50. Modern Family / South Park [1 bod / 1 glas]
47. 30 Rock / Misfits / Parenthood [2 boda / 1 glas]
43. American Horror Story / Enlightened / It’s Always Sunny in Philadelphia / NTSF:SD:SUV:: [3 boda / 1 glas]
39. Bron / Revenge / Shameless / Suits [4 boda / 1 glas]
34. Damages / Fringe / The Office / Sex, Death and the Meaning of Life / Up All Night [5 bodova / 1 glas]
33. Veep [6 bodova / 2 glasa]
31. Dynamo: Magician Impossible / Forbydelsen [7 bodova / 1 glas]
9. The Thick of It
[29 bodova / 2 glasa / jedno prvo mjesto]
Nakon što su torijevci pobijedili na zadnjim britanskim izborima, mnogi su se pitali kakvi su uopće izgledi da bi “The Thick of It” mogao zakucati još jednu odličnu sezonu. Jer sve se dotad vrtilo oko fiktivnog laburističkog ministarstva a la međugeneracijske solidarnosti, i glavna atrakcija serijala je bio Malcolm Tucker, spin-doktor iz čijih se usta slijevala nepresušna bujica najinovativnijih psovki s ove strane “Deadwooda”, strah i trepet unutar svoje stranke pa i šire (kao što je komentirao jedan ministar kad je vidio kako korača u njegovom smjeru: “Ne znam što je gore, gledati ga kako se kotrljati prema tebi poput raka prostate, ili kad ti se pojavi niotkud poput moždanog udara”)… A kako su autori serije, na čelu s Armandom Ianuccijem, bili najavili da će se u skladu s novonastalim političkim okolnostima serija sad vrtiti oko torijevaca – bilo je neizvjesno koliko će tu biti prostora za Tuckera i ekipu, posebno kad se uzme u obzir kako smo u laburističkim godinama “The Thick of It” dobivali tek letimične poglede na torijevce u letargičnoj opoziciji. A tko bi htio gledati “The Thick of It” bez urnebesno brutalnog i brutalno urnebesnog Malcolma Tuckera u prvom planu?
Elem, problem je elegantno riješen. Dobivali smo naizmjence epizode s ekipom na vlasti te ekipom u opoziciji, i priče su im se lagano ispreplitale: iako je krenula pomalo sporo, zaključna sezona “The Thick of It” je naposlijetku isporučila niz vrtoglavo nabrijanih epizoda (plus jednu od sat vremena koja se sastojala isključivo od istražnih saslušanja – a opet je proletila kao da je od deset minuta!), koje po broju uzbuđenja po minuti nimalo ne zaostaju s briljantnim specijalima o unutarstranačkim previranjima između druge i treće sezone.
Koliko god da serija načelno ismijavala PR-politikanstvo – nije zazirala ni od toga da služenje javnosti (i pod navodnicima, i bez) prikaže kao kompleksnu i fascinantno dinamičnu djelatnost, i koliko god da Malcom Tucker bio agresivni buldog koji ne bira sredstva da ostvari cilj, teško je ne navijati za čovjeka koji je toliko strastven u svom poslu, kojem je politika u krvi, kojem je ona praktički sve u životu i kojoj joj daje ama baš sve od sebe (ne odmaže ni to što je Peter Capaldi ne samo vrstan komičar nego i vrstan dramski glumac!). No u svojoj biti “The Thick of It” je bio i ostao jedan od onih sitcoma o ljudima moraju biti skupa iako se ne podnose pa si non-stop spuštaju, i najbitnije je ipak što je kao takav bio i ostao poprilično smiješan (istina jest da su po tom pitanju autori pomalo zakazali s liberalnim demokratima, ali čak i tu naprosto moraš uživati u žaru s kojim se Ianucci & co upinju prikazati koalicijske partnere torijevaca kao najodbojnije moguće šupčine!). (TK)
8. Community
[31 bod / 3 glasa / jedno prvo mjesto]
“Community” sam počeo pratiti nakon prve sezone, naletivši na vrlo pozitivne reakcije na raznim blogovima i godišnjim top-listama. Zakačio sam se nakon pola sezone no ni u snu nisam mogao pomislilit da ću je jednog dana opsesivno iščekivati i svojatati kao moju najdražu seriju. Ikad. Onak, svih vremena. Ali za ozbiljno. Mnogo je razloga za to, a vjerni kroničari uspjeha “Communityja” još i danas pamte prijelomni trenutak kada se Jeffrey Winger u autu iznenada prenuo iz spokojnog sna da bi ugledao njegovo omraženo pučko veleučilište zameteno papirima i išarano bojama. Bio je to trenutak kada smo svjedočili nečem uistinu posebnom u povijesti modernog sitcoma.
Razlog zašto “Community” nije doživio veliku gledateljsku popularnost je upravo bio zbog inzistiranja na visoko konceptualnim epizodama i referencama iz moderne pop-kulture. Ekstaza za geekove, ali otrov za široke mase. U tri godine dobili smo tri paintball-epizode, dvije dokumentarne epizode, dvije lažne flashback-epizode (s dodatnom trećom paintball-referencom!), Halloween-epizode u maniri “Simpsonovih”, bottle-epizodu, Ken Burns-dokumentarac, božićnu claymation-epizodu, video arcade-epizodu, Dungeons&Dragons-epizodu, Dreamatorium-epizodu, parodije na “Goodfellas”, “My Dinner With Andre”, “Glee”, “Law & Order”… Majko mila, same reciklaže – a gdje su tu likovi? E, pa upravo su likovi srž i temelj svake uspješne serije, a “Community” ih ima cijeli ansambl. Oni su tokom tih konceptualnih epizoda bili sve punokrvniji i ranjiviji što je kulminiralo 13.10.2011. kada je svjetlo dana ugledala epizoda S03E04 naslovljena Remedial Chaos Theory kada sam izustio: „Najboljih dvadeset minuta tv-a ikad.“ Tu epizodu sam pogledao još najmanje tri puta zaredom i odmah išao provjeravati blogosferu:jesam li ja lud? Srećom, vidio sam da nisam jedini, i želim svakom fanu bilo koje serije da doživi trenutak koji je mene strefio tog petka kada sam osjetio da se sve nekako savršeno poklopilo – vrhunski spoj (ponekad urnebesnog) humora, odnosa među likovima, atmosfere i populariziranja ofucane pjesme iz osamdesetih do ultimativnog feelgood-osjećaja.
Uopće nisam planirao niti priželjkivao da bih mogao tako nešto doživjeti, i sada kada se to dogodilo imam osjećaj da mi je “Community” dao sve što je mogao. Djelomično sam bio u krivu jer je nastavak treće sezone u 2012. donio vjerojatno najsavršeniju parodiju (“Law & Order”), no istovremeno i raskrinkao potrošenost takvog inzistiranja na dosjetkama visokog koncepta (“Community” ne bi bio “Community” da i sami nisu svjesni toga pa Abed u drugom lažnom flashbacku uzvikne „Laaaame!“). Treća sezona je najviše dosad bila žrtva neujednačenosti – iako je imala neke od najboljih epizoda ikad, bilo je i onih slabijih koje su umanjile cjelokupni dojam, no mora se priznati da je Britta iskočila kao MVP cijele ekipe. Druga polovica sezone mi je djelovala slabije od prvih deset epizoda iz 2011, a finale je samo potvrdilo moje razmišljanje da bi – da je kojim slučajem “Community” i skončao svoj život – meni duša bila na mjestu. Ovako ostaje pitanje što će četvrta sezona donijeti nakon odlaska Dana Harmona (iako ne vjerujem da će biti neke razlike) i kako će se oprostiti s Pierceom, čeka li nas uistinu šest sezona i film ili će se kemija raspasti kad (ako?) diplomiraju. Znam samo da, što god napravili, meni se ne moraju više dokazivati. (JB)
7. The Newsroom
[35 bodova / 5 glasova]
Nova serija Aarona Sorkina o njujorškoj redakciji jedne informativne emisije u kojoj Aaronu Sorkinu glas posuđuju Jeff Daniels, Emily Mortimer, Sam Waterston, Olivia Munn, onaj iz “Slumdog Millionaire”, i skoro svi ostali glumci u seriji. Sorkin opet pokušava popraviti Ameriku, ovaj put možda s manje uspjeha nego kad je nudio protuprogram Bushevoj administraciji s “The West Wing”. Ima se tu samodopadnih, pristranih, prežvakanih propovijedi i moraliziranja na bacanje; likovi su plošni (a ženski naročito slabi), nijedan se ne doima stvarnim i gotovo svi su u službi veličanja glavnog lika, arhetipa Velikog čovjeka — dive mu se, podupiru njegove ideje, gledaju u njega sa sjajem u oku kao sekta okupljena oko vođe. Nema podteksta ni nijansi, samo se izgovara gomile i gomile teksta, a serija pati od istog onog stereotipiziranja koje navodno prokazuje (pogotovo rasnog)… No jesu li to razlozi da je se ne gleda? Nisu! Sorkin i dalje piše jako duhovite, rafalne dijaloge i oštroumne comebackove koje cast iznosi s dobrim tajmingom, pogotovo Daniels i Mortimer, čija je on/off ljubavna veza jedna od okosnica radnji i podsjeća na one iz starih hollywoodskih screwball-komedija. I još: unatoč tome što serija tematizira stvarne događaje iz prošlosti čiji ishod već znamo, postoji stanovita dramska napetost i, ako patite na tu vrstu intelektualiziranja s visine, vrlo se lako navući. (LB)
(pisali: Tonći Kožul, Jurica Benčik, Lana Brčić)
13. True Blood
[24 boda / 4 glasa]
Možda su počeli stavljati drogu u vodu, a možda su mi očekivanja bila na nuli, ali peta sezona je bila baš zabavna. Ruku na srce, gluplja nego ikad, ali dovoljno je bilo valjda samo napraviti nešto suvislo od Tare i MAKNUTI ONU KRMELJAVU PATKU U DRUGI PLAN!!
Koji odmor za dušu, bože, koji odmor.
I Pam je najbolja ikad, Eric je kul, Bill je poludio. Christopher Meloni. Ifriti na pms-u. Robert Patrick kao Alcideov trailer-trash pape. Drogiranje. Politika. Klanje ljudi.
Fina ljetna razbibriga. (BB)
12. Californication
[25 bodova / 3 glasa]
Nije upitno da ste i sami zasigurno negdje čitali ili čuli kako se “Californication” nakon druge sezone, a najtvrdokorniji bi tu možda ispalili i prvu, potpuno razvodnila, obesmislila, pretvorila u vlastitu karikaturu, što ju je na neki način činilo karikaturom na kvadrat, uzmemo li u obzir povremene proplamsaje ciničnog ruganja sjaju L.A. lajfstajla koji se inače, drugdje i češće, s pravom glorificirao. Ono što jest upitno jest vaš osobni ukus ako takve pretenciozne maloumne budalaštine niste samo čitali ili čuli nego ste ih i sami tvrdili. Želite li mi ozbiljno reći kako se serija u kojoj glavni lik jebe sve odreda – odnosno, ne sve sve, nego samo sve najzgodnije žene duž 101-ce – pri čemu mu to ni najmanje ne smeta da ga njegova bivša i dalje voli najviše na svijetu, te serija u kojoj je taj isti tip morao najebati više puta od cjelokupnog postava “Žice”, a zapravo nije ni jednom; dakle, da se serija kojoj sam maločas skicirao osnovne pitch-postavke, poplavu suludih zapleta i koincidencijskih raspleta da i ne spominjem, uopće može razvodniti, obesmisliti i pretvoriti u vlastitu karikaturu? Mislim, naravno da može, ali ni do svoje pete sezone “Californication” nije postala razmjerno ozbiljna bittersweet vodica o svakodnevnim izazovima mirnoga kućnog života koji se mogu savladati jedino zajedništvom cijele obitelji, nego je samo nastavili pičiti po svojim utabanim stazama noćnog ludila i teških jutarnjih mamurluka, s uvijek razoružavajućim oazama srcolikoga trokuta Hank-Karen-Becca, što joj je bilo dovoljno da nastavi biti pouzdan opskrbljivač vrhunskoga polusatnog treša s dušom. A u cijelu se priču još upleo i master RZA. (GP)
11. Homeland
[27 bodova / 5 glasova]
“Homeland” je eksplodirao u instant hit 2011. ponajviše zbog intrigantne ideje o ratnom heroju kao potencijalnom preobraćeniku-teroristu te uvjerljivih glumačkih izvedbi na čelu s Claire Danes. Danes je od Carrie uspjela napraviti rijetko viđen spoj opsesivne operativke s mračnom bipolarnom strujom koja je polako odvlači u vode iz kojih nema povratka. Jazz i usputni seks joj nisu strane stvari, no kad njen odnos s metom koju nadzire prevaziđe okvire profesionalnog eto nam povoda za razna dramska previranja koja još više dolaze na naplatu u drugoj sezoni. Možda su neki bili razočarani što prva sezona nije otišla do kraja, ali prva polovica druge sezone nam daje više nego dovoljno trenutaka za skočiti iz fotelje i željno iščekivati slijedeći nastavak. Uvijek je delikatno voditi neku seriju čiji koncept naizgled nije dugo održiv. U prvoj sezoni nas nisu predugo vukli za nos s pitanjem jel je ili nije, hoće li ili neće, a druga sezona nas još više bombardira s razrješenjima za koje bi očekivali da će trajati barem do kraja te sezone. Rezultat toga je izuzetno dojmljivih i napetih prvih 5 epizoda, da bi kasnije uključili neke nepotrebne ili čak iritantne rukavce valjda tek toliko da bi likovi iz prve sezone imali šta raditi („zombie“ Dana i potpredsjednikov sin, Mike i Lauder), da ne spominjem kako se uvjerljivost događaja naglo sroza na razinu “24.” Nije da je “Homeland” ispočetka djelovala kao vrlo realna i ozbiljna serija, ali u drugoj sezoni sve više počinju koketirati s šundom. Odnos Carrie i Brodyja je možda i najproblematičniji, malo mi je teško prihvatiti njen stav no ipak je Carrie bipolarna frikuša pa valjda može proći. Novi lik Quinn donosi dašak svježine, a za neke starije likove su na sreću scenaristi pronašli način kako ih najbolje iskoristiti u trećoj sezoni. Kod ovakvih serija finale sezone može biti presudno za ukupni dojam, no mogu zaključiti da su odlično postavili temelje treće sezone i iskupili se za neuvjerljiva vrludanja u drugoj polovici ove sezone. (JB)
10. Boardwalk Empire
[28 bodova / 3 glasa]
Gledajući treću sezonu ”Boardwalk Empirea,” često se čini kao da djelomično gledamo i ovdašnju lokalnu povijest posljednjih dvadesetak godina, odnosno vrijeme izlaska iz potpunog kriminala i legalizacije nepoželjnog poslovanja. Likovi pridošli s druge strane zakona i oni donedavno naoko pošteni koji šuruju s njima, postaju cijenjeni ljudi u društvu jer im politički sustav to omogućava sve dok nekome ne plate dovoljno pa se dokaže da su kršili ili krše propisane zakone. Dok švercaju, ubijaju i prodaju nezakonite stvari, oni financiraju crkvu, grade ceste i podižu velika skladišta na regionalnim strateškim putevima, što su sve poznati sistemi ubacivanja novca u legalni sustav, a da bi to uspješno odradili postaju i političari koji sređuju stvari, pa bi serije poput ”Boardwalk Empire” u kojima su glavni likovi notorni muškarci Enoch Malachi i Gyp, staromodni tipovi koji samo nastoje osigurati budućnost svojoj obitelji, mogle bez beda postati odlično nastavno sredstvo na satovima povijesti 20. stoljeća u nekim budućim ok školama. (BM)
(pisali: Bilanda Ban, Goran Pavlov, Jurica Benčik, Bojan Mandić)
17. Childrens Hospital
[18 bodova / 2 glasa]
- dobro, da čujem šta je bilo, kao doktor imam dužnost da vam pokušam pomoći iako mi niste osobito privlačni.
- jednostavno, kako da vam kažem, nekad sam bila plodotvoran pisac a onda je najednom sve stalo, kao da više nemam nijedne misli u glavi, a osjećam već tjedan dana i pulsirajuću bol ponajviše u predjelu čeonog režnja koja se proteže sve do brade.
- aha… čekajte, da pogledamo to. čini mi se da vam je netko zabio sjekiru posred lica, ali morat ćemo napraviti par rendgenskih snimki da budemo sasvim sigurni.
- sjekiru? nemoguće! živim sama, kako se to moglo dogoditi?
- gospođice, ne sviđa mi se vaš ton. mislite da ne znam prepoznati sjekiru u glavi? nakon pune dvije godine ubrzanog tečaja osnova medicine? vama pothitno treba homeopatski pripravak kandže saskačevanske točkaste vjeverice!
- šalite se!
- ha! kako ste pogodili!
- gornja usna vam podrhtava.
- ma ne, to je od heroina. mislio sam da me je odala moja klaunovska odjeća.
- koja klaunovska odjeća? doktore, vi ste goli.
- o bože! ha ha! baš sam blesav.
- ha ha ha! stvarno! ha ha ha!
- pa dobro, vi ćete ionako na rendgen zbog te sjekirice pa se svucite. možemo to odmah obaviti.
- ako baš moram…
(… 15 sekundi docnije… )
- jel’ vam sad malo bolje?
- uh, pa mogu vam reći da je pritisak u glavi popustio.
- a to vam je ispala sjekira iz glave dok sam vas guzio na vitrini.
- vau! zakon! medicina svakim danom sve više napreduje, divno je živjeti u doba takvog uzleta znanosti. pa vi ste mi praktički spasili život! moći ću opet pisati!
- daaaa. hmmm. u vezi toga… vidite, ne znam kako da vam to laički objasnim da bolje shvatite, ali mozak vam je iscurio kroz procjep od udarca sjekire. eto. nije mi uopće jasno kako je moguće da vodimo ovaj dijalog!
- a stvarno. pa nisam ni skužila! hahahaha!
- haha! pa ajd recite! ala budalaštine!
- a znači stvarno je bila sjekira u glavi. koja smola.
- a šta ćete, život je sranje. al’ ionako ste bili prokleto ružni, to tek sad jasno vidim. i morat ćete platiti bolnici za razbijenu vitrinu. prokletstvo, koji dan. baš vam ne ide!
- užas. sva sreća da sam mrtva, hahaha!
- a baš! ha! nisam o tome uopće tako razmišljao, baš ste prekrasno optimistični. čak mi se pomalo počinjete sviđati. prokletstvo, sad mi je nekako žao što ste mrtvi, a mislim da sam i ja djelomice kriv za to.
- ne morate mi stalno ponavljati da sam mrtva.
- oprostite, zbunjuje me to što stalno pričate sa mnom. možete se sad odjenuti, gotovi smo.
- mislila sam da je ovo dječja bolnica.
- ma ne, nego moja, ja sam dr. Childrens. ali da, u principu je dječja. sad sam zbunjen. (BB)
16. Sulejman veličanstveni
[20 bodova / 1 glas / jedno prvo mjesto]
Suprotno od svega što se najčešće navodi kao moćno i privlačno u seriji “Sulejman Veličanstveni” – povijesna razina turske i svjetske prošlosti, snažna ljubavna priča dvoje ljudi, kostimografija, život u carskom haremu – ona je daleko najmoćnija upravo u onome zbog čega je ne gledaju normalni gledatelji serija i zbog čega oni gledaju druge serije, a to je izuzetno kompleksni prikaz likova i njihovog svijeta oko nas, njih desetak glavnih plus još nekoliko poluglavnih, i međusobnih odnosa uvjetovanih njihovim životima kao i kratkoročno-dugoročnim utjecajima tih odnosa i uvjetovanog povijesnog okvira današnjim pravilima igre. Upitate li gledatelje drugih serija kao što su “Mad Men”, “Wire”, “True Blood” itd. gledaju li “Sulejmana”, većina, ako ne i 100% njih, odgovorit će negativno. Najčešće bez objašnjenja. Neki će spomenut kako je to sve ok – povijest, kostimi, ali da ipak ne mogu gledati. Bez nekog specijalnog razloga kojeg uvijek imaju u slučajevima kada gledaju neku svoju seriju. I nikada neće dati suvislo obrazloženje zašto neće gledati “Sulejmana”, a pri tome se niti malo neće ustručavati napomenuti svoju zadovoljštinu nekom drugom serijom, bilo pričom, anegdotom, crticom, pjesmom ili nekim detaljem koji čini razliku. Zašto je tome tako – zbog toga što se “Sulejman” prikazuje na RTL-u a ne na HBO-u, ili zato što se turska sapunica sama po sebi smatra negativnim uratkom zbog površnosti TV i filmskih kritičara, ili zato što, zapravo, zaziremo od istoka i brijemo na zapad, ili samo zato što u velikom broju ureda tvrtki, kako državnih, tako i privatnih, visi poster Bali Bega iz Večernjaka ili 24sata umjesto nekog nepoznatog luzera iz “Wirea”, kakvih je na tisuće u američkim serijama – može se naširoko razglabati ali, u biti, nije ni važno. Kao i u svim drugim serijama, pa i onima što su najkul ikada, i u “Sulejmanu” imamo bolesne tipove, nemoralne žene, bestijalnost, ponižavanje žena, egomanijake, psihosomatske poremećaje, svevišnje, spaljene prevarante, nadri ljude, otimače djece, židovske lihvare, kopilad, šizofreničare, alkoholičare, u sve grijehe ogrezle kršćane, šugave boleštine, podmitljive sluge, debele kuhare, političare pobenavile od moći, neželjene trudnoće, vjerske fundamentaliste i još puno različitih, laganih i teških, života i pratećih problema suvremenih ljudi, pa čak i takvih mazohista koji si oduzimaju život samoklanjem. No sve je to ništa, zato jer u tom kaosu ima i puno pravde i to tamo gdje se najmanje nadaš, samo zato što je pravda dio ljubavi jače i od mača. (BM)
15. Sherlock
[22 boda / 4 glasa]
Sherlock Holmes je oduvijek bio svevremenski lik, kreacija koja je uostalom i nadišla kontrolu stvoritelja Arthura Conana Doylea, koji je bio primoran – skoro pa protiv svoje volje – oživjeti slavnog detektiva nakon što ga je samozadovoljno smaknuo. S druge strane, u brojnim svojim filmskim i televizijskim inkarnacijama, kojih u proteklih stotinjak godina nije manjkalo, Holmes je većinom bio ostavljen u kontekstu viktorijanske Engleske, iako je jasno da može funkcionirati svugdje i u svakoj epohi.
To je na kraju pokazala i britanska serija “Sherlock” Marka Gatissa i Stephena Moffata, koja je Holmesa pozicionirala u 21. stoljeće, u svijet interneta, mobitela i blogova, uvjerljivo spajajući poznate Holmesove karakteristike s općim mjestima naše suvremenosti.
Da bi se to uvjerljivo iznijelo bio je potreban glumac odgovarajuće karizme i talenta, kakvim se itekako pokazao Benedict Cumberbatch (što također zvuči kao ime nekog slavnog literarnog detektiva!), ali ništa lošiji ovoga puta nije ni ponekad bljedunjavi Martin Freeman, čiji je dr. Watson kičma cijele serije. Druga sezona je završila konačnim obračunom Holmesa i zloćudnog Moriartyja, prethodno se pozabavivši obradom klasičnih Doyleaovih priča poput ‘Baskervilskog psa’, ali i psihološkim seciranjem naslovnog lika, koji obitava na rubovima sociopatije, narkomanije i potpune društvene, pa i seksualne, otuđenosti. Zato je ‘Sherlock’, a i Holmes uopće, toliko fascinantan – on je ono što mi u praksi nikad ne bi željeli (ni mogli) biti, ali tješi što netko drugi, izmišljen, takav jest. (GD)
14. The Walking Dead
[24 boda / 3 glasa]
Kako živjeti u svijetu koji nestaje, kad sve veći broj ljudi prestaje koristiti mozak? Kakav svijet ostavljamo budućem naraštaju, možda ih bolje poštediti muke? Sva ta pitanja su neizostavna u filmovima (sada i u seriji) o zombijima, ali meni je ipak najjače kad beštije, onako gladne i u velikom broju, vide živog i zdravog čovjeka, koji pokušava bit neprimjetan, ali miris ili ko zna koji već vrag ga izda pa krene makljaža. Ne moš uvjek bježat, i onda dobijemo odgovor na pitanje a to je, da li te mozak može spasit? (ID)
(pisali: Bilanda Ban, Bojan Mandić, Gordan Duhaček, Ivan Debelić)
Eto, skupilo se dovoljno glasova za jednu listicu – pa ćemo da krenemo s izlistavanjem oko podneva. Hoće li “Mad Men” slaviti pobjedu, ili će kad saznaju da im je izmaklo zlato postati – Sad Men? Je li se “Game of Thrones” toliko izvještio u svojoj igri da se uspio dočepati prijestolja i na ovoj listi? Je li itko još osim mene glasao za “Revenge”? Odgovore na ta – i sva druga – pitanja od životnog značaja saznat ćete do kraja tjedna!!!
Glasali su, i hvala im na tome: Bilanda Ban, Jurica Benčik, Lana Brčić, Ivan Debelić, Gordan Duhaček, Matija Habijanec, Tonći Kožul, Bojan Mandić, Samir Mila, Vatroslav Miloš, Petar Panjkota, Goran Pavlov, Zrinka Pavlić i Jelena Svilar.
Trudite se u komentarima izbjegavati spojlere jer ima ljudi koji neke serije još nisu gledali a misle ih pogledat kad-tad, bla bla, znate dril. Čitamo se!
P.S. Naj albumi 2012. kreću u ponedjeljak.
Kad je već bio produžen rok za serije – pa što ne bi i za albume. 
Uglavnom, ako niste još glasali za Gorilin izbor najboljih albuma 2012. – JOŠ STIGNETE!!! Princip glasanja je i dalje takav kakav je, novi rok je ponedjeljak, može glasati ama baš svatko, što će ga reći – da, I TI ISTO!!!! Stoga: slobodno navali, narode!
Ako niste glasali za Gorilin izbor najboljih serija 2012. – a htjeli biste – i dalje možete jer rok za glasanje se produžuje do sutra navečer (ilitiga petak navečer)!!! Glasalo je dovoljno ljudi za listu s crticama, ali i dovoljno malo da jedan glas može činiti razliku… UČINI RAZLIKU, BUDI PONOSAN/A!
P.S. Također podsjećam i da je i dalje u tijeku i glasanje za Goriline naj albume 2012!!
Bend godine (pojavljuju se na 14 kompilacija):
Japandroids
Također popularni bendovi:
The Gaslight Anthem / Tame Impala / The Walkmen (pojavljuju se na po sedam kompilacija)
Cloud Nothings / Lambchop / The xx (pojavljuju se na po šest kompilacija)
Alt-J / Chromatics / The Shins (pojavljuju se na po pet kompilacija)
Broj učesnika na GGGG12: 27
Muški solo-izvođač godine (pojavljuje se na devet kompilacija):
Frank Ocean
Ženski solo-izvođači godine (pojavljuju se na pet kompilacija)
Grimes / Lana Del Rey
Pjesma godine (pojavljuje se na osam kompilacija):
Japandroids – The House That Heaven Built
Također jako popularne pjesme:
Lambchop – Gone Tomorrow (pojavljuje se na šest kompilacija)
Frank Ocean – Pyramids (pojavljuje se na pet kompilacija)
Pjesme koje se pojavljuju na po četiri kompilacije:
Cloud Nothings – Stay Useless
The Mountain Goats – Cry for Judas
Tame Impala – Feels Like We Go Only Backwards
Pjesme koje se pojavljuju na po tri kompilacije:
Azealia Banks feat. Lazy Jay – 212
Carly Rae Jepsen – Call Me Maybe
Django Django – Default
Go No Go – Tommy Boy
M.I.A. – Bad Girls
Poliça – Wandering Star
Saint Etienne – Tonight
Shearwater – You As You Were
Solange – Losing You
The Vaccines – Teenage Icon
The xx – Angels
Pjesme koje se pojavljuju na po dvije kompilacije:
Alabama Shakes – Hold On
Alt-J – Something Good
American Aquarium – Burn. Flicker. Die.
Arctic Monkeys – R U Mine?
Ariel Pink’s Haunted Graffiti – Only in My Dreams
Baroness – Take My Bones Away
Bat for Lashes – All Your Gold
Beach House – Myth
Blur – Under the Westway
Bob Mould – Silver Age
Bobby Womack – Please Forgive My Heart
Bruno Mars – Locked Out of Heaven
Chromatics – These Streets Will Never Look the Same
Death Grips – I’ve Seen Footage
Die Antwoord – I Fink U Freeky
Disclosure feat. Ria Ritchie – Control
First Aid Kit – Emmylou
Frank Ocean – Thinkin Bout You (Ryan Hemsworth bootleg)
fun. feat. Janella Monae – We Are Young
The Gaslight Anthem – Handwritten
The Gaslight Anthem – National Anthem
Grimes – Oblivion
Grimes – Vowels = Space and Time
Grizzly Bear – Yet Again
Hospitality – Betty Wang
Hot Chip – Flutes
Icona Pop feat. Charli XCX – I Love It
Islands – In a Dream It Seemed Real
Japandroids – Evil’s Sway
Japandroids – The Nights of Wine and Roses
Jens Lekman – The World Moves On
John Talabot feat. Pional – Destiny
John Talabot – Oro Y Sangre
Lana Del Rey – Summertime Sadness
Light Asylum – Pope Will Roll
Major Lazer – Get Free
Miike Snow – Bavarian #1 (Say You Will)
Nicki Minaj – Starships
Regina Spektor – How
Sebadoh – Keep the Boy Alive
Sera Cahoone – Naked
Sharon Van Etten – Serpents
The Shins – Simple Song
Skrillex feat. Sirah – Bangarang
Sky Ferreira – Everything Is Embarrassing
Spiritualized – Hey Jane
Spiritualized – Too Late
Tame Impala – Be Above It
Tindersticks – Chocolate
TNGHT – Goooo
The Walkmen – Heartbreaker
The Walkmen – Heaven
The Wedding Present – You Jane
Yeasayer – Longevity
Yeasayer – Reagan’s Skeleton
Aleksandar
Skrillex feat. Sirah – Bangarang
Icona Pop feat. Charli XCX – I Love It
Die Antwoord – I Fink U Freeky
The Bug feat. Miss Red – Diss Mi Army
Death Grips – I’ve Seen Footage
Deap Vally – End of the World
Chvrches – Lies
Flux Pavillion feat. Childish Gambino – Do Or Die
Santigold – Disparate Youth (The 2 Bears Remix)
Danny Brown – Grown Up
Feed Me & Crystal Fighters – Love Is All I Got
Sincere – Deja Vu
Dank – Blow Me
Thee Oh Sees – Lupine Dominus
Cloud Nothings – Stay Useless
Japandroids – The House That Heaven Built
Pure Love – Handsome Devil’s Club
Baroness – Take My Bones Away
Rosenkopf – Burning Spirits
Lana Del Rey – Summertime Sadness
Andrija
Allo Darlin’ – Europe
Standard Fare – Suitcase
Mixtapes – 10AM (How to Successfully Start the Day)
Cats on Fire – Smash It to Pieces
The Mountain Goats – Cry for Judas
Hospitality – Betty Wang
Kathleen Edwards – Comedian
The Shins – 40 Mark Strasse
Islands – Can’t Feel My Face
Alt-J – Matilda
Lee Ranaldo – Hammer Blows
Yellow Ostrich – Daughter
The Walkmen – Song for Leigh
Why? – Sod in the Seed
Literature - Lily
Ariel Pink’s Haunted Graffiti - Mature Themes
Jaill – Horrible Things (Make Pretty Songs)
Royal Headache – Never Again
Bears – More Left Out
The Gaslight Anthem – National Anthem
Bilanda
Alt-J – Fitzpleasure
Ariel Pink’s Haunted Graffiti – Only in My Dreams
Coldplay feat. Rihanna – Princess of China
Crawander – No Problem Like My Problem
Django Django – Default
Yeasayer – Longevity
Fort Romeau – Say Something
Grimes – Nightmusic (feat. Majical Cloudz)
Gucci Vump – Feeling
Hot Chip – Flutes
Maxxi Soundsystem feat. Name One – Regrets We Have No Use For
Miike Snow – Bavarian 1 (Say You Will)
Nicki Minaj – Starships
Nite Jewel – One Second of Love
Scuba – The Hope
The Vaccines – Teenage Icon
Van She – Jamaica (Unicorn Kid Remix)
Bojan
Shackleton – Music for the Quiet Hour Part 1
Julia Holter – Four Gardens
Neneh Cherry and The Thing – Golden Heart
Carter Tutti Void – v3
Polica – I See My Mother
Cooly G – Landscapes
Disclosure feat. Ria Ritchie – Control
Purity Ring – Fineshrine
Chromatics – Lady
How to Dress Well – Cold Nites
Emika – Drop the Other
Twin Shadow – Golden Light
Metric – Breathing Underwater
Lower Dens – Brains/Stem
Beak – The Gaol
Tame Impala – Be Above It
Light Asylum – Pope Will Roll
Battles – Sweetie & Shag (The Field Remix)
Andy Stott – Hatch the Plan
Voices from the Lake – Iyo
Dean
Arctic Monkeys – R U Mine?
Bill Fay – Jesus etc.
Blondes – Lover
Bobby Womack – Please Forgive My Heart
Chopstick and Johnjon – At Last
D-Nox & Beckers – Watch Me Now (Egbert Remix)
Destiny’s Child – Say My Name (Cyril Hahn Remix)
Frank Ocean – Thinkin Bout You (Ryan Hemsworth bootleg)
Grizzly Bear – Yet Again
Hot Chip – Flutes (Sasha remix)
John Talabot – Destiny
Lambchop – Gone Tomorrow
Mariah Carey feat. Rick Ross & Meek Mill – Triumphant (Get ‘Em)
Michele Stodart – Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band
Neneh Cherry + The Thing – Dream Baby Dream
Pachanga Boys – Time
Sharon Van Etten – Serpents
Tame Impala – Elephant
The Bad Plus – Seven Minute Mind
Vijay Iyer Trio – Human Nature (Trio Extension)
Derza
Alaska – Redneck Rampage
Bat For Lashes – All Your Gold
Brontide – Tenbytwobyfour
Calvin Harris feat. Florence Welch – Sweet Nothings
David Byrne & St. Vincent – Who
Divine Fits – Flaggin A Ride
Frank Turner – Last Christmas
Future Islands – Where I Found You
Horse Feathers – A Heart Arcane
Jizue – Yubiwa
Lite – Bond
Major Lazer feat. Amber Of Dirty Projectors – Get Free
Mark Lanegan Band – Gray Goes Black
Menomena – Plumage
Ramona Falls – Fingerhold
Shearwater – You As You Were
Tame Impala – Be Above It
The xx – Chained
Toe – The Future Is Now
Two Door Cinema Club – Sleep Alone
Ga-li
Bob Mould – Silver Age
Bruce Springsteen – American Land
Burial – Loner
Chromatics – Kill for Love
Grimes – Oblivion
Icona Pop – Good for You
Islands – In A Dream It Seemed Real
Japandroids – Fire’s Highway
John Talabot – So Will Be Now feat. Pional
Josh Ritter – Make Me Down
Liars – WIXIW
Neil Halstead – Digging Shelters
Passion Pit – It’s Not My Fault, I’m Happy
Perfume Genius – Normal Song
Saint Etienne – Over the Border
Sebadoh – Keep the Boy Alive
Sleigh Bells – Crush
The Vaccines – Teenage Icon
Wild Nothing – Shadow
Yeasayer – Reagan’s Skeleton
Gogo
Will Johnson – You Will Be Here, Mine
Japandroids – The House That Heaven Built
Redd Kross – Stay Away from Downtown
The Gaslight Anthem – Howl
Mixtapes – I’m Wearing the Device (Bridge, Water)
Debeli precjednik – Moja su koljena umorna od moljenja
Rebel Star – Anđeli
The Wallflowers – It Won’t Be Long (Till We’re Not Wrong Anymore)
My Buddy Moose – Fucking Boring
American Aquarium – Burn. Flicker. Die.
Lucero – I Can’t Stand to Leave You
Kathleen Edwards – Change the Sheets
Sera Cahoone – Naked
The Walkmen – Heaven
Go No Go – Tommy Boy
Nada Surf – Waiting for Something
Counting Crows – Start Again
Patterson Hood – Come Back Little Star
Sun Kil Moon – Sunshine in Chicago
The xx – Tides
Ivan B.
Japandroids – The House That Heaven Built
Shearwater – You As You Were
Moonface with Sinai – Quickfire, I Tried
Daughn Gibson – In the Beginning
Human Don’t Be Angry – Monologue: River
Tame Impala – Feels Like We Go Only Backwards
Shovels And Rope – Birmingham
Dirty Three – Sometimes I Forget You’ve Gone
Lambchop – Gone Tomorrow
The Drums – Days
Adam Glasseye and Insect Fable – Last long Rattle
Lee Ranaldo – Xtina As I Knew Her
Cloud Nothings – No Future, No Past
Django Django – Default
We Are The Augustines – New Drink for the Old Drunk
Patrick Watson – Into Giants
The Men – Oscillation
Tindersticks – Chocolate
Right Away, Great Captain! – Barley Bit Me
Dirty Projectors – Maybe That Was It
Ivan R.
Alog – Orgosolo I
Dirty Three – Furnace Skies
Neneh Cherry & The Thing – Dirt
Beak – Eggdog
Poliça – Wandering Star
Zammuto – Groan Man, Don’t Cry
The Wedding Present – You Jane
Anais Mitchell – Young Man in America
Sharon Van Etten – Serpents
Zebra Katz feat. Njena Reddd Foxxx – Ima Read
Light Asylum – Pope Will Roll
John Talabot – Oro Y Sangre
Frank Ocean – Pyramids
Usher – Climax
A$ap Rocky feat. 2Chainz, Drake & Kendrick Lamar – Fuckin’ Problems
Debo Band – Asha Gedawo
Juraj
Action Bronson – Thug Love Story 2012
American Aquarium – Burn.Flicker.Die
Azaelia Banks – 212 (feat. Lazy Jay)
Black Pistol Fire – Crows Feet
Bobby Womack – Stupid
Cloud Nothings – Stay Useless
Crystal Castles – Sad Eyes
Death Grips – I’ve Seen Footage
Diamond Rugs – Hightail
Dinosaur Jr. – Don’t Pretend You Didn’t Know
Fidlar – Wake Bake Skate
Gentleman Jesse – You Give Me Shivers
Japandroids – Younger Us
Lambchop – Gone Tomorrow
PAWS – Bloodline
Perfume Genius – Awol Marine
The Gaslight Anthem – Handwritten
Titus Andronicus – In a Big City
Westkust – Alan Life
White Lung – Take the Mirror
Jurica
Palma Violets – Best of Friends
Jessie Ware – Wildest Moments
Haerts – Wings
Beach House – Lazuli
Blood Diamonds – Phone Sex (feat. Grimes)
Bruno Mars – Locked Out of Heaven
The Men – Open Your Heart
Twin Shadow – Be Mine Tonight
The Walkmen – Heartbreaker
Dum Dum Girls – Lord Knows
Alabama Shakes – Hold On
Django Django – Default
Saint Etienne – Tonight
Frank Ocean – Thinkin Bout You (Ryan Hemsworth Bootleg)
Japandroids – The House That Heaven Built
Sera Cahoone – Naked
Sky Ferreira – Everything Is Embarrassing (feat. Blood Orange)
Lana Del Rey – Born to Die
Poliça – Wandering Star
Calexico – Epic
Krešo
Lambchop – Gone Tomorrow
Japandroids – The House That Heaven Built
The Gaslight Anthem – Changing of the Guards
The Walkmen – Love Is Luck
Allo Darlin – The Letter
Shearwater – You As You Were
Tindersticks – Slippin’ Shoes
Cory Branan – Survivor Blues
Bill Fay – This World
The Revival Tour – Camaraderie of the Commons
The Felice Brothers – The Promised Land
Craig Finn – No Future
First Aid Kit – Emmylou
Parfume Genious – Hood
Earth House – Esto
Sebadoh – Keep the Boy Alive
Baroness -Take My Bones Away
The Wooden Sky – Child of the Valley
Dum Dum Girls – I Got Nothing
King Creosote – Little Man
Lana
Rhye – Open
BenZel & Jessie Ware – If You Love Me
Chet Faker – Terms and Conditions
Yeasayer – Longevity
Poliça – Wandering Star
Jessie Ware – Running
Chairlift – Ghost Tonight
Santigold – Disparate Youth
M.I.A. – Bad Girls
Pink – Blow Me (One Last Kiss)
Grimes – Vowels = Space and Time
Bat For Lashes – All Your Gold
Solange – Losing You
Frank Ocean – Pyramids
John Talabot – Destiny feat. Pional
Twin Shadow – Run My Heart
Dirty Projectors – Gun Has No Trigger
Japandroids -The House That Heaven Built
Father John Misty – Hollywood Forever Cemetery Sings
Sharon Van Etten – Magic Chords
Luka
Frank Ocean – Sweet Life
M. Ward – Me and My Shadow
Andrew Bird – Orpheo Looks Back
Odd Future – Oldie
Beach House – Myth
Bruce Springsteen – Jack of All Trades
Chromatics – The Page
Jack White – Love Interruption
Jens Lekman – The World Moves On
Leonard Cohen – Lullaby
The Mountain Goats – Cry for Judas
Mumford & Sons – Lover of the Light
The Tallest Man On Earth – To Just Grow Away
Yeasayer – Reagan’s Skeleton
The Walkmen – Heartbreaker
Rufus Wainwright – Montauk
The Gaslight Anthem – National Anthem
Mellowhype feat. Earl Sweatshirt – P2
Delta Spirit – California
The Magnetic Fields – Your Girlfriend’s Face
Martin
Japandroids – The Nights of Wine and Roses
The Walkmen – Heaven
jj – Beautiful Life
Chromatics – These Streets Will Never Look the Same
Blur – Under the Westway
The Tallest Man On Earth – 1904
The Mountain Goats – Cry for Judas
The xx – Angels
Icona Pop – I Love It
Sky Ferreira – Everything Is Embarrassing
Tame Impala – Feels Like We Only Go Backwards
Solange – Losing You
Jack White – I’m Shakin’
Bob Dylan – Narrow Way
Leonard Cohen – Darkness
Chairlift – I Belong in Your Arms
M.I.A. – Bad Girls
DIIV – How Long Have You Known?
Alabama Shakes – Hold On
MS MR – Hurricane
Matej
Ariel Pink’s Haunted Graffiti – Only In My Dreams
Azealia Banks – 212 (feat. Lazy Jay)
Beach House – The Hours
Cloud Nothings – Stay Useless
Die Antwoord – I Fink U Freeky
El-P – The Full Retard
Frank Ocean – Thinkin Bout You
The Gaslight Anthem – Handwritten
Go No Go – Tommy Boy
Hot Chip – Flutes
Jack White – Freedom at 21
Japandroids – The House That Heaven Built
Lambchop – Gone Tomorrow
Mixtapes – Mt. Hope
Plan B – Ill Manors
Punčke – Jesen u New Yorku
Stray Dogg – Disappear
Tindersticks – Chocolate
The Walkmen – The Love You Love
The xx – Angels
Matija
Father John Misty – Fun Times in Babylon
Fenster – Oh Canyon
M. Ward – The First Time I Ran Away
Hospitality – Eighth Avenue
Bowerbirds – Tuck the Darkness In
The Shins – Simple Song
The Mountain Goats – Cry for Judas
Daniel Rossen – Golden Mile
Dirty Projectors – Impregnable Question
Regina Spektor – How
Lightships – Sweetness in Her Spark
Beachwood Sparks – Forget the Song
Bright Moments – Travelers
Yo La Tengo – Before We Run
Woods – Impossible Sky
Grizzly Bear – Half Gate
Andrew Bird – Desperation Breeds…
Spiritualized – Too Late
Sun Kil Moon – I Know It’s Pathetic But That Was the Greatest Night of My Life
Izae – Predvečerja
Matko
Superchunk – This Summer
Chris Richards & the Subtractions – Don’t Do Anything Tonight
The Gaslight Anthem – 45
Rebel Star – Ptice
The Shins – Simple Song
Lee Ranaldo – Off the Wall
Mac DeMarco – Baby’s Wearing Blue Jeans
Autopark – Ja bih samo da se smejem
Japandroids – Ewil’s Sway
Farmer Sea – Small Revolutions
Corin Tucker Band – I Don’t Wanna Go
XAXAXA – Probav da se isklučam
Saint Etienne – Tonight
The Wedding Present – The Girl from the DDR
Band of Horses – Electric Music
Dan Stuart – Gap Toothed Girl
Dan Bern – Haarlem
Wooden Ambulance – Let It Go
Go No Go – Tommy Boy
My Buddy Moose – Shine Shine Shine
Nikola
El-P – Request Denied
The Black Angels – I’d Rather Be Lonely
Elle Varner – Feel Like a Woman (feat. Bei Maejor)
TNGHT – Goooo
KRS-One – Do It
The World Famous Tony Williams – Another You (feat. Kanye West)
T.I. – Popped Off (feat. Dr. Dre)
Flosstradamus – Rollup (Baauer Remix)
Schoolboy Q – Hands on the Wheel (feat. A$ap Rocky)
Tame Impala – Feels Like We Go Backwards
Tensnake – Mainline (feat. Syron)
Mosca – What You Came For (feat. Katy B)
Terror Danjah – Dark Crawler Interlude (feat. Riko Dan)
Flosstradamus – Total Recall
Chief Kamachi – Chuck D
Lana Del Rey – National Anthem
Lockah – Please Lockah, Don’t Hurt ‘Em
Plan B – Live Once
Spiritualized – Too Late
Killer Mike – R.A.P. Music
Ozren
Ben Gibbard – Bigger Than Love
M. Ward – Primitive Girl
The Killers – Flesh And Bone
Spector – What You Wanted
The Cribs – Chi-Town
The Vaccines – Teenage Icon
Jake Bugg – Lighting Bolt
Two Gallants – My Love Won’t Wait
Sleigh Bells – End of the Line
fun. – Stars
Islands – In a Dream It Seemed Real
Michael Kiwanuka – I’ll Get Along
Beachwood Sparks – Talk About Lonesome
Alt-J – Something Good
Frank Ocean – Pyramids
Emeli Sande – My Kind of Love
Grimes – Vowels = Space and Time
Miike Snow – Bavarian #1 (Say You Will)
The 2 Bears – Work
Die Antwoord – Baby’s on Fire
Rea
The xx – Angels
Frank Ocean – Pyramids
Azealia Banks – 212
Bobby Womack – Please Forgive My Heart
Alex Clare – Too Close
fun. feat. Janella Monae – We Are Young
Miguel – Do You…
Nas – The Don
First Aid Kit – Emmylou
Major Lazer – Get Free
Redlight – Get Out My Head
NO Doubt – Settle Down
Alt-J – Breezeblocks
Sean Paul – She Doesn’t Mind
Delphic – Good Life
Bruno Mars – Locked Out Of Heaven
Surkin – Lose Yourself (Rustie remix)
Quantic feat. Alice Russell – Keep Light In my Window
Tame Impala – Feels Like We Only Go Backwards
White Arrows – Get Gone
Tonći
A1 Bassline – Daft
Azealia Banks – 1991
Brett Bdot Walters & Lorenzo – Money Cant Buy It
Carly Rae Jepsen – Call Me Maybe
Demarkus Lewis – Came Inside
Dillon – Abrupt Clarity (Catz N Dogz Remix)
Disclosure – Control (feat. Ria Ritchie)
DJ Dan – Reckless Gurl
Donkie Punch – Snapbacks N Tattoos
Frank Ocean – Pyramids
James Silk – Can’t Wait
Jay Shepheard – Fuzzy Border
Keith & Supabeatz feat. An-Na – The Most Beautiful (Todd Edwards Remix)
Lauer – Trainman (Tensnake Tranceman Mix)
Linkoban – Like This (Tom Shorterz Remix)
Nicki Minaj – Starships
Peaking Lights – LO HI
StikkyLips & Lorenzo – Naughty Good Girl
Tulisa – Sight of You (TS7 Remix)
Wiley feat. Ms D – Heatwave (DEVolution Remix)
Vatroslav
Andrew Bird – Spirograph
Carly Rae Jepsen – Call Me Maybe
Cloud Nothings – Fall In
Common – Raw
Die! Die! Die! – Seasons Revenge
Dinosaur Jr. – Pierce the Morning Rain
Dirty Beaches – True Blue
Grimes – Oblivion
Japandroids – The House That Heaven Built
Lambchop – Gone Tomorrow
Lana Del Rey – Video Games
Macintosh Plus – ライブラリ
Mark Eitzel – Why Are You With Me
Mogwai – Rano Pano (Tim Hecker Remix)
Sebadoh – My Drugs
Skrillex – Bangarang
Solange – Losing You
Tamaryn – While You’re Sleeping, I’m Dreaming
Tenement – A Death in the Family
The Shins – It’s Only Life
Vedran
Chromatics – These Streets Will Never Look the Same
Nordpolen – När mitt blod pumpar i dej
M.I.A. – Bad Girls
Japandroids – The Nights of Wine and Roses
Arctic Monkeys – R U Mine
Goribor – Uzalud se budiš
Nicolas Jaar – With Just One Glance
John Talabot – Oro Y Sangre
The xx – Swept Away
jj – Big Hearts, Big Dreams
Kendrick Lamar – Backseat Freestyle
Repetitor – U pravom trenutku
Disclosure feat. Sinead Harnett – Boiling
Taken By Trees – Large
TNGHT – Goooo
El-P – Drones Over Bklyn
Jonas Lundqvist – Du, Drömmar & Jag
Firewater – A Little Revolution
Spiritualized – Hey Jane
Damir Avdić – Bakunjine
Vrana
Alt-J – Something Good
The Bilinda Butchers – Teen Dream
Bob Mould – Silver Age
Cheatahs – The Swan
Cloud Nothings – Stay Useless
Dinosaur Jr. – Watch the Corners
Divine Fits – Civilian Stripes
Forgetters – Turn Away
Hauschka – Radar (Michael Mayer Remix)
Hospitality – Betty Wang
Japandroids – Evil’s Sway
Mary Lorson & the Soubrettes – Mancub
METZ – Dirty Shirt
The Sea and Cake – Harps
Sharon Van Etten – Leonard
Spiritualized – Hey Jane
Swans – Avatar
Toy – Motoring
Veronica Falls – My Heart Beats
The Wedding Present – You Jane
Zoran
Beach House – Myth
Melody’s Echo Chamber – I Follow You
fun. – We Are Young
Morten Harket – Scared of Heights
Carly Rae Jepsen – Call Me Maybe
Noisettes – That Girl
The Shins – No Way Down
Saint Etienne – Tonight
Lana Del Rey – Summertime Sadness
Passion Pit – Constant Conversations
Jens Lekman – The World Moves On
Grizzly Bear – Yet Again
Susanne Sundfor – White Foxes
Blur – Under the Westway
Regina Spektor – How
Calexico – Para
Rufus Wainwright – Sometimes You Need
Je, dočekalo se i to!!! Da ne duljim:
- glasate za minimalno pet do maksimalno dvadeset najdražih vam albuma (i mini-albuma, i EP-ja s četiri ili više stvari, i komercijalno izdanih mikseva s pretežno novim materijalom, i kompilacija s opskurnom muzikom s nekog drugog kraja svijeta što je tek u 2012. prezentirana zapadnjačkoj publici, i slično…) premijerno izašlih u 2012, na koje ćete po vlastitom nahođenju rasporediti fond od 1000 bodova
- NOVO PRAVILO u ovogodišnjem izboru je da pojedinom albumu smijete dati dobiti maksimalno 501 bod!!!
- svoju listu šaljete na djevojke et yahoo točka com, i to najkasnije do 18.1. (ilitiga do idućeg petka)
- javite i ako biste bili voljni napisati koju crticu!
- ponavljam: SVI SVI SVI STE POZVANI I DOBRODOŠLI, zovite i prijatelje i susjede, ajmo ljudi ajmo ljudine GLASAJTE!!!!!!!
- ako nešto nije jasno – pitajte u komentarima
P.S. Podsjećam da je u tijeku i izbor za naj serije 2012!
Jednostavno da jednostavnije ne može biti, ako si ljubitelj/ica serija pozivam te da:
pod 1) složiš top-listu najdražih ti serija iz 2012. – najmanje pet / najviše deset; poželjno je da lista bude rangirana, ali i nije nužno
pod 2) pošalješ mi je na djevojke et yahoo točka com najkasnije do utorka 15.1. (dakle, kroz idućih tjedan dana!)
Pod “serije iz 2012.” mislim na, naravno, serije čije su se nove epizode premijerno prikazivale u 2012. na njihovim matičnim televizijskim kanalima, i vrednujete ih isključivo po epizodama premijerno prikazanima u 2012; naprimjer, ako glasate za “Blue Bloods” – glasate za “Blue Bloods” od S02E10 (premijerno prikazano 6.1.2012.) do S03E09 (premijerno prikazano 7.12.2012).
Napomenite ako biste i eventualno možda pisali i neke eventualne crtice! Kažem “eventualno” i “možda” jer nisam baš siguran u blistav odaziv: ako liste pošalje samo dvoje-troje ljudi, sve skupa ću okačiti mačku o rep: ako vas pošalje petero-šestero, objavit ću samo grupnu listu bez ikakvih crtica; ako se odazove dvoznamenkast ljudi – od kojih se više njih prijavilo za pisanje – onda bi se mogao raditi i top 10, 15, 20 ili koliko već s crticama!
Pa eto, šaljite listu ako imate listu za poslati, ako imate kakve nedoumice pitajte u komentarima, a od sutra kreće i Gorilin izbor naj albuma 2012. pa nek bude veselo!!!
10. Ana Kokić – Idemo na sve
Ok, par stvari da odmah razjasnim za početak! Kao prvo, jako sam slabo pratio ex-yu produkciju prošle godine pa ako mi ima netko što za preporučiti od ovogodišnjih narodnih/pop/zabavnih/dance hitova – PREPORUČITE PLIZ, čak i ako mislite da je nešto turbo izlizano i da nema šanse da mi je promaklo *lako* je moguće da mi je promaklo!!! Kao drugo, tu i tamo sam malo rastegnuo pojam ’2012.’ pa ima i pokoja stvar s kraja pretprošle godine – kao npr ova
9. Magazin – Jutro nakon
Ne znam što se to dogodilo Huljiću u zadnjih par godina da ga je toliko lupila inspiracija, imam nekoliko proizvoljnih teorija al sve su uglavnom utužive pa neću u detalje, al ne mogu odolit a da ne spomenem kako sam bio čitao jedan intervju u kojem je ustvrdio kako Magazin s Šušnjarom kotira puno bolje od Magazina s onom Mišinom jer oduvijek najbolje prolazi Magazin s plavokosim pjevačicama, i nisam se mogao oteti dojmu da ponešto… projicira? 
8. Kristina – Odnijela te votka
Kako se godinama srpski pop polagano zapadnjačio a hrvatski polagano istočnjačio, ove godine su se napokon sreli u zajedničkoj točki gdje je još očitije koliko je ovaj prvi superiorniji ovom potonjem – srpski pop je glamurozan za prav, hrvatski je socka koja neuspješno glumata glamur i nema boljeg primjera od ovoga… ali štajaznam, traljavost je nekako dio ‘Votkinog’ šarma, jako me veseli ova glupa pjesma i izbor nikako nije mogao proć bez nje!
7. In Vivo feat. BoyanT – Moje leto
SUMMER IN MONTENEGRO!!! Bonus bod za emsija koji je mrtav ladan iz naftalina izvukao “she sells sea shells by the sea shore”
6. Dječaci – Lovrinac
Od svih domaćih glazbenih kroničara-poluzajebanata Dječaci su jedini izmješali ozbiljno i neozbiljno u omjeru koji stvarno podsjeća na, ono, način na koji se zapravo živi i doživljava život
5. Ivana Pavković – Nisam kao pre
Obligatorni karipski srpski moment na mojoj listi
4. Sandra Afrika – Neko će mi noćas napraviti sina
Naslov godine or what?! Obožavam kako je ova stvar FRENETIČNA
3. Goga Sekulić feat. Jasmin Jusić – Vuče, lopove
Ćaknuti ruski štih je šlag na torti
2. Rada Manojlović – Marakana
Obligatorni latinoamerički srpski moment na mojoj listi
1. Magazin – Muško bez karaktera
Šta da kažem, ryde til i die za Hulju
Prenosim s fejsa za sve koji nisu (frendovi mi) na fejsu!
15. Torche – Harmonicraft
Eksperti kažu da se ovo zove “stoner metal”, meni neukom selji zvuči ko Soundgarden s pop-instinktom Nirvane!
14. Saint Etienne – Words and Music
Mislim da otvaranje albuma s ‘Over the Border’ i nije bio baš najpametniji potez, baca na njega jednu ne baš laskavu sjenu u kojoj umjesto onoga što načelno jest – prostorno-vremenski dislocirana balearska aproksimacija popa – zna djelovati kao… uh, penzionersko kaskanje za popom? Al da se ima dobrih pjesama – ima se
13. Shanell – Nobody’s Bitch
Pamtit ću 2012. kao otprilike godinu u kojoj se počeli izdavati R&B mixtapeovi ništa slabiji od R&B albuma, dapače
12. John Talabot – Fin
Skužio na kraju godine da je zapravo masu ljudi koje znam poslušalo ovaj album i da im se svidio, to me baš ugodno iznenadilo!
11. Julia Holter – Ekstasis
Najbolja vrsta art-rocka, ona koja je barokno šarena i ima svega i svačega i praktički svega osim ROCKA
10. Justin Bieber – Believe
Nije još baš Bieberlake al na dobrom je putu i biće za album-dva
9. R. Kelly – Write Me Back
Retro-soul album kakav je Kellz sad već valjda u stanju izvući lijevom nogom iz guzice u bilo koje doba dana i noći, al šta sad kad je malo koja guzica toliko puna divota kao njegova! (Hmmm… nisam siguran jel ova zadnja rečenica ispala baš onako kako je trebala ispasti?)
8. Elle Varner – Conversational Lush
Ulaganje sve većeg truda u R&B mixtapeove će neminovno voditi ka onome što je u hip hopu odavno opće mjesto, da mixtapeovi često bivaju bolji od službenih albuma, i to se s Elle Varner skoro i dogodilo… skoro! (Kako je Elle Varner prošle godine izdala i službeni album moglo bi se reći da je to bila neka vrst SPOJLERA)
7. Frankie Rose – Interstellar
Kako to da je ovo bilo tako hvaljeno – a onda tako neslavno podbacilo na godišnjim listama?! Apsolutno jedino moguće objašnjenje je da se cijeli indie-svijet urotio protiv mene: “HAHA ŠTA JE KOŽULE MISLIO SI DA POČEO KUŽITI INDIE LOL KAD ONO MI ZAPRAVO CIJELO VRIJEME SLUŠALI IMPALA TIME I PRAVILI SE DA SLUŠAMO RUŽU POSPIŠ-FRENKI DA BI TI ISPAO GLUP HA HA HA KAKO SI JADAN LOLOLOLOL!!!!!!! **ANIMIRANI GIF VES ANDERSONA**”
6. Elle Varner – Perfectly Imperfect
Evo je opet! Puno plodne tenzije između divlje teatralnog vokala i razmjerno smirene muzike
5. Maria Minerva – Will Happiness Find Me?
Kad je prošle godine Zola Jesus bila u Tvornici mislio sam nabaciti neku dosjetku tipa “pravi hipsteri će reći ‘PFFFT ZOLA JESUS? SO LAST YEAR, PRISTAJEMO SAMO NA MARIJU MINERVU’ i bojkotirati koncert” al sam se onda sjetio da su ‘hipsteri’ prije svega društvena bića kojima je puno bitnije ići tamo gdje idu i drugi ‘hipsteri’ negoli se kurčiti s muzikom i zaključio da mi ‘dosjetka’ baš i nije neka
4. Miguel – Kaleidoscope Dream
Kako je Miguel dobio značajan push na raznoraznim godišnjim listama te ga je sad moderno trpati s Frankom Oceanom u isti koš ‘novih R&B odmetnika’ (JAKO debilan koncept al pustimo sad to), zanimalo me… jel možda ko od vas fanova Franka poslušao ‘Kaleidoscope Dream’? Jest jako drugačiji đir ali je i dosta rockerskog senzibiliteta i raskošno producirano i predivno otpjevano i mislim da bi se mnogima moglo svidit ako već nije
3. Grimes – Visions
Ponekad mnogi ljudi vole iste stvari jednostavno zato što su te stvari DOBRE a tako je i ovaj put, štošta mi se sviđa kod Grimes, između ostalog i što svoj glas posve ‘svodi’ na instrument, nije bitno što pjeva niti je ikoga briga, važno je jedino kako zvuči a najbolji opis na koji sam naletio je “Cranes s laptopom”
2. Alphabeat – Express Non-Stop
Nisam nikad bio neki veliki fan tako da… ne znam jesu li se u međuvremenu malo opustili i više prepustili zovu šlagera i naučili pisati bolje pjesme – ili su jednostavno isti kao i uvijek te je stvar samo u tome da su mi uletili u trenutku kad sam osjećao potrebu u životu za nekom spikom splitskog festivala iz alternativne dimenzije a la rani Cardigansi a da toga nisam bio ni svjestan? Kako god bilo, nisam NIMALO ponosan na to što mi je ovo na drugom mjestu, ali lagao bih i sebe i druge da sam ih stavio išta niže!
1. Carly Rae Jepsen – Kiss
Volite ‘Call Me Maybe’? Na albumu ih ima još jedno deset!! (Od kojih su bar tri – iz nekog posve nedokučivog razloga – među ‘bonus trackovima’, tako da vam treba deluxe verzija umjesto obične)
P.S. Navratite na Gorilu i slijedećih dana jer slijedi…
SUTRADAN: još jedan moja godišnja lista prenesena s fejsa!
U UTORAK: jedan eksperimentalni izazov!!
U SRIJEDU: svečani, službeni, spektakularni početak Gorilinog izbora naj albuma 2012!!!
Veliko, veliki, preveliko SORI svima što ste toliko čekali na ovu objavu, imao nekog osobnog krkljanca – poglavito što se tiče nenadanog seljenja u novi stan, zbog čega nisam bio ni siguran kad ću opet imati internet! No sad ga imam I SPREMAN SAM ZA VAŠE KOMPILACIJE NAJDRAŽE VAM GLAZBE IZ DVIJETISUĆEDVANAESTE HURA!!!!
Pravila su ista kao i uvijek, al podsjetimo se još jednom:
- na vama je da izaberete dvadeset najdražih vam stvari koje su premijerno ugledale svjetlo dana ove godine (broje se i stvari s albuma iz 2011. koje su postale singlovi u 2012, pod uvjetom da ste ih tek ove godine ili prvi put čuli ili istinski zavoljeli), u mp3 formatu, s tim da naravno svaki izvođač smije biti zastupljen sa samo jednom stvari
- ako igrate, prijavite se u komentarima ovog posta – prijave se primaju do 25. prosinca
- zatim trebate zipirati/rarirati tih 20 najdražih vam mp3ca muzike iz 2012, aploudati to negdje (preporučujem zippyshare) i na djevojke et yahoo točka com mi poslati link najkasnije do ponedjeljka 31. prosinca!!! Zamolio bih vas i da u folder metnete i .txt fajl s popisom stvari s vaše kompilacije – uvelike mi olakša slaganje post-festuma
- ja potom sve zapržim na dvd-e koje ću podijeliti prvog (ili najkasnije drugog ) vikenda prilikom uobičajenog zg-okupljanja na uobičajenom mjestu onima koji nisu iz metropole, kao što je također uobičajeno, njihov primjerak šaljem poštom!
Eto to je to a sad se prijavite, ćop ćop!!!
Bili ste pozvani da složite ljetnu kompilaciju! Jel tako? Tako je.
Rekao sam da ćete od ponedjeljka moći staviti link na svoju kompilaciju! Je li ponedjeljak? Ponedjeljak je. Tako je.
Tako da sad možete već lagano aploudati svoju kompilaciju i staviti link u komentarima ovog posta! (Molim linkove bez tracklista – iako možete ako oćete predstaviti svoju kompilaciju s kojom prigodnom rečenicom.)
Nema nekog posebnog dedlajna za kompilacije – al ovaj post će biti sticky još 10ak dana (za vrijeme kojih odskrolajte koji put malo naniže da vidite jel Gogo objavio što novo ), a nakon toga će tonuti na dno stranice. Što će ga reći da što kasnije budete stavili link, manje će ga ljudi i vjerojatno vidit… Dakle, ne morate se žuriti – ali nemojte baš ni pretjerivati s leđerom.
Što više reći? Ništa, linkove na sunce! 
Kao i svake godine – i ove ćemo dijeliti linkove na svoje ljetne mp3-kompilacije!
Post namijenjen postavljanju linkova bit će objelodanjen u ponedjeljak, pa možete lagano početi pripremati svoje kompilacije. Naravno, kao i uvijek, svi koji ovo čitaju su pozvani da sudjeluju – pa što ne bi i upravo TI?
Nabacite nešto muzike koja vam je super u zadnje vrijeme (lii ponešto one koje vam je super već dugo vremena, svejedno, kako vam je god draže) a da je iz ovog ili onog razloga doživljavate kao “ljetnu muziku”, nema nikakvih pravila – osim onoga da kompilacija mora biti ukupnog trajanja ispod 80 minuta.
Eto, bacite se na posao pa se čujemo opet u ponedjeljak!
5. Eric Theodore Cartman (South Park)
[438 bodova / 10 glasova]
Kada sam bio jedno šesti razred osnovne škole, svakog dana sam se vraćao kući trčeći kako bih stigao na „Prijatelje“ i „Simpsonove.“ I to je meni bilo nešto najbitnije, ta opčinjenost koja traje blaženih 40-ak minuta ispresecanih reklamama. E i onda sam jednog dana upalio oko 9 uveče jedan kanal, a na njemu crtać. Bilo mi je nerealno da ozbiljna televizija emituje crtać kada svi njeni konkurenti izvlače svoje najjače adute. A taj crtać, animiran grozno, da ne može groznije, ali me je bolelo dupe za to. Radnja je bila jedina bitna, a radnja je da klinac ima bazu vanzemaljaca u dupetu, a u međuvremenu prdi i psuje. Posle takvog intenzivnog iskustva, mnogo je toga bilo potrebno da prođe da bih zaboravio na Kartmena kao jednog od najsmešnijih likova u koje sam buljio na televiziji. I očigledno mnogo toga još nije prošlo, jer je debeli govnar i dalje često urnebesno smešan, iako u mnogim epizodama, priznajem, može prilično da promaši. (NN)
4. Homer Jay Simpson (Simpsonovi)
[531 bod / 10 glasova / jedno prvo mjesto]
Nije da se ponosim time al šta je tu je, stekao sam u zadnje vrijeme naviku da čekiram recenzije epizoda određenih serija na AV Clubu – i još gore, da ih čekiram odmah nakon što sam pogledao epizodu. Koja ružna navika, osjećam se ko da potrčim u grm drkati svaki put kad na ulici vidim neku zgodnu ženu! (Zašto mi je sad, od svih mogućih usporedbi na svijetu, baš ta pala na pamet? Nemam pojma. Stvarno bih trebao manje drkati po grmlju!!) Elem, najgore je kod njihovih recenzenata humorističnih serija što u njima stalno traže neku toplinu, emocionalnu srž, razvoj likova i njihovih međusobnih odnosa – valjda zato što ne znaju o čemu bi drugom mogli mozgati i pisati (slično glazbenim kritičarima koji albume recenziraju kao da recenziraju zbirke poezije koje su, onak usput, uglazbljene) – i prvo razmotre taj aspekt a tek onda gledaju je li epizoda bila, ono, SMIJEŠNA n’ stuff? Što je posebno apsurdno kad tako pristupaju nečemu tako nihilističnom kao što je, naprimjer, „American Dad!“ No opet, koliko mi god smetao takav pristup većini humorističnih serija, činjenice su činjenice: na prva dva mjesta svoje liste imam Homera i Cartman, oba su mi urnebesna, svaki ima svoj mali milijun nezaboravnih tikova i uzrečica, ali kad sam morao odlučiti koji će mi biti prvi, odvagnuo sam u korist – onoga koji me je više dirnuo, s kojim se više suosjećam. Jer Cartman je sociopat i psihopat, a Homer je… lijen i glup i sebičan, ali definitivno ne skroz sebičan, i na kraju svake epizode nema sumnja da iskreno voli i da mu je iskreno stalo do njegove obitelji. Ili je bar tako bilo negdje do devete-desete sezone, nakon čega se iz neobzirnog no dobrodušnog idijota pretvorio u ordinarnog bezobzirnog kretena; ako mene pitate to nije Homer Simpson, to je samo tjelokradica koja je zauzela njegovo mjesto (zašto nitko u Springfieldu nikada ništa o tome ne spominje? Bit će da je na snazi nekakva HOMERTA). (TK)
3. Omar Devone Little (Žica)
[603 boda / 10 glasova / tri prva mjesta]
«Žica», najdraži mi televizijski proizvod ikad igdje, raspolaže galerijom likova dovoljno jakih za njima popuniti desetak serija ali Omar tu ipak odskače. Zašto? Svijet «Žice» svijet je u kojem, htio-ne htio, plivaš u govnima ili se u njima utopiš. Nitko se tu ne izvlači čist, pitanje je samo koliko si duboko potonuo. Svaki lik koji taj svijet nastanjuje pliva svojim stilom, no malo tko na kraju balade uspijeva ne (p)ostati neka vrst pizde, gada ili luzera, bio diler na dnu hranidbenog lanca ili gradonačelnik. A Omar se ubraja u rijetke kojima to uspijeva – ili, možda bolje rečeno, njemu uspijeva biti gad s najviše stila i najviše sačuvane ljudskosti, toliko da mu je teško zamjeriti nezgodnu stranu ličnosti. Zato ulicama Baltimorea, a ni televizijskim ekranima uopće, ne kroči zanimljiviji čovjek od njega.
Kad se već iz igre ne možeš izvući, treba je znati igrati po vlastitim pravilima. Moraš imati čelična muda i lukavost veću od Blackadderove da odabereš posao zajebavanja svih gradskih gangstera – ne toliko zbog love koliko zbog guštanja u lovu i poigravanju žrtvama – i dovoljno snage da do kraja podneseš posljedice odabira takve karijere. A ako se već baviš ne toliko prljavim (u Baltimoreu, gdje se nitko ne bavi ničim poštenim, pljačkanje kriminalaca još je i častan zanat) koliko često krvavim poslom, nije to razlog da odbaciš poštenje. Man gotta have a code. Odstrijeliš koje đubre ako zatreba, ali nikad ne opljačkaš ili nedajbože potegneš oružje na civila. Budeš toliko opaka njuška da ti ekipa već po refleksu dobacuje vreće s dopom, ali i pažljiv ljubavnik i brižan unuk koji svake nedjelje upicanjen izvodi svoju baku u crkvu. Licemjerno? Nikako, nije to ona ljigavost mafioza koji u pauzama zgrtanja prljavih para i smicanja protivnika ljube ruke popovima i dijele im izdašnu lemozinu. Ne, Omar je odabrao (ili bio primoran) živjeti životom koji zahtijeva da katkad saspeš sačmu u drugog čovjeka – a da je pritom znao sačuvati srce na pravom mjestu. Zato Omar nije samo istinski kuler već, koliko god to bizarno zvučalo, jedan od rijetkih primjeraka ispravnog čovjeka, za uzor drugima.
Istina, njegov ga je životni stil na kraju stajao glave, jebiga, malo se previše zaigrao i postao neoprezan; ali drukčije zacijelo nije ni moglo biti, nije bio njegov stil da se povuče i skrasi. Znao je jako dobro u što se upušta, i koliki su mu ulozi, pretjerano kockanje vlastitim životom moralo je jednom doći na naplatu. Ako se i preselio na vječna lovišta, mjesto u legendama svakako je osigurao – za razliku od, recimo, jednog Marla Stanfielda, kojeg se tjedan dana po odlasku u udobnu penziju nitko na ulici više nije sjećao. A oko toga «tko će biti Omar» svađala su se i dječica u igri na ulici.
I, naravno, kao da sve ovo i nije dovoljno, na vrh šlaga stiže jagoda: Omar je gej. I to gej na jedan potpuno neopterećen i neortodoksan način, miljama daleko od svakog stereotipa. Nije prvo gej, pa onda sve drugo, kako to kod gej likova često biva, već super lik koji je usto i gej. Ne možete ga zamisliti da izlazi iz ormara, jer teško je povjerovati da je u ormaru ikada bio. A kamoli da ga se može zamisliti kao žrtvu homofobnog nasilja. Znamo svi kakva sranja doživljavaju pripadnici LGBT zajednice u homofobistanu od Lijepe naše, a zamislite koja bi to scena bila da neke pripite skinjare ulete Omaru: «E mamu ti jebemo pedersku!»… morali bi ih strugati s asfalta. Mislim, čovjek ode u dućan u svilenom šlafroku (i to u Baltimoreu, mnogo opasnijem mjestu od Zagreba ili Splita) i ne samo da ga se nitko ne usudi pipnuti, već raja bježi glavom bez obzira. Carski! A kad se malo razmisli o Omarovom odabiru životnog puta, odbacivanju uobičajenog, hrabrom kročenju nesigurnim stazama i bivanju totalno drukčijim od drugih – nije li čak i to totalno gej? I onda se nekakve Britni, Kajli i Madone isfurava kao gej ikone. Dajte me nemojte zajebavati! Smrt Lejdi Gagi, živio Omar Little. (NP)
2. George Louis Costanza (Seinfeld)
[616 bodova / 10 glasova]
AAAAARGHHHH JEBEM LI TI CRTICE DA TI JEBEM!!!!!! NIKAD NA ZELENU GRANU U PIČKU MATERINU NE MOGU VIŠE PUN MI JE JEBENI KURAC SVEGA (TK)
1. Derek Edward “Del Boy” Trotter (Mućke)
[695 bodova / 12 glasova / dva prva mjesta]
On je bučan, nametljiv, prevrtljiv. Bez manira i bez znanja o ičemu. Šepuri se poput pauna, a večernji outlook mu je blještaviji od božićne jelke. Prstenja na rukama ima više i od Pape i od bilo koje mađarske kurve. Ne poznaje sram i ne preže od ničega. Njegov stan u prilazu Nelsona Mandele je alanfordovska inačica vila hrvatskih postprivatizacijskih tajkuna. Da je bogat vjerovatno bi živio u kakvoj vili prepunoj korintskih i jonskih stupova, karijatida, vrtnih patuljaka, a sve to obojano u neku kričavu boju ciklame. Švercao je sve i svašta. Od balonera, video rekordera, misnih vina, naranči, lutaka, florescentnih boja za tunele pa do zvona koje sviraju sve svjetske himne. Samo zbog njega Mike u Kobiljoj glavi drži sastojke za sve moguće i nemoguće koktele, a francuski priča ‘bolje’ od Zaz. Ukratko, Derek Del Boy Trotter je kralj kiča, neugodna prznica koju bi svakako trebalo izbjegavati u širokom luku.
Hm. Dal bi? Ne. Ni slučajno. Del Boy je sve. Najživopisniji i najingeniozniji lik kojeg je televizija ikad izbacila. Stanley Kubrick je jednom rekao da je „Kum“ film sa najbolje pogođenim ulogama u povijesti filma. Vjerovatno. No ako je tako, ja ću mirne duše kazati da je Del Boy lik zbog kojeg je onda televizija i izmišljena. Del možda i jest sitni švercer, no on nikako nije sitna duša. Del je čovjek sa srcem. On će zajebati svakog koga može, pa makar bio to i Rodney, Dida ili Stric Albert. Zajebat će ih jer je to jače od njega i jer gušta u tim sitnim podvalama. No, Del će za svakog od njih ako treba dati i svoj život. Epizoda kad Del preuzima ulogu Rodneya da bi popio batine od Tonyja Mckaya, bivšeg robijaša, samo da Rodneyu koji je Tonyju karao ženu ne padne ni vlas sa glave, možda najslikovitije opisuje lik Del Boya Trottera. Ili mama. Od maminih riječi na samrti napravio je cirkus, no mama je bila sve. Kad priča Rodneyu o mami koja je tako dostojanstveno, u radnom kombinezonu u pubu pila rum-kolu i pušila cigare, iz njegovih očiju stvarno cure suze. Suze ponosa. Jer za Dela, mama je bila jedina dama.
Del je zapravo simbol čitave one potlačene i ponižene britanske radničke klase osamdesetih koja je željeznom rukom čelične Lady Tatcher istjerana iz svojih tvornica i prisiljena se snalaziti kako god može. Del je svijetlo koje probija tu magluštinu poviše svih tih sivih dokova, i Delova volja za životom je mantra koju je taj prokleti genij John Sullivan poslao svim svojim obespravljenim sunarodnjacima. Nema predaje, nema odustajanja. Samo odvažni pobjeđuju – poručuje Del.
„Mućke“ su najbolja serija svih vremena, a Del… Del je veći od života. (SČ)
(pisali: Nikola Novaković, Tonći Kožul, Nikola Pezić, Saša Čobanov)
100. Tim Riggins (Friday Night Lights) [92 boda / 2 glasa]
99. Leon Black (Curb Your Enthusiasm) [92 boda / 3 glasa]
98. Johnny ‘Drama’ Chase (Entourage) [94 boda / 2 glasa]
97. Jesse Pinkman (Breaking Bad) [96 bodova / 5 glasova]
96. Krusty the Clown (Simpsonovi) [98 bodova / 2 glasa]
95. Adebisi (Oz) [98 bodova / 2 glasa]
94. Karen Walker (Will & Grace) [98 bodova / 2 glasa]
92. Desmond Hume (Lost) / Herr Flick (‘Alo, ‘alo) [98 bodova / 2 glasa]
91. Columbo (Columbo) [99 bodova / 2 glasa]
90. Tom i Jerry [100 bodova / 1 glas]
89. Poručnik George (Crna guja) [100 bodova / 2 glasa]
88. Andy Sipowicz (NYPD Blue) [101 bod / 3 glasa]
87. Eddie Hitler (Šljam) [102 boda / 2 glasa]
86. Patrick Jane (The Mentalist) [103 boda / 2 glasa]
85. Chandler (Prijatelji) [103 boda / 4 glasova]
84. Ryan O’Reily (Oz) [103 boda / 5 glasa]
83. Charlie (It’s Always Sunny in Philadelphia) [105 bodova / 3 glasa]
82. Beavis (Beavis & Butt-Head) [108 bodova / 2 glasa]
81. Frank Pembleton (Homicide) [108 bodova / 2 glasa]
80. Randy Marsh (South Park) [109 bodova / 3 glasa]
79. Boycie (Mućke) [109 bodova / 5 glasova]
78. Leslie Knope (Parks and Recreation) [111 bodova / 3 glasa]
77. Al Bundy (Bračne vode) [111 bodova / 4 glasa]
76. GOB (Arrested Development) [112 bodova / 4 glasa]
75. Barney Stinson (How I Met Your Mother) [112 bodova / 4 glasa]
74. Al Swearengen (Deadwood) [114 bodova / 2 glasa]
73. Pikac (Vratiće se rode) [114 bodova / 3 glasa]
72. Eric (True Blood) [115 bodova / 3 glasa]
71. 7 of 9 (Star Trek: Voyager) [115 bodova / 4 glasa]
70. Ron Swanson (Parks and Recreation) [116 bodova / 3 glasa]
69. Jean-Luc Picard (Star Trek: The Next Generation) [116 bodova / 3 glasa]
68. Chris Keller (Oz) [117 bodova / 4 glasa]
67. Saul Goodman (Breaking Bad) [118 bodova / 2 glasa]
66. Trigger (Mućke) [118 bodova / 4 glasa]
65. Shane (The Shield) [119 bodova / 2 glasa]
64. Zapp Brannigan (Futurama) [119 bodova / 2 glasa]
63. Michael Caffee (Brotherhood) [120 bodova / 2 glasa]
62. Hercule Poirot (Agatha Christie’s Poirot) [120 bodova / 3 glasa]
61. Patsy (Absolutely Fabulous) [123 boda / 4 glasa]
60. David Fisher (Six Feet Under) [124 boda / 3 glasa]
59. Joel Fleischmann (Život na sjeveru) [125 bodova / 2 glasa]
58. Dwight Schrute (The Office US) [127 bodova / 4 glasa]
57. Nosonja (Smogovci) [128 bodova / 4 glasa]
56. Bernard Black (Black Books) [130 bodova / 2 glasa]
55. Adrian Monk (Monk) [133 boda / 3 glasa]
54. Newman (Seinfeld) [137 bodova / 3 glasa]
53. John Luther (Luther) [137 bodova / 4 glasa]
52. Locke (Lost) [137 bodova / 4 glasa]
51. Eddie ‘Fitz’ Fitzgerald (Cracker) [140 bodova / 3 glasa]
10. Walter Hartwell “Walt” White (Na putu prema dolje)
[342 boda / 8 glasova]
U srednjoj sam imala super profesora iz kemije. Nitko kod njega nije imao peticu, čak niti onih dvoje-troje vudrenih. Satovi su mu, retrospektivno govoreći, bili umobolno dosadni – vjerojatno su mu predavanja samo bila teška za pratiti, nikako se nije znao spustiti na razinu nas kretena. Samo jednom nam je priuštio predavanje nakon kojeg smo svi izašli iz učionice kao pokošeni LSD-jem; taj put se baš nekako uživio u ulogu kakvog mjesnog Carla Sagana. Nikada nije stizao ispitati cijeli razred usmeno jer bi mu svako ispitivanje potrajalo po pola sata – zbog toga smo svi morali odraditi pismene testove da bi nam uopće mogao nešto upisati u imenik, a povremene usmene prozivke bile su nešto poput gladijatorskih igara. Nisu čak niti bile toliko strašne, jer smo svi već kretali od toga da smo u susretu s njim osuđeni na propast, pa smo bili lišeni i nade u dobru ocjenu, i straha od blamiranja. Jebao nas je u mozak elektronskim konfiguracijama elemenata kao da nam život ovisi o tome!!
Bio je vitke konstitucije, koščat, kosmat. Crni ćilim na glavi, gust brk za frkanje koji mu je gotovo prekrivao usta. Uvijek neke fine ‘lače i košuljica, nerijetko bijela. Metla u guzici. Jednom smo ga vidjeli u džinsu i prasnuli od smijeha. Zvao se Mirko i, premda nije bio naročito tmuran tip osobe, samo dvaput sam ga vidjela kako se smije – prvi put kad mi je usred nekog boktepita pokusa uvalio pod nos tekućinu od čijeg smrada idu suze na oči, pa ispustio nepatvoreni LOL nakon što se iz mene oteo majmunski urlik gađenja. Drugi je put bio kada se sprdao s nekim koga je ispitivao – okrenuo se prema nama s “dirljivo-je-koliko-ste-glupi” izrazom na licu i razvukao usta u širok osmijeh. Istog trena nas je zabljesnuo impozantan par očnjaka, i rođen je Mirko Vampirko.
Pokoju godinu nakon odlaska iz gimnazijskih klupa pročulo se da naš Mirko ima leukemiju. Ne znam kako se sve to završilo, ali nekako ne mogu njega zamisliti kako u nekoj prikoličici između Tenje i Antunovca kuha crystal meth. Prema vlastitoj slobodnoj procjeni mogu reći da je bio onaj tip stoika koji se kuje u legende, ali i dalje svjetlosnim godinama daleko od američke struje kaubojskog stoicizma g. Whitea, čije su primarno pogonsko gorivo kompleksi i frustracije različitih vrsta u kombinaciji s potpuno zastarjelim osjećajem časti kojemu se istovremeno divimo i čudimo. Opak i zavodljiv koktel, posebice u ovoj našoj eri tobožnjeg sutona muškosti kada šabani poput Davida Benatara štancaju knjige kao što su „The Decline of Men“, „The Myth of Male Power“, „Save the Males“ i „The Second Sexism.“
I možda nas je Walt u početku još i uspio zavarati da je jedan od nas, univerzalna poštenjačina u raljama goblina kapitalizma, čovjek koji samo želi svom djetetu priuštiti kvalitetno obrazovanje i platiti to jebeno zdravstveno osiguranje. Dobro, elementi poput izostanka ikakve natruhe socijalne države ipak su specifično američki, ali mislim da znate što želim reći. Enivej, g. White je posebna čunka.
Već je i sama pilot-epizoda jasno iscrtala glavne koordinate likova i zbivanja. U početku vidimo tog stisnutog, tihog profesora koji je istinski zaljubljen u materiju kojom se bavi, ali mu posao i okolina ne nude apsolutno nikakav intelektualni poticaj. Nema snage dići glas na učenika koji mu se šupački kesi dok namjerno struže stolicom, vukući je po podu do svojeg stola. Nakon škole ga čeka fuš u autopraonici koju drži jebeni Bogdan. Žena mu za doručak ispeče veggiebacon, a on ga šutke žvače kao da mu je dobar. Popodne mu priredi zabavu iznenađenja za 50. rođendan na kojoj uglavnom trpi podjebavanja sirovine Hanka. Navečer ga časti nonšalantnom drkicom, ali našem sirotom, demaskuliziranom Waltu se, naravno, ne diže. A jebiga, u međuvremenu je saznao i to da ima neoperabilni rak pluća a nema para za kemoterapiju. U tom se suočavanju s neminovnom smrću (tja, kao da je ikad minovna) stvari drastično mijenjaju. Do kraja epizode, Walt će zvjerski uzvratiti seronji koji mu ismijava sinov invaliditet, poslat će u kurac Bogdana i njegove obrve, smisliti plan kako da zaradi novac, započeti provedbu tog plana u djelo, pronaći sidekicka, oživjeti svoju strast prema kemiji, eliminirati kap u moru dugačkog niza konkurenata, i na kraju, naravno, životinjski izjebati suprugu (i njoj će se to svidjeti).
I to je bilo to. Dovoljno je bilo da se dogodi taj prasak u suštini Waltova bića, da lovina napokon postane lovac – to je taj ultimativni prijelomni trenutak kada su se prosječnom gledatelju ovlažile gaćice. Taj užitak kada potlačeni uzvrati, koji traje, nažalost, sve dok potlačeni ne postane tlačitelj – s Waltom se to dogodi vrlo brzo nakon što prođe ključni, početni nivo igre, nakon kojeg samo nastavlja srljati i srljati sve dublje, uvlačeći pritom u vlastiti mrak svaku osobu koja mu je ikada išta značila u životu. Moć je postala njegov crystal meth – opojna strast koja zabavnom čini svaku opciju kojom dovodi sebe i bližnje u krajnju opasnost.
„Breaking Bad“ je od svojih početaka možda izgubio neke vrijedne slojeve i pretvorio se u suludu igru prijestolja, a Walter u novog američkog akcijskog (anti)junaka. Ali kako sad ignorirati tu paklenu silu, tog čmrljavca koji je metamorfirao u minotaura, kad nemilice gazi sve pred sobom i ne pokazuje nikakve znakove posustajanja. Na kraju krajeva, zašto bi sve bilo dosadno kad može biti poremećeno i nepredvidljivo? Kada vam netko tko vam je u suštini pomalo mrzak, u kritičnom trenutku u životu nudi pozajmicu – veće su šanse da ćete je uzeti i pregristi to malo dostojanstva, nego se ići jebati s balkanskim narko-podzemljem i glumiti boga, zar ne? E pa zato je jedna stvar vaš život, a druga „Breaking Bad.“
A Walter White je poslan na svijet da vas nasekira. (BB)
9. Stringer Bell (Žica)
[358 bodova / 10 glasova]
*** NEĆETE VJEROVATI ALI – OPET SLIJEDE SPOJLERI! ***
Stringer Bell zapravo nikad nije imao ni grama šanse. Koštala ga je suluda ambicija, koštale su ga pogrešne procijene.Koštala ga je izdaja. Mogao je on biti puno više. Možda je i trebao, ali eto, nije. Bio je ipak samo desna ruka liku koji mu nije bio ni do koljena. Bar je on tako mislio. Ali bio mu je prijatelj. Odrasli su skupa, bili su braća, jebiga. Nije Stringer bio uštogljeni consigliere poput Toma Hagena, no Bože moj, na što bi to i sličilo, ipak su druga vremena i sasvim drugo podneblje.
Zapravo, pravu moć i nije imao Avon, nego baš Stringer. Avon je bio čovjek od akcije, prašinar, gazda kojeg nije zanimala forma već isključivo sadržaj. Avon je guštao u životu, on se zabavljao. A sve ostalo je prepustio Stringeru. No, Stringer… Stringer je bio gazda u uredu, ministar financija i vladar iz sjene. Njega nije zadovoljavalo puko kokošarenje po uglovima. On je ciljao na puno više. Avon je bio igrač starog kova, stare škole. Igrao je po pravilima koje su ga naučili stariji. Kod Avona su postojali neki principi i Avon je čuvao neke kodekse. Avon se brinuo za svako malo crnče koje je Bubblesu i ekipi prodavalo smeće za smrdljivih i sljepljenih 10 dolara. Avon nije Cuttyju dao 10,000 dolara za teretanu, Avon mu je dao 15,000. Avon nikada ne bi dopustio ono što se dogodilo D’Angelu i Wallaceu. Ne zato što mu je D’Angelo bio nećak, nego stoga što to jednostavno nije način rada Avona Barksdalea. On je bio general, oni su bili njegovi vojnici, a na svoju vojsku ruku ne dižeš.
Avon je zapravo bio to što je bio jer nije ni imao izbora. Za ništa bolje nije znao, i to je bilo sve što je znao raditi. On je živio iz dana u dan, bez planova i bez kalkuliranja. Da mu je netko pokazao kako se upravlja lokalom, Avon je možda mogao biti dobar barmen. Da ga je netko naučio kuhati i dao mu kuhaču u ruke da s njom zarađuje za život, Avon je možda mogao biti super kuhar. Da ga je netko poslao na fakultet, mogao je možda završiti u Obaminom timu. Boksač, košarkaš, knjigovođa. Avon je mogao biti bilo što. No, Avon je prve svoje pare zaradio na uglu, i – baš poput Bodiejeve ili Pootove – sudbina Avona Barksdalea je bila odavno zapisana. Vjerovatno i sudbina Stringera Bella, da on nije malo drugačije gledao na te stvari.
On nije na svoj položaj gledao kao na nešto što mu prirodnim poretkom pripada, nego isključivo kao na trampulin koji će ga lansirati u svijet gdje ne obitavaju zaraženi narkići i gdje život ne košta manje od jednog lošeg dopa. Stringer je bio svjestan da je to okruženje toliko labilno, nepredvidivo i puno psihopata, da je “uspjeh” po logici stvari kratkotrajan. Na vrhu si, imaš ekipu koja ti je odana, ne moraš ništa sam obavljati, ali dokle god si unutra dovoljno je da jedan od pacijenata koji okolo šeću naoružani potegne obarač i sve je gotovo. Odeš zabundan u zaborav. Zato je čak i nekome poput Stringera – koji je stvarno imao sve da se može nadati uspjehu – pozicija na vrhu trajala kratko i stalno izmicala. I zato je tako grčevito želio otići s ugla.
On je sanjao o životu koji nikad nije bio njegov, o životu koji nije ni mogao biti njegov. Istina, radio je Stringer na sebi. Naočit, zgodan, pun stila i fakultetski obrazovan, karizmatičan, odavao je više sliku nekakvog crnog Dona Drapera iz žurnala za dobrostojeće bjelkinje koji je odavno odbacio čahuru najvećeg dilera droge Zapadnog Baltimorea. I toga je Stringer bio svjestan. Da se ne uklapa u svijet u kojem vlada i da nužno mora preći na onu drugu stranu. Vjerovao je da je tamo već spreman crveni tepih za njega. Ali, malo se zajebao. Nema moj Strinžeru kruha preko pogače, pa da si još toliki. Zajebao se utoliko što se precijenio. Što je zabrijao da je toliko nadišao ono što ga okružuje da je posve spreman za igru sa velikim igračima. Ali nije bio spreman.
Ok, da se razumijemo, i Avon je bio kriminalac, nije da nije. Proposition Joe ista pašta. Marlo je bio opak i opasan, ali to su ti novi klinci koji donose neke nove finte i unose nova pravila u igru. Možda nikada nisam vidio većeg psihopata od Chrisa. A i ta Snoop, uh. Grk, ah Grk, majku mu jebem (ne mogu mu oprostiti Sobotku), da mu jebem, zajeban igrač. Ipak, ovakvi ili onakvi, svi oni su samo pravi, pošteni kriminalci i ništa više. Ni izbliza oni nisu najveći negativci. Čak ni Stringer Bell. Svi oni ipak skupljaju samo mrvice sa stola sa kojeg se goste velike zvjerke. Clay Davis, Clarence Royce, Maurice Levy, Valchek, Andy Krawczyk…Ti važni, ugledni ljudi u skupim odjelima i svilenim kravatama, oni su te velike zvjerke, oni su taj ljudski ološ koji ljudske sudbine uništava u trenu.I to sa smješkom na licu. Samo jednim običnim potezom pera. I ni mrge poput Stringera Bella nemaju šanse protiv njih. Jer oni su sustav, a sustav se ne može pobijediti.
Tužno je bilo gledati nekoga poput Stringera Bella kako se ponižava pred gnjidom kao što je Clay Davis, no to je bila cijena koju je Stringer morao platiti da uđe u taj zatvoreni krug. I bio je svjestan toga. Bio je svjestan toga da će se morati vezati i s crnim vragom, i ne samo crnim, nego i sa žutim i zelenim da dođe do svojeg cilja. Vezao se, a vrag je pokazao svoje pravo lice. Figa u džepu i sačma u Stringerovim prsima. A zna se tko u „The Wireu“ puca iz sačmarice. Vrag sam. (SČ)
8. Larry David (Bez oduševljenja, molim!)
[374 boda / 6 glasova / tri prva mjesta]
Leri Dejvid treba svima da nam bude uzor u životu, zato što bi onda ovaj svet bio jedno mnogo prijatnije mesto. Bio bi oslobođen svih onih koji stalno nešto izvoljevaju, kenjaju, kukaju, izmišljaju. Da se rukovodiš onim što je razumno, a ne onim za šta je neko rekao da je fino ili pravilno – to je Lerijev projekat, i ja mislim da mu svi ljudi koji se sa tim slažu moraju pomoći. Leri je car zato što ima muda za one stvari za koje inače muda najmanje i trebaju, ali ipak trebaju. Kad Leri osnovano sumnja da je medicinska sestra-lopov ukrala vrednu bejzbol lopticu njegovog prijatelja Ričarda Luisa, on kaže: “Mislim da si ukrala vrednu lopticu mog druga stavivši je u svoju džinovsku vaginu.“ I tako treba da bude, ne treba lopov da prođe nekažnjeno samo zato što je tebi neprijatno da kažeš da je neko lopov ili vlasnik džinovske vagine. On je lopov, raskrinkaj ga, to je ispravno, pa makar i bilo malo neprijatno. Kada Leriju priđe debil i kaže da ne treba da zvižduće kompoziciju Riharda Vagnera zato što je njega voleo Hitler, te je stoga to uvredljivo za Jevreje, Leri njemu kaže (parafraziram): “Ti si debil, i ja ću da zviždim Vagnera jer volim tu muziku, a ako te to vređa po bilo kakvom osnovu, onda si isključivo ti kriv zato što si moron. Sad ću nastaviti sa zviždanjem.” I to je ispravno. Jer, jedna je stvar kad je neko samo debil, a sasvim druga je kada je neko 1) debil, 2) nesvestan svog debilizma i 3) koristi svoj debilizam kako bi uskratio tebe za nešto šta ti voliš da radiš. Suprotstavi se debilu, ne može on to! Sledi Lerija Dejvida, sledeći put kad ti simpatična baba u prevozu na 35 stepeni kaže da zatvoriš prozor jer je promaja, reci: “Neću da držim zatvoren prozor na 35 stepeni, pa makar ti bila Majka Tereza, to je sumanuto!” (NN)
7. Victor Samuel “Vic” Mackey (Na rubu zakona)
[386 bodova / 6 glasova / dva prva mjesta]
Vic Mackey pri samom početku „The Shielda“ napravi manje-više ultimativnu pizdariju koju jedan „prljavi“ murjak uopće može napraviti, i otad pa nadalje pitanje nije koliko daleko može otići (iako će u svojoj odiseji stranputicama pravde otići jako, jako daleko), nego – što ga zapravo pokreće? Je li po potrebi slijep na slovo zakona samo zato da bi priskrbio korist sebi i bližnjima, ili ga vode i neki viši, nesebičniji ideali? A ako naginje više ka ovom prvom… Gdje onda postavlja, kako definira granice između vlastitih interesa i dobrobiti bližnjih? Vic Mackey nije loš čovjek zato što si tu i tamo strpa u džep nešto sa strane, nego zato što za njega cilj uvijek opravdava sredstvo: kad ne biraš sredstva, sve i svatko ti može poslužiti u ostvarivanju cilja, uključujući i one koje doživljavaš kao svoje najbliže – a ako ih pritom povrijediš ili udaljiš od sebe, fatalno je lako naći se u poziciji kad ti prestanu biti dijelom nekog idućeg cilja. (TK)
6. Jack Bauer (24)
[430 bodova / 5 glasova / jedno prvo mjesto]
Među serijama koje su se devedesetih godina pobožno gledale bio je, dakako, „Beverly Hills“. Ta se serija, ovisno već o godinama u kojima ste bili, mogla gledati na više načina. Prijateljev brat i njegova ekipa, tada već fakultetlije, gledali su je onako kako se gledaju sve dobre serije – uz litru, dvije, sedam alkoholnih pića spremnih za konzumaciju. Pilo se svaki put kad bi Steve ili Dylan ispali cool, svaki put kad bi Nat ili Brandonov stari izbacili neku životnu mudrost, svaki put kad bi se Andrea pojavila s lošom frizurom, itd. Uglavnom, do dvadesete minute svi bi se napili ko zvijeri.
Kad bi netko htio sličnu stvar primijeniti na „24“, bio bi pijan do desete. Broj poštapalica koje Jack Bauer izgovori u osam sezona ove serije (i jednom popratnom filmu) – „Dammit“, „I don’t have time to explain, you’re gonna have to trust me“, „We’re running out of time“, „Kim!“, „I need a detailed background“, „You better shoot me or help me, but decide now“, „You need to listen very closely“ itd. – opasno prijeti jetrama svih onih koji se požele okušati u takvom pothvatu.
Kad se govori o Jacku Baueru, treba imati na umu da nije bez vraga ona zajebancija koja kaže da bi se, da se slušalo Jacka Bauera, serija zvala „12.“ Kako ga je rijetko tko slušao (osim vjerne Chloe), jadni je Jack tijekom svih tih sezona završio u kineskom zatvoru, navuko se na heroin, jedva spasio svijet (il barem Ameriku – dođe vam na isto) od kojekakvih zlikovaca (među kojima se našao i jedan američki predsjednik), dvaput lažirao smrt, preživio detonaciju atomske bombe pokraj Los Angelesa (dotična je detonacija bila – potpuno nevezano uz Jacka – jedan od mnogobrojnih crowning moments of awesome ove serije), i ubio preko dvjesto ljudi. Jack Bauer je do krajnosti doveo onu „svi mi idete na kurac, al šta ću kad sam već tu“ filozofiju akcijskog junaka koju je krajem osamdesetih inaugurirao McTiernan. Bauer je, na kraju krajeva, vratio u život sam koncept akcijskog junaka taman kad smo svi pomislili da je s tim odavno svršeno. U konačnici, s tim je likom Kiefer Sutherland sebi napravio medvjeđu uslugu (a možda i najbolju stvar u životu – teško je to ovako napamet reći).
Kao što se i danas vuče znak jednakosti između Kurta Russella i Snakea Plisskena, Brucea Willisa i Johna McClanea, tako će se i u narednim godinama vući znak jednakosti između Kiefera Sutherlanda i Jacka Bauera. Ne d’o mu bog da se poželi okušati u teatru ili filmskoj adaptaciji kakve šekspirijanske drame. To bi u startu bilo krivo. A možda je zapravo i vrijeme da Hamlet, umjesto da na groblju zdvaja nad sudbinom, izvuče gan i pobije pola dvorca. Pokrene li tko takvu produkciju, Kiefer će biti pravi izbor. Patničkih faca i znakovitih šaputanja glumeći Bauera izveo je i previše. A bez gana ga ionako više ne možemo zamisliti. (MV)
(pisali: Bilanda Ban, Saša Čobanov, Nikola Novaković, Tonći Kožul, Matko Vladanović)
150. Gus Fring (Breaking Bad) [64 boda / 3 glasa]
149. Lester Freamon (Žica) [65 bodova / 2 glasa]
148. Kramer (Seinfeld) [65 bodova / 3 glasa]
147. Aceveda (The Shield) [66 bodova / 1 glas]
146. Tobias Funke (Arrested Development) [67 bodova / 2 glasa]
145. Jeff Murdock (Coupling) [67 bodova / 2 glasa]
144. Jim Profit (Profit) [67 bodova / 2 glasa]
143. Louie (Louie) [68 bodova / 3 glasa]
142. Alan Shore (Boston Legal) [69 bodova / 3 glasa]
138. Carl (Aqua Teen Hunger Force) / Mr Reese (Person of Interest) / Philip Marlow (Raspjevani detektiv) / Dewey (Malcolm u sredini) [70 bodova / 1 glas]
137. Buffy (Buffy the Vampire Slayer) [70 bodova / 2 glasa]
136. Christian Troy (Nip/Tuck) [72 boda / 2 glasa]
135. Alf (Alf) [73 boda / 2 glasa]
131. Hermes (Futurama) / Leroy Jethro Gibbs (NCIS) / Wilson (House MD) / Bepina (Naše malo misto) [75 bodova / 1 glas]
130. Malcolm Tucker (The Thick of It) [75 bodova / 2 glasa]
129. Dennis (It’s Always Sunny in Philadelphia) [75 bodova / 2 glasa]
128. Phoebe (Prijatelji) [75 bodova / 3 glasa]
127. Jeff Green (Curb Your Enthusiasm) [76 bodova / 2 glasa]
126. Princ George (Crna guja III) [77 bodova / 4 glasa]
125. Avon Barksdale (Žica) [78 bodova / 3 glasa]
122. Edina (Absolutely Fabulous) / Super Hans (Peep Show) / Kenny (South Park) [80 bodova / 1 glas]
121. Hurley (Lost) [80 bodova / 2 glasa]
120. Tooms (Dosjei X) [81 bod / 2 glasa]
119. Paulie Gaultieri (Sopranosi) [81 bod / 3 glasa]
118. Quark (Star Trek: Deep Space Nine) [82 boda / 2 glasa]
117. Dean (Supernatural) [83 boda / 3 glasa]
116. Tobias Beecher (Oz) [84 boda / 3 glasa]
112. Dr. Perry Cox (Scrubs) / Meštar (Velo misto) / Mitch Buchannon (Baywatch) / Richard ‘Richie’ Richard (Šljam) [85 bodova / 1 glas]
111. Jax Teller (Sons of Anarchy) [86 bodova / 2 glasa]
110. Daniel Jackson (Stargate SG-1) [87 bodova / 2 glasa]
109. Marko Kosmički (Odmori se, zaslužio si) [87 bodova / 3 glasa]
108. Sledge Hammer (Sledge Hammer) [87 bodova / 3 glasa]
107. Liz Lemon (30 Rock) [89 bodova / 3 glasa]
103. Adama stariji (Battlestar Galactica) / Brandon Walsh (Beverly Hills 90210) / Howard Moon (The Mighty Boosh) / Vaša svitlost (Velo misto) [90 bodova / 1 glas]
102. Joan (Mad Men) [91 bod / 3 glasa]
101. Gene Hunt (Life on Mars) [91 bod / 3 glasa]
