Pismohrana autora

Goriline naj serije 2013: #5-#1

Siječanj 16, 2014

oitnb_pds_011_h.JPG

5. Orange Is the New Black
[146 bodova / 10 glasova]
Čudno je pisati recke s vremenske distance; neke nam se stvari protokom vremena utetoviraju u pamćenje, neke pak potpuno izblijede. U afektu smo skloni i pridati ponešto veće značenje nečemu što nas je u određenom trenutku razgalilo, a ja sam uvijek bila čuvena po svom nezajažljivom entuzijazmu pri promoviranju onoga što mi se sviđa. “Orange Is the New Black”, autora “Weeds” (koja mi unatoč ljubavi prema temi nikada nije sjela), pogledala sam prošloga ljeta i sjećam se da sam bila oduševljena i nafukavala ljude da ju gledaju, a danas, kada trebam napisati pokoju o njoj, jedva da se mogu sjetiti radnje, po čemu zaključujem da sam ipak malo prenaglila s prvotnom kvalifikacijom. Radi se, dakle, o vrlo zanimljivoj, pitkoj i zabavnoj, iako ne genijalnoj, seriji u kojoj je captain Janeway kao nabrijana Ruskinja, šefica zatvorske kuhinje, vjerojatno odigrala ulogu života, a Laura Prepon pokazala da može igrati i u ponešto ozbiljnijem formatu od sitcoma. Serija, koja je izašla u Netflixovom izdanju (što znači da je namijenjena famoznom bingeanju) započinje kao jednostavan i simpatičan dramedy, a u procesu se prometne u pravu dramu prepunu obrata i kafkijanskih, tek naizgled komičnih situacija u kojima se zatiče glavni lik Piper, mlada, bijela i zgodna plavuša iz srednjeg sloja, u clashu sa nesretnim ženama iz svih slojeva društva s kojima vjerojatno nikada ne bi došla u kontakt da se nije zatekla na odsluženju davno zaboravljene zatvorske kazne.

U procesu poistovjećivanja s glavnim likom, nekako sam se zatekla da ju osuđujem zbog lakovjernosti, naivnosti i pretjerane dobroćudnosti, svih onih osobina koje cijenimo kod djeteta, a koje kod odraslih doživljavamo kao slabost i u neizbježnom se uspoređivanju usuđujemo pomišljati da smo bolji i pametniji od njih i da se kao takvi zasigurno nikada ne bismo našli u tako bizarnoj situaciji. Ipak, negdje u podsvijesti nam se javlja opravdana bojazan da smo u krivu i da se život najčešće ne može držati pod kontrolom, što je vjerojatno i osnovna potka ove serije, ili sam ju barem ja tako doživjela tražeći u njoj neko dublje, skrivenije značenje.

Prva sezona završava očekivanom katastrofom koja joj omogućava nastavak snimanja, što je naravno bilo neizbježno, iako je po mom skromnom gledateljskom mišljenju učinjeno vrlo predvidljivo, prvoloptaški. Bez obzira na to, veselim se novoj sezoni ‘ženskog Oza’ u nadi da će Piper u njoj biti ponešto mudrija. (JS)

04-rectify

4. Rectify
[160 bodova / 7 glasova / tri prva mjesta]
Ima jedna fora koju ljudi vole citirati u pijanim razgovorima, facebook-statusima i lošim književnim djelima, a koja kaže da se u čovjekovu tijelu svakih sedam godina obnove sve stanice. Nije baš da čekaju sedam godina pa onda ajmo, drugovi staničari, nema odmora dok traje obnova, ali potrebno je, kažu, sedam godina da se sve stanice u ljudskome organizmu potpuno obnove. Zbog toga smo, kažu mudraci koji citiraju taj faktoid, svakih sedam godina potpuno nova osoba.

Nikada nisam provjeravala je li ta tvrdnja ikako znanstveno poduprta jer čak i da jest – njezino korištenje pri ilustraciji vrlo banalne tvrdnje o tome kako se, vidi čuda, ljudi s vremenom mijenjaju ide mi na živce i smatram je prilično površnom. Ipak, pala mi je pamet dok sam gledala seriju “Rectify” jer je glavni junak iz nje proveo čak 18 godina u zatvoru za osuđenike na smrt. Koliko li su se tek njemu puta stanice obnovile, jebote? On je SKORO TRIPUT više drugačiji nego što je bio kada su njegovi bližnji zadnji put živjeli s njime!

To je ujedno i užasno površan način gledanja ove serije. Da, Daniel Holden proveo je 18 godina na death rowu. Da, takvo je suspendirano odrastanje sigurno na njemu ostavilo sto čuda od tragova. Ali sva ljepota priče koja je ispričana u ovoj sjajnoj seriji zapravo leži u nečemu drugome. U onome što se nije promijenilo. Ili u pitanju koje je sasvim suprotno tvrdnji o stanicama, obnovi i novome početku. Ljudi, svijet i život – mijenjaju li se doista?

Istina, neki su Danielovi srazovi s novinama vanjskoga svijeta koje je propustio dok je čamio u zatvoru – prikazani doista lijepo i poetski. Supermarketom luta kao uplašeni vremenski putnik iz prošlosti koji ne zna što bi sa svom šarolikošću izbora i proizvodima za koje ne zna čemu služe. Oduševljava se računalnim igricama i filmovima na DVD-u. Razbacuje i trga jastuke pa gol spava pod perjem. U posebno dirljivom trenutku prihvaća intimnu ponudu bivše školske kolegice pa s njom vodi ljubav u frizerskom salonu.

Da, mnogo se toga promijenilo otkad je Daniel zadnji put živio na slobodi i mnogo toga doživljava prvi put. Neka su od tih iskustva lijepa, neka ružna. No ono što “Rectify” čini bespogovornim remek-djelom jest prikaz onoga što se zapravo, u suštini nije promijenilo.

Prije svega, ne znamo je li se promijenio on. Je li tako rezerviran, nesiguran i nesnalažljiv s drugim ljudima zato što je tako dugo bio u zatvoru ili zato što je i prije imao takvih problema? Je li ga njegova obitelj ikada bolje poznavala i lakše s njim komunicirala? Je li njegova sestra Amantha s pravom razočarana što nakon godina borbe za njegovu slobodu ne uspijeva s njim ostvariti blizak odnos ili ga zapravo nikada nije ni imala? I je li -  ovo je pitanje na koje ne dobivamo odgovor i ne bismo ga ni trebali dobiti – kriv ili nevin?

“Rectify” vrijedi pogledati zbog mnogo stvari – sjajne glume, izvrsnog scenarija koji ni u jednom jedinom trenutku ne upada u klišeje priča o povratnicima iz zatvora i vrlo sporog, detaljnog i slojevitog uvida u svaki lik i situaciju s kojom se susrećemo na ekranu. No “Rectify” je umjetničko djelo zbog nečega drugoga, a to je meditacija o prirodi života. Svakodnevni život, odnosi s ljudima, svaki korak po travi i svaki susret u životu je labirint. Ono što nam pomaže da se u njemu snađemo jest navika i nada da ćemo do sutra nešto naučiti, da ćemo znati nešto više i lakše se izvući iz slijepoga kuta u kojemu ne vidimo izlaz. Kada nekome, kao Danielu, na 18 godina oduzmeš tu nadu – jer 18 je godina živio ne znajući hoće li to sutra ikada doći – taj će mu se život ukazati u svojem čistom, pravom obliku – kao labirint. I nikakvo mijenjanje stanica svakih sedam godina to nikada neće promijeniti. (ZP)

03-game_of_thrones

3. Game of Thrones
[197 bodova / 13 glasova / jedno prvo mjesto]
Nisam čitao knjige pa kad je serija počela frend mi je rekao neka se ne vežem previše uz likove. Bome sam se opet sjetio njegovih riječi kada se lagano zatvorila kapija doma Walder Freya, a mene oblio hladni znoj u epizodi ‘The Rains of Castamere.’ Svi poznavatelji knjige čekali su samo taj trenutak da bi pakosno snimali nas novajlije i ismijavali nas na youtubeu. Jon Snow nije bio jedini koji ništa nije znao. Nemam što drugo dodati nego reći: “Dobro odigrano, George R. R. Martine. Jako dobro odigrano!“ Jedan od zanimljivijih trenutaka je bila i sudbina Jamieja, koji je postao punokrvni, kompleksni lik zahvaljujući saznanjima iz prošlosti i njegovoj stockholm-sindromskoj ‘bromanci’ s Brienne. Ozbiljno, njih dvoje bi trebali dobiti svoj spin-off. Khaleesi je i dalje žena, majka, carica. Bolje da naši fratri drže misu za Joraha koliko čovjek pati. Ko da mu ionako nije teško sad jadnik mora gledati i ljigavog Daaria. Ugh, di su našli tog glumca.

Treća sezona će osim toga ostati zapažena kao prva ozbiljna naznaka problema adaptacije golemog Martinovog teksta. Theonova sudbina se pretvorila u bespotrebni torture-porn bez zadovoljavajućeg razrješenja, a velik broj likova se i dalje bori za svoje vrijeme na ekranu. Često moram posegnuti za wiki informacijama da se prisjetim ko je taj tip, s kim je u rodu, i kakve je sve pizdarije dosad radio po Westerosu. I onda se u slijedećih pet epizoda ne pojavi. Nego se pojavi u šestoj. Kada opet moram posegnuti za wikijem da se prisjetim ko je taj tip, s kim je u rodu, i kakve je sve pizdarije dosad radio po Westerosu. (JB)

02-les_revenants

2. Les Revenants
[202 boda / 12 glasova]
Koliko u “The Fall” bilo sve jasno, u “The Returned” nije ništa jasno. Odnosno, možda i jest, al mi nismo sigurni. Nismo sigurni u ništa, mada možda nešto naslućujemo. Voda. Podizanje vode, pucanje brane sigurno ima veze sa svim što se događa. I sada i prije puno godina. Ali zašto? Kako? Kakve to veze ima sa ičim? Zašto se mrtvi vraćaju? Zašto se samo neki mrtvi vraćaju? Zašto nakon nekog vremena imaju rane? Zašto je ona preslatka starija seka blizanka dobila ranu na leđima kad ona nije mrtva? Puno toga u ovoj seriji nije jasno i nije izrečeno, no “The Returned” ili po francuski “Les Revenants” je izuzetna serija koja se ne drži klasičnih američkih postulata da sve mora biti jasno i koncizno objašnjeno. Ok ljudi, ovo je tek prva sezona, valjda ćemo odgovore dobiti poslije. No ako ih i ne dobijemo, koga briga, kad u životu nisam gledao seriju sa više cool krajolikom, atmosferom i savršeno pogođenim soundtrackom. Ko se sjetio Mogwaija svaka mu čast. Zaslužuje povišicu. (SČ)

Felina

1. Breaking Bad
[372 boda / 17 glasova / osam prvih mjesta]
//////UPOZORENJE: SLIJEDI PONEŠTO SPOJLERA, AKO NISTE GLEDALI PRVIH PET I POL SEZONA “BREAKING BADA” PRVO POGLEDAJTE PRVIH PET I POL SEZONA “BREAKING BADA” PA RADIJE ONDA PROČITAJTE TEKST :) – op. ur.//////
“All bad things must come to an end.” Rečenica je to kojom su nas rajcali skoro godinu dana otkad smo Hanka Schradera ostavili s knjigom Walta Whitmana na poziciji na kojoj i kraljevi idu pješke. :) Konačno je doznao tko je taj Heisenberg, kojeg je lovio toliko dugo. Naravno, svima nam je bilo jasno da Walter White ne može dobro završiti. Bilo je samo pitanje tko će ga prije dokrajčiti – njegov šurjak, mafijaši, Jesse, ili na kraju ipak rak. Krajem ljeta smo krenuli s gledanjem posljednjih osam epizoda serije koja je po svemu ušla u anale TV-produkcije, između ostalog i po tome što joj je gledanost, ali i ocjene, rasle iz sezone u sezonu. Zanimljivo je tako da su mnogi zaboravili kako je tvorac “Breaking Bada” Vince Gilligan u devedesetima radio jednu drugu kultnu seriju – “X-Files.” Danas ga mnogi prije povezuju s “Breaking Badom”, baš kao što Davida Duchovnyja danas gledamo prije kao Hanka Moodyja, a ne kao Foxa Muldera.

Premda su mnogi očekivali kako će zadnjih osam epizoda pete sezone frcati od ludih scena i wow-trenutaka, kakvih nije manjkalo u četvrtoj sezoni i prvoj polovici pete – krenulo je laganini, s nadmudrivanjem Hanka i Walta, ali i očekivanim Waltovim raspadom. Jer, od kralja metha, čovjeka kojeg su se svi bojali, došao je do dna na kojem je morao bježati i od svoje vlastite obitelji. Vrhunac sezone, ali i cijele serije bio je u 14. epizodi nazvanoj ‘Ozymandias’, po istoimenoj poemi koju je napisao Percy Shelley. Baš kao i u Shelleyjevoj poemi, veliki kralj je pao, i pokušava se nositi s posljedicama. Ono što je viđeno u toj epizodi po mnogima spada u sam vrh ikad viđenog na malim ekranima – od glume, preko scenarija, pa do režije. Nevjerojatna je činjenica da ta epizoda na IMDB-u još uvijek ima ocjenu 10, nakon što je glasalo 44000 ljudi!

Iako je po mnogima ovo bilo pravo finale serije, ono je nastupilo nakon još dvije epizode. Neću naravno spojlati, no Walt je na kraju ipak zaokružio svoju priču na lijep način, uspio se oprostiti od sviju i svega, a na kraju se čak i iskupiti. Nama koji smo sve ove godine uživali u vjerojatno najboljoj dramskoj seriji u ovom tisućljeću ostaju lijepe uspomene, a oni koji su se dosad suzdržavali iz pitaj Boga kojeg razloga, moraju izdvojiti nekoliko dana i priuštiti si jedan maraton. Ako ništa drugo, u studenom ćemo se morati zadovoljiti spin-offom “Better Call Saul.” Vince, hvala još jednom na predivnoj vožnji! (SM)

(pisali: Jelena Svilar, Zrinka Pavlić, Jurica Benčik, Saša Čobanov, Samir Mila)

Goriline naj serije 2013: #40-#21

Siječanj 15, 2014

40-hannibal

40. Hannibal [15 bodova / 3 glasa]
39. The Big Bang Theory [16 bodova / 2 glasa]
38. Hell on Wheels [16 bodova / 2 glasa]
36. Fresh Meat / Shameless [16 bodova / 2 glasa]
35. Orphan Black [18 bodova / 2 glasa]
34. Arrow [18 bodova / 3 glasa]
33. Once Upon a Time [19 bodova / 1 glas]
32. Hemlock Grove [19 bodova / 2 glasa]
31. Bates Motel [20 bodova / 2 glasa]
30. The Killing [20 bodova / 2 glasa]
29. Castle [21 bod / 2 glasa]
28. Brooklyn Nine-Nine [21 bod / 5 glasova]
25. Dates / Treme / True Blood [24 boda / 1 glas]
24. Justified [24 boda / 2 glasa]
23. The Americans [28 bodova / 4 glasa]
22. Boardwalk Empire [31 bod / 3 glasa]
21. Parks and Recreation [34 boda / 3 glasa]

Goriline naj serije 2013: #10-#6

Siječanj 15, 2014

10-homeland

10. Homeland
[82 boda / 6 glasova / jedno prvo mjesto]
Svima nama koji smo voljeli Jacka Bauera i njegovih osam spašavanja Amerike u 24 sata, posljednjih se godina kao kakva-takva alternativa nudio “Homeland”. Prve dvije sezone priče o bipolarnoj agentici CIA-e i njezinom turbulentnom odnosu s preobraćenim marincem – herojem, a ne zločincem – bile su u dovoljnoj mjeri atraktivne da serija bude jedna od rijetkih koju sam i dalje pratio u tjednom ritmu, ne čekajući da se skupi cijela sezona. Kraj druge bio je dovoljno (doslovno) bombastičan da sam imao razloga poveseliti se kada je negdje krajem ljeta procurio torrent fajl s03e01, i to više od mjesec dana prije nego što se otvaranje treće sezone trebalo emitirati na matičnom Showtimeu. Osim odlične uvodne scene, prva epizoda u cjelini bila je bezveznjikava, a onda i druga, pa treća. Ni kadra da je vidjeti Brodyja, a puno je previše njih s njegovom kćeri, valjda najiritantijom plačipičkastom tinejdžerkom u povijesti televizije. CIA u totalnom rasulu, Carrie u duševnom rastrojstvu, a Maja i ja se dosađujemo i ozbiljno razmišljamo odustati od daljnjeg gledanja. Nismo, ali je otpao tjedni ritam. Sumnjam da bismo sezonu uopće dovršili da mi se više ljudi nije zaklelo da se stvari drastično poprave kako sezona odmiče. I doista, ljudi su bili u pravu, drugi dio sezone jest osjetno uzbudljiviji, a neke epizode među najboljem što je serija uopće dala. Čak bi i finale sezone bilo posve u redu, kad bi to ujedno bilo i finale serije. Ali, nije. Iako je sve fino sjelo na svoje mjesto, svatko odvozio svoju herojsku dionicu i serija se zaokružila da nikakav nastavak više nije bio potreban, producenti su očito zaključili da je proizvod i dalje dovoljno dobar da privuče ljude i četvrtu godinu. Rasplet ne mogu spojlati, ali s obzirom na viđeno, nisam ni najmanje siguran da ću “Homeland” nastaviti gledati. Carrie Mathison ipak nije Jack Bauer da seriju može nositi sama. A i on se, ako se ne varam, vraća u ovoj godini. I tome se znatno više veselim. (PP)

09-house_of_cards

9. House of Cards
[83 boda / 7 glasova]
Kako je naš predsjednik došao na vlast? Do izbora nisam ni čuo za njega, a nije baš ni mlad pa da bi se moglo reći na početku je političke karijere. I odjednom posto kandidat, potom su rekli da je i nekakav kompozitor klasične glazbe a kad je izabran za predsjednika dobio i Porina.

Frank Underwood je ambiciozan čovjek (što je kažu vrlina) koji voli moć i sebe, a ima i ženu koja mu čuva leđa što daje jedan odličan tim. (ID)

08-masters_of_sex

8. Masters of Sex
[86 bodova / 7 glasova / jedno prvo mjesto]
“Dakle, tako bi izgledao ‘Mad Men’ da se u njemu nešto događa”, rekla mi je prijateljica, razvidno imuna na šarm sporogoreće spomenute genijalnosti. Malo je reći da sam bila šokirana: em sam okorjeli fan “Mad Mena”, em smatram da je prepun subliminalne drame, em mi ni u jednom trenutku dotad nije palo na pamet “Masters of Sex” usporediti s “Mad Menom”, iako se radi o još jednoj seriji koja se bavi korjenitim društvenim promjenama u Americi i iako je smještena otprilike u isti kronotop. Za početak, milje je potpuno drugačiji: radnja se odvija u tzv. intelektualnim krugovima, udobno ušuškanim u konzervativne, tradicionalne i posljedično licemjerne vrijednosti i potpuno nezainteresiranim za bilo kakvu promjenu rasporeda društvenih odnosa, taman i u samoj percepciji, a kamoli u praksi. Dovoljno je da se u takvoj konstelaciji nađe jedan čovjek s progresivnom idejom, koji usput leži na mračnoj tajni svoga homoseksualnog šefa u ‘sretnom’ braku, i jedna velikodušna i srčana samohrana majka slobodnih seksualnih nazora i drama može otpočeti. Nakon nekoliko (s)ekspozicijskih epizoda prestaje biti bitno jesu li Billa Mastersa u njegovim postupcima vodile sebične težnje vlastite ambicije, je li iz njega progovarala čista strast znanstvenika u želji za spoznajom koja će porušiti ustaljene tabue, ili ga je pak motivirao zov vlastitih gonada, ili kombinacija svega navedenog. Prestaje bosti u oči i činjenica da se jedna predivna strastvena žena uspjela zaljubiti u analca takvog kalibra kakav je Masters, tip s partvišem u dupetu koji se čitave prve sezone nijednom nije nasmiješio. Sve prestaje biti važno kad vidite posljednju scenu sezone, posebno ako ste romantični sanjar kakva sam i sama. I poslije svih zamjerki koje sam imala tijekom gledanja, u trenucima kada bi serija nakratko skliznula u sapun, nakon posljednje epizode jedino što mi je prošlo kroz glavu bilo je: tko će, kvragu, dočekati deveti mjesec? (JS)

07-broen

7. Bron / Broen
[120 bodova / 8 glasova / jedno prvo mjesto]
Znate onaj osjećaj kad vam se neka pjesma toliko svidi da vas preplavi čista sreća što ju je netko napisao, eto, baš tu i točno takvu? I onda biste htjeli imati taj talent i znati svirati taj instrument… Točno je takva serija “Most”. Noir-krimić na švedskom/danskom, to je to. Ako me prva sezona navukla, druga me dokrajčila. Skandinavci i oblaci i vjetar i kiša i tmina. Ili je to upravo ono što mi je trebalo nakon 60 epizoda sunčanog Albuquerqueja. Isprana fotografija i svaki kadar lijep kao strip. “Bron / Broen” II je upravo takav, lijep za gledanje i lijep za slušanje. Upleteš se od prve scene. Kim je opet fantastičan, Sofia također. A i kritika bedastih aktivista je isto slatka. Ne znaš više točno gledaš li radi krimi zapleta ili radi glavnih likova i njihovih osobnih mana: Martin, tragičan i privlačan u isti čas, znate takve. I Saga, autistična seksi Šerlokuša. Dancu je glavna mana to što je samo čovjek, Šveđanki nedostatak istoga. Imam neku fizičku reakciju na tu seriju koju ne mogu sasvim objasniti. Nakon odgledane druge sezone osjećam separacijsku krizu. Želim učiti danski. Na zastoju preko maglom obavijenog Domovinskog mosta zamišljam da su Saga i Martin ispred. Volim kad mi neka serija to napravi. (MMB)

06-mad_men

6. Mad Men
[130 bodova / 8 glasova / jedno prvo mjesto]
U godini u kojoj se sve glasnije sa svih strana čuo vapaj ‘dobro pa šta nam nije već svima PUNA kapa televizijskih anti-junaka?!?’, šesta sezona “Mad Men” se agresivnije nego bilo koja dotad fokusirala na bezdanu sjebanost serijinog glavnog anti-junaka – ili se možda samo tako činilo jer ovaj put nije bilo ničega što bi Dona Drapera učinilo imalo simpatičnim? Tranzicija u starog prdonju je manje-više privedena kraju, jedva je funkcionalan alkoholičar, nema više nikakve strasti za poslom, vratio se izvjesnim starim ružnim navikama, i dalje se iživljava na Peggy, itd itd – intenziviranje svega lošeg kod Dona jest imalo svoju svrhu i brzo je postalo jasno da će kulminirati nečim velikim, ali je isto bilo teško pobjeći dojmu da se krećemo već podosta izmapiranim terenom i da bi se možda radije više gledalo što ima kod nekih drugih likova umjesto 542743. flashbacka na Donovo odrastanje u kupleraju? No opet, čak i kad je ponešto u leru – “Mad Men” operira na razini o kojoj druge serije mogu samo sanjati, bilo da je riječ o hvatanju neizrečenog ili iznenadnim ali organski skladnim uletima snovito-psihodeličnih momenata, u rasponu od pojedinih scena pa do kompletnih epizoda (omg “The Crash”!!!), i užasno će mi nedostajati kad za dvije godine sve bude gotovo. (TK)

(pisali: Petar Panjkota, Ivan Debelić, Jelena Svilar, Martina Matezović Biškup, Tonći Kožul)

Goriline naj serije 2013: #63-#41 + razočaranja godine

Siječanj 15, 2014

Picture shows: DCI John Luther (IDRIS ELBA)

63. Luther [9 bodova / 2 glasa]
52. 30 Rock / The Borgias / Californication / Call the Midwife / The Following / Ja’mie: Private School Girl / Line of Duty / Peaky Blinders / Portlandia / Southcliffe / Wentworth [10 bodova / 1 glas]
49. The Challenge: Rivals II / Psych / South Park [12 bodova / 1 glas]
48. Awkward [13 bodova / 2 glasa]
47. Family Tree [14 bodova / 2 glasa]
46. Archer [14 bodova / 2 glasa]
44. Futurama / The Newsroom [15 bodova / 1 glas]
43. New Girl [15 bodova / 2 glasa]
42. Bob’s Burgers [15 bodova / 2 glasa]
41. Veep [15 bodova / 3 glasa]

Imali smo usput i paralelni mini-izbor serijskih razočaranja godine, nije puno ljudi sudjelovalo u tome a i nije bilo skoro nikakvih preklapanja tako da evo samo serija koje je nas sedmero navelo kao razočaranja #1 u 2013: “Breaking Bad”! “The Client List”! “Community”! “The Following”! “Rectify”! “Revenge”! “Under the Dome”!

Goriline naj serije 2013: #15-#11

Siječanj 14, 2014

Hitting the Fan

15. The Good Wife
[52 boda / 4 glasa]
Od svih nedjeljnih serija uvijek posljednju stvar koju stavim na repertoar je “The Good Wife.” Šećer dolazi na kraju, a “The Good Wife” je pravi gušt gledat. Ne kužim ljude koji vrte filmove i serije na laptopu. Ako imate veliku telku, HD-format je jedini izbor. Scenski jako lijepo izgleda, a osim što je najzabavnija jedna je i od najboljih. Evo, ovu petu sezonu su okrenuli do 11. Rijedak je to primjer da jedan procedural s nacionalne mreže u svojoj petoj sezoni totalno promijeni pozicije junaka i povisi uloge. Slučaj tjedna je često strgnut s novinskih naslovnica i bavi se manje poznatim zakučcima američkog pravosuđa (‘derivative copyright’? Ha?) ili utjecaju tehnologije i interneta na društvo. Majke mi, nakon jedne epizode sam išao provjeriti je li mi web-kamera isključena koliko sam se uplašio. Druga polovica četvrte sezone me u završnici totalno iznenadila s Alicijinim izborom, ne zbog njene motivacije već zbog izuzetno elegantnog načina kako su autori izveli finale koje je djelovalo organski prirodno, a ne usiljeno i suvišno (vidiš, “Sons of Anarchy”!). Romantična nota koja se provlači tokom cijele serije između Willa i Alicije je sada dobila novu težinu što smo mogli vidjeti u jednoj od najboljih epizoda ‘Hitting the Fan’ (o da, naslov sve govori) ili pak u Willovoj pripremi ispitivanja Alicije kada mu kroz glavu prolaze scene dok su bili zajedno, a njegova ogorčenost bubri do pucanja. A man scorned! Ma čista milina za gledat!

Kažu da bi serija bila više praćena i cijenjena da se ne zove “The Good Wife”, ali meni taj naziv savršeno stoji za ženu koja je stala uz svog supruga unatoč skandalu i nevjeri, a istovremeno ostala dosljedna sebi i ispunjenu svojih osobnih ciljeva pri tome zadržavajući svoj moralni kompas. Juliannu Margulies je lako uzeti zdravo za gotovo no kada neka scena traži uvjerljive emocije naprosto je razvali. Ostatak ekipe je izuzetno impresivan, prvenstveno naša najdraža tv-biseksualka Kalinda (policija očito mora ispuniti neku affirmitive-action kvotu za lezbijke s obzirom na to što sve Kalinda zbari), Christine Baranski sa svojim umirujućim glasom i mudrim savjetima bi svakome bila najdraža teta, a ako se netko razvodi i planira ostaviti svoju bolju polovicu bez gaća nema boljeg do beskrupuloznog, bez-dlake-na-jeziku David Leeja. Jedino mi nikako ne leži Cary i njegovo meketanje. On je i dalje ostao nepodnošljivi Logan – najveća pogreška Rory Gilmore. Isto tako je impresivna paleta gostujućih glumaca od kojih vrijedi izdvojiti Michaela J. Foxa kao zabavnog, smrtnog neprijatelja Alicije i Carrie Preston kao vrckavu, ali briljantnu Elsbeth Tascioni. (JB)

14-the_fall

14. The Fall
[53 boda / 5 glasova]
U ovoj seriji je odmah sve jasno. Više-manje. Sve ono što se inače u ovakvim serije krije do zadnje, eksplozivne finalne epizode, ovdje nam je servirano od prvog kadra. Znamo tko je ubojica. Znamo kako je ubijao. Znamo gdje živi, što radi, znamo što misli, što želi, kako dolazi do svega što hoće. Znamo da ima ženu i djecu. Znamo da je i brižljiv otac i uzoran suprug. Znamo da je empatičan, jer dovraga, kakav bi drugačije i mogao biti s obzirom da radi kao psiholog. Znamo da divno crta i da voli muziku. Zgodan je. Ima pravilne, dobroćudne crte lica. Ženama se mora sviđati, a muškarci bi sigurno voljeli da im je prijatelj. Ima nešto prijazno i cool u njemu. No on je ubojica. Psihopat. Čudovište. On nije luđak, on da mu se sudi sigurno ne bi bio oslobođen zatvora i smješten u neku kliniku. Jer točno zna što radi i točno zna zašto to radi. Zna da je ubojstvo najinitimniji čin koji postoji. Posebice na način na koji on to radi. Davljenjem. Gledanjem u oči žrtve dok joj se iz očiju život gasi. A to ga uzbuđuje. Seksualno. I čitava ta procedura. Sustavan je i metodičan. Žrtve ne bira nasumično nego s planom i točno zna što želi. I jako dobro zna razliku između dobra i zla. Zna da je to što radi pogrešno, no to je jače od njega.

S druge strane imamo nju. Koja dolazi u Belfast iz New Yorka jer je lokalna policija nesposobna, rastrzana kaosom i erodirana korupcijom. A bliže se izbori. Nju boli kurac za sve. Boli je kurac čiji je Isus ispravan, onaj katolički ili onaj protestanski. Boli je kurac za političku i svaku drugu korektnost. I za moral. Uzet će ono što želi i što joj se sviđa bez obzira na posljedice. Jer one su ionako samo relikt malograđanske zadrtosti, a ona je došla obaviti nešto puno više i nešto puno značajnije. Ona je ženski predator, ali ona je i možda najbolji istražitelj kojeg sam ikada vidio na televiziji. I 123 puta je zgodnija nego prije 20 godina. Ima nešto sexy u dominantnim ženama. A ona to ovdje jest. Po meni najbolja serija godine. (SČ)

13-utopia

13. Utopia
[60 bodova / 5 glasova]
Malo što je tako mentalno stimulirajuće kao medeni mjesec s dobro postavljenom serijom misterije, kad je sve tajnovito i eliptično i stvar može krenuti u milijun smjerova a ti počneš maštati o bar jednom od mogućih, tako da me isprve blago razočaralo kad sam se ponadao da bi priča o desetljećima staroj grafičkoj noveli poludjelog znanstvenika (a koja navodno predviđa buduće globalne katastrofe) mogla prerasti u nekakav bizarno-psihodelično-dementni mindfuck nalik Carpenterovom “In the Mouth of Madness” – samo da bi ubrzo bacila sidro u vode… trilera zavjere?! ‘Eh!’, duša mi je tiho uzdahnula… No razočaranje je zahvaljujući obimu i kompleksnosti zavjere u pitanju promptno ustupilo mjesto vrtoglavoj zabavi, a kao casual ljubitelja teorija zavjere (ne u smislu da vjerujem u iti jednu, nego da su mi nepresušni izvor fascinacije) posebno su me impresionirale dvije stvari. Prvo: nisu posrijedi zaplotnjački planovi u rangu crtić-zlikovaca niti neke demode olivestoneovske spike, nego se zavjera vrti oko jednog od centralnih mjesta suvremenih teorija zavjere, a za motivaciju zavjerenika se može čak i… imati nešto razumijevanja? Mislim, nije da bih dao zeleno svjetlo za njihov konkretni plan da sam kojim slučajem na vrhu skrivene piramide moći, ali isto mislim da plan i nije bez pokrića i da nije baš skroz nevrijedan razmatranja. (Eto, dragi teoretičari, sad kad sam vam to priznao – možete slobodno apdejtati svoj moji_neprijatelji.xls!) Drugo: pošto je neslužbeni moto pobornika teorija zavjera ‘Occamova oštrica? Šta je to, jel se to jede?!’, savršeno je prikladno što na kraju ispadne da je ono što su ‘Utopijini’ urotnici stvarno htjeli postići zapravo – posve jednostavna pizdarija koju su mogli ostvariti i s niti desetinom upregnutih resursa. (TK)

12-black_mirror

12. Black Mirror
[68 bodova / 6 glasova]
Kad ujutro pogledam vremensku prognozu u većini slučajeva pogode kakav će biti dan. Ali što idem dalje, za sutra, slijedeći tjedan ili mjesec točnost predviđanja je sve manja i manja. Isti slučaj je i sa starim filmovima koji su predviđali budućnost, nešto su predvidili ali većinu bi fulali.

“Black mirror” je serija o današnjici i onome što nas čeka sutra, Charlie Brooker ne upada u zamku predviđanja daleke budućnosti. (ID)

11-person_of_interest

11. Person of Interest
[70 bodova / 4 glasa / dva prva mjesta]
Mnogima i nakon tri godine emitiranja nepoznat, ovaj kriminalistički proceduralac sa sci-fi elementima predstavlja jedan od najboljih primjera kako se serija može kvalitetno razvijati ako joj se pruži vremena i prostora. Projekt predvođen Jonathanom Nolanom, bratom i filmskim suradnikom batman/memento/inception Christophera, “POI” je polaganim i postepenim skretanjem fokusa premise od klasičnih ‘zločina tjedna’ prema paranoično-nadzornim SF-elementima (svaka epizoda počinje riječima ‘You are being watched’) stvorio svijet za kojeg je danas vrlo teško odmahnuti rukom i reći ‘Nemoguće.’ Jednom kad se prijeđe preko najvećeg minusa serije, a to je preglumljivanje nekih od glavnih glumaca (još očitije zbog fantastičnih izvedbi drugih), i dospije do epizoda emitiranih prošle godine (druga/treća sezona) uronjenost u događaje i kvalitetno razrađenu priču je već tolika da je gledatelju uistinu stalo do svih likova – pozitivnih ili negativnih, ljudskih ili ne. (MT)

(pisali: Jurica Benčik, Saša Čobanov, Tonći Kožul, Ivan Debelić, Marko Tralić)

Goriline naj serije 2013: #86-#64

Siječanj 14, 2014

86-revolution

86. Revolution [1 bod / 1 glas]
84. Modern Family / The Wrong Mans [2 boda / 1 glas]
83. Broadchurch [4 boda / 1 glas]
82. Misfits [5 bodova / 1 glas]
77. Continuum / The Daily Show with Jon Stewart / Elementary / It’s Always Sunny in Philadelphia / The Office [6 bodova / 1 glas]
74. Downton Abbey / The Neighbors / Počivali u miru [7 bodova / 1 glas]
69. Arrested Development / The Blacklist / In the Flesh / Revenge / Southland [8 bodova / 1 glas]
64. Childrens Hospital / Defiance / Hello Ladies / Scandal / Survivor (US) [9 bodova / 1 glas]

Goriline naj serije 2013: #20-#16

Siječanj 13, 2014

20-top_of_the_lake

20. Top of the Lake
[34 boda / 4 glasa]
Tako znači izgleda autorska televizija. Kada jedna renomirana autorica posegne za televizijom kao odabranim medijem i napravi u biti 7-satni film razlomljen na epizode. Jane Campion samo nominalno zanima triler žanr, više kao platforma za priču o velikim tajnama u idiličnoj pripizdini Novog Zelanda, o grijesima prošlosti i duhovima sadašnjosti. Mali ljudi protiv velike divljine. I puno sivila, u okolišu i karakterima. I Holly Hunter, naravno. Sijeda, luda, divna. Kao i sama Jane. (LR)

19-girls

19. Girls
[37 bodova / 5 glasova]
Moja motivacija za gledanje neke serije samo zato što govori o četiri twenty-something curke u New Yorku prestaje se, valjda, doživljavati kao površna jednom kad se razotkrije da mi ni jedna od glavnih junakinja uopće nije posebno zgodna. Ili se tek onda definitivno potvrđuje kao površna? Nemam pojma, nije ni bitno, a i nije da je poker asica uopće moguće sastaviti od očima štetnih kreatura; pjesnik je davno rekao da sve su žene lijepe, a život mu tvrdnju često verificira. Samo što tom životu Hannah, Marnie, Shosh i Jessa svejedno ne mogu biti pretjerano zahvalne na komplimentima kad ih se još češće trudi zajebat na onaj zaista podmukao i najteže podnošljiv način izmicanja žuđenog cilja upravo kad za njim posegnu rukama, naslućujući ga tik pred sobom. Djevojke će mu se, stoga, pokušavati revanširati taktikom obilnije upražnjenom od njihovih muških, odnosno točnije rečeno dječačkih vršnjaka, a to je provođenje srednjih dvadesetih isključivo kao manje blještavog epiloga neodgovorne i bezbrižne adolescencije, epiloga koji se svojom dugotrajnošću uglavnom pretvori u cjelokupnu reprizu. Problem je u tome što svi oko tebe, a dijelom i u tebi, očekuju nove, ozbiljnije projekte, a to je raskorak koji nipošto nije zabavno živjeti, ali ga zato jest zabavno gledati. (GP)

18-fringe

18. Fringe
[43 boda / 3 glasa]
Serija koja je umjetnost popravljanja greški u hodu odvela na skroz novu razinu: kad su autori nakon nekoliko epizoda skužili da im je Peter dovoljan kao Walterova dadilja i budući romantični partner jedne od junakinja, istog trena su posve gurnuli pod tepih dotadašnje naznake da je sumnjiv lik uvaljen u raznorazna sranja; čim su smislili dovoljno jaku centralnu mitološku točku oko koje će se plesti većina serije, prvotna spika o ‘the patternu’ je propala u zemlju bez traga; kad su se u drugoj polovici treće sezone nespretno zapetljali u priču o ‘prvim ljudima’, našli su način da jednostavno sve skupa resetiraju i ostave to za sobom jednom za svagda; nakon što je u četvrtoj sezoni postalo pomalo iscrpljujuće žonglirati u glavi s po četiri različite iteracije svakog od glavnih likova, napravljen je još jedan reset – s kojim je jedna od najzanimljivijih pojava u fringeverzumu svedena na banalno orvelijansku neman, a misija naših junaka na linearno harry-potterovsko sakupljanje horkruksa. Bilo je i drugih problema s tom zaključnom petom sezonom (s malo više muda moglo se napraviti puno više s Peterovom transformacijom, a kad likovi moraju redovito pričati po nekoliko minuta o svojim osjećajima da bi skužio što osjećaju, to je brate jednostavno – loš pos’o), no sve je ipak nasreću na elegantan, uzbudljiv i emotivno zadovoljavajući način privedeno finišu s tri zadnje epizode, prikazane početkom prošle godine.

Koliko god da je sveukupno bio vraški neujednačen – “Fringe” je itekako zaradio svoje mjesto u kanonima televizijskog SF-a. Krovna mitologija je bogato razrađena: scenaristi se nisu bojali rizika, i mnogi su urodili nizom fascinantnih zapleta i situacija. Nikada nije išao u čisto natprirodne vode, uvijek se držeći okvira znanstvene fantastike, ma koliko da izleti u kvazi-znanstveno znali povremeno biti prešašavi (otisci zvuka ostaju na staklu, te se mogu preslušavati poput gramofonske ploče?!). I za razliku od prethodnog JJ Abramsovog čeda, imao je likove do kojih ti je stvarno stalo. Šteta što je mnogo ljudi odustalo od “Fringea” tijekom prve sezone, dok je još većinu vremena bio nabrijanija ali i osrednja kopija ‘Dosjea X’ – jer je niz od S02E15 do cca S03E09 nedvojbeno jedan od antologijskih vrhunaca suvremene TV-produkcije (ako ste zainteresirani a nemate volje za bakćati se s kilavijim dijelovima prve sezone i pol, dovoljno je imho pogledati: epizode 1, 4, 7, 10, 14, 17, 19 i 20 iz prve te 1, 4, 8 i 10 iz druge sezone)… Mislim, bude i nakon toga generalno dosta dobro, ali ako u bilo kojem docnijem stadiju zaključite da je bilo dosta, možete komotno stati, bilo kad, i neće vam ništa faliti – mada, opet, nije da znam ikoga tko se zaljubio u “Fringe” a da ga nije odgledao do kraja! (TK)

17-the_walking_dead

17. The Walking Dead
[43 boda / 5 glasova]
Evo paradoksa: ako je “Žica” serija o raspadanju društva, “Živi mrtvaci” govore o nastajanju društva (naravno, na ruševinama onog kojeg je u nepovrat odnijela zombi-apokalipsa). I još jedan paradoks: naziv serije ne odnosi se na milijune zombija koji defiliraju ekranom (a ni u jednom trenutku nisu ništa više od pukog dekora).

Dakle, ako vas ne smetaju nasilje, hrpe raspadajućih leševa i iznenađujuće smrti protagonista (a la “Game of Thrones”), onda je ovo serija za vas. Usput, svi oni koji prate strip znaju da će ova serija sa svakom sljedećom sezonom biti još bolja. (TT)

16-enlightened

16. Enlightened
[44 boda / 3 glasa]
Inače nisam tip koji sve žive želi uvjeriti da im se mora svidjeti serija, film, glazba ili već neki votevr koji se meni sviđa. Da, pokušat ću objasniti zašto ja nešto volim, ali ako moj sugovornik ne dijeli sentiment, široko mu polje & neka ga. Nisam evangelizator. Čak dapače – u nekim trenucima perverzno uživam kada se nešto ne sviđa nikome osim meni. Tada si umišljam da sam s nekim umjetničkim ili entertainment djelom ostvarila “posebnu vezu”. Možda je debilno, ali koje emocije, pitam ja vas, nisu baš nimalo?

U slučaju “Prosvjetljenja”, međutim, imam jedan problem. Dosta ljudi koji su gledali seriju skloni su o njoj govoriti na sljedeći način: “Super mi je serija, ali mi ona ženska ide na jetra”. Ona ženska i oštećenje jetara obično se odnose ili na to da im Laura Dern nikako ne sjeda ili im je njezin lik u “Prosvjetljenju” – Amy Jellicoe – strašno iritantna. To me uvijek malo stilta. Unatoč gore proklamiranom neevangeliziranju serija, osjetim potrebu da ih uvjerim koliko su užasno u krivu. Malo se rastužim, čak i razljutim, poželim se svađati, a onda – u raspletu zbog kojeg bi mi svaki vještiji profesionalac propisao stabilizatore raspoloženja – ne kažem ništa nego ostatak dani mrmljam sebi nešto u bradu. Ili u ćušpajz, ako sam taj tjedan bila na elektrolizi.

Što me to toliko razljuti, rastuži i razočara kada ljudi iz pohvala “Prosvjetljenju” isključe glavnu junakinju? Pa, prije svega, majku mu, to što ta serija bez glavne junakinje uopće ne bi funkcionirala! Što bismo bez nje točno gledali? Snimke nebodera, Lukea Wilsona kako šmrče spid i Mikea Whitea kako vozi Prius na posao? WTF? No taj, tehnički i logički dio manja je stavka u mojem veltšmercu. Čak sam i u povremenim razumnim trenucima spremna prihvatiti da nekim ljudima fakat ne paše Laura Dern kao glumica te da neki drugi fakat, bez ikakvih “zadnjih primisli” ne vole osobe kakva je Amy Jellicoe.

Ostatak me vremena, međutim, proganja dojam – vjerojatno povezan s nekim mojim osobnim problemima i previranjima – da izjave kao što su “super mi je serija, ali Amy…” nisu bezazlene osobne preferencije, nego kulturološka pošast. Pretjerujem s ovime pošast, ali ja uvijek pretjerujem pa ono… nemojte me sad napustiti, imam još argumenata.

Za početak malo predpriče, u slučaju da ovo čita netko tko nije gledao seriju. Amy je žena od četrdesetak godina koja je nakon neke vrste živčanog sloma i oporavka u newagerskom rehabilitacijskom centru – odlučila promijeniti svoj život i pogled na svijet oko sebe. Postala je otvorenija, pozitivnija, aktivnija i želi biti “agent promjene u svijetu”. U prvoj sezoni serije gledali smo genezu i razvoj te njezine preobrazbe, a u drugoj smo nastavili gledati to isto, samo s dodatkom nešto živahnije priče o tome kako postaje zviždačica i raskrinkava pokvarenost korporacije za koju radi.

Sve je uvelike začinjeno Amynim izletima u hipijevsku filozofiju, self-help i malo think-pink kalifornijade, a ima, ruku na srce, i dosta momenata kada je vidimo kako ispada smiješna, naivna, preuzetna i naporna. Autori je definitivno nisu pokušali prikazati kao vrhunskog mudraca ni kao kulericu tarantinovskog tipa. No ispod sveg tog folklora Amy je jednostavno žena koja pokušava biti sretnija, ispunjenija, koja želi izbjeći daljnji život u laži i koja, eto, želi nešto promijeniti i izvan sebe, a ne samo u sebi. Jako puno pada na nos – “Prosvjetljenje” je, unatoč svim cvjetićima iz Amyinih knjiga i nastojanja, izuzetno depresivna serija – ali da, riječ je o osobnoj potrazi za srećom.

I tu je ono što, čini mi se, žulja sve oni koji je odbacuju rečenicama kao što je: “Joj, samo da nema te naporne žene” ili “Super su mi njezin bivši muž i onaj Tyler, ali ona…”. Žena u četrdesetima u zapadnoj je kulturi – pogotovo onoj popularnoj – po definiciji tragičan, bolje reći prezren i histeričan lik. Njezina se kriza srednjih godina ili identiteta u tom kontekstu ne prikazuje kao muška, koja se prikazuje ili humoristično ili kao ozbiljno razdoblje promišljanja života i prelaska na “novu razinu mudrosti”. Kriza srednjih godina u žena u popularnoj se kulturi uglavnom prikazuje i među gledateljstvom doživljava kao “kraj privlačnog postojanja”. Žena kod koje se prikazuje više nije razigrana, privlačna djevojka, više nije vrckavo stvorenje sa simpatičnim neurozama, Bridget Jones koja se chick-litovski popikava po pločnicima i završava u naručju budućeg Mr. Righta, više ni u kojem smislu nije djetinje razigrana, pa joj se uglavnom pripisuju depre ala mamografija, histerektomija, razvod od supruga koji je našao mlađu i ljepšu (ili barem neku koja se popikava) ili nekakve suburbane spike s alkoholizmom u raskošnoj kući s dvorištem. Ako ta žena još k tome, kao Amy Jellicoe, ispadne usamljena žena koja traži sreću – to je svima pomalo neugodno gledati. Svi je pomalo doživljavaju kao histeričnu babu. Ili već tako nešto neprilično. Nikoga to ne zanima.

Amy je zbog toga mnogima krivo sjela. Ona je neugodna pomisao, neugodna pojava, žena s kojom se nitko ne želi identificirati i koju nitko ne želi razumjeti jer je svi negdje u podlozi doživljavaju kao jadnicu. Zbog toga i toliko komentara o tome kako su Levi – njezin bivši muž i Tyler – njezin kolega s posla – zapravo pravi heroji serije “Prosvjetljenje”. Neću to puno osporavati – epizode se Levijem u rehabu i Tylerom koji od nevidljivog duha postaje vidljiv čovjek od krvi i mesa – među najboljim su trenucima čitave serije, a ne samo druge sezone. No kod njih se – samo u nešto skraćenijem izdanju – zapravo opisuje apsolutno ista stvar (prilagođena ličnosti, dakako) kao i kod Amy. Usamljenost, problemi, otvorenija ili skrivenija želja za boljim životom. No njima se – vjerojatno zato što su muškarci – to oprašta. A u Amynom slučaju… ispada da je lakše (ili barem puno više cool) razumjeti srednjoškolskog profesora kemije i njegov luciferski pad u metamfetaminom začinjeno podzemlje negoli običnu ženu od četrdesetak godina koja je vrlo, vrlo uvjerljiv lik kakav vam svaki dan prolazi pred nosom po ulici.

I zbog toga mi ponekad dođe da na “super mi je ‘Enlightened’, ali mi je ona ženska iritantna” nekome odvalim šljagu. Malo to doživljavam osobno. No uvijek se suzdržim. Ipak je to samo serija. (ZP)

(pisali: Luka Rukavina, Goran Pavlov, Tonći Kožul, Tomislav Tkalec, Zrinka Pavlić)

Napokon, vrijeme je za… GORILINE NAJ SERIJE 2013!!!

Siječanj 13, 2014

0013gameofthrones 0013breakingbad 0013girls 0013madmen

Dobar dan, i dobrodošli (kako bi to rekla Severina) u Goriline naj serije 2013!

Ove je godine glasalo 21 ljudova, konkretno: Bruno Babić, Jurica Benčik, Zrinka Bertović Skračić, Tomislav Biškup, Saša Čobanov, Ivan Debelić, Alan Došen, Mirza Gazibegović, Matija Habijanec, Tonći Kožul, Martina Matezović Biškup, Samir Mila, Petar Panjkota, Zrinka Pavlić, Goran Pavlov, Škegrov Puh, Luka Rukavina, Krešimir Samardžija, Jelena Svilar, Tomislav Tkalec i Marko Tralić.

Hvala svima koji su glasali, posebno dodatno hvala i svima koji su pisali te će pisati crtice!!! Čekam evo još jednu za prvu turu pa ću okačiti tokom dana… Sveukupno lista je imho PUNO bolja i ozbiljnija nego ona prošle godine, nadam se da će se sviditi i vama. :) Ide top 20, šema standardna: svaki dan po pet komada, usput se izlistavaju i serije koje nisu upale u top 20, molim da izbjegavate spojlere u komentarima, čitamo se!

P.S. Podsjećam da je u tijeku i glasanje za naj albume 2013. – ako niste još glasali šta čekate G L A S A J T E ! ! !

Svi svi SVI ste pozvani da sudjelujete u… GORILINOM IZBORU NAJBOLJIH ALBUMA 2013.!!!!!

Siječanj 7, 2014

cooltext1366868213

IĐEMOOOOOOO!!! Kao i prošli put:

- na vama je da glasate za najdraže vam albume premijerno izašle u 2013. (… i mini-albume, i ‘EP’-je koji su više ko mini-albumi, i kompilacije ili mikseve sastavljene pretežno od materijala iz 2013, i kompilacije neke opskurne nezapadnjačke muzike koja je tek sad prezentirana iole široj zapadnjačkoj publici, itd…) – možete glasati za minimalno pet a maksimalno dvadeset albuma!

- kao i uvijek, glasate tako da na albume po vlastitom nahođenju raspoređujete fond od 1000 bodova, pri čemu je 501 maksimalan broj bodova koje smijete dati jednom albumu

- rok za slanje lista je petak 17. siječnja a šaljete mi ih na djevojke majmun yahoo točka com

- ako bi napisali i koju crticu, to bi bilo sjajno i svaki prilog je dobrodošao, kakav god da bio – javite pliz ako ste za pisanje!

- kao što naslov kaže, doslovno svi svi SVI ste pozvani da glasate – zovite i prijatelje, susjede, ljubavnike, koga god oćete!!!!

- ako ima kakvih pitanja – pitajte slobodno u komentarima :)

P.S. Lista naj serija 2013. kreće u ponedjeljak!

Tonćevih top 20 albuma 2013: #10-#1

Prosinac 31, 2013

10chvrches

10. CHVRCHES – The Bones of What You Believe
Kako su se redale godišnja lista za godišnjom listom, sve sam više kolutao očima na redovno pojavljivanje “The Bones of What You Believe” negdje između 20. i 30. mjesta (‘wow ni vi nemate chvrches u top 10, very macho, so alpha, such nick cave, wow’) pa evo da dadem svoj skromni prilog ispravljanju krivih drina! Čisto mi žao što sam preslušavanje manje-više svih jesenjih albuma ostavio za prosinac jer bi mi “Gun”, da sam je čuo na vrijeme, išla na GGGG13 bez jebemti, totalno jedna od pjesama godine.

9. Brandy Clark – 12 Stories
Brandy je koautorica tri od četiri najbolje pjesme na albumu Kacey Musgraves (vitalna informacija nakon koje nikome od vas život više neće biti isti, znam, znam!) i mada nijedna od pojedinačnih pjesama na “12 Stories” ne doseže baš te vrhunce “Same Trailer, Different Parka”, “12 Stories” mi je nekako ujednačeniji i mislim da to što ništa drastično ne iskače čak i na neku ‘tiha voda brege dere’ foru daje dodatnu težinu svim tim pričama o sjebanim i/ili zajebanim malim ljudima! Brandy Clark je nevjerojatno dobra story-tellerica, zna s tako sitnim detaljima oslikati toliko puno, i kad usporediš kako se u širim rock-vodama i dan-danas pjevanje o ičemu osim vlastitih duševnih previranja često doživljava kao ‘neiskreno’, ‘izvještačeno’ i sl dok je istovremeno u countryju najnormalnija stvar da netko poput Brandy napiše nešto poput “Just Like Him”, tekst da se smrzneš a nije autobiografski – pa, to dovoljno govori o tome koliko je rock i dalje generalno infantilna muzika a country od odraslih za odrasle ljude, ne?

8. Sky Ferreira – Night Time, My Time
U redu, to što je uhićena s nešto eksera i što u intervjuima ponekad zna izgledati malo off ne mora nužno značiti da se drogira išta više od većine svojih vršnjaka, ali album svakako zvuči drogeraški – ili barem u najmanju ruku drogeraškije od ičega što je dosad radila (a što mi je sve bilo presterilno) – i zvuči jebeno dobro, pa eto ako i ispadne da si ekšli uništava život onda si ga barem ne uništava nizašto heh! “Night Time, My Time” je isto zanimljiv kao jedna od prvih lasta koja nagovještava koliko bi neminovno predstojeće masovno prekapanje naslijeđa alterna-popa prve polovice devedesetih moglo biti užasno zabavno i plodno, mislim nisam nikad ni sumnjao ali lijepo je dobiti i službenu zvučnu potvrdu :)

07kyary

7. Kyary Pamyu Pamyu – Nanda Collection
Naravno da NIKADA neće nadmašiti “Ponponpon” ali šta sad, pa zar joj itko to može zamjeriti, tako hevi psihodeliju majka dvaput ne rađa! Koliko god da rad Yasutake Nakate za Perfume bio od vitalnijeg značaja, pri radu s Kyary mu očito ide u prilog što ne osjeća toliki gejmčejndžerski nagon/pritisak pa se opuštenije ludira u okvirima onoga što ja kao jpop analfabet percipiram kao… neku klasičnu jpop spiku? Uglavnom, štogod da bilo turbo je, bombastično prezabavno.

6. Ariana Grande – Yours Truly
Ahhhhhh koje osvježenje, R&B-jast pop u 2013. koji ne ide EDM-rutom (…osim u zadnjoj stvari, koja je isto super!)!!! “Baby I” nije nužno doslovno najjača stvar na ovom albumu (mada naravno nije ni daleko) ali nevino veselje Mariah Carey ranih devedesetih + she’kspereovsko prešaltavanje na dvostruku bpm-ažu ranih nultih + trap snareovi ranih jedanaestih = esencija vrtoglavo atemporalnog užića “Yours Truly”.

05paramore

5. Paramore – Paramore
Koje li odvažnosti i samouvjerenja, otvoriti album s rifom koji tako frapantno podsjeća na rif koji otvara “Celebrity Skin”, odmah u glavu i bez ikakvog pardona: ‘ja sam budući klasik pop-rocka, HEAR ME ROAR!!!’ Mislim, Paramore sad već do srži JESU pop-rock, emo su onoliko koliko su i No Doubt bili ska od “Don’t Speak” pa nadalje – a i, jelte, koliko su Hole na “Celebrity Skin” bili ‘alternativa’ – a “Paramore” je zvuk benda u punoj zrelosti, punom zamahu, spremnog za prvu ligu i jebeš prvu ligu ako ga takvog ne privije čvrsto uza grudi! Krute nedo pa čak su i Hayleyini ukulele-međuci esencijalni, koja albumčina.

4. The 1975 – The 1975
Hmm izgleda da ovaj bend volimo samo ja, ekipa s ILM te određeni soj tinejdžerki? Ne znam đe je ba zapelo, ‘muzika za imaginarni film Johna Hughesa’ je dosta zeitgeistast koncept, dečki mu pristupaju sa svih mogućih strana, imaju odlične pjesme, imaju puno odličnih pjesama, produkcija nije puki glanceraj nego kristalno čista na način da se sve čuje kako treba i ništa ne gubi, je dosta ušminkano sve skupa al nikome to ne smeta kod recimo HAIM, stvarno nemam blage zašto ih svi ne obožavaju?

03youngalaxy

3. Young Galaxy – Ultramarine
Post-the knifeovski bendovi/projekti nisu nešto na što sam obraćao pretjerano puno pažnje pa je lako moguće da serem kvake, al enivej kod takvih sam uvijek bio dojma da, čak i kad okrenu priču na vedriju stranu, uvijek barem u nekoj mjeri teže hladnoći i/ili minimalizmu – dok kod Young Galaxy toga nema ni u tragovima, samo toplina i ekspanzivnost, kroz neke daleke, strane nedođije. Čaroban album!

02quadron

2. Quadron – Avalanche
Robin Hannibal je toliko zastrašujuće hiperproduktivan da se izbezumim samo razmišljajući odakle da krenem s jedno pola tuceta njegovih alter-egoa/projekata (ima čak i još jedan s istom tom ženom iz Quadron!!) pa sam se zasad zadržao na Rhye, koji su mi bili neloši al uglavnom li-la, i Quadron, uz koje poželim voditi ljubav s IKEA-namještajem!!! Ok ne doslovno, štajaznam ne znam šta da napišem o ovom albumu pa sam probao nešto smiješno ili bar neočekivano :) a i ono: romantika, elegancija, coffeetable spika, stolić za kavu je vjerojatno od IKEA-e, kava je turska ali kemija je instant, ima i vina za kasnije, jako se dobro osjećam uz ovaj album. (Ispričavam se odmah za ovo s kavom i kemijom – jbg godine ghostwritanja za Vjekoslavu su ostavile duboke tragove na psihi!)

01haim

1. HAIM – Days Are Gone
Osim po broju albuma koje sam volio ova albumska godina mi je iznimna i po tome što, po prvi put od ne sjećam se kad, nemam jedan album koji mi baš osjetno iskače od ostalih! Bilo koji od prva tri je komotno mogao završiti na prvom mjestu, a i ovih nekoliko ispod je kaskalo tek za pedalj-dva, pa… zašto HAIM? Iako mi je većinu vremena najbolja neka za većinu nikad čuo-muzika to nije nešto što namjerno isfuravam, štoviše to je nešto s čime nisam sretan jer zapravo VOLIM kad volim iste stvari (ne doslovno uvijek sve, naravno!) koje vole i drugi ljudi! Tako da ima taj moment, ima i onaj programatsko-aktivistički kad ekstra stajem u obranu hypea koji mi je po volji (‘wtf zašto je ovo toliko nahajpano’ ‘ZATO ŠTO JE SUPER, KONJINO!!!’), a ima i to da je bilo ove godine albuma s moćnim otvarajućim rafalom od po tri do četiri killera ali nijedan drugi s njih čak SEDAM!

Tonćevih top 20 albuma 2013: #20-#11

Prosinac 30, 2013

20avicii

20. Avicii – True
Pa kud ćeš boljeg otvaranja za potvrdit i podebljat vlastiti kužerski underground kredibilitet, omg u guyz so hip it hurts :) Avicii je jedan od onih super likova u čijem rječniku riječ ‘cheesy’ naprosto ne postoji, što će ga naravno reći da ima puno neprijatelja te da bilo što što kažem neće promijeniti ničije mišljenje niti promil, al neka ostane zabilježeno da je “True” izniman album jerbo: a) kod većine sličnih proizvoda imamo dance-producenta koji uglavnom prvo sam napravi instrumentale pa pozove nekoga da skrpa par vokalnih melodija, dok je ovo jedan temeljitiji i kolaborativniji projekt za koji su se umjesto pjesmastih stvari u startu krenule radit baš pjesme-pjesme (jeste znali da je među potpisnicima “Wake Me Up’” gitarist Incubusa? Sad znate!), b) kod većine sličnih proizvoda dance-producent se uglavnom drži provjerene formule (+ pokoji glupi ‘chill out’ moment), dok je pak Avicii skupa sa studijskim drugarima zakročio na dosta terena na koje ne bi od njega čovjek očekivao da će kročiti i stoga je album puno zanimljiviji nego što bi čovjek onak naslijepo pretpostavio.

19. Miley Cyrus – Bangerz
To što je (barem do daljnjeg?) odustala od pop-rocka je velika šteta za pop-rock, ima stvarno jeben vokal za to al šta ćeš, žena odrasta, nalazi se u nečem drugom, jest da u tom drugom vjerojatno nikada neće biti onoliko dobra ko što je bila u onom prvom ali zasad to nije ni toliko bitno jer se u ‘urbanim’ vodama očito jako dobro zabavlja i to se više nego dobro čuje i osjeti, kao što se i čuje i osjeti kako je i Mike Will Made It guštao okušavajući se u uglavnom stranim mu elektroničkijim vodama, s jako zanimljivim i često opičenim rezultatima, čak i kad pjesme nisu dobre uvijek imaju barem neki entertainment ‘haha koji je ovo KURAC’ value – a puno češće su dobre nego što nisu, posebno u drugoj polovici albuma.

18selena

18. Selena Gomez – Stars Dance
Nerazmetljiva prirodnost s kojom je EDM satkan u “Stars Dance” djeluje kao zadnja etapa jedne uzbudljive pop ere načete s ekstravagantnim dubstep ludorijama na “Femme Fatale” Britney, a sad, to što se ta era uopće nije dogodila nego smo u međuvremenu imali samo hrpu dance-pop stvari s nakaradno nakalemljenim brostep-middle eightovima – to je jebiga veliki propust popa koji nas je u tom partikularnom pogledu sve iznevjerio!!! Jedan od onih fora pop albuma koji nije da drže baš cijelo vrijeme 100%tno vodu ali su dragulji rasuti na sve strane i svatko tko voli moderan pop bi ih trebao moći naći barem nekoliko za sebe (i ovaj put također posebno imho u drugoj polovici albuma).

17. Caitlin Rose – The Stand-In
E ako sad ne bude neka apokalipsa ja stvarno ne znam kad će jer svi znakovi su tu: na televiziji misu vodi crna ovca, polarne kape se otapaju ko u mikrovalnoj, a ja se oko nečega slažem s Gorilinom americana-mafijom!!! Gogo P. je inače u pravu: nije ovo zapravo ni country ni alt.country, ovo je jednostavno rokenrol – instantno zadovoljavajući i beskrajno šarmantan.

16classixx

16. Classixx – Hanging Gardens
Sad je već pomalo svojevrsna tradicija da se hipstertroničarski miljenici blogova/tumblra/nečegnajnovijegzaštojošnisamčuojersamdjedica unutar cca godinu dana strelovito nametnu s naramkom vrućih remiksa, da bi potom umjesto da kuju željezo dok je vruće nestali s lica zemlje na dvije-tri godine i tek onda lansirali album prvijenac: taktika je upalila za Justice, neupalila za Aeroplane jer je album svima bio smeće, a ni Classixxi se kako mi se čini nisu baš usrećili – vjerojatno zato što nisu ni imali tako jak buzz kao Justice i Aeroplane pa ih je udaljavanje od očiju još fatalnije udaljilo od srca? A šteta, nije fer, album je ljetni indie-dance slatkiš skroz na skroz.

15. Julia Holter – Loud City Song
Ovo mi spada u kategoriju muzike kakvu inače baš ne slušam (mada opet s druge strane kad zbrojim ovo i Juliannu Barwick i komadiće Peaking Lights i Laurel Halo, to mi već počinje ličiti na nekakav klaster, hmm, muzike kakvu sad već ponekad slušam?) i razmišljao sam da kud mi baš ovo paše a i dalje me ne privlače ni Laurie Anderson ni Linda Perhacs ni Julee Cruise (ok dobro, za Julee ipak čuči nekakav minimalni interes!), nijedno od tih imena s kojima se Juliju obično uspoređuje, i jedini zaključak koji mi je koliko-toliko zadovoljavajući je… da mi malo baca na Broadcast? Dobro, je vjerojatno s moje strane dosta površno seljački to ‘sjetno je i pomalo sablasno? PURO BRODKAST BRATE NEMA GREŠKE’ ali kad nemam boljeg objašnjenja, majke mi! A inače s Julijom mi i dalje šteka kad god iskoči iz nazovi-Broadcast gabarita i proba nešto vedrije/poletnije/bučnije (“This Is a True Heart” je do daljnjeg samo još jedna iznimka koja potvrđuje to pravilo),

14kmichelle

14. K. Michelle – Rebellious Soul
Bio bi samo još jedan ugodan R&B album sazdan na semplovima soul klasika da nije force s kojom K. Michelle napada svoje pjesme, mislim ono, završnica “Sometimes”, ‘I should have been praying for better things/ INSTEAD OF PRAYING FOR A MAN WHO DON’T GIVE A FUCK ABOUT MEEEEEEEE’ koji sturm und drang!!

13. Kacey Musgraves – Same Trailer, Different Park
Ako volite country, onda volite i dobre tekstove i volit ćete i ovo – najdraži momenti: ‘We get bored so we get married/ Just like dust, we settle in this town’ te drugi stih “Follow Your Arrow”, poslušajte pa ćete vidit zašto ga ne mogu pretipkati ;) – a čak i ako volite dobre tekstove ali ne volite country, isto biste možda mogli volit jer nije uopće neka agresivno twangasta kaubojština, jako je pitko i poppy!

12perfume

12. Perfume – Level3
Navodno su cure od Yasutake Nakate (za one koji ne znaju FYI: tip je za japanski pop otprilike ono što je za američki bio Timbaland na prijelazu tisućljeća) tražile pjesme koje će im odgovarati za određene točke nastupa uživo – dakle ne samo one koje će pjevati i uz koje će plesati, nego i instrumentalnije komade gdje će drugi aspekti showa doći u prvi plan – a ovaj je to iskoristio kao priliku da zvuk Perfume dodatno približi klupskijoj briji njegovog projekta Capsule, s varirajućim rezultatima: npr nijedna pojava refrena u singl-verziji “Spending All My Time” se ne može mjeriti s euforijom prvog pojavljivanja refrena nakon tri minute vrludanja albumske verzije, ali isto tako na momente album možda i zericu previše vrluda, fali mi malo konciznosti prethodnog ‘JPN’-a, no to su sve sitne zamjerke – i ovaj album Perfume je riznica futurističkog blaga koje je dušu dalo za slušanje na dobrim slušalicama!

11. Beyonce – Beyonce
Iskreno govoreći nisam ovo još ni probavio kako treba, najviše mi pašu albumi od četrdeset i nešto minuta i jučer sam taman bio pustio ovo da svira i prošlo tako kojih četrdesetak minuta i ja pogledam na brojač stvari i jebote, pa tek je OSMA stvar – a ima ih četrnaest!!! Tako da se ne bih kladio da ću ovo često slušati u komadu ali ko zna, koliko god znalo biti iscrpljujuće wow!-momenti se samo nižu jedan za drugim, shit is epic, provest će se sigurno još dosta vremena s ovim albumom pa bilo u komadu ili ne.

Vidi ti to, GORILIN DRUGI SLUŽBENI IZBOR NAJ SERIJA GODINE!!!

Prosinac 23, 2013

serije2013

- na vama je da glasate za najdraže vam serije iz 2013. – možete glasati za maksimalno petnaest ilitiga minimalno pet serija! Poželjno je da lista bude rangirana, ali i ne mora biti ako vam nije posebno stalo do toga

- pod “iz 2013.” misli se na to da, naravno, vrednujete serije samo po epizodama koje su premijerno po prvi prvcati put prikazane u 2013! Što će ga reći, naprimjer: ako glasate za “Hawaii Five-0″, to znači da glasate za “Hawaii Five-0″ od S03E12 (premijerno prikazano 14. siječnja 2013.) do S04E11 (premijerno prikazano 20. prosinca 2013.)

- BITNA IZNIMKA GLEDE PRETHODNOG PRAVILA: smijete glasati za “Les Revenants”! Nitko nije izrazio želju za ikojom drugom iznimkom, pa nek ta bude jedina. ;)

- nakon što ste složili listu, pošaljite mi je na djevojke majmun yahoo točka com

- ako biste uskočili za pisanje pokoje crtice – javite pliz! Ako se prijavite a pisali ste i prošle godine – automatski ste oslobođeni dužnosti pisanja o serijama o kojima ste pisali prošle godine :)

- glasanje traje do petka 3. siječnja 2014. – imate desetak dana, biće valjda dovoljno, GLASOVUJTE LJUDOVI!!!

Top 10 ex-Yu singlova 2013.

Prosinac 19, 2013

sanja_maletic

10. Sanja Maletić feat. Goran Čomor – Sandale landare
Standardni disklejmer za početak: slabo pratim produkciju s ovih prostora, sigurno mi promaklo nemilo puno super stvari, bla bla, itd itd, ovu sam recimo čuo tek danas i možda se s vremenom, možda već i do sutra lol, pokaže ishitrenim što sam je ugurao u top 10 al nema veze, kažu mi da nisam spontan čovjek – ja im kažem da se UČIM!!! Enivej što se ‘Sandala’ tiče, htjedoh prvo reći da bi paralelni univerzum u kojem postoje INDIE-CAJKE mogao biti čak i kul paralelni univerzum jer u njemu zasigurno ima puno folk pjesama u kojima mlade žene uzdišu i za starijim muškarcima koji nemaju para, no onda sam se sjetio Mininog ‘Starijeg čoveka’ (jest da nije precizirana imovinska kartica dotičnog al čini se da Mini to i nije pretjerano bitno, bar ne u tom trenutku?) te shodno tome vratio zaključku da sam čuo toliko nevjerojatno sićušan dio narodne muzike da nema smisla da išta generaliziram jer ko zna kakvih sve pjesama još ima i nema, jelte. (EDIT: iz google image searcha sam otkrio da Sanja Maletić, za koju skrušeno priznajem da mislim da dosad nisam znao, baš i nije ‘mlada žena’ – bog te jebo pa starija je i od mene! – al dobro, poanta uglavnom i dalje valjda stoji lol)

9. Mihailo Rajičić feat. FM Still – Čekaju me drugovi
Melankolični akordi baš pojačavaju tu ‘jednom samo ja sam mlad’ happy days-vibru, odmah zamisliš Mihaila i FM-a kako za dvadeset godina imaju dosadne obiteljske živote i rade glupe uredske poslove i sa sjetnim se uzdasima prisjećaju svojih posve banalnih mladalačkih ljetnih avantura kao najljepših i najuzbudljivijih trenutaka njihovih života.

8. Dragana Mirković – Kontinent
Ima li išta da bi više vrištalo ‘LOL OLD’ od uvrštavanja Dragane Mirković u top ten ex-yu singlova u *2013.*?!? Brijem da vjerojatno ne. :\

lidija_bacic

7. Lidija Bačić – Vozačka dozvola
Gdje ima vulgarnosti, ima i vitalnosti – nekima su pjesme poput ‘Vozačke dozvole’ dokaz da hrvatski pop može potonuti još i dublje a meni je baš suprotno, duboko vjerujem da je hrvatski pop tako beživotna lešina upravo zato što nije VIŠE ovakvih pjesama!

6. Milica Pavlović – Pakleni plan
Ok ovo bi svatko bez razmišljanja stavio nominalno pod ‘cajke’, samo… zašto? Ovo je po svemu osim po ekavici standardni pan-globalni post-RedOne dance-pop, nema čak ni onog nekog orijentalnog ili sličnog motiva što bi nekoć otvorio kao ustupak tradiciji jednu takvu ajmo reć progresivnu srpsku dance-folk stvar + uletio nakon svakog refrena, namjesto toga samo benassijevska sinti-rifaža, pa čak bi i tekst mogao biti hrvatski koliko je velika hrpa ničega! Al neka, shit bangs i to je jedino bitno.

5. Saša Kovačević – Slučajno
Jesu versi malo trla baba lan ali WOW, koja refrenčina! Rispekt legalisti Saši i za to što je, dok mnogi njegovi kolege i dalje bezbrižno kradu pjesme iz regije, uredno otkupio prava za jedan od najvećih prošlogodišnjih grčkih hitova i pretvorio ga u možda još i veći ovogodišnji srpski hit, bravo Saša!

milica_pavlovic

4. Milica Pavlović – Seksi senorita
Gle ti to, čak se i na Balkanu znade složiti pravo seksi latino partela!!! (mada se uvijek malo blesavo osjećam kad kažem za neku plesnu stvar da je ‘seksi’ jer ono, da sam na podiju sa ženskom koja mi je napeta i kojoj sam i ja napet mislim da bi mi i Burzum zvučao seksi lol) (“… a-a-ali Burzum JEST seksi!”, grakne na to legija black metalaca)

3. D.I.K. – Seka
Kad sluša Hrvate čovjek bi pomislio da je izrodit dobru power-pop stvar najteža stvar na svijetu – a nije!! I prije nego što mi je frend to pripomenuo nisam ni skužio koliko ovo zvuči ko Fountains of Wayne – a zvuči, živa istina!!

2. Jelena Rozga – Obožavam
Odabir producenta/aranžera je oduvijek bio Huljićeva Ahilova peta, većinu karijere je imao jake stvari unatoč produkciji i aranžmanima, i fala kurcu da se napokon sjetio Borisa Đurđevića jer je ovaj u ‘Obožavam’ toliko nevjerojatno opipljivo replicirao akustiku priobalne fešte da se, čak i kad je slušam sam samcat, osjećam kao da sam u vrućoj vrevi!

1. Jelena Vučković feat. DJ Vujo – Mišu moj
Da izvučem onaj džoker kojeg izvlačim svakih par godina (yeah right, i wish!) kad ne znam što da napišem o nekoj pjesmi – ponekad pjesme postanu veliki hitovi jednostavno i samo zato što su stvarno stvarno ali baš STVARNO dobre pjesme a ‘Mišu moj’ je školski primjer, pravo malo remek-djelo.

GGGG13: statistički podaci

Prosinac 16, 2013

daftpunk kanye mikal

Bend godine (pojavljuju se na sedam kompilacija)
Daft Punk

Solo-izvođači godine (pojavljuju se na po sedam kompilacija)
Kanye West / Mikal Cronin

Također jako na cijeni od stranih (pojavljuju se na šest kompilacija)
Nick Cave & the Bad Seeds, Superchunk, Yo La Tengo

A zatim i… (pojavljuju se na pet kompilacija)
Arcade Fire, Arctic Monkeys, Bill Callahan, HAIM, Mark Kozelek & Jimmy LaValle

Izvođači koji se pojavljuju na četiri kompilacije
CHVRCHES, Disclosure, Josh Ritter, Low, Vampire Weekend

Broj učesnika na GGGG13: 22

benchwarmers

Domaći bend godine (pojavljuju se na šest kompilacija)
Benchwarmers

Također popularan domaći bend (pojavljuju se na pet kompilacija)
The Marshmallow Notebooks

Bend koji je zastupljen s najviše različitih pjesama (pet komada)
HAIM

Pjesma godine (pojavljuje se na pet kompilacija)
Mikal Cronin – Weight

A isto se rado slušala (pojavljuje na četiri kompilacije)
Superchunk – Low F

Pjesme koje se pojavljuju na po tri kompilacije:
Arctic Monkeys – Why’d You Only Call Me When You’re High?
Bill Callahan – Small Plane
CHVRCHES – Recover
Phosphorescent – Song for Zula
Vampire Weekend – Step
Yo La Tengo – Ohm

Pjesme koje se pojavljuju na po dvije kompilacije:
Arcade Fire – Afterlife
Arcade Fire – It’s Never Over (Oh Orpheus)
Atoms for Peace – Before Your Very Eyes…
Benchwarmers – Leader of the Pit
Benchwarmers – Sweet Sunshine
Blood Orange – You’re Not Good Enough
Daft Punk feat. Julian Casablancas – Instant Crush
Daft Punk feat. Pharrell Williams – Get Lucky
Daft Punk feat. Pharrell Williams – Lose Yourself to Dance
Disclosure feat. Eliza Doolittle – You & Me
Drake – Hold On, We’re Going Home
Kanye West – Black Skinhead
Kanye West – Bound 2
King Krule – Easy Easy
Low – Just Make It Stop
Low – So Blue
Manic Street Preachers – This Sullen Welsh Heart
Mark Kozelek & Desertshore – Livingstone Bramble
Mark Kozelek & Jimmy LaValle – Baby in Death Can I Rest Next to Your Grave
Mark Kozelek & Jimmy LaValle – You Missed My Heart
The Marshmallow Notebooks – The Last Tourist in Town (acoustic)
The Men – Half Angel Half Light
Neko Case – Man
Nick Cave & the Bad Seeds – Jubilee Street
Nick Cave & the Bad Seeds – Push The Sky Away
Nick Cave & the Bad Seeds – Higgs Boson Blues
Night Beds – Ramona
Off with Their Heads – Shirts
Okkervil River – Down Down the Deep River
The Pastels – Check My Heart
Suede – It Starts and Ends with You
Superchunk – Me & You & Jackie Mittoo
These New Puritans – Fragment Two
Wavves – Afraid of Heights

GGGG13: rezime

Prosinac 16, 2013

GGGG_2013_cover_v2

Andrija
The Front Bottoms – Twin Size Mattress
Superchunk – Me & You & Jackie Mittoo
Benchwarmers – Leader of the Pit
Mikal Cronin – Weight
Yuck – Glow & Behold
Okkervil River – Down Down the Deep River
Ola Podrida – Speed of Light
Stornoway – The Bigger Picture
The Kingsbury Manx – Handsprings
Elephant and the Moon – The Night Is Catching Up With Me
The Marshmallow Notebooks – Crawl Into the Warmth
The New Mendicants – Sarasota
This Old Ghost – Foreign Language
Dick Diver  – Calendar Days
Foxygen – Shuggie
Saturday Looks Good to Me – The Everpresent New Times Condition
Vampire Weekend – Step
Bill Callahan – Small Plane
Moonface – Love the House You’re In
London Grammar – Wasting My Young Years

Bojan
Blue Havaii – Sweet Tooth
Atoms for Peace – Unless
The Knife – Full of Fire
Moderat – Versions
Disclosure feat. Eliza Doolittle – You & Me
James Blake – Take a Fall for Me
Justin Timberlake – True Blood
Daft Punk i svi ostali – Get Lucky
Steve Mason – The Last of the Heroes
Veronica Falls – Tell Me
Girls Names – A Second Skin
Savages – Shut Up
The Flaming Lips – Be Free a Way
Laura Marling – Once I Was an Eagle
Nick Cave and the Bad Seeds – Push the Sky Away

Derza
Panama Wedding – All of the People (Savoir Adore Remix)
Anthony Hamilton & Elayna Boynton – Freedom
Daft Punk – Lose Yourself to Dance (feat. Pharrell Williams)
Death – Politicians in My Eyes
Foy Vance – Be the Song
Freedom Fry – Summer in the City
King Krule – Easy Easy
Kings of Leon – Wait for Me
Lady Gaga – Do What U Want (feat R. Kelly)
Mark Kozelek & Jimmy Lavalle – Baby in Death Can I Rest Next to Your Grave
Mental Architects – Once Again We Meet at Last
Midlake – Aurora Gone
Pink – True Love (feat. Lily Rose Cooper)
pomDeter – Call Me a Hole
PORTMAN – Trn
Riverside – We Got Used to Us
Spremište – Ispočetka
The End of the Ocean – On Floating
The Marshmallow Notebooks – The Last Tourist in Town (acoustic)
Volcano Choir – Comrade

Ga-li
Camera Obscura – Troublemaker
CHVRCHES – Recover
Foxygen – No Destruction
Frank Turner – Recovery
Franz Ferdinand – Love Illumination
Josh Ritter – Joy to You Baby
Low – Just Make It Stop
Manic Street Preachers – This Sullen Welsh Heart
Mark Kozelek & Desertshore – Livingstone Bramble
Mixtapes – Ross (Dirty Water)
Múm – Candlestick
Nežni Dalibor – Stanje budućnosti
Of Montreal – Amphibian Days
Son Volt – Wild Side
Speedy Ortiz – Pioneer Spine
Suede – Snowblind
Surfer Blood – Demon Dance
the Pastels – Check My Heart
the Thermals – Born to Kill
Wild Nothing – The Body in Rainfall

Gogo
Mark Kozelek & Jimmy LaValle – Ceiling Gazing
Benchwarmers – Snarling Commentary
Caitlin Rose – No One to Call
Futurebirds – Serial Bowls
Mikal Cronin – Weight
Night Beds – Ramona
My Buddy Moose – Traveler
Josh Ritter – New Lover
Overseas – Old Love
Mark Kozelek & Desertshore – Livingstone Bramble
Kvelertak – Bruane Brenn
The Drones – A Moat You Can Stand In
The Men – Half Angel Half Light
The Marshmallow Notebooks – The Last Tourist in Town (acoustic)
Bill Callahan – Small Plane
Heirlooms of August – Mariachi Music on Valentine’s
Kacey Musgraves – Merry Go ‘Round
Shonna Tucker & Eye Candy – You Went All the Way
Mike Stinson – Late for My Funeral
Scott & Charlene’s Wedding – Wild Heart

Ivan B.
Mark Kozelek & Jimmy Lavelle – Baby in Death Can I Rest Next to Your Grave
Volcano Choir – Almanac
Nick Cave & The Bad Seeds – Higgs Boson Blues
Hiss Golden Messenger – Sufferer (Love My Conqueror)
Merchandise – Anxiety’s Door
Spain – I’m Still Free
Arcade Fire – Afterlife
Yo La Tengo – Ohm
Eels – The Turnaround
Night Beds – Ramona
Bill Callahan – Ride My Arrow
Low – So Blue
Califone – moonbath.brainsalt.a.holy.fool
Midlake – This Weight
Steve Mason – Lonely
Apparat – A Violent Sky
Hemendex – Faith in War
Team Ghost – Things Are Sometimes Tragic
Public Service Broadcating – Spitfire
Kvelertak – Kvelertak

Ivan R.
Volcano Choir – Tiderays
Atoms for Peace – Before Your Very Eyes…
The Knife – A Tooth for an Eye
The Ex & Brass Unbound – Every Sixth Is Cracked
Fire! – Would I Whip (Without Noticing)
These New Puritans – Fragment Two
Majical Cloudz – Childhood’s End
Daft Punk – Lose Yourself to Dance
Kanye West – I Am a God
Colin Stetson & Justin Vernon – Warm Shadow
Low – So Blue
Nick Cave & the Bad Seeds – Jubilee Street
James Blake feat. Brian Eno – Digital Lion

Juraj
Benchwarmers – Sweet Sunshine
Boat – Hating the Criminal
Fuzz – Sleigh Ride
Irena Žilić – Whatever Feels Right
Jason Isbell – Travelling Alone
John Grant – Pale Green Ghosts
Manic Street Preachers – This Sullen Welsh Heart
Mikal Cronin – Shout It Out
Mixtapes – Bad Parts
My Buddy Moose – Fucking Boring
Nick Cave & The Bad Seeds – Push The Sky Away
Off with Their Heads – Shirts
Sebadoh – I Will
Superchunk – Me & You & Jackie Mittoo
Billy Bragg – No One Knows Nothing Anymore
The Men – Half Angel Half Light
The National – Don’t Swallow the Cap
The Thermals – The Sword By My Side
Yo La Tengo – Ohm
Yuck – Middle Sea

Jurica
Daft Punk – Get Lucky
Kanye West – Black Skinhead
Arcade Fire – It’s Never Over (Oh Orpheus)
Phosphorescent – Song for Zula
HAIM – The Wire
Autre Ne Veut – Play By Play
Disclosure – Help Me Lose My Mind
Drake – Hold On, We’re Going Home
Ejecta – Mistress
Glass Candy – Warm in the Winter
Mark Kozelek & Jimmy LaValle – You Missed My Heart
Mood Rings – The Line
Lee Ranaldo and the Dust – Lecce, Leaving
Okkervil River – Down Down The Deep River
Pearl Jam – Sirens
Rudimental – Bashment
Sky Ferreira – 24Hours
The Sounds – Great Day
Yuck – Somewhere
!!! – Slyd

Krešo
Steve Earle & The Dukes (& Duchesses) – After Mardi Gras
Jason Isbell – Cover Me Up
Dave Hause – We Could Be Kings
Low – Just Make It Stop
Josh Ritter – A Certain Light
Tamikrest – Assikal
Cass McCombs – Brighter (feat. Karen Black)
Iron and Wine – Low Light Buddy of Mine
The War on Drugs – Red Eyes
Mark Kozelek & Jimmy LaValle – You Missed My Heart
The Barr Brothers – Cloud (For Lhasa)
Eels – I Am Building a Shrine
Purling Hiss – Mercury Retrograde
Nick Cave & The Bad Seeds – Jubilee Street
Caitlin Rose – Dallas
Frank Turner – Polaroid Picture
Christian Kjellvander – The Woods
Spain – Only One
Glasvegas – Secret Truth
Phosphorescent – Song for Zula

Luka
Arctic Monkeys – Why’d You Only Call Me When You’re High?
Atoms for Peace – Before Your Very Eyes…
Bonobo – Cirrus
Daft Punk – Giorgio by Moroder
The Dave Brubeck Quartet – Thank You (Dziekuje)
Earl Sweatshirt – Chum
Grand Analog – Lion Head
Iron & Wine – Singers and the Endless Song
Cliff Martinez – Wanna Fight
The Marshmallow Notebooks – Summer
M83 – Waking Up
Moderat – Bad Kingdom
Múm – Sweet Impressions
The Naked and Famous – Hearts Like Ours
The National – I Need My Girl
Nick Cave and the Bad Seeds – Higgs Boson Blues
Rilo Kiley – Let Me Back In
Vampire Weekend – Ya Hey
Yo La Tengo – Stupid Things

Matej
A$AP Rocky – Wild for the Night (feat. Skrillex & Birdy Nam Nam)
Arctic Monkeys – No. 1 Party Anthem
Benchwarmers – It’s Not Like
Caitlin Rose – I Was Cruel
CHVRCHES – Recover
Go No Go – Rate (Remix By Hemendex)
Kanye West – Bound 2
Kid Rađa – Dim
King Krule – Easy Easy
Kiša Metaka – Konan
Mikal Cronin – Weight
Pips, Chips & Videoclips – Htio bi da me voliš
Pusha T – Numbers on the Boards
Renman – Ja sam se rol s tim
Scott & Charlene’s Wedding – Lesbian Wife
Thee Oh Sees – Toe Cutter – Thumb Buster
These New Puritans – Fragment Two
Vampire Weekend – Step
Yo La Tengo – Ohm
Žuvi – Zoni ti si pička

Matija
Camera Obscura – Intro
Stephen Malkmus & the Jicks – Lariat
Mikal Cronin – Weight
Waxahatchee – Blue Pt. II
The Pastels – Check My Heart
Of Montreal – Triumph of Disintegration
Saint Rich – Officer
Lovely Quinces – Second Hand Heart
Bill Callahan – The Sing
Yo La Tengo – I’ll Be Around
Izae – U tišini
Superchunk – Low F
Benchwarmers – Leader of the Pit
Billy Bragg – Handyman Blues
Josh Ritter – Hopeful
The Love Language – Pilot Light
Arcade Fire – It’s Never Over (Oh Orpheus)
Rice Cultivation Society – King Midas
Neko Case – Nearly Midnight, Honolulu
Kim Deal – Are You Mine?

Mirza
Mogwai – Wizard Motor
Suede – It Starts and Ends with You
Queens of the Stone Age – Smooth Sailing
Elvis Costello and The Roots – Sugar Won’t Work
Glass Candy – The Possessed
Neon Neon – The Jaguar
Blood Orange – You’re Not Good Enough
Chromeo – Over Your Shoulder
Discodeine – Aydin (feat. Kevin Parker)
!!! – One Girl / One Boy
Sky Ferreira – I Blame Myself
The Preatures – Is This How You Feel?
Erlend Oye – La Prima Estate
Pulp – After You
Juveniles – Strangers
Pet Shop Boys – Love Is a Bourgeois Construct
Todd Terje – Strandbar (Disko Version)
Katy B x Geeneus x Jessie Ware – Aaliyah
Annie – Tube Stops and Lonely Hearts
The Flaming Lips – Sun Blows Up Today

Nikola
Fuck Buttons – Brainfreeze
Suede – It Starts and Ends with You
Bilal – A Winning Hand
Arctic Monkeys – R U Mine?
Primal Scream – Tenement Kid
Kanye West – Black Skinhead
Savages – Strife
King Midas Sound – Aroo
Floorplan – Confess
Factory Floor – Fall Back
DJ Rashad – Feelin’
Araab Muzik – Never Have to Worry
Fat White Family – Auto Neutron
My Bloody Valentine – If I Am
Justin Timberlake – Mirrors
The Doppelgangaz – Sun Shine

Ozren
MGMT – Alien Days
Young Dreams – Footprints
Surfer Blood – Say Yes to Me
She & Him – I Could’ve Been Your Girl
Frankie and the Heartstrings – Right Noises
Jake Bugg – Slumville Sunrise
The Strokes – One Way Trigger
The Virgins – Flashback, Memories, and Dreams
Empire Of The Sun – Concert Pitch
Camera Obscura – New Year’s Resolution
Disclosure – White Noise (feat. AlunaGeorge)
Daft Punk – Instant Crush (feat. Julian Casablancas)
Kanye West – New Slaves
Arctic Monkeys – Why’d You Only Call Me When You’re High?
Vampire Weekend – Step
Franz Ferdinand – Goodbye Lovers & Friends
Arcade Fire – Here Comes the Night Time
HAIM – Honey & I
Janelle Monáe – What an Experience
Phosphorescent – Song for Zula

Puh
Ooga Boogas – Fry
Jacuzzy Boys – Double Vision
Dan Melchior – Mockingbird
Thee Oh Sees – Maze Fancier
Wavves – Afraid of Heights
Mazes – Ores & Minerals
Hooded Fang – Wasteland
Terry Malts – I Was Not There
The Woolen Men – Hold It Up
Useless Eaters – Hypertension
King Khan & the Shrines – Yes I Can’t
Mean Jeans – I Miss Outerspace
The Raw Nerves – Scared of Serious Drugs
Dog Party – Jet Pack
High Dive – I Think We’re Alone Now
Dirty Fences – White Lies
Way Idols – Formulae
Fuzz – This Time I Got a Reason
Jacco Gardner – Clear the Air
Purling Hiss – Mary Bumble Bee

Rea
Blood Orange – You’re Not Good Enough
Clean Bandit – A+E
Elliphant – Live Till I Die
Macklemore & Ryan Lewis – Thrift Shop (feat. Wanz)
Daft Punk – Instant Crush
HAIM – Don’t Save Me
Drake – Hold On, We’re Going Home
Arctic Monkeys – Why’d You Only Call Me When You’re High?
M.I.A. – Bring the Noize
Arcade Fire – Afterlife
Danny Brown – DIP
Disclosure feat. Eliza Doolittle – You & Me
Fryars – On Your Own
James Blake – Life Round Here
Kanye West – Blood on the Leaves
MO – Waste of Time
Chloe Howl – No Strings
Portugal. The Man – Modern Jesus
The Child of Love – Fly
Woodkid – I Love You

Sven
Babyshambles – Nothing Comes to Nothing
Baden-Baden – Honigmund
Benchwarmers – Sweet Sunshine
Diarrhea Planet – Kids
FIDLAR – No Waves
Fuzz – Loose Sutures
Hunx and His Punx – You Think You’re Tuff
Jason Isbell – Flying Over Water
Kanye West – Bound 2
King Khan & the Shrines – Luckiest Man
Kiša Metaka – Drei Millionen
My Buddy Moose – Shine! Shine! Shine!
Nobunny – Red Light Love
Oblivians – Little War Child
Off With Their Heads – Shirts
Pips, Chips & Videoclips – Sa mnom tebi je zima
Superchunk – Low F
The Men – Freaky
Tricky – Somebody’s Sins
Wavves – Afraid of Heights

Tonći
B15 – Girls Like Us (Agent X 2013 Mix)
Chris Luzz – Feel Me
Ejeca – On
Gerardo Ortiz – Damaso
HAIM – Days Are Gone
Hardwell & Dyro feat. Bright Lights – Never Say Goodbye (Wildstylez Remix)
House Monkeyz & Thomas Graham – Lost
Jelena Vučković feat. DJ Vujo – Mišu moj
Kat Dahlia – Money Party (Shift K3y Remix)
KLP – Hands (Dcup Deep Bitch Remix)
Lana Del Rey – Young & Beautiful (Cedric Gervais Remix)
Paramore – (One of Those) Crazy Girls
Paul Sirrell – Sign Your Name (2013 Garage Mix)
Republic – Stroke It Baby
SBS & Lorenzo – Shake It
Stanton Warriors – Cut Me Up (Cause & Affect Remix)
The 1975 – Girls
The-Dream – Michael
U Know & the Drill – Floor Sweeper
Yllavation feat Evader – Rock Your Body (Rhodeful Remix)

Vatroslav
Bill Callahan – Small Plane
Califone – Magdalene
CHVRCHES – Gun
Destroyer – Maria de las Nieves
Grouper – Vital
HAIM – Falling
Howe Gelb – Running Behind
Jackson Scott – Together Forever
Julia Holter – Maxim’s I
Laura Veirs – Shape Shifter
Lolita – ‘Cross the Water
Mikal Cronin – I’m Done Running from You
My Bloody Valentine – She Found Now
Neko Case – Man
Pan•American – Cloud Room, Glass Room
Superchunk – Low F
Swearin’ – Dust in the Gold Sack
The Marshmallow Notebooks – I’ll OK It
Tim Hecker – Black Refraction
Yo La Tengo – Is That Enough

Vrana
Marnie Stern – Nothing Is Easy
Deafheaven – Dream House
Superchunk – Low F
Girls Against Boys – Let’s Get Killed
His Electro Blue Voice – Born Tired
Six By Seven – The Rise and Fall and Decline of Everything
Foals – Bad Habit
Minor Alps – Waiting for You
Jarboli – Zabluda
The Head and the Heart – 10,000 Weight in Gold
Luke Haines – Rock’n’roll Animals
Bill Janovitz – Welcome
Mount Moriah – Rosemary
Wooden Wand – Supermoon (The Sounding Line)
Neko Case – Man
Mikal Cronin – Weight
Speedy Ortiz – No Below
The Field – No. No…
Blood Orange – Chamakay
CHVRCHES – Recover

Žurnal #1: čita se kako se piša

Prosinac 9, 2013

Sex-Ed

Haha, ovaj Rap Genius je narodno blago, mislim evo već skoro dva desetljeća kontempliram u gnozi nad vrhunaravnom neprobojnošću R. Kellyjevog stiha “My mind is telling me no/ But my body, my body’s telling me yes” da bih sad napokon saznao – “Kelly’s mind is telling him not to proceed with this adulterous act, but his body is telling him otherwise. People often live for the moment and worry about the consequences later.” HVALA TI REPOV GENIJE, ŠTO BI JA BEZ TEBE!!!

* * * * *

Da se sad pojavi ma i najbolja stvar koju ću čuti za svog života trebalo bi mi isto barem mjesec dana distance da bi mogao trezveno reći da je i stvar godine, kamoli više od toga – tako da mislim da u ovom trenutku mogu već komotno mirne duše reći da mi je ovo naj ovogodišnja stvar, seksi haus mjuzik kako ga bog zapovijeda!

* * * * *

Kolega Killing Time stavio prije koji dan jednu sliku Arnieja na fejs, što me podsjetilo na tekst tipa koji se prisjećao posjeta domaćinstvu Schwarzenegger-Shriver dok je tamo radila služavka zbog koje se (između ostalih?) brak dotičnih raspao; krucijalni dio:

My wife and I dressed in our best. I wore the black suit. She wore pearls. But when we walked into the foyer of his mansion, Maria Shriver was wandering the marble halls in her sweat pants.

The housekeeper, reported to be Mildred Baena , whom I recognized this week from the tabloid photographs, had a buffet laid out of warmed-over tacquitos, nachos and hot dogs.

This was no Hollywood party. This was watching TV with the Schwarzeneggers!

The governor gave me a Cuban cigar (considered illegal contraband under the Trading with the Enemy Act). He poured me Scotch. And then we sat down with the children to watch the red carpet show. Baena sat behind us on a stool at the counter. My wife sat stiffly next to me.

On the television, a starlet pranced down the carpet. The bottom half of her dress looked like the bottom half of an ostrich. The top of the dress was nothing more than two straps criss-crossing her breasts. Schwarzenegger, fresh off his groping scandal — and with an East Coast reporter sitting in his living room no less — barked out: “Look at her! Some queer told her she looks good in that but her tits look like shit!”

* * * * *

Gorilla vs Bear ima jednu od rijetkih zanimljivih lista naj albuma godine ali – nikako ne mogu oprostiti Juliannu Barwick na trećem mjestu! Mislim, u redu, kod izvođača ko ona koji imaju jedinstvenu i na kilometar prepoznatljivu caku uvijek postoji opasnost da zaključiš ‘ovo je lošije nego prije’ iako je sušta istina zapravo jednostavno ‘caka mi dodijala jbg’, nepristranost je dodatno i dovedena u pitanje time što mi je doživljaj obojalo saznanje da je album snimala na Islandu s jednim od suradnika Sigur ‘Odurnih Islandskih Pizdurina’ Ros’, ali… Pa da ga jebeš mislim da je isto razlika između zadnja dva albuma ne samo opipljiva nego i OGROMNA, “The Magic Place” je bio mistično, pagansko spajanje s prirodom, divljom prirodom, skrovitom, neukrotivom, nedokučivom prirodom što ulijeva strahopoštovanje – dok je “Nepenthe” samo, ono, ‘gle, lijepog li krajolika!’, zvuči tako prokleto… turistički.

Pripremite pribor i sjednite za stol, jer samo što nije – GGGG13 ilitiga GORILINA GODIŠNJA GLAZBENA GOZBA 2013!!!!

Studeni 21, 2013

gggg13

Evo nas ijope, lipi moji!

- kao i uvijek – podvlačite crtu i birate 20 najdražih vam stvari koje su premijerno ugledale svijetlo dana u 2013, bilo kojeg tipa (singlovi, ne-singlovi, remiksi, demo-snimke, leakovi izdanja koja trebaju izaći tek dogodine, itd… sve naravno igra!), uz standardno pravila da svaki izvođač smije biti zastupljen sa samo jednom pjesmom!

- ako želite sudjelovati, pribilježite se u komentarima ovog posta – prijave se primaju do 6. prosinca

- nakon što ste finalizirali selekciju, arhivirate je, aploudate negdje (po mogućnosti zippyshare? s njega mi se i dalje sve najbrže skida) i pošaljete mi link na djevojke majmun yahoo točka com, najkasnije do ponedjeljka 9. prosinca; kao i uvijek, zamolio bih vas da u folder ubacite i .txt fajl s popisom stvari (nenumerirano, format: izvođač – pjesma) kako bih lakše i brže složio rezime gozbe

- potom ja pržim dvd-e koji će se podijeliti na tradicionalnom prigodnom druženju u nedjelju 15. prosinca na uobičajenom mjestu; ako ne prebivate u zagrebu, šibnite mi adresu da vam pošaljem dvd :)

Šta više reći, krenite s prijavama!

Gorilini naj albumi 2012: #5-#1

Veljača 15, 2013

05-chromatics

5. Chromatics – Kill for Love
[789 bodova / 6 glasova]
Kakva divna glazba za DJ setove. Možeš uzeti bilo koju stvar s albuma i staviti je u set u najfancy klubovima u Indoneziji ili na tajnim tulumima krcatim prezgodnim manekenkama s kojima možeš pričati o običnim stvarima kao što su avanture pastira Sanitaga. Funkcioniraju te stvari i doma na kompjutorskim zvučnicima ili u slušalicama mp3 playera, ali pravo razbijanje je na danceflooru. O kako je samo moćan taj beat u “Lady”, ono kad uđe još jedna bas linija, komadi totalno polude. I baš je dobro što je “Kill For Love” postao jedan od onih albuma koji svake godine indie/alter/urbanoj klijenteli služe u svrhu socijalne korektnosti i svjetonazorske pravednosti prema drugačijima – reperima, partijanerima, mankenkama, šminkerima, narodnjacima, bižuteriji i svima onima ostalima koji prave ili slušaju neku drugu lijepu glazbu, a čiji je svijet isto tako beskrajno lijep i raskošan. (BM)

04-godspeed_you_black_emperor

4. Godspeed You! Black Emperor – ‘Allelujah! Don’t Bend! Ascend!
[858 bodova / 6 glasova]
Muzika? Makaršta.

Zar zaista još uvijek od nje očekujete utjehu i, ponekad, inspiraciju? Nisam, doduše, takav fundamentalist da bih tvrdio kako je pop muzika danas samo jedan element industrije zabave i ništa više – takva je roto-filozofija, uostalom, sasvim plitka. Nisam ni reakcionar/nostalgičar pa da kukam kako je nekoć bilo bolje – slušam, uostalom, više nove nego stare muzike, a pri tom ne mislim samo na godinu proizvodnje. Ali da je muzika pojeftinila u smislu svoje umjetničke i općeljudske vrijednosti, to je istina. Ima još velikih pjesama, s vremena na vrijeme dogodi se i neki album koji bi se mogao takvim prozvati (po mom sudu, nije ih bilo više od tri-četiri u posljednjih pet godina), ali vrijeme Velikih Umjetnika je prošlo.

Možda vi još možete s velikim žarom slušati skupinu introvertiranih plačipičaka kako drndaju i tule o problemima što svojim, što tuđim; oduševljavati se mistikom i čudnovatošću kantautorica opčinjenima Weltschmertzom, ili čak uživati u stenjanju onog vječno konstipiranog tipa iz New Jerseya koji gitaru prima zasukanih rukava, poput operatera na flajšmašini na slavonskom klanju (tamo ne govorimo ‘kolinje’, nego stvari zovemo pravim imenom). Ne kažem, ne osuđujem… ‘Neko nešta voli’ – uvijek je govorila moja pokojna baba i tako me učila prihvaćanju razlika među ljudima i vrijednosti tolerancije. No osobno mi je ogromna većina spomenutih stvari vremenom postala jednako uzbudljiva i intrigantna koliko i ulja na platnu s konjima u trku: malo ili nimalo.

Muzika je pojeftinila zato što je pojeftinila i sirovina od koje je sazdana: emocije. I opet, ne počinjem tu s nekom trulom priručnom teorijom o potrošačkom društvu, profanaciji transcendentalnog ili bilo čemu sličnome. Stvar je samo u tome što, ako ste se u životu naslušali dovoljno muzike, više-manje ste sve to već u njoj čuli i iskusili: nisu više ni šezdesete, a ni devedesete pa da će netko nešto reći na sasvim novi i drugačiji način. Barem u pravilu ne, a ponavljanje često ostavlja okus prolivenog, krpom pokupljenog, pa u čašu iscijeđenog gaziranog pića. Nije ni da se lirika u pjesmama nešto drastično promijenila – onoliko periferno koliko pratim suvremenu pisanu poeziju (a to je vrlo periferno – think Podsused…), primijetio sam da je neusporedivo naprednija od pop lirike. Barem ona dobra. U redu, imamo tu naviku vezati pjesme uz uspomene – ali kod stvaranja novih uspomena, poistovjećivati ih s pop muzikom čini mi se nekako… pa, jeftino.

No sve dosad spomenuto o pop-glazbi odnosi se na njen sadržaj – barem onaj artikuliran na klasični način. Forma je sasvim druga, danas još vrlo relevantna i uzbudljiva stvar. Vjerujte mi, ne znam tekst nijedne pjesme koju sam stavio na Gorilinin izazov – nije me zanimao, niti sam razmišljao o onome što sam uspio razaznati. Čak i u “Summertime Sadness” daleko mi je zanimljiviji aranžman od samog tjuna. Dva su mi se citata s te kompilacije ipak ‘zalijepila’. Jedan je “Give me a good girl down on her knees” benda Pure Love – samo zato što se nam tom dijelu melodija rascvjeta u (zamišljenu) lijepu, iako užasno stereotipnu tercu; kad sam (tek tijekom pisanja ovog teksta) bacio pogled na tekst, iskreno me iznenadilo koliko je fakerski. Drugi je “Shout to all my lost boys, we rowdie” – predivna bedastoća koju upravo i volim zato što je besmislena, a savršeno funkcionalna.

Aranžmani i detalji ono su što me još uvijek privlači u muzici. Ponekad majstorski zanatski izrađeni ‘tra-la-la’ pop hedonizam s pogođenim hookovima, a ponekad rezonance, sub-bassovi, disonance, sinkope, modulacije… koji mogu izazvati čitav spektar osjećaja, od melankolije i gotovo bolne nelagode do veselja i mladalačke energije. Slušam i puno samih bleepova i wobbleova, ali to nije za kompilaciju. Svejedno mi je je li dubstep, hip hop, punk, pop ili što već, formulaično ili autentično – da nešto od toga nađem kod onog kasapa iz Jerseya, slušao bih i njega. Ono neizrečeno uvijek je zanimljivije, a ako pjesmu ne možeš doživjeti na instinktivnoj razini, onda je najčešće zakurac. Jer muziku slušamo da bismo nešto osjetili, jebemu mater: poruka koju nam je autor namijenio eventualno može doći tek kao nadogradnja, ali ja je uglavnom odbijam primiti jer mi se živo jebe za to što netko koga ne poznam osjeća i želi reći.

Post rock je od početka bio poseban slučaj. Gorda je i plemenita ideja da se sadržaj može artikulirati gotovo isključivo preko forme, da instinkt može nadvladati razum. Put do ostvarivanja tog koncepta prolazi kroz groblje plinkaroša-distorzijaša koji su promašivali ceo fudbal. Samo vrlo rijetki, kao Do Make Say Think, Mogwai i Tortoise uspijevali su svojevremeno uhvatiti Boga za bradu.

Kanadski Godspeed You! Black Emperor nikad nije bio posebno dobar bend, niti je “Allelujah! Don’t Bend! Ascend!” posebno dobar album. On počinje 20-minutnom instrumentalnom epopejom posvećenom, jebiga, Ratku Mladiću; možda je to osveta Garyju Šušku u čijoj su pizzeriji kao klinci jednom pojeli ne baš svježe gljive, možda posveta tišćljetnoj hrvatskoj uljudbi i njenim generalima, a možda tek način da se North American Scum prikaže više smartass nego što jest.

Ljepota je u tome što ne znamo i ne moramo znati, niti nas ima za to biti briga. Ono neizrečeno uvijek je zanimljivije. Bitno je da sami možemo stvoriti svoj doživljaj, a GY!BE je, sasvim iznenađujuće pogodio savršeni volej: ovo nije instrumentalna ‘tapeta’ ili besmisleno iživljavanje, nego totalno instinktivno građenje i razgrađivanje – ne ni kao negacija songwriterstva, nego kao njegova potvrda na najneortodoksniji način. Ovo su doista pjesme – teške, nelagodne, a opet pogođene; ovo je šamaranje, ali ono koje je za naše dobro, ono koje ne posustaje i ne ustručava se, nego još pita ‘Šta je, pičke, oćete još?’

Daj još, mamu ti jebem četničku. (AH)

03-grimes

3. Grimes – Visions
[1044 boda / 7 glasova]
Priznajem da me prilično lako dobiti na kombinaciju synthpopa i dream popa te da to vjerojatno ima veze mojom glazbeno-obožavateljskom poviješću bolesti, pa me ta lijenost oslanjanja na poznato i provjereno nekako i dovela do Grimes. Nije me, međutim, zadržala uz nju jer iako, rekoh već, padam na fore kakvima se koristi i Grimes, obično bi mi takva glazba bila sve prije nego zabavna. “Visions” je, međutim, vrlo zabavan album, i to uglavnom iz jednog dosta banalnog razloga: onoga istog iz kojeg je spot za pjesmu “Oblivion” jako fora. Grimes piči po stadionu sa slušalicama na ušima, nešto si pjevuši i pleše te tjera svijet oko sebe da se prilagodi onome što sama čuje, osjeća i štajaznam. Motori se sinkronizirano naginju uz njezine harmonijice, navijačice se bacakaju onako kako ona svira, momci u svlačionici bildaju u ritmu muzike za ples pa sve izgleda nestvarno kao njezinu malom, privatnom Disneylandu. Dodaš li svemu tome taj smiješan (ali vrlo, vrlo moćan) glasić koji se djevojčurak ne stidi koristiti ni kao ubojito oružje – svijet po kojem šećeš s Grimes u ušima fakat je nekako šareniji, blesaviji i smješniji, čak i kada je tužan (hint: “Vowels=Space+Time”). Neke stvari s albuma, moram priznati, ni do danas mi se nisu uspjele svidjeti pa ih zaobilazim u velikom luku (prilično šepava “Visiting Statue” i baš nikakva “Color of Moonlight”, na primjer), ali 8 sjajnih koje već mjesecima ne skidam s playliste na iPodu dok tramvaji cvile u zavoju onako kako mi Grimes skviči i šapuće – dovoljne su da ovo proglasim jednim od albuma godine. (ZP)

02-frank_ocean

2. Frank Ocean – Channel Orange
[1368 bodova / 5 glasova]
Nevjerojatno je što sve Frank Ocean može sa svojim pjesmama. Primjerice, “Crack Rock” je sigurno jedna od živahnijih pjesama o teškim drogama, u kojoj se s jedne strane pjesva o ‘broken homes’ i ostalom razaranju koje ovisnost o cracku proizvodi, poput prestanka dobivanja poziva za obiteljska okupljanja, a s druge je cijela priča o narkomanskoj sudbini zaogrnuta u raskošnu produkciju koja u svakom trenutku stavlja u prvi plan Oceanov predivni glas. “Channel Orange” je album fascinantne ljepote, pa čak i kada kopa po kontejneru s narkomanima, vješa se oko štange u striperskom klubu u “Pyramids”, analizira i dijagnosticira živote “Super Rich Kids”, prati uspon i pad usputne ljubavne veze u “Sweet Life” (u kojoj Ocean autoironično napominje “The best song wasn’t the single”), izražava tjelesnu žudnju za igrača američkog nogometa (“Forrest Gump”) i što sve ne.

Jer “Channel Orange” nije samo album nego i zbirka priča, presjek nekoliko klasnih i kulturnih miljea Amerike, od bogataša Los Angelesa do njujorškog taksista koji svoje stranke pozdravlja s ‘Allahu ekber’. Muzika je savršena, nema sumnje, ali ne treba zaboraviti da je Frank Ocean kompletan umjetnik, čije riječi nose značenja, stvaraju atmosferu, pogađaju u srž problema i epicentar boli, čemu svakako pomaže kako su ispjevane. Ocean ima svoj glas pod kontrolom, te čini čuda s falsetom, te ga se u vokalnom kontekstu treba – bez zaludne skepse i konzervativnog poštovanja prema klasicima – svrstati u društvo Marvina Gayea i Princea. Cijeli album pak traži nova slušanja, jer svaki put iz njga iskaču u prvi plan novi stihovi, zvukovi i trenuci pjevanja u kojima Ocean doseže nešto prelijepo. (Kad zaviče ‘pleasure’ s najvećom čežnjom u glasu u pjesmi “Pink Matter”, oni kojima ne krene precum nisu pravi muškarci.)

Ljepota je ono što ostaje u naslijeđe od “Channel Orange”, albuma koji je univerzalno pohvaljen i slušan. I koji svakim slušanjem raste. (GD)

01-japandroids

1. Japandroids – Celebration Rock
[2093.8 bodova / 12 glasova]
Od kad je googlea više niko ne može reći “ja ne znam”, nema više pametovanja jer svi googlaju pa ko ne vjeruje nek ugoogla koji je najbolji album u 2012?

Uopće nije bitno dal će biti prvi na listama, jer ovakvu energiju nisam osjetio od vremena kad je Tyson harao u ringu. Uđu u tebe i pokidaju te ko gripa, samo što se poslije njih osjećaš živim, iako ne možeš pomaknuti nijedan dio svoga tijela, kako je Ed Chigliak rekao za “Aliena” kolko god ti govorili da je film zakon, kad ga pogledaš ostaneš iznenađen.

Isto vrijedi za “Celebration Rock”. Nisi mogao zamisliti da nešto može biti tako dobro pa ga stalno slušaš ne bi li otkrio kako je to moguće. (ID)

(pisali: Bojan Mandić, Aleksandar Holiga, Zrinka Pavlić, Gordan Duhaček, Ivan Debelić)

Gorilini naj albumi 2012: #75-#52

Veljača 14, 2013

75-niki_and_the_dove

75. Niki and the Dove – Instinct [106 bodova / 2 glasa]
72. Of Monsters and Men – My Head Is an Animal / Peaking Lights – Lucifer / Rebel Star – Rebel Star [110 bodova / 1 glas]
71. Deftones – Koi No Yokan [110 bodova / 2 glasa]
70. Death Grips – No Love Deep Web [111 bodova / 1 glas]
68. Ricardo Villalobos – Dependent and Happy / Tindersticks – The Something Rain [120 bodova / 2 glasa]
67. Spiritualized – Sweet Heart Sweet Light [123 boda / 2 glasa]
66. Calexico – Algiers [136 bodova / 1 glas]
65. Julia Holter – Ekstasis [140 bodova / 1 glas]
64. Divine Fits – A Thing Called Divine Fits [140 bodova / 3 glasa]
61. Cats on Fire – All Blackshirts to Me / Gentleman Jesse – Leaving Atlanta / Shearwater – Animal Joy [150 bodova / 1 glas]
60. Die! Die! Die! – Harmony [155 bodova / 2 glasa]
59. Light Asylum – Light Asylum [164 boda / 2 glasa]
58. MMOSS – Only Children [170 bodova / 1 glas]
57. Orbital – Wonky [175 bodova / 2 glasa]
56. Bob Mould – Silver Age [175 bodova / 4 glasa]
54. The Avett Brothers – The Carpenter / Matthew Dear – Beams [180 bodova / 1 glas]
53. El-P – Cancer for Cure [180 bodova / 3 glasa]
52. Aesop Rock – Skelethon [185 bodova / 2 glasa]

Gorilini naj albumi 2012: #10-#6

Veljača 13, 2013

10-the_mountain_goats

10. The Mountain Goats – Transcendental Youth
[551 bod / 2 glasa]
Ima nešto užasno infantilno u fanovštini. Lako je biti ciničan prema toj naivnoj ljubavi i bezrezervnom prihvaćanju, ali čak i kada to osvijestite i kada pokušate predmet svoga obožavanja promotriti objektivno shvatite da to nema smisla; možda je istina da sve treba propitivati, ali ta se istina ne odnosi na bezuvjetnu ljubav.

Ne znam što bi John Darnielle trebao napraviti da poljulja moju vjeru. Nije to vjera da on može napisati najljepši i najdirljiviji tekst na svijetu i oko njega isplesti najzarazniju melodiju (ta u to se ne mora vjerovati, to su puke i lako provjerljive činjenice), niti vjera da popularna glazba može spašavati živote pa čak ni vjera da se srodne duše ponekad pojave kada ih najmanje očekuješ, niotkuda. To je samo potpuno nevina i naivna vjera dječaka kojemu se svako toliko objavi dokaz ili barem nagovještaj dokaza da ipak postoji nešto više; nešto više od života, više od svemira i više od sinkroniciteta – nešto više od bilo koje epske i sveobuhvatne imenice koja vam može pasti na pamet. Nešto za što ne postoje prave riječi, tek izraz „to je to!“ koji ne valja rabiti previše često i bez razmišljanja jer će onda, kao i sve čarobne sintagme, izgubiti na vrijednosti.

Darnielle je prorok. Nedodirljiv je. Istovremeno, strašno je krhak u svojoj divnoj ljudskosti. Tako bi zvučao Tin Ujević da je rođen osamdesetak godina kasnije na drugom kraju svijeta i da je umjesto pisanja poezije odabrao to isto, ali s gitarom. Uopće se ne zajebavam. To je taj isti senzibilitet, to su valovi onih neprocjenjivih trenutaka kada se u istom času možete smijati, plakati i drhtati od spoznaje da netko koga nikada niste vidjeli točno zna što osjećate, ali to zna izraziti milijun puta bolje nego što biste vi ikada mogli.

Na ovom je albumu Darnielle nadmašio sam sebe, ali nemojte mene slušati, ja sam to spreman tvrditi za svaku njegovu novu ploču. Ja sam samo fan, na mene svaki novi album The Mountain Goatsa djeluje kao lijek i kao prokletstvo, obuzima me i klanjam mu se. I svako novo slušanje otupljuje sarkastične bodlje za koje sam sebi obećam da ću izbaciti, ulaštiti i naoštriti, samo zato što me je svijet odraslih naučio da se tako mora, da je tako zdravo.

Ako bih baš morao nekako sumirati i objasniti svoju ljubav i ako bih je želio ogoliti od svega važnog i svesti je tek na sebični interes, rekao bih da me slušanje ovog benda uvijek i iznova čini onim naivnim dječakom koji po prvi put otkriva ljepotu i grubost svijeta. I jednako uživa i u jednom i u drugom. Ako se ne možete sjetiti kako je to, pomalo vas žalim. Srećom, postoji jednostavno rješenje. Zove se „Transcendental Youth“, dobro ste pretpostavili. Vidite, već djeluje. (AŠ)

09-the_gaslight_anthem

9. The Gaslight Anthem – Handwritten
[572.4 boda / 5 glasova]
Kad slusam “Handwritten” djeluju mi ko uigrana ekipa, nešto ko Spursi u NBA, kolko god se od njih očekivo kraj oni te uvijek iznenade uigranošću i izvedbom. Cugu pijem zbog alkohola a rock slušam zbog The Gaslight Anthema. (ID)

08-beach_house

8. Beach House – Bloom
[663 boda / 6 glasova]
TOP 10 JACKIN STVARI U 2013. DOSAD
1. Lockhart – Stronger Than Me
2. Tom Garnett & Lorenzo – Trouble
3. Screwface vs Handi – Little Bird
4. Ill Phil & Lorenzo feat. Bryn Owen – Selectro
5. CoLdCuTs – Forever (Donkie Punch Refix)
6. Paranoid Resistance – Erotic City
7. Chris Gresswell, Paul Lawrence & Craig Price – Danger
8. Yan & Paul Lawrence – Next to Me
9. Burkie Propaganda Beatz – 2 Love (Boiling rmx)
10. Wayne Scott-Fox & Paul Lawrence – That Thing

TOP 10 STVARI NA KOJE NIJE IMALO NIKAKVOG SMISLA OBRAĆATI PAŽNJU U 2013. DOSAD, KAO NI U 2012. ILI UOSTALOM BILO KOJOJ DRUGOJ GODINI 21. STOLJEĆA
1. INDIE ROCK
2. ROCK GLAZBA
3. MUZIKA S ELEKTRIČNIM GITARAMA U PRVOM PLANU A DA NIJE METAL KOJEG ISTO NE SLUŠAM ALI GA BAREM POŠTUJEM
4. ROCK
5. ELEKTRIČNE GITARE
6. NINO RASPUDIĆ
7. MOKRAĆNI MLAZ SMEĐE BOJE S MIRISOM KOJI JE KO NEKA MJEŠAVINA BENZINA I KISELOG KUPUSA (mislim, dok god ne pišaš krv realno nema nekog posebnog razloga za alarm, jel tako?)
8. ROCK MUZIKA
9. ROCK S BILO KAKVIM GITARAMA
10. BEACH HOUSE (LMAO NISAM SLUŠAO TO SU SIGURNO NEKE GITARE?! LOL GTFO) (MT)

07-tame_impala

7. Tame Impala – Lonerism
[685 bodova / 5 glasova]
Zatekoh se kod Lukše taman kad je Pičfork izbacio svojih top 10 stvari protekle godine, i mi odlučismo sjesti i baciti uho. Redale su se pjesme koje sam, koliko pamtim, ljubazno komentirao rečenicama «Bezveze», «Dosadno», «Koji im je ovo kurac?», «Može ovo i bolje», «Nije ovo moja šalica čaja», sve dok me Lukša nije proglasio glazbenim fašistom, dijagnoza s kojom se moram složiti.

A onda je krenulo nešto sasvim drukčije – bubanj se prosipa, piči fantastičan bas, a nježan lennonovski glasić poji krasnu melodiju, sve skupa zvuči kao nostalgija za nečim što znaš da nikad nisi doživio – i ja sam naćulio uši i pitao: «Hej, što je ovo? Ovo je već lijepo!» Bješe to “Feels Like We Only Go Backwards” Tame Impale, jednog od onih bendova koje naširoko hvale dovoljno da čak i ja poslušam jel to valja, pa obično zaključim da tu nema ništa za mene.

Po dolasku kući morao sam provjeriti jesu li me uši možda ipak prevarile i… u sljedećih par dana “Feels Like…” odvrtio barem 50 puta, koža mi se ježila od oduševljenja, a u pauzama između dva fiksa grozio sam se što je netko usnimio nešto tako savršeno, a ja umalo to propustio.

Trebalo je onda posegnuti i za pripadajućim albumom, i, mada se na njemu ipak nije našlo ništa toliko fantastično poput gorespomenute pjesme godine, nije bilo za zamjeriti, jer ostatak nije puno zaostajao za najzanosnijim zgoditkom. Mastermajnd pitome impale Kevin Parker na “Lonerism” je kao od šale napisao pregršt divnih melodija, majstorski ih produkcijski upakirao i stvorio sanjivo-psihodelični svijet iz bajke u kakav se rijetko zaluta. I to dovoljno čaroban da se u njemu rastopi kruto srce čak i ovog glazbenog fašista. Hajl tejm impala. (NP)

06-polica

6. Poliça – Give You the Ghost
[759 bodova / 4 glasa]
Vrlo je lako “Give You the Ghost” slušati kao glazbenu kulisu. Fluidnog, pritajenog zvuka, gust i slojevit a ujedno minimalistički, ovaj bešavni amalgam žanrova neće se iz petnih žila na vas derati ‘Heeej! Tu sam! Primjeti me! Koncentriraj se!’, niti ćete vi odmah nakon prvog slušanja mahnito prijateljima njime mahati pred nosom ‘Ovo moraš čut!’ Ryan Olson i Channy Leaneagh kao da su se našli, malo nešto snimali s instrumentalistima, pa pustili album u opticaj s mišlju ‘Nothing to see here, people, samo nastavite dalje po svom. Možete nas slušati, a i ne morate, ono, mi smo kul s obje opcije.’ I vi si kažete ‘Okej, ajd da neobavezno, informacije radi, preslušam o čem je ovdje riječ,’ nataknete sluške u uši i krenete za svojim poslom. Namjerno zamagljen, obilato – ali ne bez opravdanja – autotjunan Channyn vokal koji meandrira po visokim tonovima i daje dojam da ona, kao ni Grimes, ne koristi jedinice engleskog jezika kako bi izgradila sintagme nego da pjeva nizove slogova ili izmišljenih riječi koje nisu ni u kakvom međusobnom odnosu, pospješuje još neangažiranije slušanje i misaono lutanje. Poliça vas fino prati dok birate sojino mlijeko i bezglutenske žitarice; dok stojite u prepunom tramvaju čitajući preko ramena whatsapp konverzaciju dvoje 16-godišnjaka; dok hodate kišnim gradom zamišljajući post-apokaliptični setting u kojem su mnogi vaši sugrađani koji vam dolaze u susret roboti a vi morate otkriti koji prema načinu na koji vas pogledaju u prolazu; dok perete kosu primjećujući da ste toliko izvan forme da vas sad tricepsi bole već i od malo dužeg šamponiranja, razmišljajući o tome bi li eventualni provalnik koji bi pretraživao vašu kupaonicu mislio da ste neatraktivna osoba ako vidi da na polici imate losion za problematičnu kožu; dok se seksate s n-tom osobom čijeg se imena ujutro nećete sjećati… You know, the usual.

Sve dok jednog bezveznog dana, ni po čem posebnog, odjednom zastanete, pa počnete zaista *slušati*. Odvrnete taj ton skroooz do kraja, zatvorite oči. Skužite da Channy pjeva stihove teške sto tona, teške kao taj dead weight kojeg vučete za sobom bojeći se ostaviti ga kraj puta, jer što kad napokon budete perolaki, toliko laki da sad možete poletjeti? Što ako shvatite da uopće ne želite poletjeti, da samo želite stajati ukopani u mjestu i da sve budete točno onako kako je sada? I što je sa svima ostalima koje posljedično ostavljate iza sebe? Prije nego ste se snašli, probudili ste se na kauču u utorak u tri sata popodne sa slušalicama u ušima i ovakvim i sličnim mislima u glavi. Pitate se kog vraga uopće radite sa sobom, osjećate da vam svijet nešto duguje, ali niste sigurno što točno, možda samo *mogućnost* da napravite nešto od svog života, nisu li nam to obećavali, nije li nam trebalo biti bolje nego svima prije nas, nisu li ovo trebale biti najbolje godine naših života, i najbolje godine, ono, ikad? Channy vam je ušla u glavu, i to tako suptilno, na finjaka, da niste ni primjetili da ste se navukli i da ne možete ni dana provesti a da ne slušate njen predivni album o epskoj srcobolji koji će vam odsad pa nadalje parati kožu iznutra, a vi joj to ni najmanje nećete zamjerati, naprotiv, valjat ćete se u melankoliji i nostalgiji kao u najfinijim plahtama od egipatskog pamuka. I k tome vam je prodala najstariji trik u knjizi; iskrene, proživljene, inovativne stihove o prekidu otpjevane preko inteligentno isproducirane, besprijekorno odsvirane, melodične pop glazbe koja kreativno koristi semplove i soundove. Pfft! Ali nema veze, nije sramota navući se na Poliçu, jednu od najboljih stvari koje su se dogodile glazbi u 2012., a i s bendom koji ima dva bubnjara teško da se može pogriješiti. Pa nije kao da slušate Dexys, za boga miloga. (LB)

(pisali: Andrija Škare, Ivan Debelić, Mind Taker, Nikola Pezić, Lana Brčić)


Prati

Get every new post delivered to your Inbox.