Gorilini naj albumi nultih: #20-#16

by


20. Basement Jaxx – Rooty (2001.)
Najbolji album Basement Jaxxa ujedno je bio i početak njihovog kraja – početak grozničavog bijega od stvari prema pjesmama, od psihodeličnih grooveova do kričavog nereda u kojem je ritam tek zbunjeni promatrač po strani; bijeg od svega što je mirisalo na repetitivnost, a bez čijeg čvrstog sidra ludilo postaje, naprosto, nekako manje ludo i dezorjentirajuće. Ako bih morao birati između B-Jaxxa koje zanimaju opaki grooveovi i B-Jaxxa kojima je stalo samo do karnevalske histerije na heliju, ja ću uvijek izabrati one prve – ali veličanstvenost “Rootyja” leži u tome što me nije tjerao da biram stranu, što mi je rekao da mogu imati baš sve, sve, SVE što poželim a da se pritom ne moram bojati mamurluka. (TK)

19. My Morning Jacket – It Still Moves (2003.)
„I miss the innocence I’ve known/ Playing Kiss covers, beautiful and stoned“, pjevaju Wilco u “Heavy Metal Drummer”, opisujući bezbrižne, neponovljive trenutke odrastanja. My Morning Jacket su svoj heavy metal snimili na trećem albumu: “One Big Holiday” s AC/DC-jevskim uvodom je ključni moment ovog izdanja, posljednji članak kojim dokazuju pravo vlasništva nad ostavštinom američke rock glazbe. Americana, psihodelija, hard i južnjački rock – you name it – nema nikoga tko se u svemu ovome trenutno bolje snalazi od dugokose ekipe iz Kentuckyja. Što se Wilca tiče, repriziranje slika iz adolescencije izveli su upravo s Jacketima, pred nekoliko godina na zajedničkoj turneji, na kojoj su koncerte završavali zajedničkim rasturanjem klasika Blue Oyster Cult “(Don’t Fear) The Reaper”. (ZB)


18. Radiohead – In Rainbows (2007.)
Da, ja sam jedan od onih koji neće brzati s kvalifikacijama Radioheada kao najvećeg benda na svijetu i, da, ja sam jedan od onih kojima album hermetičan kao “Hail to the Thief” nikada zapravo do kraja nije došao do svijesti – ali zato s njim, kao i sa svakim njihovim albumom, imam neku intimnu korelaciju koju mi je teško tradirati. Također, uza sve kulturalne implikacije koje “In Rainbows” sa sobom nosi, suzdržat ću se i od kvalifikacija kako se radi o važnom albumu. Sve mi je to, kada stavim ploču u gramofon, puno manje bitno od mogućnosti da mi ona, u svoj svojoj romantičnosti, svaki put iznova može slomiti srce i ponovno ga zaliječiti. (VM)

17. The Avalanches – Since I Left You (2001.)
Baš me briga hoće li The Avalanches ikada napraviti drugi album. Baš me briga hoće li, poput recimo Kevina Shieldsa, pošandrcati,  više od deceniju se kriti od svoje sjenke ali i od vojske novinara koji će ih žicati za dva grama intervjua, pa onda praviti soundtrack za filmove bjelosvjetskih hipstera dok se pod stare dane, s 15 godina zakašnjenja, budu spremali za novu turneju. Za ništa od toga me nije briga, jer Darren Seltmann, Robbie Chater, Tony Diblasi i Manabu Etoh su napravili album koji je teško ne saslušati u komadu, album čija je svaka sekunda trajanja tu s jednim jedinim razlogom – da bude dio idealnog soundtracka Veselja. (MG)


16. Fleet Foxes – Fleet Foxes (2008.)
Te 2008. sam imao 27 godina, prazno srce i pun kurac novostečenih sloboda. Početkom godine sam dao otkaz na mjesto idiota u studiju za postprodukciju. Sredinom godine smo Sandra i ja prekinuli. Krajem godine sam se, naravno, već pitao hoću li se ikad više zaljubiti. Fleet Foxes su rješavali sve probleme. Pustiš si “White Winter Hymnal” i već si u Međuzemlju, a tamo vrijede potpuno drugačija pravila. ”I was following the I was following the I was following the I was following the I was following the I was following the I was following the I was following the I was following the pack all swallowed in their coats with scarves of red tied around their throats to keep their little heads from falling in the snow and I turned around and there you go and Michael you would fall and turn the white snow red as strawberries in the summertime.” Oli niste zapivali? Divan album. Bilo je časno bježati s Fleet Foxes. (MH)

(pisali: Tonći Kožul, Zoran Baljak, Vatroslav Miloš, Mirza Gazibegović, Matija Habijanec)

9 komentara to “Gorilini naj albumi nultih: #20-#16”

  1. tonći Says:

    20. Basement Jaxx – Rooty – 331 bod/6 glasova
    19. My Morning Jacket – It Still Moves – 338 bodova/5 glasova
    18. Radiohead – In Rainbows – 346 bodova/9 glasova
    17. The Avalanches – Since I Left You – 347 bodova/7 glasova/jedno prvo mjesto
    16. Fleet Foxes – Fleet Foxes – 349 bodova/10 glasova

  2. pushtouch Says:

    “White Winter Hymnal” imam kao budilicu na mobitelu od kad je izašo album. Trebalo mi je nešto idilično i pastoralno da me lagano prene iz sna,a opet ne toliko blisku srcu jer znao sam da će mi pjesma koju čujem svaki dan dopizdit. Sad kad negdje vani čujem “White Winter Hymnal” dođe mi da dj-u porazbijam opremu. Alarm ne mislim mjenjat jer sam se sad već previše naviko, a slušat album još manje. I nije mi uopće žao što sam si Fleet Foxes zgadio za cijeli život. Ajde, u autu na jednom cd-u se još može naletit na Your Protector,neka im.

  3. oto Says:

    Vidiš, ja bih prije rekao da je na Remedyju bilo najviše karnevalske histerije (ali i groovea), dok je od Crazy Itcha pa nadalje gotovo uopće nema.

  4. Tonći Says:

    “ja bih prije rekao da je na Remedyju bilo najviše karnevalske histerije”

    pa i je, u onom pravom smislu, zato sam i dodao “na heliju”… ili da to malo preciznije uobličim:

    Remedy – karnevalska histerija, *s* helijem i bilo čim drugim što se nađe pri ruci

    Scars – karikatura karnevalske histerije, na heliju

  5. Draž Says:

    My Morning Jacket tri puta na listi :s Gori su od Radioheada!

    već sam zaboravio da bi se i ovaj mogao desiti.

    nego, dobro je. In Rainbows nije među prvih 5. iako!!! svi mi imamo tu “…intimnu korelaciju koju mi je teško tradirati” :S tako ćeš i ženi reći za par godina?! da si ju tradirao!

  6. Lou Says:

    Nikada nisam shvatio tu opčinjenost “lisicama”. Okej, sve je to divno i krasno, dečko lijepo “skida” Jim Jamesa, al` taj njihov album je bio jako dosadan.

  7. matija Says:

    Bome ni ja nisam mislio da ce zavrsit ovako visoko.

  8. Vatroslav Says:

    Ih, žene. Bolje mi je s knjigama. 😮

  9. zoran Says:

    Lijanovići su jebeno prenisko.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: