Poljubac na logorovanju

by

U svakoj ekipi ili društvu u kojem se krećete (kvart, srednja, faksultet, lakros, grnčarija…) imate barem jednoga takvog ili jednu takvu – jednostavno vam ta osoba ne leži, ali je trpite i prihvaćate kao dio šire slike, ucrtan od strane pravih prijatelja, pa zašto biste onda dizali frku? Pogotovo kad frke zapravo i nema. Samo se onda kroz protok vremena i naviknete na njezinu prisutnost pa je – niste li vazda budni i oprezni, a tko to danas uopće sebi može priuštiti? – još slučajno i zamijenite za neki manji stupanj naklonosti. Zašto sam se ja sinoć dao u noć, i to mrklu kišnu noć, na koncert Scout Niblett ne znam sa sigurnošću reći ni danas, ali dojma sam da mi se dogodila upravo ta zamjena itekako postojećeg toleriranja suradnice dragih mi i važnih mi muzičara za umišljeni iskreni interes prema kontinuiranom radu jedne, kažu, originalne i respekta vrijedne umjetnice. Od prvih pojavljivanja u ionako natrpanome suradničkom enturažu Jasona Moline i Willa Oldhama, Izviđačicu sam promatrao podozrivo, jer mi njezine pjesme nisu imponirale pretpostavljenim razigranim eksperimentom usidrenim u kamen temeljac čvrste startne emocije, nego su mi jednostavno znatno češće zvučale kao pokušaj nadoknađivanja isprazne forme donekle nesvakidašnjim zvučnim oblicima kantautorskog indie rocka. Samo, neš ti te nesvakidašnjosti, ima srodnih a masu boljih albuma kolko oćeš, a ja se danas baš lijepo prisjećam jednog od njih, divnog, uznemirujućeg ‘Superwolf’. Sinoćnji Scoutin koncert u očekivano dostatno posjećenom KSETu (do stotinjak najuobičajenijih sumnjivaca) u svojih je malo više od sat vremena pokazao kako koncerti još uvijek jesu najefikasniji način kojim se netko njezinih izvođačkih karakteristika i autorskih kvaliteta može publici predstaviti u najboljem svijetlu. Energija i sirova neposrednost kojom su Scout i bubnjar punili inače uglavnom šuplje pjesme u živom kontaktu doista lako mogu nadoknaditi izostanak mesnatije forme, pa čak i to napraviti toliko uvjerljivo da se ne skuži da je riječ o ipak rezervnoj varijanti. Mislim, žena je snimila, ako se ne varam, čak pet albuma, a sve ih skupa prodala u možda tek peteroznamenkastoj ukupnoj tiraži, tako da joj je imbecilno zamjerati ikakve druge motive od onih kreativnih i/ili samo-iscjeliteljskih, ali nisam baš siguran koliko njezine pjesme kod slušatelja mogu rezultirati istim efektom. Uživo nad time ne vrijedi toliko zdvajati, prepustiš se povremenoj slatkoj distorziji, dopustiš bubnju da ti nekoliko puta pokrene noge, čuješ i taj jedan hitić ‘Kiss’ (za vrijeme kojeg skužiš i kako alter/indie klika zapravo funkcionira kao najmainstream pubertetlijka, koja na koncert odlazi čuti ta dva najbolja spota) i vratiš se doma boljim bendovima.

About these ads

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Log Out / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Log Out / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Log Out / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Log Out / Izmijeni )

Spajanje na %s


Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

%d bloggers like this: