.youtube.com/watch?v=gfaqj_V-Fu0 itd.
    Zgembo – praotac krimpa.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: