Dan 3 – Odsjaj dostojan legende

by

Za razliku od nekadašnjeg suborca/suparnika Boba Moulda, koji je kasnije kroz Sugar i solo karijeru uspio ostati blizu površine i danas prilično uvjerljivo igra ulogu zaslužnog alter-velikana, čini mi se kako Grant Hart svoju prošlost u Hüsker Dü, jednom od najboljih bendova svih vremena – a neću vam proturječiti ni izbacite li iz tvrdnje startno relativiziranje – nije naplatio ni najmanje. Ne mislim ovdje isključivo na novac i beneficije koje omogućava, nego ujedno i na nekakav status, makar će njegova prava definicija uvijek biti neopipljiva, gotovo neopisiva. Primjer – čak me i Iko upitao tko je ono taj Grant Hart, zvučalo mu je poznato, na čiji sam koncert jučer išao u &TD. A riječ je o čovjeku koji mi je u prvom srednje snimio ‘Metal Circus’, ‘Flip Your Wig’ (osobni favorit sve do danas) te SST-ovu kultnu ‘Duck And Cover’ kompilaciju, na kojoj su Hüskeri bili uletjeli u osam milja visok uragan! Daleko od očiju, daleko od srca i još dalje od pamćenja. Međutim, da je sudbina htjela drugačije, možda moji vlastiti, sebični interesi nikada ne bi bili zadovoljeni. Moulda još uvijek nisam vidio uživo, a Harta, od jučer u 22.25 sati, ipak jesam. Koncert ovoga velikoga osobnog heroja najavljivao sam kombinacijom nestrpljenja i podozrivosti, jer iako je, da se zaustavimo samo na posljednjem, solo album ‘Hot Wax’ bio sasvim lijep, strepnji kako Grant više nije ni sjena one nezaustavljive bubnjarske i autorske force nisam se uspijevao oduprijeti. Fizički, potpuno je očito da je Grant zadnjih dvadesetak godina proveo povlačeći se od nemila do nedraga, iako je frizura modernog indijanca još uvijek tu. Glazbeno, problema nije bilo ni u najsitnijim tragovima, jer je Grantov glas još uvijek moćan, rezak i sposoban ispuniti i one krajeve dvorane do koje pojačalo nekim slučajem ne dobaci njegove gitarske majstorije. Naravno da smo svi mi posvećeni iz prvih redova ove pjesme u srca spremili kao eksplozije detonirane zidom slatke gitarske buke i sprinterskim bubnjevima, ali ništa im nije falilo ni u ovakvome spartanskom izdanju. Ipak je Grant veliki autor klasičnih pop-rock pjesama, a takve njegove nemaju se čega sramiti ni ogoljene. Kroz punih 80 minuta svirke, ispunivši i golem dio želja iz publike (koja je, inače, pristojno pričekala da isteče barem 45-50 minuta prije negoli ih je počela tražiti naglas; popizdim kad debili već nakon dvije stvari počinju zahtijevati svoje omiljene pjesme!), Grant je uživo predstavio jednu od najmanje dvojbenih prijavnica za rock antologiju, uz samo dvije nepoznate pjesme, obradu ‘Signed D.C.’ legendarnih Love i vlastitu novu, ljupku ‘What’s A Little Angel Doing So Far From Heaven?’, kako joj ime otkriva mrežni sveznadar. Ostale pjesme spadaju ili u najčišću rock antologiju (Hüsker Dü) ili u kult autora koji još uvijek jest sposoban stvarati čuda, samo ipak nešto rjeđe (Nova Mob, solo radovi). Sve će vam, zapravo, reći set lista, ja ću samo ostati oduševljen besmrtnom ljepotom njenih karika: Remains To Be Seen – You’re The Reflection Of The Moon On The Water – The Girl Who Lives On Heaven Hill – Signed D.C. – Terms Of Psychic Warfare – Pink Turns To Blue – What’s A Little Angel Doing So Far From Heaven? – 2541 – Diane – Barbara – Never Talking To You Again – Puzzles – The Last Days Of Pompeii – Don’t Want To Know If You Are Lonely – My Regrets – California Zephyr – Teeny’s Hair – Green Eyes – Flexible Flyer – Books About UFOs – She Floated Away – Back From Somewhere – You’re A Soldier

Iako su na samim počecima svojih karijera u osamdesetima na prvi pogled dolazili iz različitih glazbenih pozadina, Grant Hart i Chuck Prophet, koji je nastupio kao drugo veliko ime večeri, naposljetku su često dolazili na isto mjesto – hram velikih, ubojitih pop-rock pjesama. Putova do tog odredišta oduvijek je bilo i više nego nekoliko, pa je tako Grant stigao onim nesputane želje za inovacijom i širenjem izražajnih sredstava, a Chuck slijedeći tradicijsku nit vodilju. A tko zna, ne čini mi se nevjerojatnom ni mogućnost da su se još negdje tamo 1986. godine, u svojevrsnoj najavi jučerašnje večeri, Hüsker Dü i Green On Red bili našli na zajedničkom programu. Bila su to dobra vremena, čini se danas, pogotovo nakon još jednog, tko zna kojeg, divljenja Azerradovoj hagiografiji kakva su uvijek na tapeti kad naletim na imenjaka Andrijanića. Stoga se, da se vratimo koju rečenicu unatrag, plan da Grant i Chuck nastupe iste večeri pokazao ne samo opravdanim, nego i pravim trijumfom pjesama s melodijama i refrenima, pogotovo u usporedbi s nešto eksperimentalnijim ostatkom festivalske ponude. Kada je Chuck Prophet lani nastupio u KSETu naoružan samo akustičnom gitarom, bio je odsvirao dostatno ugodan koncert, ali nisam se mogao oteti dojmu kako bi se i on sam više volio ponovno naći u ulozi nepogrešivog guitarslingera, koji je do pobjede predvodio Green On Red u većini bitaka u kojima su sudjelovali. Ali, i on je naučio piti i spavati sjedeći, a lekcija je to koja omogućava jednostavnije izmjene solo nastupa i bendovskih ekspedicija. Jučer je u &TD Chuck sa sobom doveo i prateći The Mission Express, koji čine tri kulera s diplomom salunske scene američkog jugozapada, te njegova najbolja prijateljica, supruga Stephanie Fitch. Presjek njegove izdanjima jako bogate solo karijere još mi je jednom pokazao kako griješim sve dok ne nabavim i posljednju ili najopskurniju pjesmu s njegovim potpisom, jer bi ovaj praznik američke roots radiofonije bilo šteta slaviti samo na rijetkim koncertima. Sinoćnji, ovjeren i zajedničkim prvorednim colanjem Ante Tomića i Luke Benčića, dvaju velikih štovatelja kvalitetne country-rock ugode, iskoristio sam i kao prijevozno sredstvo do nekog bara u Tucsonu, Arizona, atmosferu kojeg su The Mission Express sinoć učas stvorili svojim pustinjskim rokenrolom. Prvi sam štit bacio već na ‘Just To See You Smile’, kasnije sam se s radošću pridružio ‘Good Time Crowd’, a Springsteenova ‘For You’ i Chiltonova (po Chuckovu sudu čovjek koji je izmislio sve što on i mnogi drugi rade i danas) ‘Bangkok’ bile su dobrodošli nakloni začinjavcima. Krećem u popunu kolekcije.

Eh, da, kasnije je svirao još i Goribor, ali, sorrybor, kombinacija Žuline pile, premorenosti i jutarnjih obaveza bila je jača. Rezultat valjda i bolji.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: