Dan 5 – Hvala!

by

Izgleda da ponuda agencijskih kataloga nije uključivala prikladan poklon za rastanak, pa su se Mate Škugor i ekipa Žednog uha snašli i poklonili nam The Wedding Present (ili se piše bez člana?) na oproštaju Zagreba od ovoga divnog festivala. Znam da svemu jednom mora doći kraj, osobno sam čak i tip koji voli pravovremene i jasne završetke, ali još mi se uvijek teško pomiriti sa činjenicom kako više nema festivala na kojem sam u desetljeću za nama vidio toliko odličnih koncerata, poslušao toliko sjajnih bendova i doživio mnogo nezaboravnih trenutaka. Ovo tako nije samo kraj jedne etape priče Žednog uha, nego i osjetna promjena u mome životu. Mate, ekipo, hvala na svemu! Upiranje prstom u ovakvome kontekstu nema smisla, jer meni nije važno tko je i koliko i da li uopće kriv, samo mi je žao. Naravno, koncerata u režiji iste bande ljudi bit će i još, i uskoro i ubuduće, tako da se prikladnije posvetiti lijepim mislima, prvenstveno sinoćnjem koncertu. S obzirom da je riječ o festivalu koji je svakako odgojio i nahranio mnoge generacije alter zaljubljenika te bendu koji s pravom uživa status velikih indie heroja, The Wedding Present su sasvim skladno sjeli na posljednju programsku poziciju Žednog uha, iako su nastupili pred znatno većim brojem ljudi koji se inače ne smucaju po SC/KSET svirkama, primarno onima nešto većeg broja godina. Uvijek je gušt na koncertu spadati u mlađu raju, to je neupitno, samo što to onda uglavnom za sobom povlači i činjenicu kako se gledaju neki ofucani penzići. S obzirom na dužinu Gedgeova staža, bend mu se bespogovorno bliži razdoblju u kojem smije aplicirati za mirovinu, ali ni o kakvoj ofucanosti nema ni spomena. The Wedding Present su sinoć zvučali energično, zabavno, sugestivno i moćno, baš onako kako zamišljam da su zvučali i u naponu startne snage. Otkrivajući povijest i zaljubljujući se u stare bendove ni u svojim srednjoškolskim ni u sadašnjim danima, logično, nisam uspio pohvatati sve kako treba, pa čak ni sve bendove koji doista zvuče kao bendovi koji bi mi pod određenim okolnostima mogli značiti sve. The Wedding Present upravo su jedan od njih, koji bi me svojim gitarijadama u potpunosti zaokupio svaki put kada ih slušam, ali koji nikada nisu prestali biti bend koji cijenim, popevši se na viši nivo. Ali, ako takvo što nije pretjerano ustvrditi iz pozicije povremenog pratitelja grupe, čini mi se kako nema ni najmanje šanse da je ikoji fan jučer mogao ostati nezadovoljen. Meni je bilo super – mada Gedge i ekipa svojim zvukom nepogrešivo rekreiraju glazbenu indie modu druge polovice osamdesetih godina, sinoćnje su verzije pjesama bile toliko svježe i čarobne da mi se činilo kao da gledam neki najnoviji bend, željan jedenja cijelog svijeta. Također, izražajna jasnoća Gedgeovih vokala omogućila mi je i potpuno se posvetiti šarmantnom sadržaju sjajnih tekstova, kako onih koje sam ipak poznavao od ranije (‘Everyone Thinks He Looks Daft’, ‘Corduroy’ ili omiljena mi ‘Take Me!’), tako i najnovijih skladbi od kojih mi se najviše svidjela ‘I Woke Up Screaming’. I ‘George Best’ i ‘Seamonsters’ su albumi koje sam slušao znatni više, ali taj sinoć u cijelosti izveden ‘Bizzaro’ stvarno jest albumčina, sudeći po odsviranome koncertu. Predgrupe Nimbus Dei i Hemendex sam propustio, zbog kvizne pobjede.

7 Odgovora to “Dan 5 – Hvala!”

  1. ngnewave Says:

    Znači mi stariji baš smetamo na koncertima?😉
    Bio i Jurica Šiftar, zar ne?
    Baš dobar nastup, nema šta, svjež, kako kažeš….

  2. Gogo Says:

    A mislim stariji, ja imam 30 i ako je oko mene 22-23godišnja ekipa onda se osjećam malo bed, ali ako su oko mene 35-40godišnjaci onda mi je to kul!

  3. tomislav Says:

    pusti, brate, mene prije 2 godine okovani panker, stara škola, pustio na wc ispred sebe, uz “evo, izvolite, pričekat ću ja.”

    [nije se sprdao :/]

  4. tomislav Says:

    [stara škola, al generacija početka prema sredini ’90ih]

  5. ngnewave Says:

    @tomislav – ha ha, ovo mi izvrsno….fin neki punker….🙂 )))
    @gogo – ma da imaš pravo NHF, ja još starijiii….zna biti awkward kad se ističeš kao najstariji…pa se pitaš što tu uopće radiš?
    ….malo ću raspravljat, ne upućujem tebi…niti reagiram na txt, iako sam njime potaknut…:

    …ali imao sam neku raspravu o tome na kulturpunktu u vezi Nationalovog koncerta…kao starci nam pokvarili gig jer ih je Dragaš pozvao na nj reklamom u Jutarnjem…e a da sam to propustio….a uopće nisam poznavao band…
    …ne volim diskriminaciju zbog diskriminacije, pa ni ovu spomenutu, zbog komocije…
    …uostalom Weddoes su band “naše” generacije :)))))))) ….
    …uostalom, trebalo bi biti ovako: da niko nikome ne smeta osim ako nije nasilan, bezobrazan i sl….

  6. max Says:

    E, meni je ova mišancija stalne klupske koncertne publike u rasponu godina od 20 do 60 sasvim OK. Čak i ako sam stariji od prosjeka (o čemu se još uvijek može raspravljati jer ga stanovita gospoda solidno podižu… svaka im dala). A ovi što povremeno popune neki veći koncert, čak i ako su pozeri (uostalom, pozerština ne zna za godine) – nek i oni uživaju. Konačno, mladost/starost prvenstveno izvire iz duše. I za kraj, stara Maova: neka cvjeta tisuću cvjetova!😀

  7. ngnewave Says:

    Max je sve rekao! (Da sada ne kvarim poantu s livadom…🙂 )

    Pitanje za sve:
    nakon što je završio nastup Nimbus Dei, DJ je na terasi pustio neki opaki nervozni post-punk, sinkopiranih ritmova i sulude bas vožnje, s vokalom muškoga tenora, baš onako piskavoga ….pali mi na pamet Wire, ali, čini se, nisu oni.
    Zna netko?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: