Gorilini naj albumi nultih: #5-#1

by


5. Wilco – Yankee Hotel Foxtrot (2002.)
Pogled iz žablje perspektive prema vrhovima nebodera Marina Cityja na naslovnici zgodno ilustrira pretenzije Jeffa Tweedyja pri snimanju “Yankee Hotel Foxtrota”. Daleko od mladenačke romantizirane americane Uncle Tupela i prvih dvaju albuma Wilca, ovaj album je osebujna kolekcija pop-pjesama čije kvalitete u velikoj mjeri izviru iz nesređenih odnosa među članovima benda tijekom njegova nastajanja. Tweedyjev najbliži suradnik i koautor Jay Bennett neće dočekati izlazak albuma kao član Wilca, a njegovo mjesto katalizatora Tweedyjevih sve nekonvencionalnijih ideja preuzet će u konačnom oblikovanju ploče indie-guru Jim O’Rourke. Ipak, vrhunci “YHF”-a ostaju nadahnute kolaboracije Tweedyja i Bennetta, dvojca koji se nikad nije u potpunosti oporavio od bolnog prekida. Zaboravljeni Bennett prošle se godine predozirao i umro, a Tweedy usprkos sve virtuoznijoj instrumentalnoj podršci u Wilcu nije, a najvjerojatnije ni neće snimiti bolju ploču od ove. (MB)


4. Radiohead – Kid A (2000.)
Jebatmumater… Ako je “OK Computer” bio “Na Drini ćuprija”, ovo je “Ex ponto”. Nobelovcima ne pakirati! (MF)


3. The Hold Steady – Boys and Girls in America (2006.)
Kada je u prvoj poznatijoj bendovoj pjesmi izjavio da su ga osamdesete umalo ubile pa ih se nemamo razloga dobrohotno prisjećati, Craig Finn me je pridobio u trenu. Znajući da nije mislio na one osamdesete koje su nam u naslijeđe ostavile brdo prekrasnih alter/indie-bendova, nego one sintetske čija je revitalizacija danas kul čak i onima koji ih u prvo vrijeme nisu jebali ni pola posto (razočaran sam, momci, jako razočaran…), u bendovim sam pjesmama prepoznao sebe, i to onoga sebe kojega se ne sramim. Karijeru su započeli s “Positive Jam”, a prvi vrhunac dosegli na ovoj prelijepoj ploči, čiji mi je omot Craig nakon njihova prva evropskoga koncerta potpisao sa “Stay Positive!”, kako je kasnije nazvao idući album. Ponovimo – stay positive! Eto, ajde neka mi netko sada u ovoj ploči i kompletnom opusu grupe uspije pronaći ironiju, koja joj se nerijetko, a pogrešno, pripisuje. Ova je ploča istina! Kao što prošlost u polu-hermetičnom indie-bendu i pripadnost DIY-sceni ne znače da je kasniji zagrljaj rock’n’rolla ikako i ičim pomućen, tako ni dobronamjerna duhovitost i mogućnost sagledavanja priče iz neočekivanih rakursa i vizura ne signaliziraju autorovu ironiju. Kao najbolji tekstopisac na svijetu svih vremena, kako ga volim i ne mogu ne nazivati, Craig Finn ne piše ironične pjesme nego pjesme o svijetu koji se upravo prema sudbinama najlabilnijih odnosi ironično, te likovima kojima ironija pomaže zamaskirati napukla srca i nesigurnosti, što sve skupa neugodno podsjeća i na živote koje dečki i cure žive i izvan Amerike: u svima njima nerealna kolosalna očekivanja mogu rezultirati samo tužnim zajedničkim trenucima. Ali, baš zato što je Craig podržan neprobojnom zaštitnom mrežom raspjevanih i razigranih gitara te refrena svojih kolega, “Boys and Girls in America” je i čista romantika, ne samo potraga nego i nalaženje makar kratkotrajnog smirenja, kakvima sam genetski onemogućen odoljeti. To je najdragocjeniji dar ovog albuma (svakako se potrudite nabaviti verziju s četiri sjajne bonus pjesme), važniji čak i od vraćanja života u rock’n’roll i rock’n’rolla u indie, ili gaženja reakcionarne ideje kako se budućnost doseže eklektikom a vječnost istraživanjem nepoznatog. Pravi su recept pjesme koje nam se urežu u dušu. Ovaj ih album ima kolko oćeš. (GP)


2. The Gaslight Anthem – The ’59 Sound (2008.)
E ovaj sam album čekao cijeli život! Ili barem od trena kada sam jednome starom idolu – koji mi je idolom postao tek kada se već bio odrekao profesionalne karijere idola – na pitanje na kojoj sam strani odgovorio da se nepovratno nalazim na lijevoj strani radijske frekvencijske skale (ako se to uopće tako zove, znate na što mislim). I kada nisam imao mnogo, uvijek sam imao romantiziranje glazbe i romantiziranje glazbom. Brian Fallon je odrastao u tome mitskom New Jerseyju, i osoba je koja me je mogla upozoriti kako cjelonoćno gubljenje vremena s Giovannijem Ribisijem i Steveom Zahnom na parkiralištima pumpnih stanica i Wal-Martova i sevn-ilevna i nije neka fora. Bio je tamo, s njima, nije sad to toliko kul koliko izgleda jednom tinejdžeru i jednom tridesetogodišnjaku koji je, nažalost ili nasreću, u duši još uvijek tinejdžer (ista su osoba, da ne bude zabune) na drugom kraju svijeta. Ali, Brian, o jebote koji majstor, priču izvrće na glavu i potvrđuje kako sam bio potpuno u pravu. Henganje s ekipom je sve, sve što želiš da bude, govori mi svakom svojom pjesmom, ne samo zato što ne postoji ništa drugo pa se moraš zadovoljiti onim što imaš, nego i zato što smo se odgajali i opijali istim romantičnim mitologijama. A i zato što su cure uvijek cure, a san o njima i njihovom društvu jedini pravi motiv za ustajanje iz kreveta. Dakle – more songs about girls and friends, a to je isto, jednako lijepo i zavodljivo i najvažnije i 1959. i 1985. i 2008. Da nije toga, ne bi bilo ni svijeta uopće, a načelno mi ne bi bilo žao ni zbog čega osim zbog nepostojanja moje najdraže ploče svih vremena – možda je rano za procjenu ove vrste, ali ni jednog tjedna od kasne jeseni 2008. godine ni jedan drugi album nisam preslušao više puta, dok su ukupne brojke istog razdoblja neusporedive. The Gaslight Anthem su klinci koji su u punk-undergroundu bili prepoznali usmjerenost i moralni kodeks po kojima će kasnije modelirati svoje buduće živote, što u Americi svakako ima veći značaj nego kod nas, gdje se na faks barem u moje vrijeme upisivalo bez ikakvih financijskih i logističkih problema. Međutim, stavovi kojima su se divili nisu mogli nadoknaditi činjenicu kako su djevojke oko kojih su se sramili – Gail, Jane, Sandy, Anna, Maria (sve cure zove Maria, ne samo onu koja je došla iz Nashvillea s kovčegom u ruci, iako voli samo Virginijino srce, uf!), u svojim haljinama cvjetnih uzoraka i laganim sandalama, sa svojim očima koje te ponekad razderu u najtanje vrpce – željele plesati na nešto mekše, seksipilnije, nježnije, romantičnije od Black Flag ili Minor Threat. Njihovi su uzori tako Paul Westerberg (tip s početka teksta), Mike Ness, Chuck Ragan – baje s dušom i pankeri sa soulom, uz koje se može pjevati cijelu noć u ritmu od 33 okretaja u minuti, dok sunce ne označi kraj. Svih 12 pjesama na “The ’59 Sound” na mene imaju isti učinak, riječ je o prekrasnom albumu koji mi pruža ama baš sve što od rock’n’rolla tražim, uključujući i ono što nisam ni znao da želim dok ga nisam čuo prvi put. Obična je to četrdesetominutna melankolično-razbijačka ramalama, kakvu bi vjerojatno i netko drugi znao napraviti, ali ono što Briana Fallona, Alexa Levinea, Bennyja Horowitza i Alexa Rosamiliju čini boljima od svih drugih nije samo njihova sposobnost stvaranja divote, nego želja stvaranja ovakve divote. Na tome im hvala. (GP)


1. Arcade Fire – Funeral (2004.)
Te 2004. sam imao 23 godine, novog najboljeg prijatelja, novu djevojku, veliko srce i još veći upitnik nad glavom. Do ljeta sam živio u mračnom ‘suterenu’ obiteljske kućice u Šumetličkoj, a nakon ljeta smo Sandra i ja, osokoljeni romantičnim proljetnim tjednom na Hvaru, uselili u zajednički podstanarski stan bez centralnog grijanja u Tribaljskoj. Nije nam smetalo, voljeli smo se i, uz neizbježnu financijsku pomoć obje obitelji, kupili dovoljno uljnih radijatora da preživimo zimu. Sandra, Regine i Win su, doduše, imali sasvim drugačiju godinu od moje – Sandra je izgubila tatu, Regine baku, a Win djeda. Arcade Fire su pokazali puno još na istoimenom EP-ju iz 2003, ali način na koji su svoje osobne gubitke uspjeli pretvoriti u katarzične pjesmetine o odrastanju i, ništa neće zvučati dovoljno dobro, odnosu s našim najbližima – u najmanju je ruku čudesan. Evo, i danas, 10.2.2010, sav se naježim kad krene “Neighbourhood #1 (Tunnels)”. Znam da me čeka pedeset minuta ljekovite bijele magije. Note to myself: otići na koncert Arcade Fire i izgubiti glas na “Wake Up”. (MH)

(pisali: Matko Botić, Miroslav Filipović, Goran Pavlov, Matija Habijanec)

70 komentara to “Gorilini naj albumi nultih: #5-#1”

  1. Tonći Says:

    5. Wilco – Yankee Hotel Foxtrot – 717 bodova/12 glasova/tri prva mjesta
    4. Radiohead – Kid A – 766 bodova/14 glasova/dva prva mjesta
    3. The Hold Steady – Boys and Girls in America – 803 boda/11 glasova/dva prva mjesta
    2. The Gaslight Anthem – The ’59 Sound – 806 bodova/15 glasova/dva prva mjesta
    1. Arcade Fire – Funeral – 999 bodova/17 glasova/jedno prvo mjesto

  2. zoran Says:

    I za ovo ja klikam tu svaki dan šesnajst puta? Još da finale Losta bude ovakav antiklimaks i ubiću se, majke mi. Svi ste pozvani na sprovod. Haha, sprovod. Sad ću umrijet od smijeha. Živote moj, dvaput san umra, prvi put kad san sluša Arkejd Fajr ja, drugi put kad je u Gorile pobidija, živote moj, dva put san umra, jeben ti se s materon.

  3. tb Says:

    asti boga 😀

  4. ott Says:

    Fail. Pa dobro, idemo dalje…

  5. andrej Says:

    ovi gaslight anthem izgledaju ko americki voodoo lizards

  6. bojan Says:

    ma da, idemo dalje, nekako cu prezivjeti ovu listu. idem si pustiti ‘Year of The Gentleman’.

  7. Tonći Says:

    “reakcionarne ideje kako se budućnost doseže eklektikom a vječnost istraživanjem nepoznatog”

    ovo prvo je još davno ismijano sa svih strana, a ovo drugo nije reakcionarno – nego je, uglavnom, gola činjenica… gola činjenica koja se možda upravo mijenja paralelno s mijenjanjem značenja “nepoznatog” u glazbi, ali dosad je sve u svemu itekako bila na snazi. mislim, čak i ako se ograničimo na rock i gitare, i tu se mahom kanoniziraju bendovi koji su donijeli nove zvučne paradigme nauštrb onih koji su glancali stare: zato se i recimo, da uzmem osamdesete za primjer, danas nove generacije upoznaju s Pixies i Husker Du ali ne i s The Godfathers i Stray Cats, koje je povijest praktički izbrisala

    kao što rekoh, to stanje stvari bi se moglo promijeniti, i teoretski bi jednog dana u retrospektu i moglo ispasti da je prišivanje retro-zadrtosti (ili čega god već) nekome poput Gaslight Anthem bilo reakcionarno… ali ja i dalje stvarno ne vidim *nikakve* naznake za takav zaokret. jer, ljudi koji rade ovakve liste u prominentnim magazinima i webzinima su u konačnici upravo ti koji određuju što će se od manje komercijalnih bendova iz ove ere nametati budućim generacijama kao vrijedno slušanja, a kod tih ljudi – glasnici novih paradigmi tipa Animal Collective ili Dirty Projectors i dalje u globalu neusporedivo bolje kotiraju od neapologetskih retro-rockera

    tako da retro-rock može biti dobar recept za štošta, ali za vječnost – baš i ne

  8. Tonći Says:

    just 4 fun 4 my old fam: kako bi lista izgledala kad bi se zbrojili samo glasovi ljudi koji pisali za Nomad

    1. Jay-Z – The Blueprint
    2. Radiohead – Kid A
    3. The Strokes – Is This It
    4. The Streets – Original Pirate Material
    5. M. Ward – Transfiguration of Vincent
    6. The Hold Steady – Boys and Girls in America
    7. Arctic Monkeys – Whatever People Say I Am…
    8. The Magnetic Fields – 69 Love Songs
    9. Portishead – Third
    10. Bon Iver – For Emma, Forever Ago
    11. Clientele, The – God Save the Clientele
    12. Do Make Say Think – Goodbye Enemy Airship…
    13. Daft Punk – Discovery
    14. Arcade Fire – Funeral
    15. Živo blato – Konac konca
    16. The Cardigans – Long Gone Before Daylight
    17. Fleet Foxes – s/t
    18. The Avalanches – Since I Left You
    19. Bright Eyes – I’m Wide Awake, It’s Morning
    20. Kenny Chesney – Be As You Are
    21. Dirty Projectors – Rise Above
    22. Of Montreal – Hissing Fauna, Are You the Destroyer
    23. Hard-Fi – Stars Of CCTV // TBF – Maxon Universal
    25. Mojave 3 – Excuses for Travellers
    26. Radiohead – In Rainbows
    27. Radiohead – Amnesiac
    28. Black Box Recorder – The Facts of Life // Panda Bear – Person Pitch
    30. Kings Of Convenience – Riot on an Empty Street
    31. Josh Rouse – Nashville
    32. Bloc Party – Silent Alarm
    33. Eminem – The Marshall Mathers LP
    34. Amy Winehouse – Back to Black // Devendra Banhart – Cripple Crow // System Of A Down – Mesmerize
    37. Mercury Rev – All Is Dream
    38. Mogwai – Rock Action
    39. Lali Puna – Scary World Theory
    40. Vampire Weekend – s/t
    41. Grandaddy – Sumday
    42. Andrew WK – I Get Wet
    43. LCD Soundsystem – Sound of Silver
    44. Johnny Cash – American III: Solitairy Man
    45. Basement Jaxx – Rooty
    46. Beyonce – B’Day
    47. Let 3 – Bombardiranje Srbije i Čačka
    48. Jens Lekman – Oh You’re So Silent Jens
    49. Sigur Ros – Agaetis Byrjun
    50. M. Ward – Transistor Radio
    51. Belle & Sebastian – Dear Catastrophe Waitress
    52. Flaming Lips, The – Yoshimi Battles the Pink Robots
    53. Grandaddy – The Sophtware Slump
    54. Clientele – The Violet Hour
    55. Missy Elliott – Miss E… So Addictive
    56. Dirty Projectors – Bitte Orca
    57. Darkwood Dub – Život pocinje u 30oj
    58. El Guincho – Alegranza
    59. Do Make Say Think – Winter Hymn Country Hymn…
    60. Interpol – Turn on the Bright Lights
    61. Ryan Adams – Gold
    62. Justin Timberlake – Justified
    63. Jarboli – Suvišna sloboda // Postal Service, The – Give Up // TV On the Radio – Desperate Youth, Blood Thirsty…
    66. Black Lips – Good Bad Not Evil
    67. TBF – Galerija Tutnplok
    68. David Byrne – Look Into the Eyeball // Sean Paul – Dutty Rock
    70. MIA – Kala
    71. The Decemberists – Picaresque // The Knife – Silent Shout // Saint Etienne – Finisterre
    74. The Coral – s/t
    75. Franz Ferdinand – s/t
    76. Notwist, The – Neon Golden
    77. Kanye West – College Dropout
    78. Thom Yorke – The Eraser
    79. Necks, The – Chemist
    80. The National – Alligator

    uglavnom ništa manje indieja, ali puno manje americane!

  9. pushtouch Says:

    Sotona ostala bez medalje, a pravda pobijedila.
    Nego, jel netko može ponudit kakvo racionalno objašnjenje za današnji status Yankee Hotel Foxtrota? Ja sam ga uvijek doživljavao kao simpatičan album, ništa epohalno, a gle ga danas. Kad je izašao nije ga se dizalo toliko u nebesa, a sad na kraju desetljeća po mnogim listama ispada da je obilježio nulte.

  10. sokoj Says:

    ova od 80 je baš okej

  11. ott Says:

    Epohalan? Što god. Ali da je vraški dobar klasičan album, je.

    Zapravo, teško da je ikoji album obilježio nulte, prije ih je obilježila marginalizacija albuma kao glazbenog formata.

  12. oto Says:

    A u kurac, uvijek zaboravim ispraviti ovo drugo o. Evo ga sad, dok opet ne zaboravim.

  13. McGee Says:

    Mislim da je u slučaju YHF legenda postala važnija od same glazbe. Ono, raspad benda, skoro raspad ljudi iz benda, cijela priča oko ne-izdavanja ploče, tornjevi i uopće cijeli taj šušur oko albuma. Kako je vrijeme prolazilo svi smo zaboravili da pjesme i nisu nešto, i počeli smo ga samo gledati kroz kontekst vremena mu. Što je skroz okej, treba i takve stvari promicati a ne samo zabavu.
    A kad sam već kod zabave – Gogo majstore! Mission accomplished. Jedino ne kužim di su neki Truckersi među deset 🙂

  14. holiga Says:

    tako znači… jako mi je drago što je tonći stavio i “nomadovu” listu koja mi izgleda neusporedivo bolje i na kojoj baš bode u oči potpuni izostanak ili drastično lošiji plasman ovih par albuma iz vrha. sad bih ja tu još napisao par kartica analize zašto mislim da je tomu tako, ali poznam samo neke od ljudi koji su sudjelovali, a da nisu pisali za nomad, pa nije zgodno, a i samo bih otvorio dodatne maratonske rasprave koje ne vode nikud.

    tako da ništa od toga, bar što se mene tiče. so long and thanks for all the fish.

  15. Tonći Says:

    heh, primjetio sam već kako na Nomadovoj nema Gaslighta (razumljivo), ali tek sam sad skužio kako uopće nema ni – Wilca! jako zanimljivo.

  16. Draž Says:

    meni ipak YHF prvo znači dobre pjesme i koncept dobrog albuma općenito, a tek onda drama oko raspada, tornjevi, izdavačka kuća…
    + još, već kada si se javio 🙂 YHF mi je Benkovačka 8, Ana, padanje kardumice tri puta :o, spavanje s Vatroslavom u bračnom krevetu na Ohridu… ok i spavanje s tobom u bračnom krevetu u Benkovačkoj 8

    ček, koje to pjesme baš nisu nešto? mamicu ti južnjačku.

  17. Draž Says:

    ajd sada već kada je samo lista s nomada mogli bi srediti i listu ekipe bez nomada. čisto da vidimo te neke razlike

  18. Tonći Says:

    “padanje kardumice tri puta”

    zar i ti, crni sine? ja zbog nje pao godinu jednom, a skoro i drugi put

  19. oto Says:

    Viš, meni je s YHF bilo dosta drugačije, prvo mi je bio malo pretežak, ali s vremenom mi se jako svidio. Za nekakve probleme u bendu nisam ni znao do pred par tjedana kad sam se uhvatio slaganja liste pa završio na Wikipediji. Jednostavno, pokušao sam slušati A Ghost is Born, bio mi je dosadan i dalje na Wilco nisam obraćao pažnju.

    Što se tiče ex-Nomadove liste, meni je podjednako usrana kao i ova druga, ali ajde (doduše, sumnjam da bih bio zadovoljan ikakvom listom _albuma_ dvijetisućitih – nisam u potpunosti zadovoljan ni svojom).

  20. Tonći Says:

    “ajd sada već kada je samo lista s nomada mogli bi srediti i listu ekipe bez nomada. čisto da vidimo te neke razlike”

    odlična ideja! bacam se na posao

  21. Draž Says:

    slutim zavjeru mcgee-pavlov. evo nam truckersi u top 10 🙂

    ah kardumica. naravno da sam i ja pao godinu radi nje. mislim da sam na kraju znao čak i neke nebitne frakcije u oktobarskoj revoluciji.

  22. Tonći Says:

    evo ga, top 100 bez glasova nomadovaca:

    1. Arcade Fire – Funeral
    2. Gaslight Anthem, The – The ’59 Sound
    3. Wilco – Yankee Hotel Foxtrot
    4. Hold Steady, The – Boys and Girls in America
    5. Interpol – Turn on the Bright Lights
    6. National, The – Alligator
    7. Radiohead – Kid A
    8. Lambchop – Nixon
    9. Strokes, The – Is This It
    10. Streets, The – Original Pirate Material
    11. Yo La Tengo – And Then Nothing Turned Itself Inside-Out
    12. Mogwai – Rock Action
    13. My Morning Jacket – It Still Moves
    14. Arctic Monkeys – Whatever People Say I Am…
    15. Shins, The – Chutes Too Narrow
    16. Basement Jaxx – Rooty
    17. Postal Service, The – Give Up
    18. Knife, The – Deep Cuts
    19. Radiohead – In Rainbows
    20. Notwist, The – Neon Golden
    21. Fleet Foxes – s/t
    22. Avalanches, The – Since I Left You
    23. Andrew Bird – Armchair Apocrypha
    24. Thermals, The – The Body, The Blood, The Machine
    25. Godspeed! You Black Emperor – Lift Your Skinny…
    26. Flaming Lips, The – Yoshimi Battles the Pink Robots
    27. Interpol – Antics
    28. Band of Horses – Everything All the Time
    29. Živo blato – Konac konca
    30. Broadcast – The Noise Made by People
    31. Dropkick Murphys – Blackout
    32. M. Ward – Transfiguration of vincent
    33. Sonic Youth – Murray Street
    34. M. Ward – Transistor Radio
    35. Franz Ferdinand – s/t
    36. Ryan Adams – Heartbreaker
    37. LCD Soundsystem – LCD Soundsystem
    38. Mojave 3 – Excuses for Travellers
    39. Daft Punk – Discovery
    40. Long Winters, The – When I Pretend to Fall
    41. Songs:Ohia – Magnolia Electric co
    42. Bon Iver – For Emma, Forever Ago
    43. Jay-Z – The Blueprint
    44. Calexico – Hot Rail
    45. Rebel Star – So
    46. Neko Case – The Tigers Have Spoken
    47. Bright Eyes – I’m Wide Awake, It’s Morning
    48. Grandaddy – The Sophtware Slump
    49. Ryan Adams – Gold
    50. Avett Brothers, The – Emotionalism
    51. McLusky – McLusky Do Dallas
    52. Black Box Recorder – Facts of Life
    53. The National – Boxer
    54. Radiohead – Hail to the Thief
    55. Mars Volta, The – De-Loused in the Comatorium
    56. Libertines, The – Up the Bracket
    57. Animal Collective – Merriweather Post Pavillion
    58. TV On the Radio – Desperate Youth, Blood Thirsty…
    59. Patty Hurst Shifter – Too Crowded on the Losing End
    60. My Morning Jacket – Z
    61. Gorillaz – Demon Days
    62. Marah – Kids in Philly
    63. Pulp – We Love Life
    64. My Morning Jacket – At Dawn
    65. Jayhawks, The – Rainy Day Music
    66. Knife, The – Silent Shout
    67. Josh Ritter – The Animal Years
    68. Portishead – Third
    69. Coral, The – s/t
    70. Okkervil River – The Stage Names
    71. 16 Horsepower – Folklore
    72. Belle & Sebastian – The Life Pursuit
    73. New Pornographers, The – Twin Cinema
    74. Bjork – Vespertine
    75. Belle & Sebastian – Dear Catastrophe Waitress
    76. Counting Crows – Hard Candy
    77. And You Will Know Us By The Trail Of Dead – Source Tags & Codes
    78. The Album Leaf – In a Safe Place
    79. Kings Of Convenience – Riot on an Empty Street
    80. Okkervil River – Black Sheep Boy
    81. Vampire Weekend – s/t
    82. Jenny Wilson with The Watson Twins – Rabbit Fur Coat
    83. TBF – Maxon Universal
    84. Sigur Ros – ()
    85. Explosions In The Sky – The Earth Is Not a Cold…
    86. Madonna – Confessions on a Dance Floor
    87. Black Lips – Good Bad Not Evil
    88. DNTEL – Life Is Full of Possibilities
    89. Johnny Cash – American III: Solitary Man
    90. Drive-By Truckers – Brighter Than Creation’s Dark
    91. The Magnetic Fields – 69 Love Songs
    92. Sufjan Stevens – Illinois
    93. Beck – Guero
    94. Lily Allen – Alright, Still
    95. Primal Scream – XTRMNTR
    96. Pains Of Being Pure At Heart, The – s/t
    97. The Decemberists – Castaways & Cutouts
    98. Pearl Jam – s/t
    99. Jason Isbell – Sirens of the Ditch
    100. Sun Kil Moon – April

  23. bojan Says:

    “jel netko može ponudit kakvo racionalno objašnjenje za današnji status Yankee Hotel Foxtrota? ”

    cover omadjija ljude.

  24. bojan Says:

    zapravo, sve ove liste pokazuju koliko je indie debelo pristuan u svima nama, htjeli mi to ili ne. najvjerojatnije jer se, od druge polovice osamdesetih do danas, indie stalno predstavlja kao nesto sto je drugacije, progresivnije, kontra top lista, nesto sto je totalno cool, i kad otprilike takav stav upijes do 18, on neminovno ostaje i dalje, bez obzira sto otkrivas i drugu glazu i druge aspekte glazbe i sto su danasnji chart singlovi puno zanimljivija i inovativnija glazba od indija, a cistokrvni gitarski indie polako, ali sigurno ulazi u podrucje slicno danasnjem statusu progresive 70ih, podrucje freakova i opskurnih znanja o nebitnim stvarima.

  25. petru Says:

    da, nomadova lista nije tolko monotona i ne dominiraju tolko gitare na prvih deset albuma (9 od 10 gitara je na ukupnoj listi, sačuvaj bože) al meni je zanimljivo kako na obje (osim što, ne previše neočekivano, ima malo elektronske i hip hopa/rnb-a) nema eksperimentalnog roka (animal collective, dirty projectors; ne da mi ovo smeta, dapače) i ima vrlo malo indie popa (ovo mi se ne dopada). i samo bih još htio reć da istraživanje nepoznatog i muzika koja se ureže u dušu nisu međusobno isključivi koncepti. oće bit pojedinačnih lista (zanima me šta još na svojim listama imaj ljudi koji su glasali za npr. of montreal, linu i basement jaxx)?

  26. Gogo Says:

    Ma bitno je samo da nije pobijedilo neupitno Radioheadovo sranje!!! He, he, još i ljepše što je ostalo bez medalje, jupii!!! Živjela muzika! Pjesme! Refreni! Gitare! La, la, la, la, la, la!!!

    Ljudi, možete vi svi mislit što hoćete i naravno voljeti glazbu koju volite, ali nakon ovakvih zajedničkih lista zadovoljni su samo oni čiji je favorit na prvome mjestu, i ovakvi kao mi čiji se favoriti neočekivano uvale u prva tri. Tako da je glupo negodovat, ja dosad nikad u životu nisam bio zadovoljan nekom listom, osim kada je Automatic For The People pobijedio na Nomadovoj svih vremena.

    Tonćiju sam i u startu, i na samom zbrajanju glasova (okej, tada je već bilo kasno, ali…) rekao kako bi on sam bio izrazito zadovoljniji listom da samo nas šest s Gorile predloži po nekih 30 albuma, poredamo ih dogovorom ili nekim zbrajanjem i to je to. U top 10 tako bi upali i Todd Edwards i Toya i Dirty Projectors i Kenny Chesney i šta ja znam…

    Možda bi čitateljima ta lista bila manje zanimljiva – meni osobno bi bila manje zanimljiva, odnosno s manje muzike koju volim – ali bi točnije reprezentirala nešto što je glazbeni ukus, odnosno što su glazbeni ukusi Gorile – u množini.

    S obzirom da smo se odlučili na što-više-to-veselije pristup – koji je zapravo skroz kul – nije bilo teoretske šanse da dozvolim da na mom blogu nekakav Kid A pobijedi Boys And Girls In America. Zato sam i osobno pozvao na glasanje sve prijatelje i poznanike za koje sam znao da će ga imati na svojim listama. The ’59 Sound stvarno nisam očekivao u topu 10, ali sam ga isto tako htio ugurat u top 25, pa sam onda zvao i ljude koji će glasat za njega. Rezultat me ugodno iznenadio! Iako zapravo nije trebao, još uvijek ima ljudi koji vole muziku!

    Međutim, dosta ljudi koje sam pozvao je isto tako glasalo i za Funeral i za Kid A, no šta ćeš, to je ono što sam bio pisao o taktiziranju. Ja sam znao da će moj cimer Saša imati Kids In Philly, i da ga on nije stavio bio bi znatno niže rangiran, pa sam zato svjesno istrpio Funeral na njegovu drugom mjestu. Takvih primjera ima još.

    Nego, da se vratim, dakle od šest nominalnih autora ovog bloga (iako su Andrej i Velimir gotovo odustali, Bojan se nešto zadnje vrijeme primirio, a Viski nikako da se razmaše u potpunosti), trojica na svojim listama nisu imala ni jedan album iz topa 5, Viski je imao Kid A na 45. mjestu, Andrej nerangirani Funeral, a ja The ’59 Sound na prvom i Boys And Girls In America na trećem.

  27. Gogo Says:

    “sto su danasnji chart singlovi puno zanimljivija i inovativnija glazba od indija” – ali Bojane, ovo ne kužim. Naravno da se svi mi volimo prepucavat oko glazbe, ali svi smo svjesni kako je nemoguće rangirat zanimljivost.

    Ono što me smeta je drugi dio – prvo, uopće nije istina da je chart glazba inovativnija od indieja (u najširem smislu riječi). Ne kažem ni da je manje inovativna, mislim da se u vrlo širokom spektru glazbene popularnosti od najopskurnijeg undergrounda do world-conquering singlova mogu naći slični postupci i slične ideje.

    Međutim, važnije, zašto bi čak i ako se nekim meni neznanim naučnim metodama dokaže da je nešto inovativnije to nužno značilo i da je bolje?!? Nema logike.

  28. bojan Says:

    “nema eksperimentalnog roka”
    zato sto animal collective i dirty projectors nisu bas eksperimentalni rock i imaju vise slicnosti i zajednickog s elektronskom glazbom i R&B/hip-hopom. Animal Collective izrazito jako slice Mille Plateaux techno i ambient izdanjima, a Dirty Projectors bas pokusavaju svirati digitalni R&B i vise lice na Linu i Ne-Yo, nego na neki indie band, sto se sve skupa, u osnovi, ne svidja indie rockerima.

  29. bojan Says:

    “Naravno da se svi mi volimo prepucavat oko glazbe, ali svi smo svjesni kako je nemoguće rangirat zanimljivost”

    pa da, i slazem se s tobom do u detalj, ali ja u tom dijelu gornjeg komentara ne govorim u mnozini, nego samo za sebe i mogu si rangirati zanimjivost i zanimljivije mi je istrazivati Timbaland, Darkchild, RedOne, Danja, The-Dream, Dre &Vidal, Will.I.Am…rjesenja i produkciju jer, u tim trenucima, kako i sam kazes, na djelu je “cista romantika, ne samo potraga nego i nalaženje makar kratkotrajnog smirenja”.
    i u usporedbi s onim sto cujem iz indija, chartovi su mi ipak trenutno inovativniji, sto ne znaci da se stvar uskoro nece promijeniti, dapace, sve mi se vise cini kako je zadnjih godina stanje stvari da, ono sto zovemo indie puno vise crpi iz digitalnog mainstreama, nego obrnuto, iako chart glazba dosta crpi iz raznih varijanti europskog clubbinga, sto je totalno genijalno.

  30. zoran Says:

    “S obzirom da smo se odlučili na što-više-to-veselije pristup – koji je zapravo skroz kul – nije bilo teoretske šanse da dozvolim da na mom blogu nekakav Kid A pobijedi Boys And Girls In America. Zato sam i osobno pozvao na glasanje sve prijatelje i poznanike za koje sam znao da će ga imati na svojim listama. The ‘59 Sound stvarno nisam očekivao u topu 10, ali sam ga isto tako htio ugurat u top 25, pa sam onda zvao i ljude koji će glasat za njega. Rezultat me ugodno iznenadio! Iako zapravo nije trebao, još uvijek ima ljudi koji vole muziku!

    Međutim, dosta ljudi koje sam pozvao je isto tako glasalo i za Funeral i za Kid A, no šta ćeš, to je ono što sam bio pisao o taktiziranju. Ja sam znao da će moj cimer Saša imati Kids In Philly, i da ga on nije stavio bio bi znatno niže rangiran, pa sam zato svjesno istrpio Funeral na njegovu drugom mjestu. Takvih primjera ima još.”

    Dobro, pročitao sam ovo, nasmiješio se i pomislio, jebote koja je mustra, pacijent i/ili legenda taj Pavlov. Ali onda sam se ozbiljno zamislio: pa ovo je isto kao da varaš na kartama (kad ne igraš u novac). To su voljeli raditi i moj brat i moj pokojni dida, i nikad ih nisam razumio. Kakva je to pobjeda? Mislim, di je tu veselje, di je postignuće? Koga tu lažemo? I za čije babe zdravlje? Jel ima psihologija za to neki termin? Stvarno nisam pametan.

  31. sokoj Says:

    “sportski duh”. ili ga imaš ili nemaš. samo jebiga, kao što je odmah po zbrajanju primijetio tonci, i da ste ti i andrej rangirali liste i da su sudjelovale, lupam, ildi, danijela (& bojan), sanja, martina & arijana, opet bi arcade fire bio prvi. pobjeda je cista da cisca ne moze bit.

  32. sokoj Says:

    a da, i ona pickica omilat

  33. Gogo Says:

    Ali Laziću, ne kužim, tko tu koga vara? Osim nas koji slušamo normalnu muziku ljudi koji slušaju sranja! Zašto moji prike Đira ili Fitna ne bi glasali, a ionako redovito čitaju Gorilu?! Mislim, zašto bi ti imao više pravo glasati za zajedničku Gorilinu listu od bilo koga? Naravno, drago mi je da jesi, da nisi tko zna što bi bilo s BBR, ali opet, ne kužim.

    Nikoga nisam nešto tlačio, nego sam poslao ljudima mejlove, alo znam da brijete na muziku i liste, daj pošaljite mi svoju pedeseticu i tako to i ljudi poslali.

    Tako da zapravo odjebi s tim pizdarijama 🙂

    A i pravi se javio (odnosi se i na Viskija) – pričao mi je Velimir kako su se sastavljale liste u Nomadu devedesete, tako da…

    Sportski duh – napraviti sve u okvirima pravila za pobjedu, čestitati pobjednicima/boljima – eto čestitam boljem Funeralu, čekam čestitke lošijih Kid A i Third ili koga već.

  34. Gogo Says:

    “Osim nas koji slušamo normalnu muziku ljudi koji slušaju sranja!” – treba – Osim nas KOJE slušamo normalnu muziku ljudi koji slušaju sranja!

  35. sokoj Says:

    “kako su se sastavljale liste u Nomadu devedesete” ???

  36. Lou Says:

    Za hipstere, coolere i alternativce, stvorili ste listu koja je zapravo prilično predvidljiva. Dobro, to je i očekivano. 😀

    Nek` je bar pobijedio Arcade Fire, bend koji je i imao najbolji album nultih. Realno.

  37. tonći Says:

    “Nek` je bar pobijedio Arcade Fire, bend koji je i imao najbolji album nultih. Realno.”

  38. zoran Says:

    Dobro, i očekivao sam da ćeš se naljutiti, mada te nisam htio ni napadati ni vrijeđati. Nisam htio reći da je to varanje, nego da je učinak isti. I nemoj sad relativizirati, “alo znam da brijete na muziku i liste”, kad si gore lijepo rekao da si taktizirao i “pozvao na glasanje sve prijatelje i poznanike za koje si znao da će ga imati na svojim listama”. U svakom slučaju, i dalje mi nije jasno.

    I dobro, kakav sad Arkejd Fajr, Viskoviću? Zabole me đokavac za njih. Zar ti iz mojih komentara (mahom ležernije prirode) nije jasno da baš i nisam lud za muzikom kao što je ekipa ovdje? Ja volim Divine Comedy, Belle & Sebastian, Menikse, Fountains Of Wayne i tako dalje, a popularna muzika i njene moderne tekovine, di smo, šta smo, šta ima novo, to mi odavno ne igra ulogu. Sportski duh nemam, naravno. Ali ovo ionako nije sportski, već čisto kompetitivni duh. Možda je to jedna te ista stvar, ne znam, ne pratim sport.

    A ovo s Velimirom i Nomadom, Gogo, stvarno nemam pojma o čemu pričaš. To je bilo prije 12 godina, kad sam i sam bio gikčina po pitanju muzike, pa me ništa ne čudi, al evo, pozivam te da me podsjetiš, na moju moguću sramotu.

    I još bih dodao da ti mama priča pizdarije 🙂

  39. Gogo Says:

    Šta je gušt nalipit smajlić na kraj uvrede i onda je sve kao okej! Lapane! 🙂

    Ma nisam se ja naljutio, stvarno nisam, nego mi je nejasno zašto je upitan pravednički trud da blog koji pišem/uređujem (ne sam, naravno, ali bar 46 posto, ostalih 51 posto otpada na Tonćija a 3 posto na sve ostale) objavi listu kakvu želim? Stavit ću ja svoju solo listu za par dana, dapače, ali htio sam da ova skupna izgleda što je moguće više nalik mojoj. Nije mi pretjerano uspjelo – sranja je previše!, ali jeste u nekoj mjeri.

    Što se tiče sastavljanja lista, ako je točno što mi je Velimir pričao onda mi je to super, znaš da ja poštujem svako legalno mešetarenje! Obožavam kad se ljudi (naravno, sebe iz ovoga ne izdvajam, niti to mogu) oko načelno nebitnih stvari kao što je lista nekog bloga/magazina angažiraju do ne znam kojih granica, čak i u našim poznim godinama.

    Jer, da nam svima nije btino, ne bismo sada ovdje raspravljali o pizdarijama, kao što to ne radi Velimir ili ne znam tko drugi. Nije me sram što mi je bitno, nije me niti sram što je pobijedio Funeral (stvarno mislim da to jest neki naj indie konsenzus desetljeća, meni to nije ne znam što, ali nikada mi ne smeta kada negdje svira), ali sam izrazito ponosan na Radioheadov plasman iza moja dva velika favorita. Sram me je da Kid A može biti ispred The Blueprint, ali jebiga, ljudi ne slušaju hip hop, čak ga je i Tonći uvalio u posljednje listine fillere.

    Onda, ponosan sam i na Živo blato i njihovu pobjedu nad TBF, koja se nikada ne bi zbila bez pouzdanog Saše, i na još masu stvari.

    Vidiš ti, kako se Pitchforkova i Gorilina lista komentiraju, a Wireova ne!

    Zapravo, Oto je najbolje rekao da ni sa svojom listom nije potpuno zadovoljan (pa normalno kad si stavio album Stars koji nije Set Yourself On Fire! Da nisi, Stars bi bili na listi, visoko! :)), pa kako može biti s nečijom drugom, pogotovo skupnom?

  40. tonći Says:

    “I dobro, kakav sad Arkejd Fajr, Viskoviću?”

    možda je mislio na ovo – https://ruralnagorila.wordpress.com/2010/02/25/gorilini-naj-albumi-nultih-5-1/#comment-1296 ?

  41. tonći Says:

    btw ni ja se ne sjećam da je bilo ikakvog legalnog mešetarenja za Nomadovu listu devedesetih – molim detalje!

  42. zoran Says:

    Tonći, kao prvo, to je šala, jel i tebi kao Petruu treba sve nacrtat? Kad bi mi u životu bilo bitno sve oko čega gunđam, a znaš da gunđam 80 posto vremena, davno bih dobio infarkt.

    Kao drugo, bolje bi ti je da uključiš telefon, a ne da mudruješ ovdje, imamo posla.

  43. Gogo Says:

    “a znaš da gunđam 80 posto vremena” – ajde, smanjio si 🙂

  44. Tonći Says:

    šala je bila forma, da, ali forma je ponekad samo to, forma, pa se iz samog posta se lako moglo iščitati da je sentiment iza šale ozbiljan (koliko god “ozbiljno” može biti zgražanje nad prvim mjestom neke top-liste!) – tako da mislim da se ne moraš čuditi ako je Viski ili bilo tko drugi to tako shvatio

  45. oto Says:

    “pa normalno kad si stavio album Stars koji nije Set Yourself On Fire! Da nisi, Stars bi bili na listi, visoko! :)”

    Ali kad je Set Yourself on Fire bezveze, uz izuzetak 2-3 pjesme! 🙂
    Kad smo već kod toga, zahvalio bih se ljudima koji su glasali za krivi album Trail of Dead. Majmuni 😛

  46. sokoj Says:

    konfešnal tajm – ISTINITA PRIČA S MORALNOM ŽAOKOM – budući da danas imam vremena i volje – OPTUŽBA ŠUTI A OBRANA SE SAMA POKOPAVA!
    kad se kompilirala nomadova lista singlova svih vremena (zbrajanja za 90e se fakat ne sjecam, a moja je lista bila sastavljena od svih albuma 5 britpop bendova i 3 starija pjevaca koje sam skupio od staraca – blazene, blazene nulte i besplatna muzika s interneta!), dosao sam kod velimira s nenumeriranim popisom singlova koji sam tijekom veceri jos namjeravao rangirat. problem je nastao kad sam na andrejevoj listi ugledao “once in a lifetime”, a ja sam imao “psycho killer” pa mi je bilo žao da ne upadne baš ništa od talking headsa i promijenio sam vlastiti izbor – što je “once in a lifetime” neočekivano izbacilo na ukupno sedmo mjesto! i sad ono di se gogo ti i ja (a svatko misli da je na njegovoj strani i ostatak svijeta, pa metnimo pola-pola) razlikujemo – meni je taj osjećaj bio ful jadan i kumio sam i molio tonćija da mi dozvoli da vratim svoju listu na staro! (nije prošlo – proces je već predaleko odmakao ili se svima gadio moj postupak pa su me htjeli naucit dobru lekciju itd) zašto? zato što je druge u nomadu u biti bolio kurac za TH i taj previsoki plasman je bio totalno nereprezentativan i stršao je kao – ajmo svi zajedno – i šta sad ja imam od toga, kakvu potvrdu da volim nešto što je i drugima super, kad sam sam to tamo stavio?
    slicno vrijedi i za ciji je aut u nogometu, a na kviz fala bogu ne idem pa da imam sto dodati.
    puno mi je bolji osjecaj vidjeti da su nekakvi ljudi s kojima uglavnom ne dijelim nikakve favorite odabrali isto baš “transfiguration of vincent” i “transistor radio”, a ne štajaznam “end of amnesia” i “post war”, i svrstali ih baš negdje kao i ja. zakaj me to veseli? kajaznam, veseli me, daje mi neki zadovoljni mali osjećaj u trbuhu zbog kojeg u svemu ovome vrijedi sudjelovati iako je komunikacija uglavnom kodificirana na jedan nezadovoljavajuće suhoparni ili iritantno napižđeni način.
    za kraj evo i muzičke želje: (indija s figom u džepu pruža ruku americi, a oko 3:30 se izvrcu i rodni stereotipi)

  47. kakvakatastrofa Says:

    užasna lista…
    tko su The Gaslight Anthem ?????

  48. saša Says:

    1. ko je dao zaboga ovom Matiji da piše? I to mu još dao da piše o pobijedničkom albumu? Pa čovjek u svakom tekstu tlači o tome kako ga je cura ostavila, kako je nekoć bio mlad i jada jada jada… Užasno i nadasve iritantno!
    2. Nek se Gogo i Zoran potuku!

  49. Gogo Says:

    Daj Viski ne pizdi ko stara baba, sori ako sam te ičim uvrijedio, sve je samo dobronamjerna i možda malko neslana zajebancija! Jebote, i onda ja ispadam opsjednuti pacijent…

    Vidiš Viski ja se te situacije s listom svih vremena uopće ne sjećam. Velimir mi je pričao neke stvari o listama u Nomadu Devedesete, ne bih sada njega volio ovdje uvaljivati iako već jesam, ali što sad, ostatak ću prešutjet. Zato jer mi je okej sve što ste napravili ako jeste, a ako niste onda mi je isto okej. To pogotovo. Ništa od onoga što mi jest pričao nije stvar koju normalna uređivačka politika treba izbjegavat, po meni.

    Poanta je u tome da se ja ni najmanje nisam našao uvrijeđen zbog Lazićeva komentara – ako je ILI onda sam ipak pacijent a ne legenda, ako je I onda mogu biti i jedno i drugo, priznajem – ali mi je zasmetalo da mi ti, i to ti kao bilo tko ali i ti kao ti osobno, predbacuješ da nemam sportski duh. Možda sam krivo skužio, možda je bilo upućeno Laziću, ali moja definicija sportskog duha je ipak malo šira od one koju si ti gore naznačio. Igram za pobjedu, gubim ljut ali ne kradem.

    Tako da mi je nejasno o kakvim ti nogometnim autima pričaš, kad ja uvijek priznam ako odigram zadnji, a od tebe to nisam uvijek doživio.:) Mislim, o tome se radi, ja tebi ti meni, možemo ovako ukrug, i koliko god sam za to uvijek voljan, nema smisla. Ono gdje se zapravo ti i ja u ove dvije stvari razlikujemo je jako malo (osim što ja slušam bolju muziku!) – listu sastavljamo na isti način, s jednakim dvojbama, s jednako taktiziranja, u nogometu se borimo za ono što vidimo, iako je sasvim logično da se ljudima koji igraju jedni protiv drugih učini suprotno. Samo što ja tebi nikada ne zamjeram ono što radim i sam, a ti meni zamjeraš i ono u čemu prednjačiš. Ne znam kako se to zove.

    Ali, najbitnije, ne kužim koji kurac? Nit sam te napao, nit se igdje iz mojih komentara dalo naslutiti kako ikome išta zamjeram, više sam guštao što si ti bio na zbrajanju glasova nego netko drugi zato jer su mi tvoji komentari i opaske zabavni i osvjetljujući… Možda je stvarno istina da se češeš tamo di svrbi ili nešto. A možda i nije, ne znam.

  50. Gogo Says:

    “užasna lista…
    tko su The Gaslight Anthem ?????” – Ozzy, ne pizdi!

  51. bb Says:

    Koji je ovo pičkfork.
    Enivej, moja lista.

    1. Smashing Pumpkins – Machina/The machines of God (2000.)
    2. Broadcast – The noise made by people (2000.)
    3. Kelis – Wanderland (2001.)
    4. Animal Collective – Merriweather post pavilion (2009.)
    5. Daft Punk – Discovery (2001.)
    6. Let 3 – Bombardiranje Srbije i Čačka (2006.)
    7. Cut Copy – In ghost colours (2008.)
    8. Fall Out Boy – Infinity on high (2007.)
    9. Fountains of Wayne – Welcome interstate managers (2003.)
    10. Ashanti – Ashanti (2002.)
    11. Scissor Sisters – Scissor Sisters (2004.)
    12. No Doubt – Rock steady (2001.)
    13. Rammstein – Reise reise (2004.)
    14. The Avalanches – Since i left you (2000.)
    15. LFO – Life is good (2001.)
    16. Big and Rich – Horse of a different color (2004.)
    17. Missy Elliott – Miss E: So addictive (2001.)
    18. Lambchop – Nixon (2000.)
    19. Jay-Z – The Blueprint (2001.)
    20. Živo blato – Konac konca (2000.)
    21. Fragma – Toca (2001.)
    22. Eiffel 65 – Contact (2001.)
    23. Verka Serduchka – Tralli valli (2006.)
    24. Bubba Sparxxx – Dark days, bright nights (2001.)
    25. Justin Timberlake – Justified (2002.)
    26. Kylie – Fever (2001.)
    27. Felix da Housecat – Devin Dazzle and the neon fever (2004.)
    28. Marit Larsen – The Chase (2008.)
    29. Girls Aloud – Tangled up (2007.)
    30. Simone Cristicchi – Fabricante di canzoni (2005.)
    31. Vampire Weekend – Vampire Weekend (2008.)
    32. The Coral – The Coral (2002.)
    33. September – Dancing shoes (2007.)
    34. Robyn – Robyn (2005.)
    35. Annie – Anniemal (2004.)
    36. Lady Gaga – The Fame (2008.)
    37. Ne-yo – Year of the gentleman (2008.)
    38. Danity Kane – Welcome to the dollhouse (2008.)
    39. Gretchen Wilson – Here for the party (2004.)
    40. The Darkness – One way ticket to hell (2005.)
    41. 2many djs – As heard on radio Soulwax pt.2 (2002.)
    42. Midnight Juggernauts – Dystopia (2007.)
    43. Madonna – Confessions on a dance floor (2005.)
    44. Herbert – Bodily functions (2001.)
    45. Junior Boys – Last exit (2004.)
    46. The Cardigans – Long gone before daylight (2003.)
    47. Santogold – Santogold (2008.)
    48. Ladyhawke – Ladyhawke (2008.)
    49. Fastball – The harsh light of day (2000.)
    50. Colonia – Dolazi oluja (2003.)

  52. bb Says:

    ups, krivi post! zbunili ste me.

  53. Rapid Share Says:

    E Tonći Tonći, čini mi se da si zažalio što si uopce krenuo u ovu avanturu. Djeca ko djeca, borba za favorite do zadnje kapi krvi 🙂 Jer stvarno je najvažnija stvar na svijetu da Hold Steady budu visoko na Gorilinoj listi :-))) Al ako to stvarno iz nekog nepoznatog razloga toliko znači zrelim i odraslim ljudima poput GP i MH, ajde nek se vesele, običnim čitateljima Gorile ni iz džepa i u džep.

  54. Gogo Says:

    Najdraži su mi ovakvi penzioneri koji strast nužno poistovjećuju s djetinjstvom, jer kao svejedno je njemu, libo ga racku, ali isto tako nije mogao odolit a da i on ne kaže svoju pametnu besjedu.

    Ali, da si u pravu majstore, jesi! Zabavnije je!

  55. tha Says:

    1. ko je dao zaboga ovom Matiji da piše? I to mu još dao da piše o pobijedničkom albumu? Pa čovjek u svakom tekstu tlači o tome kako ga je cura ostavila, kako je nekoć bio mlad i jada jada jada… Užasno i nadasve iritantno!

    daj ne gnjavi. pored marije s kuferom to je najbolji dio čitavog projekta. iako je stvarno mala mogućnost da ikad ozbiljnije preslušam taj album.

  56. matija Says:

    Kao prvo, nisam znao da ce Arcade Fire zavrsiti na prvom mjestu – molio sam Viskija da mi otkrije gdje su na listi jer bih napisao par recenica vise da sam znao, ali nije mi htio reci, zakleo se da nece reci nista nikome (vidite kakva je on moralna vertikala). Ocito se moji pateticni tekstovi (koji nisu samo o doticnim albumima jer ja bas i ne volim pisati o glazbi iz neke ozbiljno-kriticarske perspektive, vec sam se pokusao prisjetiti sto mi se dogadjalo u vrijeme kad sam prvi put cuo i zaljubio se u albume za koje me Tonci zamolio da napisem po par recenica) nekome svidjaju, a nekome ne. I meni se neki tudji tekstovi svidjaju vise od nekih drugih, potpuno normalno. Drugim rijecima, Sasa, napusi mi se guzice i jada jada jada.

  57. moose Says:

    meni su matijini “te sam godine” tekstovi baš fora i puno bolji od ovih “objektivnih”. ja bi isto tako pisao, al šta mogu kad ne znam ekipu i nisam se mogao opustit 😦

  58. Tonći Says:

    “E Tonći Tonći, čini mi se da si zažalio što si uopce krenuo u ovu avanturu.”

    bilo mi je jako zabavno raditi sve ovo zbog drugarskog aspekta, ali što se tiče rezultata liste – definitivno jesam 🙂 mislim, nije sad da sam očekivao nešto posebno drugačije od onog kako je ispalo, ali sam ipak bio stavio neka pravila (tipa da je dovoljno poslati 10 albuma, da albumi ne moraju biti rangirani) u nadi da će se tako možda više aktivirati ljudi koji slušaju i neku drugu muziku. i bio sam žicao neke od tih ljudi, neki su čak i to još dodatno razglasili na fejsu, ali od toga uglavnom nije bilo neke vajde… sastavljanje ovakvih lista je očito zanimacija koja pretežno veseli rockere, kauboje i indiejance, dok ostali očito preferiraju neke druge načine prezentiranja svog ukusa i tu nema pomoći

  59. holiga Says:

    http://www.vecernji.hr/lifestyle/arcade-fire-pobijedili-izboru-cetrdesetak-novinara-kriticara-clanak-102661

    malo PR-a

  60. Tonći Says:

    opa! hvala na PR-u 🙂

  61. Gogo Says:

    Ili si, Moose, živio mirnim i nesadržajnim životom koji nije pružao materijala za pisanje – meni odličnih! – tekstova nalik Matijinima?

  62. Gogo Says:

    I, Viski i Lazanja, sori ljudi, umoran sam od glupavih poteza načelno pametnih ljudi. Stvarno se loše osjećam prepucavat oko ovakvih pizdarija, i to s vama dvojicom koji ste mi stvarno superkul dragi. Eto. Drugi put neću vadit revolvere.

  63. saša Says:

    1. Matija, pa šta se ljutiš odma? Zeka peka samo!
    2. Ček, Viski i Lazić su namještali liste u Nomadu???!!! Užas! Idem ritualno spalit sve svoje primjerke Nomada!

  64. hrvoje f Says:

    nisam baš tu neki domaći al bi samo želio primjetit dvije stvari

    1. gaslight anthem?!?!?!
    2. kardumicu sam položio na komisiji

    hvala i zbogom

  65. Tonći Says:

    “kardumicu sam položio na komisiji”

    i ja! i dobio sam četvorku

  66. hrvoje f Says:

    mene je htjela rušit, al su me kurelić i dubravica pustili rekla je “kolega, pa vi niste tako bedasti, imate odličan iz političke filozofije”. svašta. btw, nisam to nigdi vidio, al jel se može saznat kako su albumi bodovani? odnosno kolko se dobije za prvo, kolko za drugo itd.

  67. mirza Says:

    od 1. do 11, razlika je 5 bodova tako da prvi dobije 100, jedanaesti 50. od 12 do 21, razlika je 2 boda i od 21 do 50 razlika je 1 bod.
    ne znam jesam li to dobro napisao, ali mislim da kužiš poentu

  68. pushtouch Says:

    Jel Wilco imao najviše prvih mjesta?

  69. Tonći Says:

    je, jedini ima tri komada

  70. Ozren Says:

    @gogo: ono nisam bio ja, ali fakat, tko su gaslight anthem?
    @sokoj: sodoff
    @svi: lista vam je koma:-)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: